{"html": "

Samo sud može obrazloženim pismenim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.

\n

Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazočni pri pretrazi doma ili drugoga prostora.

\n

U skladu s uvjetima što ih predviđa zakon, redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole držatelja stana ući u dom ili prostorije te izvršiti pretragu bez nazočnosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvršenja naloga o uhićenju ili radi hvatanja počinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega.

\n

Pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu počinitelja kaznenog djela, može se poduzeti samo u nazočnosti svjedoka.«

\n
1)Prigovori podnositelja 77. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe da se kaznena osuda temelji i na nezakonitoj pretrazi njegova stana u Splitu 11. svibnja 2008. Iako je prigovor o nezakonitoj pretrazi stana u ustavnoj tužbi nerazumljivo napisan, moglo bi se nazrijeti da taj prigovor podnositelj obrazlaže dvama razlozima:
\n
–prvo, da tijekom cijele pretrage u stanu nisu bila dva svjedoka, prisutnost kojih zahtijeva zakon, odnosno da prisutni svjedoci nisu mogli pratiti sve radnje policije tijekom pretrage;
\n
–drugo, da njegov branitelj nije bio prisutan tijekom pretrage, zbog toga što o tome nije bio obaviješten.
\n
78.S tim u vezi, podnositelj u ustavnoj tužbi navodi: »12.05.2008. g. negdje oko 9,00 časova ujutro došao je insp. Rubelj sa još dvojcom inspektora i oni su me iznijeli između sebe ubacili u služb. vozilo ‘Oktavia’ i odveli me do stana gdje sam stanovao. Po dolasku pred zgradu unijeli su me u stan pošto nisam mogao hodati. Navodim da cijelo vrijeme nisam bio vezan što navodi na to koliko sam bio pretučen da me nisu ni mogli vezati niti je bilo potrebe jer nisam mogao ni stajati na nogama. Kad smo ušli u stan stan je bio otključan a u stanu su već sjedili vlasnik stana sa još dvoicom ljudi koji su istog momenta ustali i otišli iz stana. Tad je vlasnik stana na zahtjev inspektora pozvao gospođu A.« (op. – prezime skratio Ustavni sud) »da bi prisustvovala kao drugi svjedok.
\n

Vlasnik stana je rekao gospođi A.« (op. – prezime skratio Ustavni sud) »da napravi kafu za inspektore koji su već počeli sa pretresom. Vlasnik stana je i dalje ostao sjediti za stolom u dnevnom boravku. Prilikom pretresa tvrdim a to je izjavila i gospođa A.« (op. – prezime skratio Ustavni sud) »u prvoj izjavi pred Vijećem suda da ona a ni vlasnik stana nisu mogli vizuelno pratiti policiske radnike što su se nalazili u sp. sobi a poslije i u drugoj sobi. Samo je ona u prvoj izjavi izjavila ‘Kad sam došla u stan vidila sam kako policiski službenici odvidavaju kutije od roletni na prozorima u d. boravku i na balkonu. Navodim da cijelo vrijeme pretresa stana ja sam se nalazio u d. boravku na patosu pošto nisam mogao stajati na nogama.

\n

To mogu potvrditi i navedeni svjedoci da su mi inspektori po završetku pretresa potrpali moje lične stvari a nisam ih ja mogao popakovati u torbe. (...) Po završetku pretresa nisam htio potpisat ništa tražio sam da mi se omogući prisutnost odvjetnika. Gosp. Rubelj mi je doslovno rekao: ‘Nećeš ti mene zajebavati sad ću ti ruke polomiti u povratku’ nisam imao izbora pa sam nekoliko listova papira koje Rubelj prije već popunijo a nedozvolivši mi ni da ih pročitam. (...) Što se u obrazloženu pravomoćne presude V.S.R.H. navodi da je pretres stana izvršen na zakonski propisan način i da su dokazi proistekli iz takve pretrage.

\n

Navodim iskaz i način davanja iskaza, koji je u dva navrata davala svedokinja pretresa gospođa A.« (op. – prezime skratio Ustavni sud.) Na raspravi 13.07.2009. g. kada je ispitivana kao glavni svedok pretresa stana kod optuženog Hršuma. Očito se vidi iz zapisnika da svedokinja daje iskaz na konfuzan način pa je u jednom trenutku počela i da plače. Poslije prvog iskaza svjedokinje kad je od strane Vijeća zaključeno da je dala iskaz i da je slobodna i da može da ide. (...) U prvom iskazu gos. A.« (op. – prezime skratio Ustavni sud) » govori da je ona zajedno sa inspektorima došla pred ulaz u stan i da su pozvonili na ulazna vrata stana a da sam ja otključao stan sa unutarnje strane. To ispada da sam ja boravio tada u stanu a to onda dokazuje da ja kao optuženi nisam bio ni uhićen. A u drugom iskazu govori da je ona i njezin brat u stanu već čekali inspektore koji su sa sobom dojeli Hršuma i da su oni već imali ključeve stana prije nego su policajci došli sa Hršumom. Jednog momenta navodi u stanu su bili već neki ljudi u drugom to poriče. (...) Pošto su gospođa A. i P.« (op. – prezimena skratio Ustavni sud) »davali iskaz skupa što nije zakonom da svedoci zajedno daju iskaz i zajedno sjede jedan do drugog u klupi za svjedoke propisano i da D.O. nastoji usaglasiti iskaz svedoka pred Vijećem a koji se razlikuje od prethodno datog iskaza gosp. A.« (op. – prezime skratio Ustavni sud.)

\n
2)Mjerodavno pravo 79. Za ocjenu o osnovanosti prigovora podnositelja mjerodavni su članak 198. stavak 3., članak 211. stavak 1. i članak 214. stavak 1. ZKP-a, koji su u relevantno vrijeme glasili: »Članak 198. (...)
\n
(3)Tužitelj i branitelj mogu biti nazočni pretrazi stana.« »Članak 211.
\n
(1)Pretraga stana, ... i osobe poduzima se radi pronalaženja počinitelja kaznenog djela ili predmeta važnih za kazneni postupak, kad postoji vjerojatnost da se oni nalaze u određenom prostoru ili kod određene osobe. (...)« »Članak 214.
\n
(1)Pretrazi stana ... moraju biti nazočna dva punoljetna građanina kao svjedoci istodobno kroz cijelo vrijeme trajanja pretrage. Svjedoci će se prije početka pretrage upozoriti da paze kako se pretraga obavlja te da imaju pravo prije potpisivanja zapisnika o pretrazi staviti svoje prigovore ako smatraju da pretraga nije provedena na način propisan u članku 211. ovoga Zakona ili da sadržaj zapisnika nije točan. (...)«
\n
3)Ocjena Ustavnog suda 80. Iz spisa predmeta proizlazi da je 9. svibnja 2008. Županijski sud u Splitu donio nalog broj: II KIR-461/08 o pretrazi stana i drugih prostorija u Splitu, ulica Šime Ljubića 45, koji je unajmio i koristio podnositelj, te o osobnoj pretrazi podnositelja »jer je osnovanim očekivati da će se pretragom stana i dr. prostorija koji koristi osumnjičeni te osobnom pretragom osumnjičenog pronaći predmeti koji bi se mogli dovesti u vezu sa kaznenim djelom udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. KZ-a i razbojništva iz čl. 218. KZ-a, a posebno mobiteli, telefonske kartice, novac i dr.« (sv. 48, list 1701. spisa predmeta K-Us-25/08). Dakle, ovdje je bila riječ o hitnoj istražnoj radnji pretrage stana i osobe.
\n
81.U Zapisniku o pretrazi stana od 11. svibnja 2008. (v. točku 13.2. obrazloženja ove odluke i rješenja), koji je sastavljen na tipiziranom obrascu, navedeno je: »II. Pretraga se obavlja na temelju:
\n
1.naloga Županijskog suda u Splitu broj II KIR-461/08 od dana 09. 05. 2008. godine.
\n
2.a) – nalog je temeljem članka 213. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (...) predan Miroslavu Hršumu dana 11. 05. 2008. u 08.30 sati, a osoba je poučena da prije početka pretrage ima pravo izvijestiti branitelja: (...)
\n
–branitelj Željko Lubina je obaviješten u 10. 05. 2008. u 15.00 sati.« Proizlazi da je pretrazi prisustvovao podnositelj, ali bez branitelja koji je o pretrazi obaviješten 10. svibnja 2008. u 15.00 sati, što je potonji kasnije višekratno osporavao. Pretragu su poduzela dvojica policijskih službenika: Žaki Perić i Željko Rubelj. U svojstvu svjedoka bili su prisutni Ž. A. i I. M. Tijekom pretrage oduzeti su: dva mobitela s pripadajućim SIM karticama i punjačima, jedan rokovnik, jedan adresar, dvije SIM kartice, jedan uložak cilindrične brave i ručno pisane bilješke.
\n

Zapisnik su vlastoručno potpisali podnositelj, svjedoci pretrage Ž. A. i I. M., policijski službenik Gojko-Ivan Vidaković, koji je i sastavio sam zapisnik, te jedan »predstavnik državnog tijela« (to jest jedan od dvojice policijskih službenika, ali je potpis nečitak pa Ustavni sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi potpisnika). Prisutni nisu imali primjedbi na zapisnik, što je konstatirano u pisanom obliku u samom zapisniku.

