{"html": "<div class=\"lf-doc\"><div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">106.</span>Ustavni sud ocjenjuje da se člankom 129. stavkom 2. ZKP-a okrivljeniku ne uskraćuje pravo na branitelja utvrđeno člankom 29. Ustava. Članak 129. stavak 2. ZKP-a propisuje obvezu pozivanja branitelja na ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru. Izostanak branitelja s ročišta rezultat je njegove osobne odluke odnosno ponašanja kojim je prethodno onemogućio urednu dostavu poziva. ZKP propisuje odredbe kojima se osigurava učinkovita dostava (članak 169. stavak 1. točka 4. i članak 4. – propisuju dostavu telekomunikacijskim sredstvom i propisuju tehničke uvjete radi osiguranja funkcionalnosti i mogućnosti provjere primitka tih poruka).</div>\n<p class=\"lf-p\">Odredba o dostavi poziva, uključivši i odluke o dostavi telekomunikacijskim sredstvom, sukladno načelu ekonomičnosti, opravdava održavanje ročišta bez prisutnosti branitelja ako on svojom krivnjom ne dođe na ročište ili spriječi primitak poziva na ročište.</p>\n<p class=\"lf-p\">106.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 129. stavka 2. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">7.10.) Članak 133. stavci 1., 2., 3. i 4.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">107.</span>Osporene odredbe glase: »Članak 133.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Do donošenje presude suda prvog stupnja istražni zatvor može trajati najdulje:</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">1)</span>tri mjeseca ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do tri godine,</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">2)</span>šest mjeseci ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do pet godina,</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">3)</span>dvanaest mjeseci ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora do osam godina,</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">4)</span>dvije godine ako se za kazneno djelo može izreći kazna zatvora preko osam godina,</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">5)</span>tri godine ako se za kazneno djelo može izreći kazna dugotrajnog zatvora.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(2)</span>U predmetima u kojima je donesena nepravomoćna presuda, ukupno trajanje istražnog zatvora do njezine pravomoćnosti produljuje se za jednu šestinu u slučajevima iz stavka 1. točke 1. do 3. ovog članka, a za jednu četvrtinu u slučajevima iz stavka 1. točke 4. i 5. ovog članka.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(3)</span>Kad je presuda ukinuta, u postupku za kaznena djela iz stavka 1. točke 1. do 3. ovog članka, ukupno trajanje istražnog zatvora iz stavka 1. i 2. ovog članka, produljuje se za daljnjih šest mjeseci, a za kaznena djela iz stavka 1. točke 4. i 5. ovog članka za još jednu godinu.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(4)</span>Ako je protiv drugostupanjske presude dopuštena žalba, ukupno trajanje istražnog zatvora iz stavka 1. i 2. ovog članka, produljuje se za još šest mjeseci. (...)« 108. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Člankom 133 ZKP-a predviđeni su rokovi maksimalnog trajanja istražnog zatvora. Ukoliko se analiziraju odredbe stavka 1., 2., 3., i 4., utvrđuje se da je moguće da okrivljenik bude u istražnom zatvoru 3 godine plus 9 mjeseci plus 1 godina plus daljnjih 6 mjeseci, odnosno ukupno 5 godina i 3 mjeseca prije donošenja presude.</div>\n<p class=\"lf-p\">Citirana odredba protivna je odredbi čl. 25 Ustava RH kojom je predviđeno da svatko tko god je pritvoren i optužen za kazneno djelo ima pravo da u najkraćem roku, određenom zakonom bude izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođen ili osuđen. Ova odredba protivi se i pravu na suđenje u razumnom roku koje se štiti odredbom članka 29 Ustava RH. (...) Ovakvo maksimalno zadržavanje okrivljenika bez presude u pritvoru protivi se načelu razmjernosti prema kojem istražni zatvor mora biti sveden na najmanju moguću mjeru, ali i članku 16 st. 2 Ustava RH prema kojem svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinačnom slučaju.« 109. Ministarstvo pravosuđa navodi da članak 133. ZKP-a nije nesuglasan s člankom 16., člankom 25. i člankom 29. Ustava, a ni s člankom 5. i člankom 6. Konvencije. Mjerila za trajanje istražnog zatvora su težina djela, nepravomoćna presuda i ukidanje presuda. Propisani rokovi nisu u nesuglasnosti s navedenim člancima Ustava. Pri određivanju istražnog zatvora mora se voditi računa o okolnostima iz članka 122. ZKP-a.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">110.</span>Ustavni sud primjećuje da su određivanje i trajanje istražnog zatvora ograničeni prije svega načelom razmjernosti. Obveza je suda da istražni zatvor kao najtežu mjeru osiguranja prisutnosti okrivljenika na suđenju zamjeni blažom ako se ista svrha može postići tom blažom mjerom. Postoji obveza ukidanja istražnog zatvora čim prestanu razlozi zbog kojih je određen.</div>\n<p class=\"lf-p\">Uz to, zakonodavac predviđa različita trajanja istražnog zatvora ovisno o naravi pojedine osnove za njegovo određivanje. Tako istražni zatvor određen u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP-a može trajati najkasnije do završetka glavne rasprave, a onaj određen u članku 123. stavku 1. točki 5. ZKP-a najdulje mjesec dana. Uz ova funkcionalna ograničenja ZKP propisuje i vremensko ograničenje odnosno maksimalne rokove trajanja istražnog zatvora za pojedini stadij kaznenog postupka te ukupno za cijeli postupak. Navedeni su rokovi određeni, sukladno načelu razmjernosti, ovisno o visini zaprijećene kazne za pojedina kaznena djela. U osporenom članku također je propisano da se protekom rokova istražni zatvor mora ukinuti bez obzira je li ispunjena svrha zbog koje je istražni zatvor bio određen.</p>\n<p class=\"lf-p\">Ustavni sud napominje da se prema praksi Europskog suda pitanje trajanja istražnog zatvora (detention on remand) ne može ocjenjivati apstraktno. Uvijek se mora procjenjivati s obzirom na okolnosti svakog konkretnog (pojedinačnog) slučaja.</p>\n<p class=\"lf-p\">Zaključno, zakonodavac je najduži rok trajanja istražnog zatvora ograničio načelom razmjernosti, obvezom ukidanja istražnog zatvora u zakonom predviđenim slučajevima te rokovima trajanja istražnog zatvora u pojedinom stadiju kaznenog postupka. Tako propisana ograničenja osiguravaju da se istražni zatvor određuje samo kad je nužno i u mjeri u kojoj je nužno. Proizlazi da su zakonski rokovi trajanja istražnog zatvora, promatrani apstraktno, izvjesni, predvidljivi i razmjerni težini zaprijećene kazne. Sva ostala pitanja vezana uz trajanje istražnog zatvora ovise o osobitim okolnostima konkretnog slučaja i stvar su individualne sudske i ustavnosudske kontrole u pojedinačnim slučajevima.</p>\n<p class=\"lf-p\">110.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 133. stavaka 1., 2., 3. i 4. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">7.11.) Članak 141. stavci 3., 4. i 5.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">111.</span>Osporene odredbe glase: »Članak 141. (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(3)</span>Predsjednik suda i sudac istrage ili predsjednik vijeća, odnosno sudac pojedinac pred kojim se vodi postupak, neovisno o nadzoru iz stavka 2. ovog članka, mogu u svako doba obilaziti zatvorenike, s njima razgovarati i od njih primati pritužbe.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(4)</span>Ako tijekom pregleda ili povodom pritužbe zatvorenika, sudac iz stavka 2. ovog članka, utvrdi da je istekao rok trajanja istražnog zatvora određen u rješenju o istražnom zatvoru ili da ne postoji zakonita odluka o oduzimanju slobode, odmah će odrediti zatvorenikovo puštanje na slobodu.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(5)</span>Zatvorenik koji smatra da mu se nezakonito prikraćuje ili ograničava njegovo pravo, može se obratiti predsjedniku suda, koji će prema potrebi poduzeti mjere iz stavka 2. ovoga članka.« 111.1. Člankom 35. ZID-a ZKP/09 u članak 141. ZKP/08 dodan je stavak 5. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom podnesen je nakon stupanja na snagu te dopune.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">112.</span>Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode da su odredbe članka 141. stavaka 3. i 5. ZKP-a nesuglasne s člankom 23. stavkom 1. i člankom 25. stavkom 1. Ustava. Tvrde da te odredbe ZKP-a ne jamče učinkovitu zaštitu ustavnih prava pritvorenih osoba. Pozivaju se na članak 13. Konvencije, na predmet Europskog suda Štitić protiv Republike Hrvatske (presuda, 8. studeni 2007., zahtjev br. 29660/03) i na odluku Ustavnog suda broj: U-III-4182/2008. Ističu da članak 141. ZKP/08 ne odgovara pravnom standardu utvrđenom u toj odluci Ustavnog suda.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">113.</span>Ministarstvo pravosuđa u očitovanju navode da predlagateljice neosnovano tvrde kako nema sredstava kojima bi zatvorenik zaštitio svoja prava. U stavku 5. članka 141. ZKP-a propisano je da se zatvorenik koji smatra da se nezakonito prikraćuje ili ograničava njegovo pravo može obratiti predsjedniku suda, koji će prema potrebi poduzeti odgovarajuće mjere iz članka 141. stavka 2. ZKP-a.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">114.</span>Ustavni sud ističe da članak 141. stavak 2. ZKP-a propisuje da predsjednik suda ili sudac kojeg on odredi najmanje jedanput tjedno obilaze zatvorenike. Tom je odredbom propisano pravo »i bez prisutnosti pravosudnog policajca ispitati kako se zatvorenici hrane, kako zadovoljavaju ostale potrebe i kako se s njima postupa«. Dužnost je predsjednika vijeća ili suca kojeg on odredi da poduzimaju potrebne mjere. Takvo je uređenje u skladu s odlukom Ustavnog suda broj: U-III-4182/2008.</div>\n<p class=\"lf-p\">Postupak pred sucem izvršenja uređen je člancima 44. do 47. Zakona o izvršenju kazne zatvora (»Narodne novine« broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09. i 18/11.; u daljnjem tekstu: ZIKZ).</p>\n<p class=\"lf-p\">Ustavni sud na kraju podsjeća da Republika Hrvatska, kao i većina ostalih država članica Vijeća Europe, ima velikih problema sa zatvorskim kapacitetima i osiguravanjem primjerenih uvjeta života zatvorenika. To je opći državni problem koji prelazi granice ZKP-a. Štoviše, taj se problem ne rješava niti se može riješiti ZKP-om.</p>\n<p class=\"lf-p\">114.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 141. stavaka 3., 4. i 5. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">8.) Glava XII. Odluke, dostava, razgledavanje spisa i predmeta, kaznena evidencija, osobni podaci, pronađene i oduzete stvari (članci 163. – 190.) 115. U glavi XII. ZKP-a (v. odluku broj: U-I-448/2009 i dr.) Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 184. stavka 3., članka 186. stavka 3., članka 187. stavka 2. točke 3. i stavaka 3. i 5., članka 188. stavka 1., članka 189. stavka 2. i članka 190. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">8.1.) Članak 184. stavak 3.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">116.</span>Osporena odredba glasi: »Članak 184. (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(3)</span>Sud može državnom odvjetniku, na njegov obrazložen zahtjev, dostaviti kazneni spis radi razgledavanja. Ako je u tijeku rok za izjavu redovitog pravnog lijeka ili ako to zahtijevaju druge okolnosti, sud će odrediti rok u kojem državni odvjetnik ima vratiti spise.« 116.1. Članak 184. stavak 2. ZKP/08 izmijenjen je dva puta: ZID-om ZKP/09 i ZID-om ZKP/11. Članak 184. stavak 3. ZKP-a, koji osporavaju predlagateljice, dosada nije mijenjan ni dopunjavan.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">117.</span>Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode da »ne vide ni jedan opravdan razlog zbog kojeg bi sud državnom odvjetniku dostavljao kazneni spis radi razgledavanja«. Državni je odvjetnik stranka u postupku kao i okrivljenik te se člankom 184. stavkom 3. ZKP-a neopravdano stavlja u povoljniju poziciju od druge stranke u postupku. Tako se narušava načelo jednakosti oružja (članak 29. Ustava).</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">118.</span>Ministarstvo pravosuđa u očitovanju navodi da članak 184. stavak 3. ZKP-a nije nesuglasan s člankom 29. Ustava. Razgledavanje spisa i predmeta koji služe kao dokaz jedna je od bitnih komponenti dobre obrane te je stoga stavkom 2. tog članka propisano da okrivljenik i branitelj imaju pravo na razgledavanje spisa. Mogućnost dostave spisa državnom odvjetniku na njegov obrazloženi prijedlog proizlazi iz toga što je državni odvjetnik tijelo državne vlasti koje u pravilu ima sjedište u mjestu u kojemu sjedište ima sud, za razliku od okrivljenika i branitelja koji mogu imati sjedište u geografski udaljenom mjestu. Obje stranke i oštećenik razgledavaju, prepisuju, preslikavaju i snimaju spise u sudu.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">119.</span>Ustavni sud podsjeća da članak 4. stavak 3. ZKP-a propisuje kako državno odvjetništvo neovisno i nepristrano razjašnjava sumnju o kaznenom djelu za koje se kazneni progon provodi po službenoj dužnosti.</div>\n<p class=\"lf-p\">Stoga je dostavljanje kaznenog spisa državnom odvjetništvu opravdan. Riječ je o praktičnom (tehničkom) pitanju olakšavanja uvida u spis. Tu nije riječ o davanju prednosti državnom odvjetniku pred protustrankom. Za poštovanje procesne ravnopravnosti stranaka u postupku važno je da obje stranke imaju pravo uvida u spis.</p>\n<p class=\"lf-p\">119.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 184. stavka 3. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">8.2.) Članak 186. stavak 3.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">120.</span>Osporena odredba glasi: »Članak 186. (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(3)</span>Osobni podaci iz stavka 1. ovog članka, mogu se, u skladu s propisima, upotrijebiti u drugim kaznenim postupcima, u drugim postupcima za kažnjive radnje u Republici Hrvatskoj, u postupcima međunarodne kaznenopravne pomoći i međunarodne policijske suradnje. (...)« 121. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Podnositelji smatraju da odredbe članaka 186, 187, 188 i 189 ZKP-a koje se odnose na prikupljanje, korištenje i zaštitu osobnih podataka za potrebe kaznenog postupka ne odgovaraju ustavnim rješenjima zaštićenim odredbama članka 35 i 37 Ustava RH.« 122. Ministarstvo pravosuđa navodi: »Niti tvrdnja predlagateljica da su čl. 186.-189. protivni člancima 35. i 37. Ustava nije opravdana.« 123. Ustavni sud ističe da predlagateljice nisu navele ustavnopravno relevantne razloge koji bi omogućili Ustavnom sudu da ispita članak 186. stavak 3. ZKP-a s aspekta članaka 35. i 37. Ustava. Podsjeća da paušalni navodi o nesuglasnosti zakonskih odredaba s određenim člancima Ustava nisu dostatni za pokretanje postupka njihove apstraktne kontrole pred Ustavnim sudom.</div>\n<p class=\"lf-p\">Upućuje na odluku broj: U-I-448/2009 i dr. kojom je ocijenio nesuglasnim s Ustavom članak 186. stavak 1. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">123.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 186. stavka 3. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">8.3.) Članak 187. stavci 3. i 5.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">124.</span>Mjerodavne odredbe glase: »Članak 187.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Netočni podaci ili podaci prikupljeni suprotno odredbama članka 186. i 188. ovog Zakona moraju se bez odgode ispraviti ili izbrisati. Točnost podataka prikupljenih u evidencijama automatiziranih sustava obrade provjerava se svakih pet godina.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(2)</span>Ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, osobni podaci o okrivljenikovoj istovjetnosti izbrisat će se iz automatiziranih zbirki podataka:</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">1)</span>pet godina od izvršenja kazne izrečene pravomoćnom presudom ili isteka roka kušnje u uvjetnoj osudi,</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">2)</span>tri godine od donošenja pravomoćne oslobađajuće presude,</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">3)</span>dvije godine od donošenja odluke o izricanju kaznenopravne sankcije maloljetniku.