{"html": "<div class=\"lf-doc\"><p class=\"lf-p\">Međutim, u velikom broju slučajeva HZZO nije mogao provjeriti radi li osoba kojoj je priznat status u obveznom zdravstvenom osiguranju s osnove nezaposlenosti u drugoj državi članici EU-a te nije mogao provesti odjavu u skladu s propisima EU-a, pa su pojedine osobe protivno propisima EU-a, istodobno zdravstveno osigurane u dvije države članice EU-a. Za HZZO je nastajao trošak za zdravstvene usluge koje su te osobe koristile. Na razini EU-a za sada ne postoji središnja evidencija podataka osiguranih osoba, pa potrebne podatke o osiguranju u drugoj državi članici EU-a u pojedinim slučajevima HZZO može saznati isključivo od same osobe. Čak ni elektronička razmjena podataka putem novog Sustava elektronske razmjene podataka u sustavu socijalne sigurnosti (EESSI), koja je uvedena između država članica EU-a, nije riješila ovaj problem ­(EESSI nije sustav koji spaja baze podataka svih osiguranih osoba u državama članicama EU-a, već je ustrojen za razmjenu informacija iz domene koordinacije sustava socijalne sigurnosti). Uz to većina država članica EU-a nema središnju bazu podataka svojih osiguranih osoba.</p>\n<p class=\"lf-p\">U odnosu na primjenu članka 62. ZIDZOZO-a, u očitovanju je navedeno da je od ukupnog broja od 280.508 osiguranih osoba iz članka 7. stavka 1. točke 13. ZOZO-a, koje se ne vode u evidenciji nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koje su u prijelaznim odredbama zatečene u tom statusu, po isteku prvih 90 dana nakon stupanja na snagu ZIDZOZO-a, 134.047 osoba je pristupilo HZZO-u te potvrdilo svoj status osigurane osobe, 40.479 osoba je po nekoj drugoj osnovi u obveznom zdravstvenom osiguranju reguliralo status, a 105.985 osoba to nije učinilo.</p>\n<p class=\"lf-p\">19.1. Zakonodavac je zbog toga zaključio da je zbog očuvanja financijske stabilnosti HZZO-a i cijelog sustava zdravstvene zaštite, potrebno uvesti nove obveze za dio osiguranika, radi racionaliziranja troškova HZZO-a. Pored drugih mjera to će se ostvariti boljom kontrolom evidencije nezaposlenih osoba, što je predmet ocjene u ovom predmetu.</p>\n<p class=\"lf-p\">Dakle, cilj osporenih zakonskih normi je uredno raspolaganje javnim financijskim sredstvima namijenjenima za zdravstvenu zaštitu i osiguravanje financijske stabilnosti sustava obveznog zdravstvenog osiguranja.</p>\n<p class=\"lf-p\">Ustavni sud utvrđuje da je to legitiman cilj zbog kojih se osiguranicima u sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja mogu nametati nove obveze (nefinancijske) prirode, kao što je osobno javljanje HZZO-u u nekim unaprijed propisanim razdobljima, radi zadržavanja statusa osigurane osobe.</p>\n<p class=\"lf-p\">Razdoblje od tri mjeseca iz članka 7. stavka 7. ZOZO-a nije neprecizan pojam jer je, prema očitovanju Ministarstva zdravstva, jasno da se radi o razdoblju od tri mjeseca od zadnjeg posjeta ­HZZO-u.</p>\n<p class=\"lf-p\">Isto tako, razdoblje od 90 dana iz članka 62. stavka 1. ­ZIDZOZO-a nije prekratak rok već je osiguranicima ostavljeno dovoljno vremena da se upoznaju s novom obvezom, kao i dostatno vremena da je ispune. Također je iz očitovanja Ministarstva zdravstva jasno da je većini osiguranika na koji se ta norma odnosi, poslana osobna obavijest na prijavljenu adresu, o novouvedenoj obvezi osobnog javljanja HZZO-u. Takvo postupanje HZZO-a govori da se ta mjera nije »drakonski« primjenjivala, već je ostavljeno dovoljno vremena i mogućnosti da se ta novouvedena obveza što prije i urednije obavi, a i sam je HZZO izvršio niz promjena u svom radu kako bi tu svoju novu dužnost mogao izvršavati (prilagodba pristupa ispostavama HZZO-a za osobe s invaliditetom, posebna zvona i sl.).</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">20.</span>U odnosu na navode podnositeljice zahtjeva da se osporenim odredbama ZOZO-a ograničava sloboda kretanja i odabira prebivališta, Ustavni sud utvrđuje da su oni neosnovani jer se prava i slobode koje se navode u tim odredbama ne osiguravaju kroz sustav obveznoga zdravstvenog osiguranja, a niti je status u obveznom zdravstvenom osiguranju uvjet za njihovo ostvarivanje odnosno zdravstvenu zaštitu niti je ograničavajući čimbenik pravu kretanja na teritoriju Republike Hrvatske odnosno napuštanja državnog teritorija, pravu na obrazovanje, kao ni za ostala prava i slobode iz pobrojanih odredaba Ustava.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">21.