\n
a)Navodna nepropisna nazočnost dvaju svjedoka pri pretrazi stana 82. Uvidom u spis predmeta Ustavni sud nije utvrdio da postoje bilo kakve naznake koje bi mogle upućivati na odstupanje od ustavnih i zakonskih zahtjeva pretrage stana kad je riječ o prisutnosti dvaju svjedoka.
\n
83.Ustavni sud izvršio je uvid u Zapisnik s glavne rasprave kod Županijskog suda u Splitu od 13. srpnja 2009. (sv. 40, listovi 1494.-1497. spisa predmeta K-Us-25/08) i prihvaća argument podnositelja da je izjava svjedokinje Ž. A. na toj raspravi bila konfuzna i da bi na prvi pogled mogla izazvati sumnju o tome jesu li zakonski zahtjevi pri pretrazi podnositeljeva stana u Splitu doista u cijelosti poštovani. Međutim, nadležni sud je i sam utvrdio da je izjava navedene svjedokinje bila konfuzna. Drugim riječima, nadležni sud je tu činjenicu uzeo u obzir te ju je ocijenio.
\n

83.1. Naime, na glavnoj raspravi održanoj 12. siječnja 2010. nadležno sudsko vijeće donijelo je rješenje kojim je odbilo kao neosnovan prijedlog podnositeljeva branitelja »za izdvajanjem iz spisa zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija list 21-24« (sv. 52, list 1797. spisa predmeta K-Us-25/08). U obrazloženju tog rješenja navedeno je: »... Što se pak tiče iskazivanja svjedokinje Ž. A.« (op. – ime skratio Ustavni sud) »ono je zaista bilo konfuzno, ali je na koncu svjedokinja potvrdila da je bila nazočna pretrazi stana i opet se treba vratiti na sam zapisnik o pretrazi koji je potpisan i na njega nije bilo primjedbi baš s ničije strane. Stoga, nije bilo mjesta izdvajanju navedenog zapisnika, a isto tako niti potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, koji su pretragom pribavljeni.« 84. Nadalje, u Zapisniku o sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 15. rujna 2010. u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu broj: I Kž-Us 79/10-5 (sv. 66, list 2313. spisa predmeta K-Us-25/08), branitelj podnositelja ustavne tužbe, odvjetnik Željko Lubina, stavio je sljedeću primjedbu: »Što se tiče svjedokinje (svjedokinje pretrage), ona je iskazala da nije bila prisutna cijelo vrijeme pretrage te je vidjela samo kada su nađeni pasoš i alat, dok ostale nađene predmete nije vidjela«.

\n

84.1. Vrhovni sud je u svojoj presudi od 15. rujna 2010. naveo sljedeće: »... prigovor optuženika da je pretraga stana nezakonito provedena, jer pretrazi nisu istodobno bila nazočna dva svjedoka pretrage, otklonjena je iskazom svjedokinje A.« (op. – prezime skratio Ustavni sud) » koja je na jasan i nedvosmislen način iskazala da je cijeloj pretrazi nazočila na način propisan odredbom čl. 214. st. 1. ZKP.« 85. Ustavni sud u svojoj je dosadašnjoj praksi utvrdio niz načela koja treba slijediti kako bi se sudski kazneni postupak mogao ocijeniti pravičnim. Provodeći postupke, sudovi moraju poštovati ta načela kad pri donošenju svoje odluke ocjenjuju, uz prednost izravnog ispitivanja, činjenice i okolnosti konkretnog slučaja primjenjujući mjerodavno kazneno pravo. Zadaća je Ustavnog suda u jamčenju ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje da provjeri je li sud poštovao takva relevantna načela u konkretnom slučaju. Uz tu provjeru, zadaća je Ustavnog suda ispitati nije li sud u konkretnom slučaju procjenjivao na očito nerazuman način ili je učinio neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenio postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustio razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustio uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, odbio provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke i sl., u mjeri i na način koji dovodi do povrede ustavnog prava podnositelja na pravično suđenje.

\n

S obzirom na utvrđeno stanje stvari u konkretnom slučaju, a vodeći se navedenim mjerilima, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje razlozi zbog kojih bi on trebao svojom ocjenom zamijeniti ocjenu nadležnog suda kad je riječ o prisutnosti dvaju svjedoka tijekom pretrage podnositeljeva stana, s obzirom da sudska ocjena očito nije arbitrarna, a nije ni ishitrena (usp. ESLJP, predmet Brennan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 16. listopada 2001., zahtjev br. 39846/98, § 51.). Naime, iz Zapisnika s glavne rasprave kod Županijskog suda u Splitu od 13. srpnja 2009. jasno proizlazi da je svjedokinja A. Ž. pravodobno korigirala svoje izjave dane na početku rasprave, naglašavajući: »Što se tiče danas mog prethodnog iskaza nisam imala namjeru lagati i zbog toga mi je žao, već jednostavno me nije zanimalo ono što se događalo i bilo je to prije godinu dana. ...

\n

Nisam detaljno čitala zapisnik, jer sam imala povjerenja u ljude koji su obavljali posao, a inače stvar se odvijala ispred mojih očiju. ... Jasno mi je značenje mog prvog iskaza jutros, kao dipl. pravniku, pa i sudskom porotniku, ali sam ja jednostavno napravila vremenski previd i zbog toga mi je žao. ... Kada sam ponovo uvedena u sudnicu radi suočavanja, ja se jesam odmah obratila vijeću i ispričala se za ono što nisam točno rekla vezano za ovaj vremenski period. ... Na poseban upit branitelja okrivljenika svjedokinja izjavljuje ovaj sada iskaz je ono pravo, i ono što se dogodilo, a ono jutros kako sam kazala bio je vremenski odmak« (list 1496. i 1497. spisa predmeta K-Us-25/08).

\n
86.Ustavni sud stoga utvrđuje da se rezultat pretrage podnositeljevog doma, gledajući ga s aspekta prisutnosti dvaju svjedoka, mogao uzeti kao dokaz u kaznenom postupku prema podnositelju. Time nije povrijeđen članak 29. stavak 4. Ustava. Ne postoje ni razlozi koji bi upućivali na povredu članka 34. stavka 3. Ustava.
\n

Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona ustavna tužba u odnosu na taj prigovor odbijena (točka III. izreke odluke).

\n
b)Nenazočnost podnositeljeva branitelja tijekom pretrage stana 87. Drugo sporno pitanje s aspekta članka 29. stavka 4. Ustava vezano je uz nenazočnost podnositeljeva branitelja tijekom pretrage podnositeljevog stana.
\n
88.U Zapisniku s glavne rasprave kod Županijskog suda u Splitu od 12. siječnja 2010. (sv. 52, list 1796. spisa predmeta K-Us-25/08) branitelj podnositelja predložio je »da sud izdvoji iz spisa zapisnik o pretrazi stana koji se nalazi na listu 21-24 spisa. Ovo zbog toga što branitelju nije omogućeno da prisustvuje toj radnji. U zapisniku o pretrazi piše da je branitelj o toj radnji obaviješten 10. svibnja u 15 sati. No, iz zapisnika kojeg će sud izdvojiti se vidi da je branitelj u 15 sati bio upoznat i pozvan da dođe na ispitivanje osumnjičenog Hršuma. Svjedok Vidaković, koji je sastavljao zapisnik o pretrazi stana, u svom iskazu je naveo da on branitelja nije obavijestio. Svjedok Rubelj, također policajac, je naveo da ni on nije branitelja o pretrazi obavijestio. Na takav način su uskratili osnovno pravo Hršumu da ga zastupa i brani, pri istražnoj radnji, branitelj ... To je razlog da se i zapisnik o pretrazi stana izuzme iz spisa predmeta. Iz iskaza svjedokinje Ž. A. se vidi da ona nije neprekidno nazočila pretrazi stana i da je ona vidjela da su oduzete samo i jedino putovnice. I radi toga zapisnik o pretrazi stana treba izuzeti iz spisa, a posebice potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, i to svih predmeta, osim možda putovnica«.
\n

88.1. Vijeće je na istoj glavnoj raspravi donijelo rješenje kojim je odbilo kao neosnovan prijedlog podnositeljeva branitelja »za izdvajanjem iz spisa zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija list 21 – 24« (sv. 52, list 1797. spisa predmeta K-Us-25/08). U obrazloženju tog rješenja navedeno je: »Trebalo je odbiti zahtjev branitelja okrivljenika pod 1. za izdvajanjem zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija list 21 – 24 spisa, jer u navedenom zapisniku stoji da je branitelj Željko Lubina obaviješten 10. svibnja 2008. u 15,00 sati, a zapisnik je potpisan od strane Miroslava Hršuma s naznakom da nema primjedbi. To što se svjedok Rubelj odnosno Vidaković nije mogao sjetiti tko bi obavijestio odvjetnika Lubinu, s obzirom na sve što je konstatirano u zapisniku nije od važnosti.« 89. Uvidom u Zapisnik o sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 15. rujna 2010. u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu broj: I Kž-Us 79/10-5 (sv. 66, list 2313. spisa predmeta K-Us-25/08), Ustavni sud utvrdio je da je branitelj podnositelja ustavne tužbe, odvjetnik Željko Lubina, stavio primjedbu na izvještaj sutkinje izvjestiteljice »jer je pogrešno navedeno da nije stavljen prijedlog za izdvajanje ... zapisnika o pretrazi stana. ... branitelj nije obaviješten o pretrazi, iako je njegov branjenik tražio prisutnost branitelja, zbog čega zapisnik o pretrazi također treba izdvojiti«.