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(3)</span>Umjesto brisanja, sud može odrediti da se u automatiziranu zbirku iz stavka 2. ovog članka, unese odredba o zabrani njihovog priopćavanja ako bi se oni mogli izbrisati samo uz nerazmjerne poteškoće ili troškove.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(4)</span>Osobni podaci prikupljeni isključivo na temelju utvrđivanja istovjetnosti, tjelesnog pregleda ili molekularno-genetske analize mogu se nakon kaznenog postupka, sukladno propisima, koristiti samo radi otkrivanja ili sprječavanja kaznenog djela.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(5)</span>Kao dokaz u predmetima za sljedeća kaznena djela iz Kaznenog zakona: ubojstva najviših državnih dužnosnika (članak 138.), kažnjavanja za najteže oblike kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (članak 155.) i terorizma (članak 169.), mogu se iznimno upotrijebiti samo osobni podaci koji služe za utvrđivanje istovjetnosti okrivljenika, prikupljeni od strane sigurnosno obavještajnih službi.</div>\n<p class=\"lf-p\">124.1. Članak 187. ZKP/08 izmijenjen je člankom 42. ZIDZKP/09. U članku 187. stavku 5. ZKP/08 riječi »protudržavnog terorizma (članak 141.)« i riječ »međunarodnog« brisane su. Prije izmjena taj je članak ZKP/08 glasio: »Članak 187. (…)</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(5)</span>Kao dokaz u predmetima za sljedeća kaznena djela iz Kaznenog zakona: ubojstva najviših državnih dužnosnika (članak 138.), protudržavnog terorizma (članak 141.), kažnjavanja za najteže oblike kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (članak 155.) i međunarodnog terorizma (članak 169.), mogu se iznimno upotrijebiti samo osobni podaci koji služe za utvrđivanje istovjetnosti okrivljenika, prikupljeni od strane sigurnosno obavještajnih službi.« 125. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan osporavaju suglasnost s Ustavom članka 187. stavaka 3. i 5. ZKP-a pozivajući se na istovjetne razloge koje su iznijele uz članak 186. stavak 3. ZKP-a. Navode: »(...) Stavkom 3. članka 187 ZKP-a predviđeno je da umjesto brisanja, sud može odrediti da se u automatiziranu zbirku iz stavka 2. ovog članka unese odredba o zabrani njihovog priopćavanja ako bi se ti podaci mogli izbrisati samo uz nesrazmjerene poteškoće ili troškove.</div>\n<p class=\"lf-p\">Razlozi ekonomičnosti nekog postupanja ne mogu biti pretežitiji interes od zaštite ljudskog prava, s time da podnositelji ukazuju na nezamislivost situacije nerazmjernih poteškoća ili troškova brisanja u današnjim tehnološkim uvjetima. Pravo na tajnost osobnih podataka ustavno je pravo i ne može se zbog tako bagatelnog razloga kao što je trošak u nekom zakonu anulirati. (...) Člankom 187 st. 5 ZKP-a kao valjani dokaz ima se smatrati svaki onaj dokaz koji se odnosi na utvrđivanje istovjetnosti okrivljenika, ukoliko je prikupljen od strane sigurnosno obavještajnih službi, u slučaju točno propisanih kaznenih djela. Kako je pravna valjanost dokaza, pa radilo se makar i o dokazu kojim se utvrđuje istovjetnost okrivljenika ustavna kategorija, protivno Ustavu je ZKP-om u ovoj odredbi citiranim dokazima dana apsolutna prava valjanost koja ne podliježe nikakvoj kontroli od strane tijela koje vodi postupak.</p>\n<p class=\"lf-p\">Naime odredbom članka 187 st. 5 ZKP-a nije propisano utvrđivanje valjanosti dokaza pribavljenih od strane sigurnosnih službi niti je dana mogućnost pobijanja valjanosti tih dokaza, kao što nije propisana eventualna posljedica njihove pravne nevaljanosti.« 126. Ministarstvo pravosuđa navodi: »... prema čl. 186. st. 1., 187. st. 2., 188. st. 2. ZKP sve zbirke osobnih podataka vode se prema posebnim propisima. Podatke koji se prikupljaju za kazneni postupak, Zakon uređuje s polazištem da je Ustavom zajamčena zaštita osobnih podataka (članak 37. Ustava – informationale Selbstbestimmung). To je posebna kategorija podataka (članak 6. Europske konvencije o međunarodnoj pravnoj pomoći u odnosu na zamolnice za presretanje telekomunikacija). (...)« Nadalje, Ministarstvo pravosuđa navodi da članak 187. stavak 5. ZKP nije nesuglasan s člankom 29. Ustava jer se odnosi na tri kaznena djela i na zakonom točno određene osobne podatke. Riječ je o iznimci od pravila da se podaci prikupljeni od sigurnosno obavještajnih službi ne mogu uporabiti u kaznenom postupku. Tom se odredbom ne određuje valjanost i vjerodostojnost tih podataka. Njome se iznimno dopušta njihova primjena u kaznenom postupku pod strogo utvrđenim pretpostavkama. Kao i svaki drugi dokaz, i takav je dokaz podložan provjeri tijekom kaznenog postupka.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">127.</span>Ustavni sud prihvaća očitovanje Ministarstva pravosuđa za članak 187. stavke 3. i 5. ZKP-a. Posebno naglašava da je riječ o iznimci od općeg zakonskog pravila. Naglašava i sudsku kontrolu podataka prikupljenih od sigurnosno obavještajnih službi, što osporeno zakonsko rješenje zadržava u ustavnopravno prihvatljivim granicama.</div>\n<p class=\"lf-p\">127.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti članka 187. stavaka 3. i 5. ZKP-a s Ustavom.</p>\n<p class=\"lf-p\">8.4.) Članak 188. stavak 1.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">128.</span>Osporena odredba glasi: »Članak 188.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Ako zakonom nije drukčije propisano, državno odvjetništvo ili sud će osobi, na njezin zahtjev, dostaviti obavijest o tome jesu li njezini osobni podaci bili predmetom prikupljanja, pohrane i obrade za potrebe kaznenog postupka. Obavijest se ne može dostaviti prije isteka roka od godine dana nakon donošenja naloga o provođenju istrage. (...)« 129. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Člankom 188 st. 1 ZKP-a propisano je pravo osobe, da joj se na njezin zahtjev, dostavi obavijest o tome jesu li njezini osobni podaci bili predmetom prikupljanja, pohrane i obrade za potrebe kaznenog postupka. Obavijest se ne može dostaviti prije isteka roka od godine dana nakon donošenja naloga o provođenju istrage. (...) Davanjem obavijesti u smislu odredbe čl. 188 st. 1 o tome jesu li nečiji osobni podaci bili predmetom prikupljanja pohrane i obrade za potrebe kaznenog postupka ne osigurava se efikasni pravni lijek koji je pod nazivom žalba predviđen u članku 18 Ustava RH.</div>\n<p class=\"lf-p\">Prema citiranoj odredbi zakona državno tijelo ovu obavijest ne izdaje odmah po primitku zahtjeva već nakon što istekne rok od godine dana nakon donošenja naloga o provođenju istrage. Rok od godinu dana protivan je razumnoj svrsi zaštite ustavnog prava iz čl. 37 Ustava RH te prava iz čl. 8 ECRH.</p>\n<p class=\"lf-p\">Prema odredbama Siracuza principu svako nametnuto ograničenje biti će izloženo mogućnosti pobijanja i pravnom lijeku protiv njegove zlouporabe. Svako ograničenje članka 8 mora biti u skladu sa drugim pravima propisanim ECRH. Postupanje u razumnom roku zaštićeno je odredbom čl. 6 Konvencije, a rok od godine dana od donošenja naloga o provođenju istrage ne može se smatrati razumnim rokom.</p>\n<p class=\"lf-p\">Posebno valja naglasiti da je rok iz čl. 188 st. 1 predviđen za situacije u kojima je donesen nalog o provođenju istrage iz čl. 216 ZKP-a. Člankom 216 propisano je da se istraga mora provesti za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora, a po stavku 2 istog članka može se provesti za kaznena djela za koja se vodi redovni kazneni postupak. Prema tome 'pravna zaštita' dana u vidu obavijesti rezervirana je samo za one osobe koje potpadaju pod ingerenciju čl. 216 ZKP-a dok druge osobe ne bi imale pravo niti na tu obavijest.</p>\n<p class=\"lf-p\">Ovdje se skreće pozornost i na odredbu čl.186 ZKP-a da država ima pravo prikupljanja, pohranjivanja i obrađivanja osobnih podataka građana koji su važni za svrhe kaznenog postupka što znači za kaznene postupke za sva kaznena djela predviđena kaznenim zakonom.</p>\n<p class=\"lf-p\">Odredbom čl. 188 ZKP-a povrijeđena je i ustavna odredba o ravnopravnosti građana pred zakonom iz čl. 14 Ustava RH jer jedna kategorija ima pravo na obavijest dok je druga kategorija građana iz toga isključena. Sve navedeno uz odredbe članka 186 do 188 ZKP.a vrijedi i za odredbu čl. 263 st. 3 ZKP-a kao i odredbu čl. 263 st. 4 toč. 1 i 2 ZKP-a. (...)« 130. Ministarstvo pravosuđa smatra da članak 188. stavak 1. ZKP-a nije nesuglasan s člankom 18. Ustava jer je taj propis supsidijaran (ako zakonom nije drukčije propisano).</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">131.</span>Ustavni sud ističe da članak 188. stavak 1. ZKP-a treba promatrati u kontekstu članka 230. stavaka 1. i 2. i članka 231. stavka 1. ZKP-a koji glase: »Članak 230.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci, državni odvjetnik je dužan izvijestiti višeg državnog odvjetnika o razlozima zbog kojih istraga nije završena.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(2)</span>Viši državni odvjetnik dužan je poduzeti mjere da se istraga završi. U složenim predmetima viši državni odvjetnik može na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika rok iz stavka 1. ovog članka, produljiti za još šest mjeseci. U posebno složenim i teškim predmetima, Glavni državni odvjetnik može na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika rok završetka istrage iz stavka 1. ovog članka, produljiti za dvanaest mjeseci. (...)«. »Članak 231.</div>\n<p class=\"lf-p\">Postupanje tijekom istrage je tajno. (...)« Člankom 216. stavkom 3. ZKP-a propisano je pokretanje, tijek i okončanje istrage. U istrazi se prikupljaju dokazi i podaci potrebni da bi se moglo odlučiti hoće li se podignuti optužnica ili obustaviti postupak. S obzirom da ZKP propisuje najduže dopušteno vrijeme trajanja istrage, razumno je očekivati da će se u tom razdoblju prikupljati mnogi podaci i dokazi, pa i osobni podaci, koji zajednički tvore materijalni supstrat buduće optužbe. Podaci koji se prikupljaju tijekom istrage mogu biti, dakle, i osobni podaci iz članka 188. stavka 1. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">Prema ZKP-u, svaka osoba načelno ima pravo na obavijest o tome jesu li njezini osobni podaci bili predmet prikupljanja, pohrane i obrade za potrebe kaznenog postupka. Samo se zakonom može propisati drugačije. S obzirom na članak 230. stavke 1. i 2. i članak 231. stavak 1. ZKP-a, zakonsku zabranu dostave te obavijesti prije isteka roka od godine dana nakon donošenja naloga o provođenju istrage Ustavni sud ne ocjenjuje ustavnopravno neprihvatljivom. Ujedno ističe da će izvršenjem odluke broj: U-I-448/2009 i dr. preostali prigovori predlagateljica postati opsoletni.</p>\n<p class=\"lf-p\">131.1. Sukladno tome, Polazeći od iznesenih prigovora, ne postoje razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 188. stavka 1. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">8.5.) Članak 189. stavak 2.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">132.</span>Osporena odredba glasi: »7. Postupanje s pronađenim i oduzetim stvarima</div>\n<h4 class=\"lf-art\" id=\"a-189\"><span class=\"lf-art-num\">Članak 189</span><span class=\"lf-art-t\">(...)</span></h4>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(2)</span>Ako vlasnik ne preuzme predmete ili novac iz stavka 1. ovog članka, u roku koji mu odredi tijelo koje je donijelo odluku o vraćanju predmeta, predmeti odnosno novac unose se u proračunska sredstva. (...)« 133. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »(...) Prema odredbi čl.189 ZKP-a predmeti veće vrijednosti koji su tijekom kaznenog postupka bili pronađeni ili privremeno oduzeti vratiti će se vlasniku čim se ustanovi da ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje. Ako je predmet podložan kvaru ili je njegovo čuvanje vezano sa znatnim troškovima, može se i ranije prodati, a ranijem vlasniku predati će se novac dobiven prodajom. Stavkom 2. citiranog propisa a za kojeg podnositelji drže da je protivan Ustavu i i Protokolu ECHR, propisano je da ako vlasnik ne preuzme predmete ili novac iz stavka 1. u roku koji mu odredi tijelo koje je donijelo odluku o vraćanju predmeta, predmeti odnosno novac unose se u proračunska sredstva.</div>\n<p class=\"lf-p\">U konkretnom slučaju zakonodavac nije predvidio koji bi to bio javni interes radi kojeg bi određeni predmet veće vrijednosti promijenio svog titulara vlasništva. Vlasnik nema pravo na žalbu protiv odluke suda čime je povrijeđena odredba članka 18 Ustava RH kao i odredba čl.13 ECHR jer se ne jamči efikasno pravno sredstvo za zaštitu prava vlasništva. Rok je arbitraran – sudski, u kojem se vlasnika poziva da predmet preuzme, pa ni sam zakon nije jasan i transparentan u ovom dijelu. Nema nikakve razumske osnove zbog čega vlasniku ne bi bila dana mogućnost instituta povrata u prijašnje stanje zbog propuštanja sudskog roka iz opravdanog razloga a sankcija je gubitak prava vlasništva.« 134. Ministarstvo pravosuđa navodi: »Članak 189. protivno tvrdnjama predlagateljica nije protivan čl. 18. Ustava (i Protokolu 1 uz Konvenciju). U st. 1. vlasništvo je zaštićeno, a to vrijedi i za st. 2. navedenog članka. Predmeti veće i manje vrijednosti su quaestio facti. U vezi s tvrdnjama predlagateljica valja imati u vidu da se u st. 1. kao uvjet za postupanje s predmetima predviđa 'da ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje'.« 135. Ustavni sud ističe da članak 189. stavak 1. ZKP-a propisuje da se predmeti u prvom redu vraćaju vlasniku čim se ustanovi da ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje. Prodaja predmeta predviđena je kao radnja koja slijedi samo za predmet »podložan kvaru ili je njegovo čuvanje vezano sa znatnim troškovima\". Članak 189. stavak 2. ZKP-a propisuje prethodno pozivanje poznatog vlasnika oduzete stvari da je preuzme.</p>\n<p class=\"lf-p\">135.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 189. stavka 2. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">8.6.) Članak 190.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">136.</span>Osporeni članak glasi: »Članak 190.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Privremeno oduzeti predmeti čije čuvanje bi bilo opasno ili povezano s nerazmjernim teškoćama, a čije je oduzimanje propisano kaznenim ili drugim posebnim zakonom, mogu se uništiti.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(2)</span>Prije postupanja prema stavku 1. ovog članka provest će se nužne dokazne radnje.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(3)</span>Uništavanje takvih predmeta određuje nalogom sud, na prijedlog državnog odvjetnika.« 137. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Kako su privremeno oduzeti predmeti često puta dokazi u kaznenom postupku te kako branitelj ima pravo predlagati izvođenje određenih dokaznih radnji, nije logično da se samo uništenje određuje nalogom suda a ne rješenjem na koje bi branitelj imao pravo žalbe sukladno odredbi članka 18 Ustava RH zbog čega podnositelji smatraju da je odredba članka 190 ZKP-a protivna Ustavu RH.« 138. Ministarstvo pravosuđa nije se očitovalo u odnosu na prijedlog ocjene članka 190. ZKP-a.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">139.</span>Ustavni sud primjećuje da članak 190. stavak 1. ZKP-a izričito određuje kako je riječ o predmetima »čije čuvanje bi bilo opasno ili povezano s nerazmjernim teškoćama, a čije je oduzimanje propisano kaznenim ili drugim posebnim zakonom.« Osim toga sud nalogom može, ali i ne mora odrediti uništavanje takvih predmeta, na prijedlog državnog odvjetnika. Što se tiče prigovora predlagateljica o nepostojanju prava žalbe okrivljenika na rješenje o uništavanju oduzetih predmeta, Ustavni sud primjećuje da odluku o uništavanju donosi sud. Time je zajamčena druga pravna zaštita na temelju članka 18. stavka 2. Ustava.</div>\n<p class=\"lf-p\">139.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 190. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">9.) Glava XIII., Pravna pomoć (članci 191. – 196.) 140. Glava XIII. ZKP-a uređuje obvezu pružanja pravne pomoći među različitim tijelima.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">141.</span>U glavi XIII. ZKP-a Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 191. stavka 3. ZKP-a.</div>\n<p class=\"lf-p\">9.1.) Članak 191. stavak 3.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">142.</span>Osporena odredba glasi: »Glava XIII.