\n

89.1. U vezi s navodima podnositelja o nezakonitosti pretrage njegova stana u Splitu zbog nenazočnosti branitelja, Vrhovni sud je u svojoj presudi od 15. rujna 2010. naveo sljedeće: »Žalitelj smatra da je nezakonit dokaz i zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija optuženika Hršuma, uz tvrdnju da branitelj o toj radnji nije izvješćen na zakonom propisani način, te da su zbog navedenog nezakoniti i svi drugi dokazi proistekli iz takve pretrage.

\n

Protivno tvrdnji žalitelja, iz zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija jasno proizlazi da je branitelj optuženika o pretrazi obaviješten 10. svibnja 2008. u 15,00 sati, što je optuženik potvrdio svojim potpisom na zapisniku. Pretrazi koja je provedena branitelj doista nije bio nazočan. Samim time, provedena pretraga nije nezakonita radnja, niti je zapisnik o pretrazi nezakoniti dokaz. Uostalom pretpostavke za zakonitost pretrage su u ovom slučaju ostvarene, što je vidljivo iz zapisnika o pretrazi (list 21 spisa). Pretraga je, naime, provedena na osnovi pisanog naloga suda, pretraga je izvršena u stanu optuženika kojemu je uručen nalog o pretrazi, pretrazi su nazočila dva svjedoka pretrage, pa sukladno odredbi čl. 217. ZKP, odsutnost branitelja ne čini zapisnik o pretrazi stana nezakonitim dokazom.« 90. Ustavni sud ocjenjuje da su navedena obrazloženja sudova relevantan i dostatan odgovor na prigovore podnositelja o nezakonitoj pretrazi njegova stana u Splitu zbog nenazočnosti branitelja. Utvrđuje da se rezultat pretrage podnositeljevog stana koja je provedena bez prisutnosti branitelja mogao uzeti kao dokaz u kaznenom postupku prema podnositelju.

\n

Članak 34

\n

stavak 3. Ustava jamči pravo stanaru da, alternativno, on ili njegov zastupnik budu nazočni pri pretrazi doma. Sukladno tome, nije povrijeđen članak 34. stavak 3. Ustava. Nije povrijeđen ni članak 29. stavak 4. Ustava. Članak 198. stavak 3. ZKP-a omogućuje nazočnost branitelja tijekom pretrage stana, ali tu mogućnost ne postavlja kao obvezu Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona ustavna tužba u odnosu na taj prigovor odbijena (točka III. izreke odluke).

\n

V. OSTALE NAVODNE POVREDE PRAVA NA PRAVIČNO SUĐENJE 91. Ustavni sud ispitao je zasebno i prigovore podnositelja:

\n
–da nije obaviješten, na svom materinjem srpskom jeziku, o prirodi i razlogu optužbe, i
\n
–da na suđenju nije sjedio pored svoga branitelja te na taj način nije bio u mogućnosti savjetovati se s njim.
\n
92.Opća odredba članka 29. stavka 1. Ustava u kaznenom aspektu glasi: »Članak 29.
\n

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči ... o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. (...)« Opća odredba članka 6. stavka 1. Konvencije u kaznenom aspektu glasi: »Članak 6.

\n

PRAVO NA POŠTENO SUĐENJE 1. ... u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. ...« 92.1. Sve ostale odredbe Ustava i Konvencije, koje uređuju jamstva pravičnosti kaznenog postupka, moraju se sagledavati u svjetlu navedenih općih odredaba.

\n

A. UPORABA MATERINJEG JEZIKA U POSTUKU PRED POLICIJOM I SUDOM 93. Ustavni sud ispitao je prigovore podnositelja o navodnoj povredi njegova prava da se služi materinjim jezikom u svjetlu članka 29. stavka 2. alineje 7. Ustava, koji glasi: »Članak 29. (...) U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo: (...)

\n
–na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava u sudu, (...).
\n

Za ocjenu o povredi konvencijskih prava podnositelja mjerodavan je i članak 6. stavak 3. točka (e) Konvencije, koji glasi: »Članak 6. (...) 3. Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava: (...) (e) besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu.«

\n
1)Prigovori podnositelja 94. Podnositelj posebno prigovara nemogućnosti uporabe svog materinjeg (srpskog) jezika u postupku pred istražnim tijelima i sudom, te ističe: »Navodim da sam državljanin B i H po nacionalnosti Srbin dakle prema Hrvatskom Ustavu ZKP-u, krivičnom pravu stranac koji govori i piše srpski jezik. Tačno je da donekle razumijem hrvatski jezik i da znam donekle da pišem latinično pismo. Ali je i tačno da ne poznajem i ne razumijem hrvatsku pravnu terminologiju i izraze u hrvatskom ZKP-u.
\n

Kao stranac po članku br. 7. st. 2. Hrv. krivičnog prava kao osumnjičenik u postupku i prilikom privođenja i davanja izjava pred hrvatskim vlastima služiti se svojim jezikom imam pravo na prevođenje (sudskog tumača) a o čemu sam trebao biti upozoren prije prvog ispitivanja pred policiskim vlastima, pred istražnim sudcem a što sam tražio da se obezbedi. Ne postoji nikakva zabilješka (a može se provjeriti u spisu da je na dan ispitivanja išta od toga obezbeđeno ni kod policije ni kod istražnog sudca a ni pri podizanju i uručenju optužnice br. Uk-137/08 od 21.10.2008. g. kojom sam tražio da dam iskaz kod istražnog sudca na maternjem jeziku a što mi nije omogućeno.

\n

U prilog kao dokaz dostavljam i primerak navedene zamolbe. Tako da i optužnica koja je podignuta od strane D.O. 21.10.2008. g. nije prevedena na srpski jezik.

\n

Na insistiranje branitelja i moje i opozivanje na ZKP RH na član 7 st. 2. na glavnoj raspravi od 3.02.2010. g. Vijeće je donijelo odluku da je po zakonu tumač za jezik za strance obavezan te je i obezbeđen tumač za srpski jezik gosp. Andrija Rako iz Splita.

\n

To je obezbeđeno tek nakon 1 godine i 10 mjeseci nakon mog uhićenja. Znači sav postupak za pripremu odbrane i davanja iskaza, prevođenje sudskih akata, prevođenje optužnice mi je uskraćeno zakonsko pravo.«

\n
2)Mjerodavno pravo 95. Članak 7. stavak 2. ZKP-a u relevantno je vrijeme glasio: »Članak 7. (...)
\n
(2)Stranke, svjedoci i ostali sudionici u postupku imaju pravo služiti se svojim jezikom. Ako se radnja u postupku ne vodi na jeziku te osobe, osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona odnosno drugi iznosi te isprava i drugoga pisanoga dokaznog materijala. Prevođenje obavlja tumač. (...)«
\n
3)Ocjena Ustavnog suda 96. Prigovor podnositelja u osnovi se svodi na to da nadležna tijela nikada nisu podučila podnositelja o njegovom pravu na upotrebu materinjeg jezika, pa ni onda kad su mu odobrili tumača, te da je podnositelj sve do glavne rasprave pred sudom bio bez tumača.
\n
97.Ustavni sud primjećuje da je branitelj podnositelja 29. kolovoza 2008. uputio podnesak Županijskom sudu u Splitu na istražni spis broj: KIO-Us-13/08, u kojem prigovara da podnositelj nije poučen da ima pravo služiti se svojim jezikom, (sv. 21, listovi 832.-833. spisa predmeta K-Us-25/08). Zbog toga je zatražio da se iz spisa predmeta izdvoje Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 10. svibnja 2008. i Zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 12. svibnja 2008.
\n

97.1. U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Splitu broj: Kv-785/08 od 18. prosinca 2008. prvi put razmotren je prigovor podnositelja u vezi s (ne)mogućnošću služenja svojim materinjim jezikom i pismom u postupku. Relevantni dio obrazloženja tog rješenja glasi: »Pregledom spisa utvrđeno je kako je okrivljenik Miroslav Hršum 10. svibnja 2008. godine, dao svoju obranu prilikom ispitivanja u policijskoj postaji, a u nazočnosti svog branitelja Željka Lubine, odvjetnika u Splitu. Okrivljenik je detaljno iznio svoju obranu (list 121-129 spisa), u kojoj je priznao počinjenje kaznenih djela. Tijekom ispitivanja okrivljenik je upoznat sa svojim pravima, te prema podacima u spisu nije tražio prevoditelja za srpski jezik, a niti je to tražio njegov branitelj, koji je bio nazočan ispitivanju. Nakon što je ispitivanje završeno okrivljenik je potpisao zapisnik, kao i njegov branitelj, te niti jedan ni drugi nisu isticali kako okrivljenik nije razumio hrvatski jezik. (...) Iako je okrivljenik Hršum putem svog branitelja Željka Lubine 29. kolovoza 2008. godine podneskom zatražio izdvajanje navedenih zapisnika, a o kojem istražni sudac nije odlučio, ovo vijeće smatra kako su zapisnici o ispitivanju okrivljenika Hršuma zakoniti, te kako tijekom cijelog postupka nikada nije došlo u pitanje okrivljenikovo poznavanje i razumijevanje hrvatskog jezika i pisma. ...« 98. U Zapisniku s glavne rasprave kod Županijskog suda u Splitu od 25. svibnja 2009. (sv. 37, list 1222. spisa predmeta K-Us-25/08) nadležno sudsko vijeće utvrdilo je sljedeće: »Okrivljeni pod 1.« (podnositelj ustavne tužbe – op. Ustavni sud) »nakon usmenog prijedloga njegovog branjenika i nakon upozorenja predsjednika vijeća da je već tijekom postupka davao obranu u nazočnosti svog branitelja, komunicirao i pisanim putem, osobnim pismima, te da je državljanin Bosne i Hercegovine, rođen 1962., gdje je sasvim sigurno od 1990. i u službenoj uporabi bio srpsko hrvatski ili hrvatsko srpski jezik, okrivljeni pod 1. Miroslav Hršum nakon svega izjavljuje kako bi želio da mu se omogući tumač za srpski jezik.