</div>\n<p class=\"lf-p\">PRAVNA POMOĆ</p>\n<h4 class=\"lf-art\" id=\"a-191\"><span class=\"lf-art-num\">Članak 191</span><span class=\"lf-art-t\">(...)</span></h4>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(3)</span>Osobne podatke prikupljene prema ovom Zakonu policija, državno odvjetništvo i sudovi mogu u skladu sa zakonom, dostavljati tijelima državne uprave uključujući i sigurnosne službe te njihovim nadzornim tijelima. (...)« 143. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan u podnesenom prijedlogu osporavaju nesuglasnost s Ustavom članka 191. stavka 3. ZKP-a zajedno s člankom 186. stavkom 1. ZKP-a. Navode: »Sve naprijed navedeno vezano uz po podnositeljima sporne odredbe o osobnim podacima, njihovo prikupljanje i dostavljanje vrijedi i za odredbu članka 191. stavka 3.« 144. Ministarstvo nije dostavilo očitovanje uz članak 191. stavak 3. ZKP-a.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">145.</span>Ustavni sud već je prije istaknuo da nije nadležan razmatrati prigovore o nesuglasnosti s Ustavom ZKP-a koji nisu obrazloženi.</div>\n<p class=\"lf-p\">10.) Glava XV. Značenje zakonskih izraza (članak 202.) 146. Glava XV. ZKP-a sadržava zakonske (legalne) definicije koje služe kao interpretativne klauzule za primjenu ZKP-a.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">147.</span>U glavi XV. ZKP-a osporena je suglasnost s Ustavom članka 202. stavaka 9. i 33. ZKP-a. Ustavni sud nije prihvatio taj prijedlog za pokretanje ustavnosudskog postupka.</div>\n<p class=\"lf-p\">10.1.) Članak 202. stavci 9. i 33.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">148.</span>Osporene odredbe glase: »Članak 202. (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(9)</span>Zatvorenik je osoba protiv koje se primjenjuje mjera istražnog zatvora, (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(33)</span>Zajednica je izvanbračna zajednica i istospolna zajednica. Izvan-bračna zajednica u smislu ovog Zakona, je životna zajednica žene i muškarca koji nisu u braku, a koja traje dulje vrijeme, ili takva zajednica koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. Istospolna zajednica je zajednica koja je uređena zakonom. (...)« 148.1. Članak 202. ZKP/08 izmijenjen je dva puta: ZID-om ZKP/09 i ZID-om ZKP/11. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom podnesen je nakon stupanja na snagu ZID-a ZKP/09, a prije stupanja na snagu ZID-a ZKP/11.</div>\n<p class=\"lf-p\">U vrijeme podnošenja prijedloga stavci 9. i 33. članka 202. ZKP/08 su glasili: »Članak 202. (...)</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(9)</span>Zatvorenik je osoba protiv koje se primjenjuje mjera istražnog zatvora, (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(33)</span>Izvanbračna zajednica je životna zajednica žene i muškarca koji nisu u braku, a koja traje dulje vrijeme, ili takva zajednica koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. (...)« 149. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode da značenje zakonskih izraza u članku 202. ZKP-a terminološki ne odgovara člancima Ustava. Smatraju ih nesuglasnim s člankom 5. Ustava. IU članku 202. stavku 9. ZKP-a pojam »zatvorenik« definira se kao osoba protiv koje se primjenjuje mjera istražnog zatvora. Ustav taj pojam ne poznaje.</div>\n<p class=\"lf-p\">Također navode nesuglasnost s Ustavom članka 202. stavka 33. ZKP-a koji je u vrijeme podnošenja prijedloga definirao samo izvanbračnu, ali ne i istospolnu zajednicu u smislu Zakona o istospolnim zajednicama (»Narodne novine« broj 116/03.). Uz to navode da je pozitivnim propisima već određeno da zajednica žene i muškarca koji nisu u braku vremenski treba trajati tri godine.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">150.</span>Ministarstvo pravosuđa u očitovanju navodi da članak 202. stavak 9. ZKP-a koji određuje pojam »zatvorenika« nije u nesuglasnosti s člankom 5. Ustava. Ustav ne definira pojedina svojstva osoba, a to nije ni komponenta prema kojoj bi se ocjenjivala vladavina prava. Jednako tako Ustav ne spominje suca istrage, istražitelja, žrtvu kaznenog djela ili pritvorskog nadzornika. Dio očitovanja Ministarstva pravosuđa o članku 202. stavku 33. ZKP-a postao je irelevantan danom stupanja na snagu ZID-a ZKP/11.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">151.</span>Ustavni sud prihvaća obrazloženje Ministarstva pravosuđa kad je riječ o članku 202. stavku 9. ZKP-a.</div>\n<p class=\"lf-p\">151.1. Što se tiče članka 202. stavka 33. ZKP-a Ustavni sud prvo primjećuje da je pojmovno određenje izvanbračne zajednice u članku 202. stavku 33. ZKP-a istovjetno odgovarajućem određenju u članku 3. Obiteljskog zakona. Također primjećuje da je člankom 18. ZID-a ZKP/11 propisano: »Članak 18.</p>\n<p class=\"lf-p\">U članku 202. ... (...) Stavak 33. mijenja se i glasi: '(33) Zajednica je izvanbračna zajednica i istospolna zajednica. Izvanbračna zajednica, u smislu ovog Zakona, je životna zajednica žene i muškarca koji nisu u braku, a koja traje dulje vrijeme, ili takva zajednica koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. Istospolna zajednica je zajednica koja je uređena zakonom.'.« Nakon što je 2011. izmijenjen članak 202. stavak 33. ZKP-a prestali su razlozi zbog kojih su predlagateljice osporavale njegovu suglasnost s Ustavom.</p>\n<p class=\"lf-p\">151.2. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 202. stavaka 9. i 33. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">11.) Drugi dio, A. Prethodni postupak, Glava XVI. kazneni progon (članci 204. – 215.) 152. Glava XVI. ZKP-a uređuje postupanje državnog odvjetnika s kaznenom prijavom te odnose s drugim državnim tijelima i podnositeljem kaznene prijave.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">153.</span>U glavi XVI. ZKP-a osporena je suglasnost s Ustavom članka 206. stavka 5., članka 208. stavka 4. i članka 214. stavka 1. ZKP-a. Te prijedloge za pokretanje ustavnosudskog postupka Ustavni sud nije prihvatio.</div>\n<p class=\"lf-p\">11.1.) Članak 206. stavak 5.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">154.</span>Osporena odredba glasi: »Članak 206. (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(5)</span>Na zahtjev državnog odvjetnika, policija, ministarstvo nadležno za financije, Državni ured za reviziju i druga državna tijela, organizacije, banke i druge pravne osobe dostavit će podatke koje je od njih zatražio, osim onih koji predstavljaju zakonom zaštićenu tajnu. Državni odvjetnik može od navedenih tijela zahtijevati kontrolu poslovanja pravne i fizičke osobe i u skladu s odgovarajućim propisima privremeno oduzimanje do donošenja presude, novca, vrijednosnih papira, predmeta i dokumentacije koji mogu poslužiti kao dokaz, obavljanje nadzora i dostavu podataka koji mogu poslužiti kao dokaz o počinjenom kaznenom djelu ili imovini ostvarenoj kaznenim djelom, te zatražiti obavijesti o prikupljenim, obrađenim i pohranjenim podacima u vezi neobičnih i sumnjivih novčanih transakcija. U svom zahtjevu državni odvjetnik može pobliže označiti sadržaj tražene mjere ili radnje te zahtijevati da ga se o njoj izvijesti, kako bi mogao biti prisutan njenom provođenju. (...) Odredbe članka 206. stavaka 3., 4. i 9. ZKP-a izmijenjene su člankom 44. ZID-a ZKP/09.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">155.</span>Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Ovaj dio odredbe iz st. 5. čl. 206 ZKP-a nije sporan ukoliko se sagledava sa aspekta uloge državnog odvjetništva kao tijela javnog progona. Međutim istim stavkom predviđeno je da državni odvjetnik može od navedenih tijela zahtijevati kontrolu poslovanja pravne i fizičke osobe i u skladu sa odgovarajućim propisima zahtijevati privremeno oduzimanje do donošenja presude novca, vrijednosnih papira, predmeta i dokumentacije koji mogu poslužiti kao dokaz, obavljanje nadzora o dostavu podataka koji mogu poslužiti kao dokaz o počinjenom kaznenom djelu ili imovini ostvarenoj kaznenim djelom te zatražiti obavijesti o prikupljenim obrađenim i pohranjenim podacima u vezi neobičnih i sumnjivih novčanih transakcija. U svom zahtjevu državni odvjetnik može (znači po vlastitoj slobodnoj procjeni) pobliže označiti sadržaj tražene mjere ili radnje te zahtijevati da ga se o njoj izvijesti kako bi mogao biti prisutan njenom provođenju.</div>\n<p class=\"lf-p\">Ovakva formulacija zakona nije u skladu sa odredbom čl. 16 st. 1 i 2 Ustava RH prema kojem se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje a pri tome svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.</p>\n<p class=\"lf-p\">Nedvojbeno je da ovlasti koje su čl. 206 st. 5 ZKP-a date državnom odvjetniku u bitnome narušavaju odredbe čl. 34., čl. 35, čl. 36, čl. 48 Ustava RH, a da pri tome ni na koji način nije poštovano načelo iz čl. 16 st. 2 Ustava RH prema kojem ograničenje tih sloboda i prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinačnom slučaju. Ovo stoga što državni odvjetnik prilikom zahtjeva koji bi uputio tijelima kako je to predviđeno u čl. 206 st. 5 ZKP-a, nema obvezu naznačiti pravnu osnovu zbog koje traži ograničavanje prava niti ima obvezu naznačiti da takovo ograničenje prava odgovara razmjeru naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.</p>\n<p class=\"lf-p\">Pravni standardi postojanja 'osnova sumnje' ili 'osnovane sumnje' na neko ponašanje nisu uporabljeni u odredbi čl. 206 st. 5 ZKP-a pa je dovoljno da se državnom odvjetniku učini nešto neobično i sumnjivo, te da to bude dovoljno za ograničavanje ustavnih prava. Ovakva odredba ne štiti građane od arbitrarnog postupanja državnih vlasti, ne garantira povjerenje u pravni sustav, narušava načelo vladavine prava i stvara pravu nesigurnost.« 156. Ministarstvo pravosuđa u očitovanju navodi: »Neosnovano tvrde predlagateljice da je odredba čl. 206. st. 5. ZKP protivna čl. 16. st. 1. i 2. Ustava. Naime, čl. 206. st. St. 1. i 2. ZKP uređuje postupanje državnog odvjetnika u vezi kaznene prijave. Bez tih ovlasti postupanje državnog odvjetnika ne bi bilo moguće. Niti bi državni odvjetnik mogao obavljati osnovnu zadaću zbog koje je to tijelo ustanovljeno: progon kaznenih djela za koje se progoni po službenoj dužnosti.</p>\n<p class=\"lf-p\">Ovlasti koje ima državni odvjetnik utemeljene su na zakonu kao što spominju predlagateljice. One su ustanovljene radi zaštite sloboda i prava drugih osoba i pravnog poretka. Te su ovlasti u svemu razmjerne naravi potrebe zbog koje se ustanovljuju. Stoga se njima, protivno tvrdnji predlagateljica ne narušavaju 34.-36. i 48. Ustava. Pravna osnova postupanja državnog odvjetnika je odlučivanje o kaznenoj prijavi, a formalni temelj za to je ZKP.« 157. Ustavni sud ocjenjuje da je članak 206. stavak 5. ZKP-a usklađen s ovlastima koje Ustav i ZKP daju državnom odvjetniku. Osporenom odredbom uređuje se istraživanje državnog odvjetnika u vezi s kaznenom prijavom. Bez tih ovlasti (koje moraju imati svoj korelat u dužnosti suradnje svih pravnih subjekata) postupanje državnog odvjetnika ne bi bilo moguće jer ne bi mogao obavljati temeljnu zadaću zbog koje je ustanovljen: progon kaznenih djela po službenoj dužnosti (članak 124. stavak 1. Ustava). Riječ je uvijek i samo o podacima ili predmetima koji mogu poslužiti kao dokaz o počinjenom kaznenom djelu ili o imovini stečenoj kaznenim djelom.</p>\n<p class=\"lf-p\">157.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 206. stavka 5. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">11.2.) Članak 208. stavak 4.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">158.</span>Osporena odredba glasi: »Članak 208. (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(4)</span>U provođenju izvida policija ne može građane ispitivati u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka. Ako je to potrebno radi otkrivanja drugih kaznenih djela iste osobe, njezinih sudionika ili kaznenih djela drugih osoba, obavijesti se mogu prikupljati i od osoba koje su u pritvoru, istražnom zatvoru ili u drugoj ustanovi za osobe lišene slobode, ali samo ako je to, na temelju pisanog prijedloga državnog odvjetnika, odobrio sudac istrage ili predsjednik vijeća, u prisutnosti suca istrage ili branitelja. (...)« 159. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Ukoliko bi se osoba mogla ispitivati a kako je to predviđeno čl. 208 ZKP-a, bez nazočnosti branitelja, tj. samo u prisutnosti policije i suca istrage, derogiralo bi se njeno pravo predviđeno čl. 29 Ustava RH i čl. 6 Konvencije (a pri čemu slijedom zakonskih propisa ista ne dobiva pouku o pravima).</div>\n<p class=\"lf-p\">Naime načelo prava na pravično suđenje sa aspekta osobe lišene slobode nije zadovoljeno time što je prisutan sudac istrage jer to pravo može zadovoljiti samo prisutnost branitelja.« 160. Ministarstvo pravosuđa u očitovanju navodi da člankom 208. stavkom 4. ZKP-a ne samo da je određena svrha zbog koje je ustanovljena mogućnost prikupljanja obavijesti od osobe koja je lišena slobode (riječ je o otkrivanju drugih kaznenih djela) nego je i riječ o izvidnoj radnji čiji se rezultat ne može koristiti kao dokaz u kaznenom postupku. Obvezatna prisutnost suca istrage ili branitelja dopunsko je jamstvo poštovanja nepovredivosti osobe koja se ispituje. U konkretnom slučaju nije riječ o dokaznoj radnji ispitivanja okrivljenika koja je uređena člancima 272. i 273. ZKP-a.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">161.</span>Ustavni sud primjećuje da članak 208. ZKP-a regulira izvidnu radnju prikupljanja obavijesti od osumnjičenika i drugih građana (tzv. obavijesni razgovor), a ne ispitivanje osobe u svojstvu okrivljenika, budući da policija nema tu ovlast. Osobe koje su u pritvoru, istražnom zatvoru ili u drugoj ustanovi za osobe lišene slobode nisu dužne odgovarati na postavljena pitanja, a ako su osumnjičene imaju pravo na branitelja. Osim toga, osporenim člankom propisan je dodatni jamstveni mehanizam koji se sastoji od obvezne nazočnosti suca istrage ili branitelja u slučaju da se izvidnom radnjom obavlja obavijesni razgovor s osobom lišenom slobode. Odredba govori o prisutnosti branitelja, što znači da osoba lišena slobode s kojom se obavlja razgovor može pozvati branitelja, ali se razgovor može obaviti i samo u prisutnosti suca istrage, ako ispitanik nema ili ne želi branitelja.</div>\n<p class=\"lf-p\">161.1. S obzirom na navedeno, a Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 208. stavka 4. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">11.3.) Članak 214. stavak 1.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">162.</span>Osporena odredba glasi: »Članak 214.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Ako je počinitelj kaznenog djela nepoznat, državni odvjetnik ili istražitelj može ispitati svjedoke ako je to svrhovito za otkrivanje počinitelja ili ako postoji opasnost od odgode. (…)« 163. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Naime odredba čl. 214 ZKP-a ne precizira o kojem kaznenom djelu bi se radilo, a što onda podrazumijeva da se može raditi o svim kaznenim djelima, kako onim koji su zapriječeni najnižim kaznama, tako i najtežim kaznenim djelima. Nije preciziran termin opasnost od odgode pa se u toj situaciji ispitivanje svjedoka bez nazočnosti branitelja može ukazati kao povreda prava na pravično suđenje. Naime radi se o svjedoku za kojeg postoji velika vjerojatnost da u kasnijim fazama postupka sudu više neće biti dostupan niti će biti počinitelj odnosno obrana u mogućnosti da takvog svjedoka ispituje.</div>\n<p class=\"lf-p\">Podnositelji ne dvoji u legitimnost potrebe za ispitivanjem svjedoka međutim postavlja pitanje na koji način će se osigurati u konkretnoj situaciji ravnopravnost oružja strankama, jer ukoliko se otkrije počinitelj pa taj bude procesuiran, on ni na koji način više neće moći ostvariti svoje pravo na ispitivanje svjedoka i biti će prikraćen u jednakosti svog procesnog oružja. (...)« 164. Ministarstvo pravosuđa u očitovanju navodi da članak 214. stavak 1. ZKP-a predviđa uvjete za antecedentno izvođenje dokaza ispitivanjem svjedoka, ako je počinitelj kaznenog djela nepoznat. Naglašava da predlagateljice nisu obrazložile kako bi počinitelj koji nije poznat mogao imenovati branitelja. Suglasno članku 288. stavku 3. ZKP-a svjedoci koje se ispituje uvijek moraju govoriti istinu, a isto vrijedi i za svjedoka koji se ispituje na temelju članka 214. stavka 1. ZKP-a.