\n

Vijeće donosi r j e š e n j e Okrivljenom pod 1. Miroslavu Hršumu osigurat će se sudski tumač za srpski jezik kako bi tijekom postupka istom prevodio s hrvatskog na srpski i obrnuto, sve sukladno članku 7. ZKP-a.

\n

Za sudskog tumača u ovom postupku određuje se stalni sudski tumač Andrija Rako.

\n

Utvrđuje se da je u ovom trenutku u raspravnu dvoranu ušao stalni sudski tumač Andrija Rako, te da je sjeo na mjesto do okrivljenika pod 1. Miroslava Hršuma.« 98.1. Branitelj podnositelja uputio je 29. svibnja 2009. Županijskom sudu u Splitu podnesak (sv. 37, list 1420. spisa predmeta K-Us-25/08), u kojem je iznio »primjedbe na zapisnik glavne rasprave od 25. svibnja 2009. i primjedbe na postupanje suda«, u dijelu koji je naveden u prethodnoj točki obrazloženja ove odluke i rješenja. Prigovor branitelja bio je usmjeren prema činjenici da je on 22. svibnja 2009. već uputio podnesak Županijskom sudu u Splitu tražeći »da se osigura da moj branjenik, Hršum, za vrijeme trajanja glavne rasprave, može sjediti za stolom zajedno ... sa tumačem« (sv. 33, list 1218. spisa predmeta K-Us-25/08). Prema mišljenju branitelja, »kada branitelj predloži sudu, i traži od suda, da sud postavi okrivljeniku tumača ... sud tada nema pravo o tom prijedlogu branitelja tražiti izjašnjenje okrivljenika, a pogotovo nema pravo tražiti izjašnjenje okrivljenika na način da ga pokuša odvratiti od njegovog prava iz članka 7. Zakona o kaznenom postupku«.

\n

U istom je podnesku branitelj podnositelja također prigovorio da »nikada dosada Hršum nije poučen o pravu na prevođenje, dakle ni prije prvog ispitivanja«. Štoviše, »sud nije, ni nakon što je Hršumu ‘osigurao’ sudskog tumača za srpski jezik, sudionika Hršuma, stranku Hršuma, okrivljenika Hršuma, ‘poučio o pravu na prevođenje’.« 99. U Zapisniku s glavne rasprave kod Županijskog suda u Splitu od 13. srpnja 2009. (sv. 40, list 1494. spisa predmeta K-Us-25/08) nadležno sudsko vijeće konstatiralo je sljedeće: »Utvrđuje se da je na glavnoj raspravi nazočan stalni sudski tumač za srpski jezik Andrija Rako i da isti sjedi do okrivljenika pod 1. Miroslava Hršuma.

\n

Posebno upitan okrivljeni pod 1. Miroslav Hršum, izjavljuje da dosada dobro funkcionira prevođenje i faktički da mu je potreban prijevod svake desete riječi.« 99.1. Stalni sudski tumač za srpski jezik Andrija Rako, kao sudski tumač za srpski jezik za podnositelja ustavne tužbe, bio je nazočan na glavnoj raspravi 13. srpnja 2009., 14. srpnja 2009., 15. srpnja 2009. i 16. srpnja 2009. (sv. 42, list 1522. spisa predmeta K-Us-25/08), te 12. listopada 2009., 13. listopada 2009., 14. listopada 2009. (sv. 45, listovi 1577., 1582., 1586. spisa predmeta K-Us-25/08), 14. prosinca 2009. (sv. 50, list 1756. spisa predmeta K-Us-25/08), 11., 12., 13., 14. i 15. siječnja 2010. (sv. 51, list 1791.; sv. 52, listovi 1794. i 1800.; sv. 53, listovi 1805. i 1824. spisa predmeta K-Us-25/08) i 1. veljače 2010. (sv. 54, list 1843. spisa predmeta K-Us-25/08).

\n

99.2. Tijekom postupka izvršena je usluga prijevoda na srpski jezik i ćirilično pismo pojedinih pojedinačnih sudskih akata, kao što je rješenje Vrhovnog suda broj: II Kž 440/09-3 (sv. 42, listovi 1524. – 1529. spisa predmeta K-Us-25/08), rješenje Vrhovnog suda broj: II Kž 638/09 i rješenje Vrhovnog suda broj: KžUs-196/09 (sv. 46, listovi 1597. – 1605.; sv. 51, listovi 1785. – 1789. spisa predmeta K-Us-25/08), kao i same prvostupanjske presude (sv. 61, listovi 1998.-2061. spisa predmeta K-Us-25/08), ali i prijevoda žalbe državnog odvjetništva – USKOK-a od 14. travnja 2009. protiv prvostupanjske presude (sv. 65, listovi 2251. – 2255. spisa predmeta K-Us-25/08). Prema uvidu u dostavnice tih prevedenih akata, čini se da je prijevod dostavljen samo podnositelju ustavne tužbe.

\n
100.Konačno, u odnosu na mogućnost podnositelja da razumije tijek kaznenog postupka koji se protiv njega vodio i da se služi svojim materinjim jezikom, Vrhovni sud, odbijajući prigovor, u obrazloženju je presude od 15. rujna 2010. naveo: »Nije osnovan niti prigovor optuženika da mu je uskraćeno pravo iz čl. 7. ZKP, tj. pravo da se služi svojim jezikom i da na svojem jeziku prati tijek rasprave, čime bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenoga postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 3. ZKP.
\n

Optuženik je rođen 1962. godine, dugo vremena živi u bivšoj državi u kojoj su bili u ravnopravnoj uporabi jezici sadašnjih država Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, tako da je očito da optuženik zna hrvatski jezik. To potvrđuju i pismeni podnesci upućeni prvostupanjskom sudu koji su napisani latinicom i korektnim hrvatskim jezikom, kao uostalom i opširna žalba koju je optuženik osobno podnio. Postupovna povreda na koju ukazuje optuženik bila bi počinjena tek kada bi sud, protivno zahtjevu optuženika, uskratio pravo na uporabu materinjeg jezika, dok u konkretnom slučaju eventualni propust suda da upozori stranku na to pravo ne predstavlja postupovnu povredu. Uostalom, optuženi je prvostupanjskom sudu stavio zahtjev za tumačem, zahtjevu je udovoljeno, te je cjelokupnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom, uz optuženika Hršuma, bio nazočan i tumač. Stoga nema govora o povredi iz čl. 7. ZKP.« 101. U predmetu Hermi protiv Italije (presuda, veliko vijeće, 18. listopada 2006., zahtjev br. 18114/02) ESLJP je utvrdio sljedeća načelna pravna stajališta o pravu optuženika na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu, zajamčenom člankom 6. stavkom 3. točkom (e) Konvencije: »69. ... stavak 3. točka (e) članka 6. propisuje da svaki okrivljenik ima pravo na besplatnu pomoć tumača. To se pravo ne primjenjuje samo na usmene izjave dane na glavnoj raspravi, nego i na dokumentacijski materijal i na postupke prije suđenja. To znači da optuženi koji ne može razumjeti ili govoriti jezik koji se koristi na sudu ima pravo na besplatnu pomoć tumača radi prijevoda ili tumačenja svih onih dokumenata ili izjava u postupku pokrenutom protiv njega koji su mu potrebni da bi ih razumio ili koji su doneseni na jeziku suda, kako bi imao korist pravičnog suđenja (vidjeti Luedicke, Belkacem i Koc protiv Njemačke, 28. studenog 1978., § 48., Serija A, br. 29).