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">165.</span>Ustavni sud primjećuje da Europski sud u svojim judikatima često naglašava da je pitanje dopustivosti i ocjene dokaza primarno predmet regulacije nacionalnog prava i prakse.</div>\n<p class=\"lf-p\">Europski sud u gotovo svakom slučaju koji se odnosi na povredu članka 6. stavka 3. točke (d) Konvencije ističe da svi dokazi moraju u pravilu biti izvedeni u nazočnosti okrivljenika na javnoj raspravi. Uporaba izjava kao dokaza koji su pribavljeni u stadiju policijskih istraživanja i sudske istrage ne proturječi sama po sebi članku 6. stavku 3. točki (d) u vezi sa stavkom 1. tog članka Konvencije, ako su prava obrane bila poštovana tako da je okrivljeniku pružena prilika osporiti i ispitati svjedoke optužbe bilo u trenutku davanja izjave bilo u kasnijem stadiju postupanja (primjerice na glavnoj raspravi).</p>\n<p class=\"lf-p\">Pravo ispitivati svjedoke nije apsolutno pravo i može pod određenim uvjetima biti podvrgnuto ograničenjima. Sama činjenica da okrivljenik nije imao priliku ispitati svjedoka ili da unatoč zahtjevu obrane neka osoba nije bila pozvana kao svjedok ne čini samo po sebi postupak nepoštenim, čak i ako je okrivljenik bio na kraju osuđen. Takvo apsolutno pravilo stvorilo bi nerazmjerno veliku prepreku u vođenju postupaka i otvorilo bi vrata zlouporabama i opstrukcijama.</p>\n<p class=\"lf-p\">Ustavni sud podsjeća da u pravilu ispitivanje svjedoka bez prisutnosti obrane ne rezultira dokazom u postupku, osim ako obrana ima mogućnost tog svjedoka ispitati na raspravi. Stoga ako je u slučaju nepoznatog počinitelja svjedok »antecedentno« (ranije) ispitan bez branitelja na raspravi, na kojoj okrivljenik ima branitelja po službenoj dužnosti, takav svjedok može biti unakrsno ispitan. Polazeći od navedenog, ispitivanjem svjedoka bez prisutnosti okrivljenika u ranijoj fazi postupanja zakonodavac ne krši ni Ustav ni Konvenciju.</p>\n<p class=\"lf-p\">165.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud smatra da ne postoje razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 214. stavka 1. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">12.) Glava XVII. Istraga (članci 216. – 239.) 166. U glavi XVII. ZKP-a (v. odluku broj: U-I-448/2009 i dr.) Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 216. stavaka 1. i 2., članka 218. stavka 1., članka 219. stavka 1., članka 222. stavka 2., članka 225. stavka 3., članka 230. stavaka 1. i 2. i članka 239. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">12.1.) Članak 216. stavci 1. i 2.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">167.</span>Osporene odredbe glase: »Članak 216.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Istraga se mora provesti za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(2)</span>Istraga se može provesti za druga kaznena djela za koja se vodi redoviti kazneni postupak. (...)« 168. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Naime istraga se mora provesti prema odredbi čl. 216 st. 1 ZKP-a samo za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora. Radi se dakle o najtežim kaznenim djelima. U toku te istrage protiv nepoznatog počinitelja nitko ne štiti prava obrane u smislu čl. 29 Ustava RH i čl. 6 ECHR a što je nedopustivo.</div>\n<p class=\"lf-p\">Odredbom čl. 216 st. 2 ZKP-a propisano je da se istraga može provesti za druga kaznena djela za koja se vodi redoviti kazneni postupak. Zakonom je obaveznost istrage propisana samo za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora.</p>\n<p class=\"lf-p\">U odnosu na čl. 216 st. 2 ZKP-a predlagatelji drže da je istim povrijeđena odredba čl.14 st. 2 Ustava RH koja pripisuje da su svi pred zakonom jednaki. Naime ZKP a vezano uz osporenu odredbu nije propisao jasan i nesporan kriterij po kojem će državni odvjetnik odlučivati kada će za kaznena djela za koja se provodi redoviti postupak istragu provoditi a kada ne. S obzirom da nije propisan kriterij po kojem će državni odvjetnik odlučivati hoće li se istraga provoditi ili ne, to se niti odredba čl. 216 st. 2 ZKP-a ne može smatrati jasnom i transparentnom odredbom koja osigurava jednakost ljudi pred zakonom te pravu sigurnost građana. Nepostojanje jasnog i precizno određenog kriterija kao i nepostojanje bilo kakve sudske kontrole dovesti će do različitog tretmana građana pred različitim državnim odvjetnicima koji će odlučivati o samom načinu vođenja kaznenog postupka.« 169. Ministarstvo pravosuđa tvrdnje predlagateljica smatra neosnovanima jer za sva kaznena djela, osim najtežih, u redovitom postupku istraga nije obvezatna. Riječ je o odluci tijekom postupanja državnog odvjetnika te zakonska odredba spornog članka o obvezatnosti ili fakultativnosti istrage vrijedi za sve građane jednako, bez diskriminacije.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">170.</span>Ustavni sud podsjeća da državni odvjetnik ima ustavno ovlaštenje postupati protiv počinitelja kaznenih djela i provoditi kazneni progon. Nema ustavne zapreke da zakonodavac propiše različite oblike postupanja tijekom kaznenog progona, pa tako i podizanje optužnice bez provođenja istrage. Razlike između kaznenog progona i istrage u prethodnom postupku ne mogu se prosuđivati prema mjerilima koja važe za diskriminatorna postupanja. Za mjerila prema kojima se prosuđuje valjanost tih razlika Ustavni sud upućuje na odluku broj: U-I-448/2009 i dr.</div>\n<p class=\"lf-p\">170.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 216. stavaka 1. i 2. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">12.2.) Članak 218. stavak 1.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">171.</span>Osporena odredba glasi: »Članak 218.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Nalog o provođenju istrage se dostavlja osumnjičeniku u roku od osam dana od dana izdavanja, zajedno s poukom o pravima iz članka 239. stavka 1. ovog Zakona, osim ako osumnjičenik nije poznat. (...)« 172. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan upućuju na razloge koje su iznijele uz članak 214. stavak 1. ZKP-a. Navode: »Identičnu povredu podnositelji vide i u odredbi čl. 218 st. 1 ZKP-a prema kojoj se nalog o provođenju istrage u situaciji kada okrivljenik nije poznat zapravo ne dostavlja nikome. Naime istraga se mora provesti prema odredbi čl. 216 st. 1 ZKP-a samo za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora. Radi se dakle o najtežim kaznenim djelima. U toku te istrage protiv nepoznatog počinitelja nitko ne štiti prava obrane u smislu čl. 29 Ustava RH i čl. 6 ECHR a što je nedopustivo.« 173. Ministarstvo pravosuđa smatra da članak 218. stavak 1. ZKP-a nije nesuglasan s člankom 29. Ustava i člankom 6. Konvencije. Dokazne radnje u istrazi protiv počinitelja koji nije poznat poduzimaju se prema ZKP-u. Zahvat u prava osobe može se poduzeti samo pod uvjetima koje propisuje ZKP. I kad bi se u toj situaciji imenovao branitelj, ne može se isključiti da okrivljenik (ili drugi ovlaštenik) imenuje drugog branitelja, pa bi se i tada postavilo pitanje valjanosti radnji branitelja koji je zastupao »obranu«, ali ne okrivljenika jer potonji uopće nije poznat. Napominje da se nalog o provođenju istrage iz stavka 2. obvezatno dostavlja okrivljeniku čim se utvrdi njegov identitet.</div>\n<p class=\"lf-p\">173.1. Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 218. stavka 1. ZKP-a. Upućuje na obrazloženje uz članak 214. stavak 1. ZKP-a (v. točke 123. i 123.1. obrazloženja ovog rješenja).</p>\n<p class=\"lf-p\">12.3.) Članak 219. stavak 1.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">174.</span>Osporena odredba glasi: »Članak 219.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Istragu provodi državni odvjetnik. (...)« 175. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode da je članak 219. stavak 1. ZKP-a nesuglasan s člankom 29. Ustava jer ne poštuje načelo jednakosti oružja kao bitni element načela pravičnog postupka.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">176.</span>Ministarstvo pravosuđa nije se očitovalo o tom prigovoru predlagateljica.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">177.</span>Ustavni sud podsjeća na članak 121.a stavak 1. Ustava koji glasi: »Članak 121.a Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava. (...)« Ustavni sud naglašava da je donošenje presude o sumnji ili optužbi zbog kaznenog djela u nadležnosti suda. Presuda se donosi na glavnoj raspravi. Prema prihvaćenom zakonodavnom modelu (v. odluku broj: U-I-448/2009 i dr.), prethodni je postupak nakon stupanja na snagu ZID-a ZKP/09 u nadležnosti državnog odvjetnika, s time da o započinjanju formalnog kaznenog postupka odlučuje sud (članak 17. ZKP-a).</div>\n<p class=\"lf-p\">Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je zadaća državnog odvjetnika kao državnog tijela koje provodi istragu, kako to propisuje članak 4. stavak 3. ZKP-a, neovisno i nepristrano razjasniti sumnju o kaznenom djelu za koje se kazneni progon provodi po službenoj dužnosti te s jednakom pozornošću prikupljati podatke o krivnji i nedužnosti okrivljenika.</p>\n<p class=\"lf-p\">177.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 219. stavka 1. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">12.4.) Članak 222. stavak 2.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">178.</span>Osporena odredba glasi: »Članak 222. (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(2)</span>Na temelju odluke državnog odvjetnika u složenim istražnim predmetima, osim istražitelja sudjeluju državnoodvjetnički savjetnici i stručni suradnici. Oni mogu pripremati provođenje pojedinih dokaznih radnji, primati izjave i prijedloge, te samostalno poduzeti pojedinu dokaznu radnju koju im je državni odvjetnik povjerio. Zapisnik o takvoj radnji državni odvjetnik ovjerava najkasnije četrdeset i osam sati nakon njezina poduzimanja. (...)« 179. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Citirana odredba zakona protivna je odredbi čl. 29 Ustava RH i čl. 6 ECHR. Prema odredbi čl. 29 Ustava RH svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kaznenog djela. Prema odredbi čl. 65 st. 4 ZKP-a branitelj okrivljeniku kod kaznenog djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora može biti samo odvjetnik sa najmanje 10 godina prakse. Kriterij od 10 godina odvjetničke prakse ustanovljen je kao garant očuvanja prava okrivljenika u smislu toga da će njegovo zastupanje i obrana biti efikasni i temeljeni na znanju i dugogodišnjem iskustvu njegovog branitelja koji je po zanimanju odvjetnik.</div>\n<p class=\"lf-p\">Uvođenjem mogućnosti da državnog odvjetnika u služenim istražnim predmetima osim istražitelja koji nisu pravnici po struci, može zamijeniti državnoodvjetnički savjetnik i stručni suradnik koji mogu samostalno poduzimati dokazne radnje (a sukladno zakonskim propisima nazočnost branitelja nije nužna), ozbiljno je dovedena u pitanje načelo neovisnog i nepristranog suda i pravičnog postupanja.</p>\n<p class=\"lf-p\">Naime pravni standard neovisni nepristrani i pravični sud u sebi sadrži sud kod kojeg ne postoji ni najmanja dvojba glede njegove stručnosti. Državnoodvjetnički savjetnici, stručni suradnici i istražitelji kriterij takove stručnosti zasigurno ne zadovoljavaju a ne mogu se mjeriti sa kriterijem odvjetnika sa 10-to godišnjom odvjetničkom praksom. Ovim osobama dana je mogućnost za samostalno poduzimanje dokaznih radnji u situaciji kada govorimo o najtežim kaznenim djelima i složenim predmetima, a u pravilu se radi o pripravnicima s tek položenim pravosudnim ispitom ili policajcima bez završenog pravnog fakulteta. O provođenju takove dokazne radnje sastavlja se zapisnik koji ovjerava državni odvjetnik u roku od 48 sati nakon njezina poduzimanja.</p>\n<p class=\"lf-p\">Radi se dakle o naknadnoj konvalidaciji neke radnje kojoj državni odvjetnik uopće nije nazočio, nije joj morao nazočiti niti branitelj niti okrivljenik a nemoguće je kontrolirati da li je radnja poduzeta u skladu sa svim zakonskim pravilima koja su propisana za pravilnost te radnje. Valjanost te radnje obrana može osporavati tek pred optužnim vijećem, a do tog trenutka takav zapisnik može kontaminirati druge dokaze u samom postupku.« 180. Ministarstvo pravosuđa u očitovanju navodi da članak 222. stavak 2. ZKP-a nije nesuglasan s člankom 29. Ustava i člankom 6. Konvencije. Državni odvjetnik odlučuje o tome koju će radnju poduzeti prema osobama iz stavka 2. tog članka. Zapisnike o provedenim dokaznim radnjama državni odvjetnik ovjerava najkasnije 48 sati od njihova poduzimanja.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">181.</span>Ustavni sud podsjeća da ZKP dopušta istražitelju (koji će najčešće biti policijski službenik) obavljanje pojedinih dokaznih radnji koje mu je državni odvjetnik povjerio. Slično tome, nema ustavnih zapreka zbog kojih državni odvjetnik ne bi smio povjeriti obavljanje nekih radnji državnoodvjetničkom savjetniku koji je diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom. Naknadna ovjera zapisnika o provedenim radnjama od državnog odvjetnika predstavlja jamstvo valjanosti poduzimanja navedene radnje.</div>\n<p class=\"lf-p\">181.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 222. stavka 2. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">12.5.) Članak 225. stavak 3.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">182.</span>Osporena odredba glasi: »Članak 225. (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(3)</span>Ako je prijedlog oštećenika kao tužitelja za provođenje istrage prihvaćen, istragu po nalogu suca istrage, provodi istražitelj. Oštećenik kao tužitelj može biti prisutan radnjama u istrazi i može sucu istrage predlagati da naloži istražitelju provođenje radnji. Ako ne prihvati prijedlog oštećenika kao tužitelja o provođenju radnji, sudac istrage obavještava oštećenika. (...)« 182.1. Članak 225. stavak 1. ZKP-a izmijenjen je člankom 48. ZID-a ZKP/09.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">183.</span>Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Odredbom čl. 225 st. 3 ZKP-a određeno je da ako je prijedlog oštećenika kao tužitelja za provođenje istrage prihvaćen, istragu po nalogu suca istrage (nedosljednost u odnosu na čl. 225 st. 2 ZKP-a gdje se navodi da sudac istrage odlučuje o prijedlogu oštećenika kao tužitelja rješenjem), provodi istražitelj.</div>\n<p class=\"lf-p\">Člankom 219 ZKP-a u stavku 1. određeno je da istragu provodi državni odvjetnik. Stavkom 2. istog članka određeno je da državni odvjetnik može nalogom povjeriti provođenje dokaznih radnji istražitelju ali nije predviđeno da istražitelj može u cijelosti stupiti u funkciju državnog odvjetnika te umjesto njega provesti cijelu istragu. Davanjem ovlaštenja istražitelju da provodi istragu, a kako je to predviđeno u čl. 225 st. 3 ZKP-a povrijeđeno je načeo vladavine prava propisano člankom 5 Ustava RH, jer je prema iznesenim argumentima vidljivo da je ZKP u citiranim odredbama u nesuglasju.« 184. Ministarstvo pravosuđa navodi da ne postoji nedosljednost između stavaka 2. i 3. članka 225. ZKP-a. Istraga koja se provodi na zahtjev oštećenika kao tužitelja razlikuje se od istrage koju provodi državni odvjetnik. Međutim, i u toj istrazi sudac istrage ne istražuje, to jest ne provodi dokazne radnje osim u zakonom izričito predviđenim slučajevima. Imajući u vidu navedeno, ZKP određuje da u takvoj situaciji, na temelju naloga suca istrage, dokazne radnje provodi istražitelj. Stoga prema ocjeni Ministarstva pravosuđa osporeni članak nije nesuglasan s člankom 5. Ustava.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">185.</span>Ustavni sud ističe da je člankom 225. stavkom 3. ZKP-a propisana iznimka od pravila da istragu provodi državni odvjetnik. Kad državni odvjetnik odbaci kaznenu prijavu ili obustavi istragu, oštećenik kao tužitelj može preuzeti kazneni progon. U takvoj situaciji inicijativa je na strani oštećenika. On može predlagati provođenje određenih radnji. Te radnje odobrava sudac istrage. Provode se pod nadzorom suca istrage. Prema tome, iako radnje provodi istražitelj, pod kontrolom su suda.</div>\n<p class=\"lf-p\">185.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 225. stavka 3. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">12.6.) Članak 230. stavci 1. i 2.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">186.</span>Osporena odredba glase: »Članak 230.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci, državni odvjetnik je dužan izvijestiti višeg državnog odvjetnika o razlozima zbog kojih istraga nije završena.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(2)</span>Viši državni odvjetnik dužan je poduzeti mjere da se istraga završi. U složenim predmetima viši državni odvjetnik može na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika rok iz stavka 1. ovog članka, produljiti za još šest mjeseci. U posebno složenim i teškim predmetima, Glavni državni odvjetnik može na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika rok završetka istrage iz stavka 1. ovog članka, produljiti za dvanaest mjeseci. (...)« 187. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Rokovima predviđenim u čl. 230 ZKP-a regulirana je pravna situacija kada se istraga ne završi u roku od 6 mjeseci. U složenim predmetima viši državni odvjetnik može na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika istragu produljiti za još 6 mjeseci a u posebno složenim i teškim predmetima Glavni državni odvjetnik ovaj rok može produljiti za 12 mjeseci.« 188. Ministarstvo pravosuđa u očitovanju navodi da članak 230. ZKP-a nije nesuglasan s člankom 29. Ustava i člankom 6. Konvencije.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">189.</span>Ustavni sud ističe da je prigovor predlagateljica o nerazumnoj duljini trajanja istrage (stavci 1. i 2. članka 230. ZKP-a), iako neosnovan, razmotrio u odluci broj: U-I-448/2009 i dr. U njoj je utvrdio: »120. Ustavni sud primjećuje da je pitanje trajanja prethodnog postupka odnosno njegovih stadija u ZKP-u riješeno tako da su za njihovo trajanje propisani zakonski rokovi. (...) ... osporenim člankom 230. stavcima 1. i 2. ZKP-a propisani su rokovi za završetak istrage.</div>\n<p class=\"lf-p\">Ustavni sud ocjenjuje pravilnom zakonodavčevu odluku da odredi rokove trajanja prethodnog postupka odnosno njegovih stadija jer zakonski rokovi osiguravaju pravnu predvidljivost trajanja prethodnog postupka i s time pridonose pravnoj sigurnosti. Ujedno ocjenjuje da su prethodno navedeni rokovi ustavnopravno prihvatljivi. Zakonski rokovi, ako su ustavnopravno prihvatljivi, ujedno su i razumni.</p>\n<p class=\"lf-p\">Prema tome, zbog postojanja zakonskih rokova koji izrijekom određuju trajanje prethodnog (predistražnog i istražnog) postupka, jamstva iz članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. stavka 1. Konvencije koja zahtijevaju postupanje u »razumnom roku« nisu primjenjiva na taj postupak. Razumni rokovi (to jest takvi kojih nema jer nisu propisani, pa se prihvatljivost duljine trajanja postupka ocjenjuje po načelu razumnosti) pravni su standard koji je na europskom kontinentu razvio Europski sud za sudske postupke trajanje kojih nije vezano zakonskim rokovima. Postojanje djelotvornog pravnog sredstva protiv nerazumno dugog trajanja sudskih postupaka Europski sud postavio je kao europski pravni standard 2000. godine (predmet Kudła protiv Poljske, presuda, veliko vijeće, 26. listopada 2000., zahtjev br. 30210/96).</p>\n<p class=\"lf-p\">120.1. Budući da ukupni rok za završetak istrage (godina i pol dana), u koji su uključeni i rokovi za produljenje istrage o kojim je produljenjima nadležan odlučivati viši državni odvjetnik odnosno glavni državni odvjetnik, a kojem predlagateljice prigovaraju, ne pripada kategoriji razumnog roka, nego je riječ o ustavnopravno prihvatljivom zakonskom roku, te njihove prigovore Ustavni sud ocjenjuje neosnovanima.« Ustavni sud ocjenjuje, prema tome, da nije nesuglasno s ustavnim i konvencijskim standardima da istraga završi u zakonskom roku od 18 mjeseci.</p>\n<p class=\"lf-p\">189.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti članka 230. stavaka 1. i 2. ZKP-a s Ustavom.</p>\n<p class=\"lf-p\">12.7.) Članak 239.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">190.</span>Obrazloženje o neprihvaćanju prijedloga za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 239. ZKP-a Ustavni sud dao je uz članak 64. stavak 1. točke 1. i 8. i članak 74. ZKP-a (v. točke 58. i 58.1. obrazloženja ovog rješenja).</div>\n<p class=\"lf-p\">13.) Glava XVIII. Dokazne radnje (članci 240. – 340.) 191. U glavi XVIII. ZKP-a (v. odluku broj: U-I-448/2009 i dr.) Ustavni sud nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 242. stavaka 1. i 3., članka 243. stavka 1., članka 244., članka 245. stavaka 1. i 2., članka 251. stavka 2. i 4., članka 252. stavka 3., članka 257. stavka 1., članka 260. stavka 1., članka 262. stavka 1. točaka 3. i 4., stavka 2. točke 1. i stavaka 4. i 5., članka 263., članka 265. stavaka 2. i 5., članka 266., članka 271. stavka 1., članka 273. stavka 3., članka 274., članka 281., članka 283., članka 285. stavka 4., članka 289. stavaka 3. i 6., članka 292. stavka 3., članka 295. stavaka 1., 3., 4. i 9., članka 297. stavka 5., članka 301. stavaka 4., 6. i 7., članka 309. stavka 2., članka 311. stavka 2., članka 325. stavka 2., članka 326. stavaka 4. i 5., članka 332. stavaka 4. i 7., članka 333. stavka 2., članka 334. stavka 1. točaka 2. i 3., članka 335. stavaka 1., 4. i 6., članka 336. stavka 1., članka 337. stavaka 4., 5. i 7., članka 338. stavaka 2., 3. i 4., članka 339. i članka 340. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">13.1.) Članak 242. stavci 1. i 3. i članak 243. stavak 1.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">192.</span>Osporene odredbe glase: »Članak 242.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Ako drukčije nije propisano ovim Zakonom, pretragu na zahtjev državnog odvjetnika, sudac istrage određuje pisanim obrazloženim nalogom. Nalog o pretrazi mora sadržavati:</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">1)</span>oznaku predmeta pretrage (osobe, doma, drugih prostora ili pokretnih stvari),</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">2)</span>svrhu pretrage,</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">3)</span>tijelo koje će provesti pretragu. (..)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(3)</span>Nalog suca istrage iz stavka 1. ovog članka, o pretrazi, izvršava se u roku od tri dana od dana izdavanja. Nakon proteka tog roka, pretraga se više ne može izvršiti na temelju tog naloga. Nalog se bez odgode vraća sucu istrage koji ga poništava bilješkom na nalogu. (...)« »Članak 243.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Nalog o pretrazi, osim ako nije drukčije propisano ovim Zakonom, predaje se prije početka pretrage osobi kod koje će se pretraga obaviti ili koju će se pretražiti, odnosno koja raspolaže predmetom pretrage. (...)« 193. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Odredbom čl. 242 ZKP-a propisano je da pretragu na zahtjev državnog odvjetnika određuje sudac istrage pisanim obrazloženim nalogom koji mora sadržavati podatke označene u točki 1, 2 i 3 ovog stavka. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da će sudac istrage u situaciji neprihvaćanja zahtjeva državnog odvjetnika odluku donijeti u obliku rješenja protiv kojeg državni odvjetnik ima pravo žalbe u roku od 8 sati.</div>\n<p class=\"lf-p\">Ustavne su kategorije nepovredivost doma (čl. 34 Ustava RH), nepovredivost osobnog i obiteljskog života te dostojanstva ugleda i časti (čl. 35 Ustava RH). Člankom 29 Ustava RH zagarantirano je pravo na pravično suđenje koje u sebi sadrži pravo na ravnopravnost stranaka u postupku i jednakost oružja. Identično pravo zagarantirano je i člankom 6 ECHR.</p>\n<p class=\"lf-p\">Kako osoba na koju se nalog odnosi nema pravno sredstvo protiv naloga koji je izdat jer se protiv naloga ne može izjaviti žalba to je evidentno da ne postoji ravnopravnost oružja i to u postupku pred sudom. Naime nalog o pretrazi koji izdaje sudac istrage je zapravo pozitivna odluka koju je sudac istrage donio na zahtjev državnog odvjetnika.</p>\n<p class=\"lf-p\">Kada istražni sudac odluči negativno na zahtjev jedne strane u postupku ta strana – državni odvjetnik ima pravo na žalbu jer se negativna odluka donosi u formi rješenja. S druge pak strane kada sudac istrage prihvati zahtjev državnog odvjetnika suprotno načelu jednakosti oružja, odluka se donosi u formi naloga protiv kojeg nije dozvoljen pravni lijek.</p>\n<p class=\"lf-p\">Nadalje, jedna od intencija zakonodavca bila je težnja za brzim i učinkovitim postupanjem. O zahtjevu za pretragom sudac istrage mora odlučiti u roku od 4 sata a protiv rješenja suca istrage žalba se podnosi u roku od 8 sati s time što vijeće odlučuje u daljnjem roku od 12 sati. Istim ovim rokovima ukoliko se pretraga ne bi određivala nalogom nego rješenjem, moglo se štititi i pravo svakog građanina i ne bi se umanjila intencija zakonodavca za brzim i učinkovitim postupanjem.</p>\n<p class=\"lf-p\">Ukazuje se da ako je važeći ZKP kao rok za poduzimanje pretrage predvidio rok od 24 odnosno 48 sati, onda je sa aspekta efikasnosti postupka rok iz čl. 242 st. 3 ZKP-a odnosno rok od 3 dana od dana izdavanja naloga, rok koji ne zadovoljava kriterije efikasnosti. (...) Zakonodavac u obvezni sadržaj naloga ne uvrštava i rok u kojem se pretraga mora izvršiti. Kako se radi o legitimnom ograničavanju prava na nepovredivost doma iz čl. 24 Ustava RH i prava na zaštitu osobnog i obiteljskog života te dostojanstva iz čl. 35 Ustava RH, nužno je da nalogom bude određen i vremenski rok u kojem se pretraga izvršava.</p>\n<p class=\"lf-p\">Člankom 242 st. 3 ZKP-a predviđeno je da se pretraga izvršava u roku od 3 dana od dana izdavanja naloga. Kako je čl. 243 st. 1 ZKP-a predviđeno da se nalog o pretrazi, osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom predaje prije početka pretrage osobi kod koje će se pretraga obaviti ili koju će se pretražiti, odnosno koja raspolaže predmetom pretrage, to se logičnim čini i to da osoba kojoj se nalog uručuje u času primitka naloga mora biti informirana o tome u kom roku se ta pretraga može obaviti.« 194. Ministarstvo pravosuđa smatra neosnovanim navode predlagateljica. Kad bi protiv naloga o pretrazi zakon propisao pravo žalbe osobe na koju se ta radnja ima provesti, tada bi pretraga izgubila svaki smisao, ističe se u očitovanju. Okolnost da postoji žalba samo kad je odbijen zahtjev državnog odvjetnika ne utječe na procesnu ravnopravnost stranaka jer državni odvjetnik prikuplja podatke za podizanje optužnice. Prava okrivljenika i u okviru pretrage zaštićena su posebnim odredbama kojima se uređuje pravo na branitelja, prisutnost svjedoka, postupanje, itd. Također je u članku 243. stavku 3. ZKP-a određen najdulji rok u kojem se pretraga na osnovi naloga može izvršiti, što je nesumnjivo u korist osobe na koju se nalog odnosi.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">195.</span>Ustavni sud prvo je razmotrio navode predlagateljica da postoji nejednakost među strankama u pogledu mogućnosti pobijanja odluke suca istrage o pretrazi. Podsjeća da potpuna jednakost u svim procesnim situacijama nije ni nužna ni moguća. Kad bi se propisala mogućnost da okrivljenik ima pravo uložiti žalbu na rješenje o pretrazi, ugrozila bi se svrha pretrage. Riječ je o dokaznoj radnji kojoj je inherentan element »iznenađenja« kako bi njezina provedba imala izglede za uspjeh.</div>\n<p class=\"lf-p\">Što se tiče prigovora neodređenog roka u kojem bi po nalogu za pretragu trebalo postupiti, Ustavni sud upućuje na članak 242. stavak 3. ZKP-a. koji propisuje da se pretraga izvršava u roku od tri dana od dana izdavanja naloga. Nije nužno da nalog o pretrazi sadržava navedeni zakonski rok, kao što nije nužno ni da nalog sadržava druge mnogobrojne odredbe iz članaka 240. do 260. ZKP-a koje uređuju pretragu.</p>\n<p class=\"lf-p\">195.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 242. stavaka 1. i 3. i članka 243. stavka 1. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">13.2.) Članci 244. i 245. stavci 1. i 2.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">196.</span>Osporeni članak 244. glasi: »Članak 244.</div>\n<p class=\"lf-p\">Pretrazi se može iznimno pristupiti i bez prethodne predaje naloga (članak 243. stavak 1.) i pouke o pravima (članak 239. stavak 1.), odnosno poziva za predaju osobe ili stvari (članak 243. stavak 2.) ako:</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">1)</span>se pretpostavlja oružani otpor;</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">2)</span>je nužno da se kod sumnje na kaznena djela koja je počinila grupa ili zločinačka organizacija ili čiji su počinitelji povezani s inozemstvom, pretraga obavi iznenada;</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">3)</span>se pretraga ima obaviti u javnim prostorijama;</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">4)</span>postoji sumnja da bi prethodno davanje upozorenja omogućilo sakrivanje, uništenje ili oštećenje predmeta ili tragova koji se trebaju oduzeti;</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">5)</span>postoji sumnja da bi prethodno davanje upozorenja ugrozilo sigurnost osobe koja poduzima pretragu;</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">6)</span>je vlasnik ili posjednik doma ili pokretne stvari nedostupan.« 196.1. Člankom 52. stavcima 1. i 2. ZID-a ZKP/09 izmijenjen je članak 244. ZKP/08 u uvodnoj rečenici i točki 3.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">197.</span>Osporene odredbe članka 245. glase: »Članak 245.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">1)</span>Iznimno, ako se radi o sumnji da su počinjena sljedeća kaznena djela iz Kaznenog zakona: ubojstva (članak 90.), teškog ubojstva (članak 91.), otmice (članak 125. stavak 2. i 3.), ubojstva najviših državnih dužnosnika (članak 138.), otmice najviših državnih dužnosnika (članak 139.), odavanja državne tajne, (članak 144. stavak 1. i 3.), špijunaže (članak 146. stavak 4.), udruživanja radi činjenja kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (članak 152.), protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (Glava XIII.) za koje je propisana kazna zatvora više od pet godina, krivotvorenja novca (članak 274.) i pranja novca (članak 279.), izbjegavanja carinskog nadzora (članak 298.), udruživanja za počinjenje kaznenih djela (članak 333.), primanja mita (članak 347.) te davanja mita (članak 348.), kao i kaznena djela koja je počinila grupa ili zločinačka organizacija u stjecaju, a pretragu treba poduzeti odmah jer bi odgađanje ugrozilo postizanje ciljeva pretrage, državni odvjetnik može sam naložiti pretragu osobe i sredstva prijevoza pisanim obrazloženim nalogom.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(2)</span>Pretraga iz stavka 1. ovog članka, provest će se prema članku 244. ovog Zakona.« (...)« 197.1. Člankom 53. stavkom 1. ZID-a ZKP/09 izmijenjen je članak 245. stavak 1. ZKP/08.</div>\n<p class=\"lf-p\">Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom podnesen je nakon stupanja na snagu navedenih izmjena i dopuna.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">198.</span>Predlagateljice Novak i Drenški Lasan smatraju nesuglasnim s Ustavom i članak 244. i članak 245. stavak 1. ZKP-a koji daju ovlast državnom odvjetniku da iznimno, ako je riječ o sumnji da su počinjena taksativno određena teška kaznena djela, a pretragu treba poduzeti odmah jer bi odgađanje ugrozilo postizanje ciljeva pretrage, može sam naložiti pretragu osobe i sredstva prijevoza pisanim obrazloženim nalogom. Smatraju da sukladno članku 34. Ustava samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži. Sudski nalog ima se pretpostaviti i kod pretrage osobe jer se time štiti ustavno pravo na osobni život i dostojanstvo. Sukladno navedenom, nema legitimne osnove koja bi dopuštala nejednakost postupanja kod pretrage doma i pretrage osobe i prijevoznog sredstva kako je to predviđeno člankom 245. ZKP-a.</div>\n<p class=\"lf-p\">Nadalje, u članku 245. stavku 1. ZKP-a naveden je katalog kaznenih djela kod kojih državni odvjetnik može sam izdati nalog za pretragu osobe i prijevoznog sredstva. Međutim, nije navedeno iz kojeg su to razloga ova kaznena djela sama po sebi dostatna za postojanje ovakve iznimke, ističu predlagateljice.