\n
70.Ipak, stavak 3. točka (e) ne ide tako daleko da zahtijeva pisani prijevod svih dijelova (items) pisanih dokaza ili službenih dokumenata u postupku. S tim u vezi, treba napomenuti da se tekst relevantnih odredaba odnosi na ‘tumača’ (interpreter), a ne na ‘prevoditelja’ (translater). To sugerira da usmena jezična pomoć može zadovoljiti zahtjeve Konvencije (vidjeti Husain protiv Italije /odluka/, br. 18913/03, 24. veljače 2005.). Ostaje činjenica, međutim, da pružena pomoć putem tumačenja treba biti takva da omogući okrivljeniku da upozna predmet protiv njega i da se brani, naročito da bude u mogućnosti dati sudu svoju verziju događaja (vidjeti Gungor protiv Njemačka /odluka/, br. 31540/96, 17. svibnja 2001.). S obzirom na potrebu da to pravo bude provedivo u praksi i djelotvorno, obveza nadležnih tijela nije ograničena samo na imenovanje tumača već, ako se pod određenim okolnostima na to upozori, može se i proširiti do stupnja naknadne kontrole prikladnosti pruženog tumačenja ...
\n
71.Sud je smatrao da je, u kontekstu primjene stavka 3. točke (e), pitanje okrivljenikovog jezičnog znanja vitalno i da također mora ispitati prirodu kaznenog djela za koje je okrivljenik optužen te sve podneske koje su mu uputile domaće vlasti, kako bi se ocijenilo jesu li toliko složene da zahtijevaju detaljno poznavanje jezika koji se koristi na sudu (vidjeti, mutatis mutandis, Gungor, gore citirano).
\n
72.Na kraju, iako je istina da je postupanje obrane u biti stvar između okrivljenika i njegova branitelja, bilo da je branitelj postavljen na temelju modela pravne pomoći ili ga se plaća privatno (vidjeti ... Stanford protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 23. veljače 1994, § 28, Serija A, br. 282), krajnji čuvari pravičnosti postupka – što obuhvaća, među ostalim aspektima, i mogući izostanak prijevoda ili tumačenja za okrivljenika koji nije državljanin – jesu domaći sudovi (vidjeti Cuscani protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 32771/96, § 39., 24. rujna 2002.).« 102. Ustavni sud prvo utvrđuje da su hrvatski i srpski jezik dva različita jezika, ali su zbog života u bivšoj zajedničkoj državi građani bivše SFRJ razumjeli oba jezika, a u osnovnim školama bivše Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (federalne jedinice bivše SFRJ) učenici su učili i latinično i ćirilično pismo. Podnositelj je državljanin Bosne i Hercegovine, koji je osnovnu školu završio u to vrijeme.
\n

102.1. Podnositelj nije prigovorio da ima bilo kakve poteškoće u razumijevanju onoga što je rečeno prilikom ispitivanja u policiji i kod istražnog suca. Što se tiče tri relevantna akta – Zapisnika o uhićenju od 10. svibnja 2008., Zapisnika o ispitivanju osumnjičenika od 10. svibnja 2008. i Zapisnika o ispitivanju okrivljenika od 12. svibnja 2008., podnositelj je prvi potpisao bez ikakvih primjedbi (v. točku 10.1. obrazloženja ove odluke i rješenja), kod drugog je izjavio da je upoznat »da zapisnik mogu pročitati, izjavljujem da sam slušao glasni diktat zapisnika, pa ću zapisnik potpisati ne čitajući sadržaj« (v. točku 10.2. obrazloženja ove odluke i rješenja), a kod trećeg je, nakon što je upozoren na članak 77. ZKP-a, izjavio »da ne želi čitati zapisnik i istog će potpisati« (v. točku 11. obrazloženja ove odluke i rješenja). Što se tiče kaznene prijave, ona je podnositelju pročitana nakon čega je on izjavio »da je razumio zašto se tereti i koji osnovi sumnje stoje protiv njega« (v. točku 11. obrazloženja ove odluke i rješenja). Nesporno je, dakle, da je podnositelj mogao čitati tekst na hrvatskom jeziku i da je razumio jezik kojim su govorili policijski djelatnici i istražni sudac.

\n

Štoviše, podnositelj je za branitelja po svom izboru imenovao odvjetnika iz Splita, koji se tijekom postupka služio hrvatskim jezikom. Ni podnositelj ni njegov branitelj nikada nisu prigovorili da imaju jezične poteškoće u međusobnoj komunikaciji i nikada nisu zatražili pomoć tumača u međusobnoj komunikaciji.

\n

Konačno, podnositelj je pisao vlastoručne podneske nadležnim sudovima, kao i Ustavnom sudu, na pravilnom i urednom latiničnom pismu, uz pravilnu upotrebu hrvatskih riječi i onda kad je mogao upotrijebiti njihove istoznačnice na srpskom jeziku.

\n

102.2. Prema tome, Ustavni sud suglasan je s obrazloženjem presude Vrhovnog suda kad je riječ o navedenom prigovoru, ocjenjujući da u tom dijelu nije došlo do povrede prava zajamčenih člankom 29. stavkom 2. alinejom 7. Ustava i člankom 6. stavkom 3. točkom (e) Konvencije.

\n

Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona ustavna tužba u odnosu na taj prigovor odbijena (točka III. izreke odluke).

\n

B. RASPORED SJEDENJA PODNOSITELJA I BRANITELJA NA GLAVNOJ RASPRAVI 103. Podnositelj je dalje prigovorio da nije imao mogućnost sjediti uz svoga branitelja na glavnoj raspravi u Županijskom sudu u Splitu. Ustavni sud razmotrio je taj prigovor s aspekta članka 29. stavka 2. alineje 3. Ustava, koji glasi: »Članak 29. (...) U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo: (...)

\n
–na ... nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat, (...)« 103.1. Za ocjenu o osnovanosti prigovora podnositelja mjerodavan je i članak 6. stavak 3. točka (c) Konvencije, koji glasi:
\n

Članak 6(...)

\n
3.Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava: (...) (c) da se brani ... uz branitelja po vlastitom izboru, (...)«
\n
1)Prigovori podnositelja 104. Podnositelj je u ustavnoj tužbi naveo: »Hršum je zatražio da sjedi, za vrijeme glavne rasprave, uz svoga branitelja. Sud mu je to omogućio samo u jednom raspravnom danu. Na takav način je sud onemogućio da se Hršum za vrijeme trajanja glavne rasprave konzultira, dogovara i savjetuje sa svojim braniteljem, pa je time povrijedio pravo na obranu. Sud piše da o pravu iz čl. 339. ZKP-a odlučuje predsjednik vijeća. Pri tome sud zaboravlja da je o tom pravu, da se optuženik može za vrijeme glavne rasprave dogovarati sa svojim braniteljem (čl. 339. ZKP), odlučio Zakon o kaznenom postupku, te da sud, pa ni predsjednik vijeća, ne smije to pravo okrivljeniku uskratiti i/ili onemogućiti.
\n

O ovom žalbenom navodu VSRH nije odlučio. ... Činjenica da je okrivljenik za vrijeme trajanja glavne rasprave sjedio između dva pravosudna policajca i da je bio udaljen 23 metra od svoga branitelja jeste kršenje prava na obranu.«

\n
2)Mjerodavno pravo 105. Prvi dio rečenice članka 339. ZKP-a u relevantno je vrijeme glasio: »Članak 339.
\n

Optuženik se može u tijeku glavne rasprave dogovarati sa svojim braniteljem, ...«

\n
3)Ocjena Ustavnog suda 106. Iz spisa predmeta proizlazi da je branitelj podnositelja uputio 22. svibnja 2009. Županijskom sudu u Splitu podnesak u predmetu broj: K-Us-25/08 u povodu predstojeće glavne rasprave koja je bila zakazana za dane od 25. do 29. svibnja 2009. (sv. 33, list 1218. spisa predmeta K-Us-25/08). U tom je podnesku naveo da je saznao kako je »sud predvidio da moj branjenik ne sjedi za istim stolom sa mnom, svojim braniteljem, pa radi toga pišem ovaj podnesak«. Stoga je podnositeljev branitelj zatražio »da se osigura da moj branjenik, Hršum, za vrijeme trajanja glavne rasprave, može sjediti za stolom zajedno sa mnom, njegovim braniteljem, i sa tumačem. Ovo i radi toga jer ne smatram da bi Hršum mogao ostvariti pravo na obranu ukoliko bi sjedio odvojeno od mene, i to udaljen najmanje petnaestak metara od mene, i odvojeno od tumača. Naravno da se u tom slučaju ne bi mogao služiti ni svojim zabilješkama i slično.« 107. Branitelj podnositelja uputio je 10. srpnja 2009. Županijskom sudu u Splitu podnesak (sv. 40, list 1490. spisa predmeta K-Us-25/08), u kojem je podsjetio sud na podnesak od 22. svibnja 2009. i na članak 339. ZKP-a koji je propisivao da se optuženik može u tijeku glavne rasprave dogovarati sa svojim braniteljem. U tom je podnesku naveo da 25. i 26. svibnja 2009., kad je trajala glavna rasprava, »sud nije omogućio da se Hršum sa mnom, svojim braniteljem, može dogovarati. Time je sud povrijedio Hršumovo pravo na obranu i povrijedio je pravo obrane. Jer je sud onemogućio Hršumovo pravo da se brani uz stručnu pomoć branitelja (stavak 1. članak 5. Zakona o kaznenom postupku) ... Naravno da u slučaju kada branitelj sjedi za stolom s lijeve strane od sudskog vijeća, i kada je udaljen 23 metra od Hršuma, koji sjedi na stolici i nema stol ispred sebe, a sjedi desno od sudskog vijeća, nema govora o primjeni odredbe članka 339. Zakon o kaznenom postupku. Radi toga tražim da sud postupi na način da omogući Hršumu potpuno ostvarivanje o ostvarenje njegovog prava na obranu ...«.
\n
108.U Zapisniku s glavne rasprave kod Županijskog suda u Splitu od 15. srpnja 2009. (sv. 41, list 1502. spisa predmeta K-Us-25/08) utvrđeno je da je »branitelj okrivljenika pod 1. podnescima od 22. 5. 2009. i 10. srpnja 2009. godine predložio da sud osigura da njegov branjenik Miroslav Hršum može sjediti za stolom zajedno s njim i s tumačem, jer da bi u suprotnom to bilo kršenje prava okrivljenika iz članka 339. Zakona o kaznenom postupku«. Nadležno sudsko vijeće nakon toga je donijelo rješenje koje glasi: »Vijeće donosi r j e š e n j e Prijedlog branitelja okrivljenika pod 1., odbija se kao nevažan.
\n