</p>\n<p class=\"lf-p\">ZID ZKP/09 izmijenio je osporeni članak 245. ZKP/08 tako da je dodan novi stavak 2. koji određuje da će se pretraga iz stavka 1. tog članka provesti na temelju članka 244. ZKP-a. To znači da se pretraga može provesti i bez prethodne predaje naloga. U vezi s navedenom dopunom predlagateljice navode da su tom odredbom »još restriktivnije ograničena prava okrivljenika u postupku u situaciji kad državni odvjetnik može samo naložiti pretragu osobe i sredstva prijevoza pisanim obrazloženim nalogom«.</p>\n<p class=\"lf-p\">Člankom 16. stavkom 2. Ustava predviđeno je da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenje u svakom pojedinom slučaju. Davanjem ovlasti državnom odvjetniku da bez istražnog suca sam naloži provođenje pretrage osoba i sredstava prijevoza izbjegnuta je sudska kontrola osnovanosti izdavanja takvog naloga. Prijevozno sredstvo ima se smatrati ograničenim zatvorenim prostorom, a prijevozno sredstvo može biti i nečiji dom. Stoga predlagateljice smatraju da Ustav isključuje mogućnosti da se takve pretrage provode bez prethodne sudske kontrole odnosno odluke suda.</p>\n<p class=\"lf-p\">Konačno, predlagateljice navode da je člankom 245. stavkom 1. ZKP-a povrijeđeno i pravo na procesnu ravnopravnost stranaka i jednakost oružja jer jedna strana u postupku donosi odluku o pravima druge strane, a da pri tome druga strana protiv te odluke nema na raspolaganju nikakvo, a najmanje djelotvorno pravno sredstvo. Pozivaju se na Konvenciju prema kojoj sva prava koja se njome štite moraju imati djelotvorno pravno sredstvo u zaštiti prava priznatih Konvencijom.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">199.</span>Ministarstvo pravosuđa u očitovanju navodi da su razlozi određivanja pretrage na temelju naloga državnog odvjetnika navedeni u članku 245. stavku 1. ZKP-a. Državni odvjetnik to pravo ima iznimno za određena kaznena djela i samo u odnosu na osobu i prijevozno sredstvo. Sudac istrage odlučuje o zakonitosti naloga državnog odvjetnika (članak 245. stavak 3. ZKP-a). Ako je prijevozno sredstvo ujedno i dom, na njega se primjenjuju propisi o pretrazi doma, pa se članak 245. stavak 1. ZKP-a u konkretnom slučaju ne bi primjenjivao.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">200.</span>Ustavni sud ističe da kad državni odvjetnik sam određuje pretragu (članak 245. stavak 1. ZKP-a), osigurana je sudska provjera. Odredbe članka 245. stavaka 3. i 4. ZKP-a glase: »Članak 245. (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(3)</span>Nalog o pretrazi iz stavka 1. ovog članka, zajedno sa zapisnicima o izvršenoj pretrazi državni odvjetnik mora odmah, a najkasnije u roku od osam sati od okončanja pretrage, dostaviti sucu istrage.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(4)</span>Sudac istrage odlučuje rješenjem, o zakonitosti naloga državnog odvjetnika o pretrazi i provedene pretrage, u roku od osam sati od primitka zapisnika. Protiv rješenja suca istrage kojim odbija ovjeriti nalog o pretrazi ili zapisnik o provedenoj pretrazi, državni odvjetnik ima pravo žalbe u roku od dvadeset četiri sata. O žalbi odlučuje vijeće u roku od četrdeset i osam sati.« Ta provjera suda zakonitosti postupanja državnog odvjetnika glavni je razlog zbog kojeg se navedena odredba ne može smatrati nesuglasnom s Ustavom.</div>\n<p class=\"lf-p\">200.1. Nadalje, ovlast državnog odvjetnika povezana je isključivo sa situacijama kad pretragu treba poduzeti odmah jer bi odgađanje ugrozilo postizanje ciljeva pretrage. Stoga se članak 34. Ustava, na temelju kojeg samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži, ne može analogno primijeniti u ovom slučaju na pretrage osobe i pokretne stvari. »Nejednakost u postupanju« na koju se pozivaju predlagateljice ovisno o tome je li riječ o pretrazi doma ili pak o pretrazi osobe i sredstva prijevoza nije nesuglasna s Ustavom. Naime, riječ je o različitoj pravnoj regulaciji posezanja u različita pravna dobra, što rezultira različitim stupnjem pravne zaštite koju im Ustav pruža. Ustav i osporeni članci ZKP-a zahtijevaju viši stupanj zaštite kad je riječ o pretrazi doma. Uvjeti za pretragu doma, dakle, stroži su nego uvjeti za pretragu osobe i pokretne stvari.</p>\n<p class=\"lf-p\">200.2. Tvrdnje predlagateljica da je u članku 245. stavku 1. ZKP-a »naveden katalog kaznenih djela kod kojih državni odvjetnik može sam izdati nalog za pretragu osobe i prijevoznog sredstva, no da nije navedeno iz kojeg to razloga su ova kaznena djela sama po sebi dostatna za postojanje ovakve iznimke« također nisu osnovani. Ustavni sud napominje da je ZKP odredio katalog (teških) kaznenih djela kod kojih je državni odvjetnik jedino ovlašten u slučaju opasnosti od odgode odrediti pretragu, što ograničava ovu iznimnu ovlast državnog odvjetnika i ide u prilog obrani. Dok se pretraga na temelju naloga suca istrage može poduzeti za sva kaznena djela, pretraga iz članka 245. stavka 1. ZKP-a može se poduzeti samo za kataloška kaznena djela.</p>\n<p class=\"lf-p\">200.3. Ustavni sud ocjenjuje da osporenim člankom 245. stavkom 1. ZKP-a nije povrijeđeno ni pravo na procesnu ravnopravnost stranaka odnosno jednakost oružja. Državno odvjetništvo ujedno je i tijelo koje vodi istraživanje te prikuplja i dokaze koji idu u prilog okrivljeniku i dokaze koji ga terete. Stoga je nužno da pri tome poduzima i neke radnje i mjere kojima se ograničavaju prava osobe. Takav je slučaj i kod iznimne mogućnosti određivanja pretrage osobe i sredstva prijevoza. Takvo je zakonsko rješenje imanentno novom konceptu državnoodvjetničke istrage.</p>\n<p class=\"lf-p\">200.4. Zahtjev za postojanjem djelotvornog pravnog sredstva iz članka 13. Konvencije ne znači da je nužno osigurati posebnu mogućnost pobijanja svake odluke donesene u postupku. Osobito to vrijedi za neke mjere ograničenja prava i sloboda namijenjene prikupljanju dokaza. Kao što je prije rečeno, kod njih bi davanje mogućnosti za pobijanje donesene odluke prije njezina izvršenja u velikom broju slučajeva dovelo do poništenja same svrhe te mjere.</p>\n<p class=\"lf-p\">200.5. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 244. i članka 245. stavaka 1. i 2. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">13.3.) Članak 251. stavci 2. i 4.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">201.</span>Osporene odredbe glase: »Članak 251. (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(2)</span>Pretragu osobe obavlja osoba istoga spola, osim ako to s obzirom na okolnosti provođenja pretrage nikako nije moguće. Okolnosti zbog kojih je pretragu obavila osoba drugog spola unose se u zapisnik o pretrazi. (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(4)</span>Ako pri pretrazi treba ući u tjelesne šupljine, odvojiti od tijela nadomjeske tjelesnih organa ili ako se pojavi sumnja da pretraga izravno ozbiljno ugrožava zdravlje osobe koja se pretražuje, tijelo koje provodi pretragu zastat će s njezinim provođenjem i u roku od tri sata postupiti prema članku 326. stavku 2. ovog Zakona. Ako se u navedenom roku ne može nastaviti pretragu, izvijestit će se o tome državnog odvjetnika i obustaviti pretraga.« 202. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Odredbom čl. 251 ZKP-a regulirana je pretraga osobe te je stavkom 1 točno precizirano što ista obuhvaća; pretraživanje odjeće, obuće, površine tijela, pokretnih stvari koje osoba nosi ili su u njenom posjedu, prostora u kojem je osoba zatečena u vrijeme poduzimanja pretrage i sredstva prijevoza kojim se koristi u vrijeme pretrage.</div>\n<p class=\"lf-p\">Ovom odredbom zakona državnim tijelima date su ovlasti da osim pretrage osobe naprave i pretragu prostora u kojem se osoba nalazi i pokretnog sredstva kojim se osoba koristi. Ovako koncipirana odredba članka 251 st. 1 ZKP-a protivna je odredbi članka 34 Ustava RH jer dopušta da se uz pretragu osobe izvrši i pretraga doma i to bez nazočnosti svjedoka.</p>\n<p class=\"lf-p\">Naime za pretragu osobe nužno je prema odredbama ZKP-a pribavljanje naloga uz sve već prethodno opisane iznimke ali ne i nazočnost svjedoka. Sudski nalog za obavljanje pretrage i nazočnost svjedoka predstavljaju jamstva kojima se građani štite od arbitrarnog postupanja državnih vlasti. Nema niti jednog zakonskog razloga zbog kojeg ukoliko bi to bilo opravdano i nužno u nekoj situaciji, osobe koje obavljaju pretragu, ako smatraju nakon pretrage osobe nužnim da izvrše i pretragu prostorija u kojima se ona nalazi ili prijevoznog sredstva, ne bi mogle zatražiti nalog odnosno osiguranje svjedoka za provođenje daljnje radnje koja se tiče pretrage prostora odnosno prijevoznog sredstva.</p>\n<p class=\"lf-p\">Odredbom čl. 251 st. 2 predviđeno je da pretragu osobe obavlja osoba istoga spola, osim ako to s obzirom na okolnost provođenja pretrage nikako nije moguće. Ova odredba protivna je čl. 35 Ustava RH kojom se štiti osobno dostojanstvo ugled i čast. Identično pravo štiti se i odredbom čl.8 ECHR. U zaštiti konvencijskog prava države potpisnice Konvencije imaju ne samo negativnu obvezu u vidu suzdržavanja od kršenja prava koje se štiti Konvencijom već i pozitivne obveze koje zahtijevaju od države stvaranje pravnog sustava kojim se opravdano kršenje prava Konvencije (legitimno i razmjerno svrsi radi koje se provodi) svodi na minimum i na način izbjegavanja bilo kakove arbitrarnosti.</p>\n<p class=\"lf-p\">U tom smislu zakon mora biti transparentan i jasan a odredba članka 251 to nije jer nisu navedeni razlozi koji bi opravdavali postojanje okolnosti zbog kojih se provođenje pretrage po osobi istog spola nije moglo provesti. Obzirom da pretragu osoba obavljaju djelatnici policije ili istražitelji imenovani po sucu istrage za očekivati je da će se poštivati načela rodne ravnopravnosti. (...) U stavku 4 istog članka predviđeno je da ako pri pretrazi treba ući u tjelesne šupljine, odvojiti od tijela nadomjeske tjelesnih organa ili ako se pojavi sumnja da pretraga izravno ozbiljno ugrožava zdravlje osobe koja se pretražuje, tijelo koje provodi pretragu zastati će sa njezinim provođenjem i u roku od 3 sata postupati prema odredbi čl. 326 st. 2 Zakona. Ako se u navedenom roku ne može nastaviti sa pretragom, izvijestiti će se o tome državnog odvjetnika i obustaviti pretraga. (...)« 203. Ministarstvo pravosuđa navodi da članak 251. ZKP-a nije nesuglasan ni s člankom 35. Ustava ni s člankom 8. Konvencije. Razlozi odstupanja od toga da pretragu osobe obavlja osoba istog spola predviđeni su kao krajnja iznimka, kad to nije moguće provesti na drugi način. Takva pretraga mora se ubilježiti u zapisnik jer je inače nezakonita u smislu članka 250. točke 5. ZKP-a.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">204.</span>Ustavni sud primjećuje da osporeni članak 251. stavak 2. ZKP-a poštuje dostojanstvo osobe koja se pretražuje. Propisuje da pretragu osobe obavlja osoba istog spola. ZKP dopušta iznimku od mogućnosti da pretragu osobe obavi osoba istog spola »osim ako to s obzirom na okolnosti provođenja pretrage nikako nije moguće«. Tako propisani način obavljanja pretrage u suglasnosti je s Ustavom, budući da propisuje najviši standard za provedbu iznimke: postojanje situacije kad provedba općeg pravila nije moguća. Predlagateljice ukazuju i da u navedenoj odredbi »nisu navedeni razlozi koji bi opravdavali postojanje okolnosti zbog kojih se provođenje pretrage po osobi istog spola nije moglo provesti«. Taj prigovor nije ni životan ni praktičan. Nemoguće je zakonom predvidjeti sve situacije u kojima može biti neizvedivo da pretragu provede osoba istog spola. Najčešće će biti riječ o potrebi hitne pretrage osobe, u kojem trenutku iz objektivnih razloga neće biti moguće da tu pretragu provede osoba istog spola zato što takvih službenika na određenom području i u određenom trenutku nema.</div>\n<p class=\"lf-p\">Ustavni sud ističe da osporeni članak koji propisuje da pretragu osobe prema mogućnosti obavlja osoba istog spola nije nesuglasan ni s člankom 35. Ustava ni s člankom 8. Konvencije. Razlozi za odstupanje predviđeni su kao krajnje iznimke (ako to nikako nije moguće). Navedena situacija podložna je dodatnoj kontroli. Okolnost takve iznimne pretrage mora se zabilježiti u zapisnik jer će u suprotnom pretraga biti nezakonita.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">205.</span>Što se tiče članka 251. stavka 4. ZKP-a, važno je primijetiti da se on primjenjuje uz članak 326. ZKP-a kojim su propisane pretpostavke za tjelesni pregled okrivljenika kad se pri pretrazi osobe mora ući u njegove tjelesne šupljine. Ustavni sud napominje da je u odluci broj: U-I-448/2009 i dr. djelomice ukinuo članak 326. stavke 1., 2. i 3. ZKP-a. Upućuje na obrazloženje odluke uz navedeni članak. Međutim, to utvrđenje nema za posljedicu i nesuglasnost s Ustavom članka 251. stavaka 2. i 4. ZKP-a. Ustavni sud stoga ocjenjuje da se navedenim zakonskim rješenjem u dovoljnoj mjeri štite prava pretraživane osobe.</div>\n<p class=\"lf-p\">205.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 251. stavaka 2. i 4. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">13.4.) Članak 252. stavak 3.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">206.</span>Osporena odredba glasi: »Članak 252. (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(3)</span>Pretraga doma i drugih prostora obuhvaća i pretragu pokretnih stvari i svih osoba zatečenih u domu i drugim prostorima, kad je to navedeno u nalogu o pretrazi ili kad u odnosu na zatečene osobe postoje uvjeti za pretragu bez naloga.« 207. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan osporavaju suglasnost s Ustavom članka 252. stavka 3. ZKP-a zbog istih razloga koje su navele uz članak 246. stavak 5. ZKP-a. Smatraju ga nesuglasnim s Ustavom u dijelu koji se odnosi na pretragu osoba koje su zatečene pri pretrazi doma kad za njih postoje uvjeti za pretragu bez naloga.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">208.</span>Ministarstvo pravosuđa smatra da članak 252. stavak 3. ZKP-a nije nesuglasan s Ustavom. Obrazloženje je istovjetno onom navedenom uz članak 246. stavak 5. ZKP-a.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">209.</span>Ustavni sud ocjenjuje da mogućnost pretrage osoba koje su zatečene pri pretrazi doma kad za njih postoje uvjeti za pretragu bez naloga nije nesuglasna s Ustavom. ZKP za takvu pretragu osoba propisuje pretpostavku: »kad je to navedeno u nalogu o pretrazi ili kad u odnosu na zatečene osobe postoje uvjeti za pretragu bez naloga«. Takva mogućnost nužna je radi kriminalističkog istraživanja, budući da bi u protivnom osobe koje se primjerice nalaze u stanu mogle kod sebe držati predmete koji se u stanu traže i tako omesti uspjeh pretrage. Suglasnost takve mjere s Ustavom nije dvojbena, budući da je ograničenje prava i sloboda sukladno načelu razmjernosti.</div>\n<p class=\"lf-p\">209.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 252. stavka 3. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">13.5.) Članak 257. stavak 1.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">210.</span>Mjerodavne odredbe glase: »Članak 257.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Pretraga pokretnih stvari obuhvaća i pretragu računala i s njim povezanih uređaja, drugih uređaja koji služe prikupljanju, pohranjivanju i prijenosu podataka, telefonskim, računalnim i drugim komunikacijama i nositelja podataka. Na zahtjev tijela koje poduzima pretragu, osoba koja se koristi računalom ili ima pristup računalu ili drugom uređaju ili nositelju podataka, te davatelj telekomunikacijskih usluga, dužni su omogućiti pristup računalu, uređaju ili nositelju podataka, te dati potrebne obavijesti za nesmetanu uporabu i ostvarenje ciljeva pretrage.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(2)</span>Po nalogu tijela koje poduzima pretragu, osoba koja se koristi računalom ili ima pristup računalu i drugim uređajima iz stavka 1. ovog članka, te davatelj telekomunikacijskih usluga, dužni su odmah poduzeti mjere kojima se sprječava uništenje ili mijenjanje podataka. Tijelo koje poduzima pretragu, može provedbu tih mjera naložiti stručnom pomoćniku.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(3)</span>Osobu koja koristi računalo ili ima pristup računalu ili drugom uređaju ili nositelju podataka, te davatelj telekomunikacijskih usluga, a koji ne postupe prema stavku 1. i 2. ovog članka, premda za to ne postoje opravdani razlozi, sudac istrage može na prijedlog državnog odvjetnika kazniti prema odredbi članka 259. stavka 1. ovog Zakona. Odredba o kažnjavanju ne odnosi se na okrivljenika.« 211. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Odredbom čl. 257 regulirana je pretraga pokretnih stvari koja obuhvaća i pretragu računala i s njim povezanih uređaja drugih uređaja koji služe prikupljanju, pohranjivanju i prijenosu podataka, telefonskim, računalnim i drugim komunikacijama i nositelja podataka. (...) Ova odredba protivna je odredbi čl.16 st. 2 Ustava RH koja traži da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, jer u normi nisu jasno postavljeni kriteriji temeljem kojih se vrši zahvat u slobode i prava predviđena Ustavom.</div>\n<p class=\"lf-p\">Davanjem širokih ovlaštenja tijelima koja provode pretragu pokretne stvari nije naznačena legitimna svrha kojom se ta pretraga opravdava. Naime primjerice pretragom telekomunikacijskih uređaja kod telekomunikacijskog operatera pretražuju se i podaci koji se ne odnose na sferu privatnosti samo jedne osobe a to je eventualni osumnjičenik, već se krše prava na privatnost svih drugih osoba čiji podaci se nalaze u tom telekomunikacijskom sustavu.</p>\n<p class=\"lf-p\">Ova odredba zakona govori zapravo o javnoj sferi privatnih odnosa. Poštivanje privatnog života iz čl. 35 Ustava RH te čl.8 ECHR garantira slobodu uspostavljanja odnosa uključujući i sferu sakupljanja identifikacijskih podataka o raznim osobama. (...) Ovakvo reguliranje protivno je po mišljenju podnositelja i članku 8 ECHR (...)« 212. Ministarstvo pravosuđa smatra da navedeni članak nije nesuglasan s člankom 16. stavkom 2. Ustava. Svrha svih oblika pretrage određena je u članku 240. stavku 2. ZKP-a.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">213.</span>Ustavni sud ističe da pretragu računala ZKP podvodi pod pretragu pokretne stvari. Ta pretraga zahvaća u privatnost i osobni život, s obzirom da se po prirodi stvari u memoriji računala nalaze i osobni, privatni zapisi.</div>\n<p class=\"lf-p\">Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj praksi utvrđuje da pretraga mobilnih uređaja (telefona) također predstavlja pretragu pokretnih stvari. Pretraga obuhvaća utvrđivanje sadržaja pokretne stvari. Kod mobilnih uređaja (telefona) riječ je o sadržaju zapisa koji su u njima ostali kad je komunikacija između optuženika i drugih osoba već završena, ali je sadržajno očuvana u obliku tekstualne poruke na mobilnom uređaju (\"SMS poruka\") optuženika. Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: I Kž 1167/08-5 od 2. travnja 2009. navodi: »(...) Naime, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik D. P. počinio ovo kazneno djelo jer to proizlazi iz njegove obrane koju je dao istražnom sucu gdje je priznao počinjenje kaznenog djela vrlo okolnosno i detaljno navodeći svoje razloge za počinjenje kaznenog djela, a to je sažaljevanje svog strica, opt. Ž. P. koji je bio u lošem zdravstvenom stanju. U obrani je naveo da mu je stric uputio SMS poruku što proizlazi i iz navedene pretrage pokretne stvari pa se time upravo potvrđuje komunikacija između opt. D. P. i opt. Ž. P.(...)« 213.1. Pretragom računala ili drugih nositelja podataka zadire se i u privatnu sferu osoba za koje ne postoji sumnja da su potencijalni počinitelji kaznenog djela. To je neizbježna posljedica provođenja te mjere koja se javlja i kod posebne dokazne radnje nadzora komunikacija. Kad se primjerice nadziru razgovori osumnjičenika s drugim osobama, tijekom tog nadzora doznaje se i sadržaj koji treće osobe, koje same nisu osumnjičene, priopćavaju osumnjičeniku. To je neizbježno, a takvi sadržaji koji nisu od interesa za dokazivanje počinjenja kaznenog djela ne koriste se kao dokaz u postupku. Oni se brišu radi zaštite privatnosti tih trećih osoba.</p>\n<p class=\"lf-p\">Ustavni sud ističe da ista pravila vrijede i za primjenu mjera propisanih člankom 257. stavkom 1. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">213.2. Članak 257. stavak 1. mora se promatrati u vezi s člankom 246. stavkom 1. ZKP-a koji uređuje institut pretrage bez naloga. Nije sporno da je u slučaju pretrage računala riječ o pretrazi stvari. Međutim, ustavnopravno je sporna mogućnost pretrage računala bez naloga. Taj je članak Ustavni sud ocijenio nesuglasnim s Ustavom (v. odluku broj: U-I-448/2009 i dr.) te obvezao zakonodavca da jasno propiše u kojim je slučajevima i za koja je kaznena djela dopušteno provesti pretragu stvari bez naloga. Ti se zahtjevi po prirodi stvari odnose i na pretragu iz članka 257. stavka 1. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">Ustavni sud utoliko je suzdržan kad je riječ o suglasnosti s Ustavom članka 257. ZKP-a. Suzdržan je i zbog bojazni da članak 257. ZKP-a nije dostatno razrađen kad je riječ o procesnim jamstvima vezanim uz pretragu računala. Stoga konačnu ocjenu njegove suglasnosti s Ustavom za sada nije spreman dati. Za tu ocjenu nedostaje izgrađena sudska praksa odnosno uvid u probleme koje bi članak 257. ZKP-a mogao uzrokovati u praktičnoj primjeni. U tom svjetlu Ustavni sud preporučuje nadležnim tijelima da u izmjenama i dopunama ZKP-a koje će slijediti radi izvršenja ove odluke razmotre zakonska rješenja koja danas postoje u razvijenim europskim demokratskim državama i na odgovarajući ih način ugrade u članak 257. ZKP-a radi unapređenja instituta pretrage računala. Riječ je u prvom redu o rješenjima sadržanim u švicarskom zakonu o kaznenom postupku.</p>\n<p class=\"lf-p\">Ustavni sud u tom smislu pridržava pravo ponovnog ispitivanja suglasnosti s Ustavom članka 257. ZKP-a ex offo ako i kad ocijeni da je to potrebno.</p>\n<p class=\"lf-p\">13.6.) Članak 260. stavak 1.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">214.</span>Osporena odredba glasi: »Članak 260.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Ako je vjerojatno da su u bankovnom sefu predmeti ostvareni kaznenim djelom ili namijenjeni počinjenju kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora najmanje tri godine, a ti su predmeti važni za kazneni postupak ili prema zakonu podliježu prisilnom oduzimanju, državni odvjetnik će podnijeti pisani obrazloženi zahtjev da sud naloži banci omogućavanje pristupa sefu te izdavanje naloga za pretragu (članak 242. stavak 1.). Ako sud zahtjev državnog odvjetnika ocijeni osnovanim, rješenjem će zabraniti raspolaganje predmetima u sefu i odrediti rok u kojem banka mora po njemu postupiti, te izdati nalog za pretragu. Na odgovarajući način se primjenjuju odredbe članka 242. i 243. ovog Zakona. Prije potvrđivanja optužnice rješenje o zahtjevu državnog odvjetnika donosi sudac istrage, a nakon potvrđivanja optužnice, sud pred kojim se ima održati rasprava. Ako sud prijedlog državnog odvjetnika ocijeni neosnovanim, donosi rješenje kojim odbija zahtjev. Protiv rješenja suca istrage državni odvjetnik ima pravo žalbe u roku od osam sati. Vijeće donosi odluku o žalbi u roku od dvanaest sati. (...)« 215. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan smatraju da je članak 260. stavak 1. ZKP-a u nesuglasnosti s člankom 35. Ustava kojim se štiti privatni život svakog pojedinca, s člankom 48. Ustava koji jamči zaštitu vlasništva, ali i s pravom na žalbu zaštićenim člankom 18. stavkom 1. Ustava. To obrazlažu posljedicom koju osporena odredba proizvodi. Riječ je, prema njihovu mišljenu, o procesnoj nejednakosti stranaka u postupku. Ta je nejednakost vidljiva iz nepostojanja prava na žalbu i banke i korisnika sefa kad je sud pozitivno riješio zahtjev državnog odvjetnika. Suprotno tome, u slučaju odbijanja zahtjeva za izdavanje naloga banci da omogući pristup sefu, državni odvjetnik ima pravo pobijati takvu sudsku odluku žalbom.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">216.</span>Ministarstvo pravosuđa smatra da članak 260. stavak 1. ZKP-a nije u nesuglasnosti s Ustavom. O omogućavanju pristupa bankovnom sefu odlučuje sud, zbog čega nema posljedice nejednakosti stranaka. Nadalje, protivno tvrdnji predlagateljica, bankovni sef nije dom, nije ni nužno nekretnina, iako najčešće jest. Ministarstvo pravosuđa napominje da se ne može isključiti mogućnost da se bankovni sef nalazi u vozilu ili plovnom objektu.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">217.</span>Ustavni sud primjećuje da članak 260. stavak 1. ZKP-a traži postojanje »vjerojatnosti« da su u bankovnom sefu predmeti ostvareni kaznenim djelom ili namijenjeni počinjenju kaznenog djela. Pretraga sefa mora biti zatražena u vezi s počinjenjem težeg kaznenog djela odnosno kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje pet godina. Odluku o tome donosi sud. Uzimajući u obzir sve navedene elemente, valja zaključiti da članak 260. stavak 1. ZKP-a ne propisuje nerazmjernu mjeru. Članak 260. stavak 1. ZKP-a ne krši ni prava zajamčena člancima 35. i 48. Ustava, budući da primjenom te mjere ne dolazi do konačnog oduzimanja vlasništva nad predmetima koji se nalaze u bankovnom sefu. Riječ je o ustavnopravno prihvatljivom nadzoru (kontroli) vlasništva odnosno imovine.</div>\n<p class=\"lf-p\">217.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 260. stavka 1. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">13.7.) Članak 262. stavak 1. točke 3. i 4., stavak 2. točka 1. i stavci 4. i 5.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">218.</span>Osporene odredbe glase: »Članak 262.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Privremenom oduzimanju ne podliježu: (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">3)</span>snimke i privatni dnevnik pronađeni kod osoba iz članka 285. stavka 1. točke 1. do 3. ovog Zakona, koje su te osobe snimile ili napisale, a sadrže snimke ili zapise o činjenicama o kojima su te osobe oslobođene dužnosti svjedočenja,</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">4)</span>zapisi, izvodi iz registara i slične isprave koje se nalaze kod osoba iz članka 285. stavka 1. točka 4. ovog Zakona, sastavljeni o činjenicama koje su u obavljanju svoga zanimanja te osobe saznale od okrivljenika (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(2)</span>Zabrana privremenog oduzimanja predmeta, isprava i tehničkih snimki iz stavka 1. točke 2. do 5. ovog članka, ne primjenjuje se:</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">1)</span>u pogledu branitelja ili osobe oslobođene obveze svjedočenja prema članku 285. stavku 1. ovog Zakona ako postoji vjerojatnost da su okrivljeniku pomogli u počinjenju kaznenog djela, pružili mu pomoć nakon počinjenja kaznenog djela ili postupali kao prikrivatelji, (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(4)</span>Zabrana privremenog oduzimanja predmeta, isprava i snimki iz stavka 1. točke 2. do 5. ovog članka, ne primjenjuje se u predmetima kaznenih djela počinjenih na štetu djece i maloljetnika iz članka 117. Zakona o sudovima za mladež.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(5)</span>Državni odvjetnik, istražitelj ili policija, mogu oduzeti predmete prema stavku 1., 2. i 3. ovog članka i kad provode izvide kaznenih djela ili kad istražitelj ili policija izvršavaju nalog suda. (...)« 218.1. Članak 262. ZKP/08 izmijenjen je člankom 57. ZID-a ZKP/09. U stavku 2. točki 2. brisane su riječi »ili ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora iznad dvanaest godina«. Iza stavka 2. dodan je novi stavak 3. Dotadašnji stavci 3., 4., 5. i 6. postali su stavci 4., 5., 6. i 7. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom podnesen je nakon što su navedene izmjene i dopune stupile na snagu.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">219.</span>Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Podnositelji smatraju da je odredba iz čl. 262 st. 1 toč. 3 ZKP-a protuustavna i to iz razloga jer se kosi sa odredbama čl. 29 Ustava RH u kojem je precizirano da svaki okrivljenik ima pravo na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze sa braniteljem. Odnos branitelja i okrivljenika je odnos od posebnog povjerenja koji je kao takav zaštićen Ustavom RH, člankom 6 ECHR ali i odredbama samog Zakona o odvjetništvu te Zakona o kaznenom postupku.</div>\n<p class=\"lf-p\">Obzirom na to branitelj je kao osoba koja se navodi u čl. 285 st. 1 toč. 5, oslobođen od obveze svjedočenja u odnosu na ono što je kao odvjetnik u obavljanju svoga zanimanja (branitelj) saznao od okrivljenika.</p>\n<p class=\"lf-p\">Shodno tome potpuno identičan režim moraju imati i predmeti te snimke i privatni dnevnici koji se odnose na komunikaciju branitelja i okrivljenika, kao i na svu korespondenciju koju su te osobe snimile ili napisale s obzirom da iste sadrže činjenice o kojima su te osobe oslobođene dužnosti svjedočenja.</p>\n<p class=\"lf-p\">Identična argumentacija vrijedi i za odredbu čl. 262 st. 1 toč. 4 ZKP-a s obzirom da u istoj nije navedeno da bi se zapisi, izvodi iz registra i slične isprave koje se nalaze kod osoba iz čl. 285 st. 1 toč. 4 trebale odnositi i na osobe iz čl. 285 st. 1 toč. 5.</p>\n<p class=\"lf-p\">Odredbom čl. 262 st. 2 toč. 1 ZKP-a predviđeno je da zabrana privremenog oduzimanja predmeta, isprava i tehničkih snimki iz stavka 1. toč. 2 do 5 ovog članka ne primjenjuje se u pogledu branitelja ili osobe oslobođene obveze svjedočenja prema čl. 285 st. 1 ovog zakona ako postoji vjerojatnost da su okrivljeniku pomogli u počinjenu kaznenog djela, pružili mu pomoć nakon počinjenja kaznenog djela ili postupali kao prikrivatelji.</p>\n<p class=\"lf-p\">Podnositelji primjećuju da iz sadržaja norme čl. 262 ZKP-a nije razvidno zbog čega se u stavku 2 toč. 1 posebno apostrofiraju samo branitelji dok se to primjerice ne odnosi i na druga zanimanja o kojima govori članak 285 ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">Ovakva dikcija norme iz čl. 262 st. 2 toč. 1 ZKP-a upućuje na unaprijed pretpostavljeno mišljenje da branitelji i osobe oslobođene obveze svjedočenja već unaprijed postupaju protivno zakonu, s time da podnositelji posebno ističu da pravni standard postojanja 'vjerojatnosti' da su okrivljeniku pomogli u počinjenju kaznenog djela, pružili mu pomoć nakon počinjenja kaznenog djela ili postupali kao prikrivatelji, nije u srazmjeru sa pravnim standardom presumpcije nevinosti iz čl. 28 Ustava RH te čl. 6 ECHR.</p>\n<p class=\"lf-p\">Člankom 262 st. 3 ZKP-a predviđeno je da zabrana privremenog oduzimanja predmeta isprava i snimki iz stavka 1 točka 2 do 5 ovog članka se ne primjenjuje u predmetima kaznenih djela počinjenih na štetu djece i maloljetnika iz čl. 117 Zakona o sudovima za mladež.</p>\n<p class=\"lf-p\">Ovakvom dikcijom odredbe čl. 262 st. 3 ZKP-a ozbiljno je narušeno ustavno pravo svakog na pravično suđenje a koje pravo mu je zagarantirano čl. 29 Ustava RH i čl. 6 ECHR.</p>\n<p class=\"lf-p\">Podnositeljicama je jasno da se radi o konkurenciji zaštite prava na pravično suđenje i prava koja predviđaju posebnu zaštitu djece i maloljetnika. Međutim Ustav RH člankom 29 svakome garantira pravo na pravično suđenje što se u odnosu na počinitelje kaznenih djela u odnosu na čl. 117 Zakona o sudovima za mladež ne bi primjenjivalo odnosno došlo bi do restrikcije primjene ustavnog načela iz čl. 29 Ustava RH.</p>\n<p class=\"lf-p\">Člankom 3 Ustava RH kao osnovno načelo u RH proklamirano je načelo vladavine prava a prema čl. 5 ustava RH Zakoni moraju biti u suglasnosti sa Ustavom RH a svi ostali propisi u skladu sa ustavom i sa zakonom. Načelo vladavine prava u sebi sadrži ne samo suglasnost zakona sa Ustavom već i konzistentnost i uzajamnu usuglašenost normi pojedinačnih zakona.</p>\n<p class=\"lf-p\">Člankom 262 st. 1, 2 i 3 ZKP-a propisuje se kao opće načelo koji predmeti ne podliježu privremenom oduzimanju predmeta. Stavkom 4 članka 262 predviđeno je pak da državni odvjetnik istražitelj ili policija, mogu oduzeti predmete prema stavku 1, 2 i 3 ovog članka i kad provode izvide kaznenih djela ili kada istražitelj ili policija izvršavaju nalog suda. Odredba stavka 4 čl. 262 tako je u direktnoj suprotnosti sa odredbom čl. 262 st. 1, 2 i 3.</p>\n<p class=\"lf-p\">Naime postavlja se pitanje tko vrši uopće radnju privremenog oduzimanja predmeta. S obzirom na ovlasti državnog odvjetnika istražitelja i policije koji su predviđeni u samom zakonu o kaznenom postupku, upravo su to tijela koja sama vrše oduzimanje predmeta ili naređuju nekome da tu radnju provede. Ako osobe iz stavka 4. mogu oduzeti predmete koji ne podliježu oduzimanju prema stavku 1, 2 i 3 čl. 262 ZKP-a onda je time derogirano opće pravilo o tome koji predmeti ne podliježu privremenom oduzimanju.