Obrazloženje Činjenica da okrivljenik pod 1. Miroslav Hršum, sjedi na predviđenom mjestu za okrivljenike u raspravnoj dvorani, kao i svi drugi pritvorenici, te da uz njega sjedi stalni sudski tumač, a da se oni ne nalaze neposredno uz branitelja, ne znači kršenje odredbe članka 339. ZKP-a, koja govori o tome da se optuženik može u tijeku glavne rasprave dogovarati sa svojim braniteljem. To je pravo okrivljenika i njegova branitelja, a o čemu tijekom glavne rasprave odlučuje predsjednik vijeća, odnosno ovo sudsko vijeće. Uostalom, i na glavnoj raspravi od 13. srpnja 2009., prije postavljanja pitanja svjedoku P.,« (op. – prezime skratio Ustavni sud) »branitelju i optuženiku je omogućeno dogovaranje. Stoga, prijedlog branitelja da mu osigura da njegov branjenik sjedi za stolom zajedno s njim i tumačem, očito tijekom cijele glavne rasprave, smatra se nevažnim i trebalo ga je odbiti.« 108.1. U presudi od 15. rujna 2010. Vrhovni sud je utvrdio: »Nije točno da bi optuženiku Hršumu bilo povrijeđeno pravo obrane time što mu prvostupanjski sud nije omogućio da sjedi uz svog branitelja, zbog čega mu je bilo onemogućeno dogovaranje i savjetovanje s braniteljem tijekom rasprave. Ovaj žalbeni prigovor, optuženik temelji na odredbi čl. 339. ZKP. Mjesto gdje će sjediti optuženik određeno je uređenjem prostorija u sudu u kojem se vodi postupak i u pravilu optuženici ne sjede uz svoje branitelje. Time nije onemogućena komunikacija optuženika i branitelja, jer oni u svakom trenutku mogu od predsjednika vijeća zatražiti da im omogući takvu komunikaciju u raspravnoj dvorani ili izvan nje. Tek kada bi predsjednik vijeća neopravdano uskratio mogućnost dogovaranja moglo bi se raditi o povredi iz čl. 339. ZKP, što u konkretnom predmetu nije slučaj, pa nije ostvarena niti ova, po žalitelju istaknuta, bitna povreda odredaba kaznenog postupka.« 109. Ustavni sud razmotrio je Zapisnik s glavne rasprave kod Županijskog suda u Splitu od 13. srpnja 2009. (sv. 40, list 1495. spisa predmeta K-Us-25/08) te se uvjerio da je u njemu navedeno: »Branitelj okrivljenika pod 1. Miroslava Hršuma, Željko Lubina, moli mogućnost kraće konzultacije sa svojim branjenikom u svezi upita svjedoku, te se istom omogućava da sjedne do okrivljenika pod 1. Miroslava Hršuma. Nakon obavljenih konzultacija branitelj se vraća na svoje mjesto, te postavlja pitanje svjedoku.« Nadalje, na glavnoj raspravi održanoj 15. srpnja 2009. preslušavani su audio zapisi o telefonskim razgovorima koje je podnositelj vodio od 19. do 27. travnja 2008., a koji su bili snimani po nalogu nadležnih vlasti. U Zapisniku je s tim u vezi navedeno: »Po nalogu predsjednika vijeća okrivljeni pod 1. Miroslav Hršum, sjest će bliže zvučnicima prigodom reprodukcije CD koji se odnose na razgovore kojima je on sniman, na način da će biti bliže svom branitelju zajedno s tumačem« (sv. 41, list 1502. spisa predmeta K-Us-25/08).

\n
110.Ustavni sud podsjeća da je pravo stranaka da djelotvorno odnosno aktivno sudjeluju u sudskom postupku dio prava na javnu raspravu u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije. Prema ustaljenom stajalištu ESLJP-a, okrivljeni u kaznenom predmetu nemaju samo pravo biti prisutni na suđenju, nego i iznositi vlastita stajališta i pratiti postupak. Taj zahtjev implicitno proizlazi iz pojma kontradiktornog postupka, a u određenoj se mjeri preklapa sa zahtjevima iz članka 6. stavka 3. točaka (b), (c) i (e) Konvencije (ESLJP, predmet Stanford protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 23. veljače 1994., zahtjev br. 16757/90, § 26.).
\n

110.1. U tom svjetlu, odgovor na pitanje obuhvaća li prvi dio rečenice članka 339. ZKP-a (»Optuženik se može u tijeku glavne rasprave dogovarati sa svojim braniteljem, ...«) i pravo okrivljenika da sjedi uz svoga branitelja, ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu je temeljno mjerilo pitanje je li podnositelju osigurana mogućnost da djelotvorno odnosno aktivno sudjeluje u kaznenom postupku protiv sebe, kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Konvencije.

\n

Drugim riječima, sudska rasprava mora biti organizirana tako da uvažava tjelesno i mentalno stanje, životnu dob i druga osobna svojstva stranaka.

\n

110.2. Ustavni sud podsjeća na predmet ESLJP-a V. protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda, veliko vijeće, 16. prosinca 1999., zahtjev br. 24888/94), u kojem je okrivljenik za teško ubojstvo bio desetogodišnji dječak, a suđenje je bilo javno i »uzrokovalo je ekstremno visoke stupnjeve interesa tiska i javnog interesa, i unutar i izvan sudnice« (§ 87. presude). ESLJP je u svjetlu osobitih okolnosti tog slučaja zaključio: »90. U takvim okolnostima Sud ne smatra da je bilo dostatno za svrhe članka 6. stavka 1. to što je podnositelja zastupao stručni i iskusni odvjetnik. ... Ovdje je, iako je podnositeljev zakonski zastupnik sjedio, kako je vlada rekla, ‘unutar dosega šaputanja’ (‘within whispering distance’), izrazito nevjerojatno da bi se podnositelj osjećao dovoljno opušteno, u napetoj sudnici i pod okom javnosti, da bi se s njim konzultirao tijekom suđenja ili, štoviše, da bi bio sposoban, polazeći od svoje nezrelosti i svoga poremećenog emocionalnog stanja, surađivati sa svojim odvjetnicima izvan sudnice i davati im informacije radi svoje obrane.

\n
91.Zaključno, Sud smatra da podnositelj zahtjeva nije bio u mogućnosti djelotvorno sudjelovati u kaznenom postupku protiv sebe, s posljedicom da mu je bila uskraćena pravična rasprava, što je povreda članka 6. stavka 1.« Prema tome, ni uređivanje prostorije za suđenje tako da branitelj sjedi uz okrivljenika samo po sebi u određenim okolnostima ne može biti dovoljno da okrivljeniku osigura pravično suđenje. Smisao zakonskog prava okrivljenika na dogovaranje sa svojim braniteljem u tijeku glavne rasprave u smislu članka 339. ZKP-a ne može se uspješno pobijati zbog činjenice da nije osigurano zajedničko sjedenje za istim stolom u sudnici okrivljeniku i branitelju ako za to ne postoje objektivni i opravdani razlozi, u pravilu povezani s tjelesnim i mentalnim stanjem, životnom dobi ili drugim osobnim svojstvima okrivljenika.
\n
111.Ustavni sud zaključno utvrđuje da u slučaju podnositelja ustavne tužbe nisu postojale navedene osobite okolnosti koje bi zahtijevale odstupanje od uobičajenih pravila uređivanja prostorije u kojoj se održavala rasprava u Županijskom sudu u Splitu, o kojima je u svojoj presudi govorio Vrhovni sud. Činjenica što uz podnositelja nije tijekom cijele glavne rasprave sjedio njegov branitelj nije ni na koji način umanjila podnositeljevo pravo na djelotvorno odnosno aktivno sudjelovanje u sudskom postupku.
\n

Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona ustavna tužba u odnosu na taj prigovor odbijena (točka III. izreke odluke).

\n

C. IZVJEŠĆIVANJE O STANJU SPISA NA SJEDNICI VRHOVNOG SUDA 112. Podnositelj je prigovorio i izvješćivanju o stanju spisa na sjednici vijeća na Vrhovnom sudu 15. rujna 2010., tvrdeći da je ono bilo suprotno članku 29. stavku 1. Ustava (cit. u točki 92. obrazloženja ove odluke i rješenja).

\n
1)Prigovori podnositelja 113. Podnositelj je u ustavnoj tužbi naveo: »U tom zapisniku je napisano da je zapisničar izvijestio o stanju spisa.
\n

Napisano je da je zapisničar Vlasta Patrčević, viša sudska savjetnica. Takav navod u zapisniku nije točan i nije istinit.

\n

O stanju spisa, kao izvjestitelj, izvijestila je sutkinja Županijskog suda u Zagrebu koja je upućena na rad u Vrhovni sud Republike Hrvatske.

\n

I ona je izvijestila o stanju spisa. (...) Kako o stanju predmeta nije izvijestio sudac izvjestitelj javna sjednica vijeća je održana u postupku koji nije reguliran Zakonom o kaznenom postupku,a održana je u suprotnosti sa propisom iz st. 1. čl. 29. Ustava.

\n

Sud je povrijedio propis iz rečenice prve st. 3. čl. 374. ZKP koji glasi: ‘Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja o stanju stvari.’ Izvješće o stanju stvari je na sjednici podnio sudac koji nije član vijeća, a prema zapisniku izvješće o stanju stvari podnio je zapisničar.

\n

Zapisničar nije sudac, pa nije, niti može biti, ni sudac izvjestitelj, a sudac koji nije član vijeća ne može biti izvjestitelj. (...) Kada Petrčević ne bi bila zapisničar, i kada bi njezin nastup mogli prihvatiti kao nastup višeg sudskog savjetnika, i tada je sud narušio sudski poredak i prava okrivljenika. Ovo radi toga jer samo i jedino sudac izvjestitelj može na sjednici vijeća podnijeti izvješće. (...) Zakonom o kaznenom postupku nije predviđeno da zapisničar sudjeluje u radu vijeća na način da podnosi izvješće o stanju predmeta. Zakonom o kaznenom postupku nije predviđeno da sudski savjetnik sudjeluje u radu vijeća na način da podnosi izvješće. (...) Kako se zakonom ustanovljeni sud u ovakvom slučaju sastoji od tri suca, i to od predsjednika vijeća i dva suca, od kojih je jedan sudac izvjestitelj, a ‘Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja o stanju stvari’, tada izvješćem zapisničara ne započinje sjednica vijeća, pa ukoliko se to dogodi sjednica vijeća nije ni započela, pa vijeće nije moglo ni donijeti odluku u ovoj stvari. Isto je i kada izvješće podnese sudac koji nije član vijeća i/ili kada izvješće podnese sudac koji nije član vijeća i koji nije ni sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske.«

\n
2)Mjerodavno pravo 114. Prva rečenica članka 374. stavka 3. i članak 367. stavak 3. ZKP-a u relevantno su vrijeme glasili: »Članak 374. (...)
\n
(3)Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja o stanju stvari. ... (...)« »Članak 367. (...)
\n
(3)Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji i ako sud ... u tijeku glavne rasprave ... nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili na glavnoj raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.« 115. Članak 119. stavak 5. i članak 120. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10., 122/10. – pročišćeni tekst, 27/11. i 130/11.; u daljnjem tekstu: ZS/05) u relevantno su vrijeme glasili: »2. Sudski savjetnici
\n

Članak 119(...)

\n
(5)Viši sudski savjetnik u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske može biti osoba koja ispunjava uvjete propisane za suca županijskog suda.
\n

Članak 120

\n
(1)Sudski savjetnici ovlašteni su samostalno provoditi određene sudske postupke, ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice.
\n
(2)Na temelju tako provedenog postupka sudski savjetnik podnosi sucu, kojeg na to ovlasti predsjednik suda, pisani prijedlog na temelju kojeg sudac donosi odluku. Po ovlaštenju suca sudski savjetnik objavljuje tako donesenu odluku.
\n
(3)Ako ne prihvati prijedlog koji mu je dao sudski savjetnik, nadležni sudac će sam provesti postupak.
\n
(4)Sudski savjetnici ovlašteni su na provođenje postupka i predlaganje odluka u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka u sljedećim postupcima:
\n
1.u parničnom postupku u sporovima za isplatu novčane tražbine ili naknadu štete ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 50.000,00 kuna, odnosno u trgovačkim sudovima ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 500.000,00 kuna, 2. u ovršnim postupcima, 3. u ostavinskim postupcima, 4. u zemljišnoknjižnim postupcima, 5. u izvanparničnim postupcima, osim postupaka oduzimanja poslovne sposobnosti, razvrgnuća suvlasničke zajednice i uređenja međa, 6. u prekršajnim postupcima, 7. u drugostupanjskom postupku i postupku po izvanrednim pravnim lijekovima sudski savjetnici izvještavaju o stanju spisa i pripremaju nacrt odluke.« 116. U Pravilniku o unutarnjem redu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-V-33/05-1 od 9. svibnja 2005. (pročišćeni tekst; http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp? pcpid=691) bilo je određeno: »Članak 2.
\n

U Vrhovnom sudu ustrojavaju se slijedeće ustrojstvene jedinice: (...)

\n
2)Sudski odjeli ... U radu sudskih vijeća sudjeluju sudski savjetnici i viši sudski savjetnici u Vrhovnom sudu na način: pripremaju sudske predmete i izvještavaju na sjednicama sudskih vijeća, te izrađuju nacrte sudskih odluka i pišu zapisnike sa sjednice.« 117. Vrhovni sud objavio je 5. lipnja 2008. na svojoj internetskoj stranici sve potrebne informacija vezane uz »obrazloženje za odluke Vrhovnog suda«, među kojima je navedeno: »U Vrhovnom sudu rade i privremeno raspoređeni suci nižih sudova. Ovi se suci zadužuju predmetima, obrađuju ih i izlažu na vijeću i izrađuju nacrt odluke i obrazloženja, kao i savjetnici« (http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp? pcpid=794).
\n
3)Ocjena Ustavnog suda 118. Uvidom u Zapisnik o sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj 15. rujna 2010. u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu broj: I Kž-Us 79/10-5 (sv. 66, listovi 2311.-2314. spisa predmeta K-Us-25/08; u daljnjem tekstu: Zapisnik VSRH-a), Ustavni sud utvrdio je da na sjednici nije bio nazočan podnositelj ustavne tužbe, već samo njegov branitelj Željko Lubina.
\n

Na sjednici je bilo prisutno troje sudaca Vrhovnog suda (predsjednica i dva člana vijeća). Na sastav vijeća ni jedna stranka nije stavila prigovor.

\n

Na sjednici je bio prisutan i »viši savjetnik Vrhovnog suda Republike Hrvatske Vlasta Patrčević, kao zapisničar«.

\n

Sjednica vijeća započela je »izvješćem više sudske savjetnice izvjestitelja Vlaste Patrčević o stanju stvari«.

\n

Uz dopuštenje predsjednika vijeća, »branitelj optuženog Miroslava Hršuma, odvjetnik Željko Lubina stavlja primjedbu na stol za branitelje te na sutkinju Županijskog suda Vlastu Patrčević za koju smatra da ne može biti izvjestitelj u ovom predmetu«. Međutim, razlozi za takvo stajalište nisu navedeni.

\n

U Zapisniku VSRH-a ne postoji naznaka da je vijeće odgovorilo podnositeljevom branitelju na taj prigovor. Na kraju Zapisnika VSRH-a je navedeno: »Na poseban upit stranke izjavljuju da nemaju – imaju primjedbe na tijek sjednice i sadržaj zapisnika o sjednici .........« 119. U presudi od 15. rujna 2010. Vrhovni sud nije odgovorio na prigovor da sutkinja Županijskog suda u Splitu Vlasta Patrčević ne može biti izvjestiteljica u podnositeljevom predmetu.

\n
120.Ustavni sud primjećuje da je podnositeljev branitelj i ranije, u različitim fazama postupka, prigovarao radnjama konkretnih osoba koje su sudjelovale u radu nadležnih vijeća u svojstvu zapisničara.
\n

120.1. Tako je u žalbi protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj: Kv-774/08 (K-Us-25/08) od 24. listopada 2008., kojim je podnositelju produljen pritvor nakon podignute optužnice, podnositeljev branitelj prigovorio da je »predsjednik vijeća, sutkinja Tonković, otvorila sjednicu, i nakon toga je dala riječ zapisničaru Dinku Mešinu, koji je izvijestio o predmetu. Sudac Cuzzi, u glavi rješenja spomenut kao drugi član vijeća, koji bi po tome trebao biti sudac izvjestitelj, nije rekao ni riječi. Dakle, sudac izvjestitelj nije izvijestio o stanju stvari. O stanju stvari izvijestio je zapisničar. ... Naravno, nije predviđeno da zapisničar može mijenjati suca izvjestitelja, ili da zapisničar može preuzeti ovlast suca iz rečenice prve stavka 3. članka 391.« (kasnije ispravljeno u 374. – op. Ustavnog suda) »Zakona o kaznenom postupku. Time je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz stavka 3. članka 367. Zakona o kaznenom postupku« (sv. 27, list 1047. spisa predmeta K-Us-25/08).

\n

U odnosu na taj žalbeni navod, Vrhovni sud je u rješenju broj: II Kž 684/08-3 od 12. studenoga 2008. (sv. 28, list 1086. spisa predmeta K-Us-25/08) odgovorio: »Što se tiče žalbenih navoda branitelja optuženog Miroslava Hršuma, odvjetnika Željka Lubina, žalitelj se upućuje na odredbe Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 150/05., 16/07. i 113/08. ...), koje se odnose na sudske savjetnike«.

\n

120.2. Podnositeljev branitelj je nakon toga, 22. prosinca 2008., u spis predmeta Kv-774/08 dostavio podnesak upućen Vrhovnom sudu putem Županijskog suda u Splitu, u kojem je naglasio da »nije, naravno, postupovnim propisima predviđeno da branitelj, nakon pravomoćne sudske odluke, u spis šalje podnesak. No, to činim. Činim radi toga da u spisu predmeta ostane pisani trag na odluku suda koja je, po mom sudu, pokazatelj da je taj sud povrijedio načelo ravnopravnosti pred sudom« (sv. 29, listovi 1099. i 1105. spisa predmeta K-Us-25/08).