« 220. Ministarstvo pravosuđa dalo je očitovanje za članak 262. stavak 2. točku 1. ZKP-a, smatrajući da navedeni članak nije nesuglasan s člankom 28. Ustava. Navedeno stajalište obrazlaže činjenicom da o postojanju vjerojatnosti pružanja pomoći u kaznenom djelu na zahtjev državnog odvjetnika odlučuje sud na temelju članka 262. stavka 3. ZKP-a. Također smatra da je tvrdnja o nesuglasnosti članka 262. stavka 1. točke 3. ZKP-a neosnovana jer se odnosi na odvjetnika koji ima saznanja od okrivljenika, neovisno o tome je li njegov branitelj ili ne. U vezi s člankom 262. stavkom 5. ZKP-a navodi da je osporena odredba utemeljena na javnom interesu iz članka 117. Zakona o sudovima za mladež (»Narodne novine« broj 111/97., 27/98. i 12/02.).</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">221.</span>Ustavni sud primjećuje da je člankom 285. stavkom 1. točkom 5. ZKP-a propisano kako su odvjetnici, liječnici, zubari, psiholozi i socijalni radnici oslobođeni obveze svjedočenja o onome što su u obavljanju svoga zanimanja saznali od okrivljenika. Taj članak uređuje slučajeve kad odvjetnik na neki drugi način pruža pomoć okrivljeniku, a ne kao branitelj. Takve situacije treba razlikovati od one kad je odvjetnik branitelj okrivljeniku u kaznenom postupku. Branitelj okrivljenika ne pripada u kategoriju osoba koje su oslobođene dužnosti svjedočenja. ZKP u članku 284. stavku 1. točki 2. propisuje da se branitelj okrivljenika ne može ispitati kao svjedok, osim ako to sam okrivljenik ne zahtijeva. Nadalje, u članku 262. stavku 1. točki 2. ZKP-a propisano je da privremenom oduzimanju ne podliježu pisana priopćenja okrivljenika branitelju, osim ako okrivljenik ne zahtijeva drugačije. Tom odredbom štiti se povjerljivost pisanih priopćenja okrivljenika branitelju. Činjenica da povjerljivost te komunikacije ovisi o volji okrivljenika, a ne o volji branitelja, ne čini navedenu odredbu nesuglasnom s Ustavom. Povjerljivost te komunikacije ustanovljena je radi zaštite okrivljenika. Ako je se okrivljenik odriče, to čini na vlastitu odgovornost i zato što smatra da je to u njegovu interesu.</div>\n<p class=\"lf-p\">221.1. Nadalje, Ustavni sud ocjenjuje neosnovanim navode predlagateljica da je odredba članka 262. stavka 1. točke 4. ZKP-a nesuglasna s Ustavom zbog toga što ne uključuje osobe iz članka 285. stavka 1. točke 5. ZKP-a (između ostalih i odvjetnika) u krug osoba čiji zapisi, izvodi iz registara i slične isprave ne podliježu privremenom oduzimanju. Zakonodavac je propisao da od svih osoba koje su oslobođene obveze svjedočenja u smislu članka 285. stavka 1. ZKP-a privremenom oduzimanju ne podliježu zapisi, izvodi iz registara i slične isprave koje se nalaze kod javnih bilježnika i poreznih savjetnika, u okviru zakonske obveze čuvanja tajne. Upravo je zakonska obveza čuvanja tajne mjerilo koje je propisao zakonodavac za dokumente koji ne podliježu privremenom oduzimanju. Razlog zbog kojeg zakonodavac posebno uz osobe oslobođene obveze svjedočenja na temelju članka 285. stavka 1. ZKP-a navodi branitelja jest taj što branitelj ne pripada u tu kategoriju osoba. Branitelj pripada u kategoriju osoba koje se ne mogu ispitati kao svjedoci, dakle, osoba navedenih u članku 284. ZKP-a. Zakonodavac, prema tome, polazi od pretpostavke da su moguće situacije kad i branitelji, pored drugih osoba, pomažu u počinjenju kaznenog djela, pružaju pomoć nakon počinjenja kaznenog djela ili postupaju kao prikrivatelji. Ustavni sud toj pretpostavci nema razloga prigovoriti.</p>\n<p class=\"lf-p\">221.2. U članku 262. stavku 3. ZKP-a propisano je da o vjerojatnosti pružanja pomoći u kaznenom djelu iz stavka 2. tog članka, na zahtjev državnog odvjetnika, do podizanja optužnice odlučuje rješenjem sudac istrage. Riječ je, dakle, o sudskoj odluci, što je s ustavnopravnog aspekta dostatno jamstvo da se navedena mjera neće neosnovano primjenjivati.</p>\n<p class=\"lf-p\">221.3. U vezi s člankom 262. stavkom 4. ZKP-a riječ je o konkurenciji prava na pošteno suđenje i prava djece i maloljetnika na posebnu zaštitu. ZKP i u članku 285. stavku 6. propisuje da osobe oslobođene dužnosti svjedočenja ne mogu uskratiti iskaz ako je riječ o kaznenom djelu iz članka 117. Zakona o sudovima za mladež. Riječ je nedvojbeno o značajnom ograničenju prava osobe koje se predmeti i isprave oduzimaju. Međutim, nije riječ o ograničenju koje bi bilo nesuglasno s ustavnim i konvencijskim načelom procesne poštenosti.</p>\n<p class=\"lf-p\">221.4. Člankom 262. stavkom 5. ZKP-a određeno je da državni odvjetnik, istražitelj ili policija postupaju sukladno članku 262. stavcima 1., 2. i 3. ZKP-a i kad privremeno oduzimaju predmete i tijekom izvida. Prigovori predlagateljica ne opravdavaju potrebu da se za takvu odredbu pokrene postupak pred Ustavnim sudom.</p>\n<p class=\"lf-p\">221.5. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud utvrdio je da ne postoje razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporenih odredbi članka 262. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">13.8.) Članak 263.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">222.</span>Osporeni članak glasi: »Članak 263.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Odredbe članka 261. ovog Zakona odnose se i na podatke pohranjene u računalima i s njim povezanim uređajima, te uređajima koji služe prikupljanju i prijenosu podataka, nositelje podataka i na pretplatničke informacije kojima raspolaže davatelj usluga, osim kad je prema članku 262. ovog Zakona, privremeno oduzimanje predmeta zabranjeno.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(2)</span>Podaci iz stavka 1. ovog članka, na pisani zahtjev državnog odvjetnika se moraju predati državnom odvjetniku u cjelovitom, izvornom, čitljivom i razumljivom obliku. Državni odvjetnik u zahtjevu određuje rok u kojemu se imaju predati podaci. U slučaju odbijanja predaje, može se postupiti prema članku 259. stavku 1. ovog Zakona.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(3)</span>Podatke iz stavka 1. ovog članka, snimit će u realnom vremenu tijelo koje provodi radnju. Pri pribavljanju, snimanju, zaštiti i čuvanju podataka posebno će se voditi računa o propisima koji se odnose na čuvanje tajnosti određenih podataka (članak 186. do 188.). Prema okolnostima, podaci koji se ne odnose na kazneno djelo zbog kojega se postupa, a potrebni su osobi prema kojoj se provodi mjera, mogu se snimiti na odgovarajuće sredstvo i vratiti toj osobi i prije okončanja postupka.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(4)</span>Na prijedlog državnog odvjetnika sudac istrage može rješenjem odrediti zaštitu i čuvanje svih računalnih podataka iz stavka 1. ovog članka, dok je to potrebno, a najdulje šest mjeseci. Nakon toga računalni podaci će se vratiti osim:</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">1)</span>ako nisu uključeni u počinjenje sljedećih kaznenih djela iz Kaznenog zakona: povrede tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računalnih podataka, programa ili sustava (članak 223.), računalnog krivotvorenja (članak 223.a) i računalne prijevare (članak 224.a),</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">2)</span>ako nisu uključeni u počinjenje drugog kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti počinjenog pomoću računalnog sustava,</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">3)</span>ako ne služe kao dokaz za kazneno djelo za koje se vodi postupak.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(5)</span>Protiv rješenja suca istrage kojim su određene mjere iz stavka 3. ovog članka, osoba koja se koristi računalom i osoba koja je davatelj usluga imaju pravo žalbe u roku od dvadeset četiri sata. O žalbi odlučuje vijeće u roku od tri dana. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.« 223. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »U odnosu na odredbu iz čl. 263 ZKP-a treba navesti da se ova odredba nadovezuje na odredbu čl. 261 ZKP-a kojom je precizirano privremeno oduzimanje predmeta. Privremeno oduzimanje predmeta kao dokazna radnja nije ni na koji način sporna sa aspekta Ustava.</div>\n<p class=\"lf-p\">Međutim odredbom čl. 263 ZKP-a uvedeno je zapravo prikriveno pribavljanje dokaza bez ikakve kontrole od strane sudbene vlasti jer izuzimanje podataka pohranjenih u računalima i s njima povezanim uređajima koji služe prikupljanju i prijenosu podataka, nositelje podataka i na pretplatničke informacije kojima raspolaže davatelj usluga, ne pretpostavlja samo izuzimanje informacija već pretpostavlja posebnu dokaznu radnju njihovog analiziranja uspoređivanja i na praktični način zapravo vještačenja.</p>\n<p class=\"lf-p\">Istovremeno pak bez obzira na činjenicu što se odredba čl. 263 nalazi u glavi kojom se regulira privremeno oduzimanje predmeta, suštinski se ista odnosi na ograničenje osnovnih prava i sloboda građanina iz čl. 35 i 36 Ustava RH kojima se svakom jamči zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva ugleda i časti te sloboda i tajnost dopisivanja ali i svih drugih oblika općenja.</p>\n<p class=\"lf-p\">Naravno da u situacijama pretežitijeg javnog interesa ove slobode i prava mogu biti ograničena ali sukladno odredbi čl. 22 Ustava RH takvo ograničenje može odrediti samo sud. Uvrštavanjem ove norme u poglavlje pod nazivom privremeno oduzimanje predmeta izbjegava se zapravo nadležnost suda, a ograničavaju se slobode i prava zaštićena Ustavom RH.</p>\n<p class=\"lf-p\">Po svojoj suštini ta je norma uz naprijed navedene uvjete morala biti sadržana u poglavlju XII Zakona – posebne dokazne radnje.« 224. Protivno tvrdnjama predlagateljica u vezi s člankom 263. ZKP-a, Ministarstvo pravosuđa u dostavljenom očitovanju navodi da osporeni članak nije u nesuglasnosti s člancima 35. i 36. Ustava jer ne propisuje prikriveno prikupljanje dokaza, a posebno ne propisuje da se takvo prikupljanje dokaza provodi bez kontrole suda. Temelj za poduzimanje radnje sukladno članku 263. ZKP-a jest nalog suda donesen na pisani zahtjev državnog odvjetnika.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">225.</span>Ustavni sud utvrđuje da se privremeno oduzimanje medija za snimanje podataka (CD i DVD diskova, pa i tvrdog diska računala) uređuje prema odredbama o privremenom oduzimanju predmeta jer zakonodavac ne može unaprijed klasificirati te medije prema vrstama podataka. Članak 263. ZKP-a sadržava dostatne jamstvene mehanizme propisane u stavku 1. i stavku 3. koji uređuju način snimanja prikupljenih podataka i čuvanja njihove tajnosti. O tome odlučuje sudac istrage rješenjem. U povodu žalbe protiv tog rješenja odlučuje sudsko vijeće.</div>\n<p class=\"lf-p\">225.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 263. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">13.9.) Članak 265. stavci 2. i 5.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">226.</span>Osporene odredbe glase: »Članak 265. (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(2)</span>Ako je vjerojatno da određena osoba na svojim bankovnim računima prima, drži ili na drugi način raspolaže s prihodima ostvarenim kaznenim djelom, a taj je prihod važan za istragu tog kaznenog djela ili prema zakonu podliježe prisilnom oduzimanju, državni odvjetnik će, obrazloženim zahtjevom sudu, predložiti da naloži banci dostavu državnom odvjetniku podataka o tim računima i prihodima. Zahtjev sadrži podatke o pravnoj ili fizičkoj osobi koja ta sredstva, ili prihode drži, ili s njima raspolaže. Opis prihoda mora sadržavati oznaku valute, ali ne i njezin točan iznos ako nije poznat. U rješenju sud određuje rok u kojemu banka mora po njemu postupiti. (...)</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(5)</span>Ako postoje okolnosti iz stavka 2. i 3. ovog članka, na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika, sudac istrage može rješenjem naložiti banci ili drugoj pravnoj osobi da prati platni promet i transakcije na računima određene osobe, te da za vrijeme određeno rješenjem o praćenju platnog prometa redovito izvješćuje državnog odvjetnika. (...)« 227. Predlagateljice Novak i Drenški Lasan navode: »Identičan zaključak (kao kod članka 263. ZKP-a, op. Ustavnog suda) odnosi se i na odredbu čl. 265 st. 5 ZKP-a koja određuje da u slučaju postojanja okolnosti iz stavka 2 i 3 čl. 265 ZKP-a na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika sudac istrage može rješenjem naložiti banci ili drugoj pravnoj osobi da prati platni promet i transakcije na računima određene osobe, te da za vrijeme određeno rješenjem o praćenju platnog prometa redovito izvješćuje državnog odvjetnika, a identično vrijedi i u odnosu na čl. 266 ZKP-a obzirom da se po stavu podnositelja i ovdje radi o normi koja je trebala biti sadržana u poglavlju Zakona koji se odnosi na posebne dokazne radnje.</div>\n<p class=\"lf-p\">Odredbom čl. 265 st. 2 ZKP-a određeno je da u slučaju vjerojatnosti da određena osoba na svojim bankovnim računima prima, drži ili na drugi način raspolaže sa prihodima ostvarenim kaznenim djelom, a taj je prihod važan za istragu tog kaznenog djela ili prema zakonu podliježe prisilnom oduzimanju, državni odvjetnik će obrazloženim zahtjevom sudu, predložiti da naloži banci dostavu državnom odvjetniku podataka o tim računima i prihodima. Zahtjev sadrži podatke o pravnoj ili fizičkoj osobi koja ta sredstva, ili prihode drži, ili s njima raspolaže. Opis prihoda mora sadržavati oznaku valute, ali ne i njezin točan iznos ako nije poznat. U rješenju sud određuje rok u kojemu banka mora po njemu postupati.</p>\n<p class=\"lf-p\">Pravni standard 'vjerojatnost da je određena osoba…' po stavu podnositelja u suprotnosti je sa načelom presumpcije nevinosti kao ustavne kategorije iz čl. 28 Ustava RH i čl. 6 ECHR. Kako članak 265 st. 2 ZKP-a u svojoj primjeni neminovno zadire u ustavno zaštićenu kategoriju vlasništva, to je nužno da pravni standard ne bude na nivou 'vjerojatnosti' već postajanja barem 'osnova sumnje'.« 228. Ministarstvo pravosuđa u očitovanju navodi da je članak 265. ZKP-a posebniji oblik dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta u okviru kojeg je uređen standard »vjerojatno da određena osoba na svojim bankovnim računima prima, drži ili na drugi način raspolaže s prihodima ostvarenima kaznenim djelom, a taj prihod je važan za istragu tog kaznenog djela ili prema zakonu podliježe prisilno oduzimanju«. Mišljenja je da osporeni članak 265. ZKP-a nije nesuglasan s člankom 28. Ustava i člankom 6. Konvencije.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">229.</span>Ustavni sud ističe da pravni standard »vjerojatnost« sadržava u sebi viši stupanj izvjesnosti nego što je to standard »mogućnost«. Stoga izraz »vjerojatnost« označava prikladan stupanj izvjesnosti o postojanju neke činjenice i u dovoljnoj mjeri sprečava neosnovano posezanje u ustavna prava. Članak 265. stavak 5. ZKP-a propisuje, dakle, da u slučaju postojanja navedene opasnosti sudac istrage može rješenjem naložiti banci ili drugoj pravnoj osobi da prati platni promet i transakcije na računima određene osobe te da za vrijeme određeno rješenjem o praćenju platnog prometa redovito izvješćuje državnog odvjetnika.</div>\n<p class=\"lf-p\">Ustavni sud ocjenjuje da navodi predlagateljica nisu osnovani, s obzirom na to da mjeru određuje sud obrazloženim rješenjem i na temelju pretpostavki propisanih člankom 265. stavcima 1. i 2. ZKP-a. U ovom se slučaju »vjerojatnost« mora sagledavati i u svjetlu činjenice da je riječ o sumnji koja postoji prema okrivljeniku, a koja mora biti utemeljena na činjenicama i obavijestima koje će objektivnog promatrača uvjeriti da je osoba počinila kazneno djelo.</p>\n<p class=\"lf-p\">229.1. Polazeći od iznesenih prigovora, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje osnovani razlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 265. stavaka 2. i 5. ZKP-a.</p>\n<p class=\"lf-p\">13.10.) Članak 266.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">230.</span>Osporeni članak glasi: »Članak 266.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">(1)</span>Na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika sud može rješenjem naložiti pravnoj ili fizičkoj osobi da privremeno obustavi izvršenje određene financijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja kazneno djelo, služi prikrivanju kaznenog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene kaznenim djelom.</div></div>", "next": 239268}