\n

U navedenom je podnesku podnositeljev branitelj utvrdio da Vrhovni sud u rješenju od 12. studenoga 2008. nije ocijenio žalbeni navod koji je morao ocijeniti. Iznio je svoje stajalište da »ZKP regulira kazneni postupak« i da ZKP-om »nije predviđeno da zapisničar sudjeluje u radu vijeća na način da podnosi izvješće o stanju predmeta«. S druge strane, članak 120. stavak 4. točka 7. Zakona o sudovima propisuje da »u drugostupanjskom postupku i postupku po izvanrednim pravnim lijekovima sudski savjetnici izvještavaju o stanju spisa i pripremaju nacrt odluke«. Međutim, taj članak, prema mišljenju podnositeljeva branitelja, nije primjenjiv »u kaznenom postupku, a pogotovo ne na javnoj sjednici vijeća, jer takvo što isključuje Ustav Republike Hrvatske i Zakon o kaznenom postupku«. Članak 120. stavak 4. točka 7. Zakona o sudovima primjenjiv je, prema mišljenju podnositeljeva branitelja, »isključivo i jedino na postupke koji se vode po Zakonu o parničnom postupku i na postupke u kojima se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku. Pa je to i uređeno tim postupovnim zakonom (čl. 13. i 76. ZPP)«.

\n
121.Nadalje, u rješenju Županijskog suda u Splitu broj: Kv-785/08 od 18. prosinca 2008. kojim je odbijen prijedlog podnositelja od 29. kolovoza 2008. za izdvajanje iz spisa dvaju zapisnika o ispitivanju podnositelja kao osumnjičenika odnosno okrivljenika od 10. svibnja 2008. i 12. svibnja 2008. (v. točke 10.2. i 11. obrazloženja ove odluke i rješenja), taj je sud konstatirao: »Branitelj okr. Miroslava Hršuma, Željko Lubina u predmet Kv-785/08 priložio je podnesak koji je uputio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a koji se odnosi na rad sudskih savjetnika vezano uz izvještavanje u predmetima na javnim sjednicama.« U istom je rješenju također navedeno: »Vezano uz primjedbe odvjetnika Lubine kako sudski savjetnici ne mogu biti izvjestitelji u predmetima na javnim sjednicama, navesti je da sudski savjetnici mogu biti izvjestitelji na javnim sjednicama, te kako time nisu povrijeđene odredbe Zakona o kaznenom postupku. Nadalje, sukladno članku 120. st. 4. toč. 7. Zakona o sudovima (»Narodne novine« 150/05, 16/07, 113/08), a koje odredbe se odnose na rad sudskih savjetnika, sudski savjetnici mogu u drugostupanjskim postupcima i postupcima po izvanrednim pravnim lijekovima izvještavati o stanju spisa i pripremati nacrte odluka« (sv. 29, listovi 1096. i 1098. spisa predmeta K-Us-25/08).
\n

121.1. U žalbi protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj: Kv-785/08 od 18. prosinca 2008. (sv. 29, listovi 1116. – 1118. spisa predmeta K-Us-25/08) podnositelj je ponovo tvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz stavka 3. članka 367. Zakona o kaznenom postupku, koji je glasio: »Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja o stanju stvari.«, jer je izvješće o stanju stvari na sjednici podnio zapisničar, a ne sudac izvjestitelj. Iznio je argumentaciju istovjetnu onoj koju je već prethodno iznio u svom podnesku Vrhovnom sudu od 22. prosinca 2008. (v. točku 120.2 obrazloženja ovog rješenja).

\n

121.2. U rješenju broj: Kv-26/09 od 12. siječnja 2009., kojim je odbacio zahtjev podnositelja ustavne tužbe »za izuzeće od obavljanja sudske dužnosti predsjednika i članova izvanraspravnog vijeća u kaznenom predmetu broj Kv.15/09 (K-Us-25/08)« (sv. 29, listovi 1121.-1122. spisa predmeta K-Us-25/08), Županijski sud u Splitu je naveo: »Branitelj okrivljenika je naveo da sudski savjetnik prema Zakonu o sudovima ne može biti izvjestitelj u konkretnom slučaju, jer da je to protivno članku 120. st. 4. toč. 7. citiranog zakona, slijedom čega je zatražio izuzeće izvanraspravnog vijeća ovog suda koje je zbog toga pristrano i postupa na štetu branjenika. (...) Također je navesti da je okrivljenik Hršum, po branitelju Željku Lubinu, već ranije u žalbi podnesenoj protiv rješenja ovog suda o produljenju pritvora nakon podignute optužnice isticao da sudski savjetnik ne može biti izvjestitelj na sjednici vijeća, o čemu je Vrhovni sud odlučio u svom rješenju II Kž 684/08-3 od 12. studenoga 2008. godine, pa se radi o ponavljanju razloga o kojima je već ranije odlučivano.« 122. Što se tiče prakse Vrhovnog suda, čini se da je izvješćivanje o stanju spisa od strane sudskih savjetnika ustaljen način postupanja na sjednicama vijeća. Tako je i u rješenju broj: II Kž 116/12-4 od 29. veljače 2012. Vrhovni sud obrazlagao ulogu sudskih savjetnika na sjednicama vijeća: »Suprotno isticanom prigovoru opt. G. S. istaknutom po branitelj Ž. L., odvjetniku iz S., time što je sudski savjetnik na sjednici vijeća izvijestio o stanju spisa nisu povrijeđeni pozitivni propisi. Naime, vijeće je bilo sastavljeno u skladu s odredbom članka 20. stavak 2. ZKP/97, a u donošenju i izradi pobijane odluke nije sudjelovao sudski savjetnik koji je na sjednici vijeća samo pružio pomoć sucu izvjestitelju u izvještavanju vijeća, s obzirom da je evidentno da nije provodio samostalne radnje, ocjenjivao dokaze niti utvrđivao činjenice, već je u radu vijeća sudjelovao kao zapisničar.« 123. Ustavni sud utvrđuje da se podnositelj, sam i putem svoga branitelja, koristio pravnim sredstvima koja su mu bila na raspolaganju kako bi uvjerio nadležne sudove da su njihovo tumačenje, a potom i primjena članka 120. ZS-a/05 nepravilni. I Županijski sud u Splitu i Vrhovni sud odgovorili su na taj prigovor. Stajališta dvaju nadležnih sudova o tom su pitanju bila usuglašena. Za ta su stajališta nadležni sudovi imali pravnu osnovu. Njihova stajališta nisu arbitrarna.

\n

S obzirom na takvo stanje stvari, opetovani prigovor podnositelja, sada upućen Ustavnom sudu, ne otvara posebna pitanja s aspekta članka 29. stavka 1. Ustava.

\n

Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona ustavna tužba u odnosu na taj prigovor odbijena (točka III. izreke odluke).

\n
124.Podnositelj se u ustavnoj tužbi poziva i na prava zajamčena sljedećim člancima Ustava: člankom 14. (jamstvo jednakosti svih pred zakonom), člankom 18. stavkom 1. (jamstvo prava na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom) i člankom 26. (jamstvo jednakosti stranaca s hrvatskim državljanima pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti).
\n

Poziva se i na članak 3. Ustava u kojem su navedene temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, članak 5. stavak 2. Ustava koji nalaže da je »svatko dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske«, te na članak 116. stavak 1. Ustava koji određuje da Vrhovni sud, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

\n

124.1. Ustavni sud naglašava da je procjenu svih navodnih povreda ustavnih prava koje je ispitivao u ovom ustavnosudskom postupku utemeljio na jednakosti, slobodi, poštovanju prava čovjeka i vladavini prava, kao najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske utvrđenima u članku 3. Ustava. Riječ je, naime, o vrednotama koje prožimaju cijeli tekst Ustava i služe za njegovo tumačenje. Budući da su članak 5., članak 14. i članak 26. Ustava samo posebni normativni vidovi tih vrednota, Ustavni sud je i njih uzeo u obzir u procjeni navodnih povreda ustavnih prava podnositelja.

\n

Kad je riječ o ostalim člancima Ustava, navedenima u prethodnoj točki, Ustavni sud utvrđuje da na navodne povrede prava, koja bi potpala pod njihov domašaj, podnositelj u ustavnoj tužbi nije jasno uputio, a nije pružio ni obrazloženje iz kojega bi se moglo zaključiti zbog čega se na njih poziva.

\n

124.2. Stoga je u odnosu na te prigovore riješeno kao u točki I. alineji 2. izreke rješenja.

\n
125.Točka IV. izreke odluke i točka II. izreke rješenja temelje se na članku 29. Ustavnog zakona.
\n

Broj: U-III-6559/2010 Zagreb, 13. studenoga 2014.

\n

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednica dr. sc. Jasna Omejec, v. r.

\n

Odluka, NN 142/2014-2679 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:

\n

NN 142/2014 Broj dokumenta u izdanju: 2679 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 2.12.2014.

\n

ELI: /eli/sluzbeni/2014/142/2679 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o.

\n

Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.

\n

Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.

\n

Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.

\n

Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.

\n

Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.

\n

Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.

\n

Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

", "next": 0}