</span>Obveza osobnog pristupa osigurane osobe iz članka 7. stavka 1. točke 13. ZOZO-a uvedena je kako bi se potvrdio boravak te osobe na području Republike Hrvatske odnosno da je u Republici Hrvatskoj centar životnih interesa te osobe. Provjera okolnosti na temelju kojih je osoba osigurana provodi se utvrđivanjem identiteta osobe koja je pristupila u prostorije HZZO-a te provjerom okolnosti ostvarivanja mogućeg osiguranja u drugoj državi članici EU-a. Pri osobnom dolasku provjeravaju se i okolnosti vezane uz članove obitelji osiguranika, je li eventualno došlo do zasnivanja radnog odnosa ili ostvarenja prava na mirovinu npr. supružnika u drugoj državi članici EU-a ili u državi s kojom Republika Hrvatska ima sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju. U tom slučaju, osiguraniku je daljnji status u obveznom zdravstvenom osiguranju potrebno utvrditi kao članu obitelji inozemnog osiguranika ili korisnika mirovine, u skladu s odredbama propisa EU-a ili međunarodnih ugovora. Stoga je opravdano od osiguranika očekivati osobni dolazak, a ne kontakt telefonom ili elektroničkom poštom, kako to sugerira podnositeljica zahtjeva.</div>\n<p class=\"lf-p\">Obveza osobnog pristupa dodatni je mehanizam, uz obvezu osobnog javljanja svake promjene koja može utjecati na status osigurane osobe prema članku 122. ZOZO-a, radi pribavljanja pojedinih relevantnih informacija od same osobe, a koje su od izravnog utjecaja na status u obveznom zdravstvenom osiguranju, koji osigurava da osoba istodobno ne koristi zdravstveno osiguranje u više država EU-a ili njezin status nije u skladu s propisima obveznog zdravstvenog osiguranja Republike Hrvatske jer više ne ispunjava zakonske uvjete.</p>\n<p class=\"lf-p\">Budući da ne postoji središnji registar osiguranika javne zdravstvene zaštite na razini EU-a, ne postoji neka druga mjera kojom bi se mogao ostvariti isti cilj.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">22.</span>U odnosu na navode podnositeljice zahtjeva da je zakonodavac imao mogućnosti i manje restriktivnim mjerama (osim osobnog javljanja HZZO-u) postići isti cilj, primjerice suradnjom ­HZZO-a s javnopravnim tijelima, iz očitovanja Ministarstva zdravstva proizlazi da HZZO ima uspostavljenu suradnju sa svim relevantnim javnopravnim tijelima (Ministarstvo unutarnjih poslova, Porezna uprava, Hrvatski zavod za zapošljavanje), no to nije dostatno da se ostvari svrha izmjena ZOZO-a. Naime, pojedine osigurane osobe osim što ne prijavljuju sve promjene HZZO-u koje su od utjecaja na zadržavanje statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, ne prijavljuju promjene ni drugim javnopravnim tijelima kako bi zadržale svoj postojeći status u Republici Hrvatskoj (npr. kad trajno napuštaju Republiku Hrvatsku ne odjavljuju prebivalište, a osobito ne prijavljuju privremeni odlazak iz Republike Hrvatske ako privremeno napuštaju Republiku Hrvatsku u skladu s propisima o prebivalištu). Unatoč činjenici da postoji razmjena određenih podataka između nadležnih tijela, HZZO-u nisu dostupni svi podaci iz drugih država članica EU-a. Neke podatke, osobito činjenice s prekograničnim elementom, HZZO može dobiti isključivo u neposrednom kontaktu s osiguranom osobom.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">23.</span>U odnosu na prigovore iz zahtjeva i prijedloga da se osobe odjavljuju iz zdravstvenog osiguranja bez donošenja rješenja, čime se krši pravo na žalbu iz članka 18. stavka 1. Ustava i pravo na pristup sudu iz članka 29. stavka 1. Ustava, potrebno je istaknuti da je člankom 120. stavkom 3. ZOZO-a osiguran pravni put zaštite, uključujući i sudsku zaštitu.</div>\n<p class=\"lf-p\">Naime, svaka osoba kojoj je utvrđen status osigurane osobe odnosno prestanak tog statusa može u skladu sa stavkom 3. članka 120. ZOZO-a zatražiti izdavanje rješenja čime joj se u potpunosti jamči pravo na žalbu u prvostupanjskom upravnom postupku te podnošenje tužbe u upravnom sporu.</p>\n<p class=\"lf-p\">Prijave i odjave iz obveznog zdravstvenoga osiguranja u pravilu se provode na temelju tiskanice HZZO-a odnosno dostavom ili elektroničkom razmjenom podataka uz pravo stranaka za izdavanje rješenja u upravnom postupku, jer se radi o brojnim svakodnevnim promjenama statusa osiguranih osoba, pa nije moguće svaku promjenu izvršiti izdavanjem rješenja u upravnom postupku, no na zahtjev stranke HZZO izdaje rješenje, čime je osiguran učinkovit put pravne zaštite. Stoga, takvim zakonskim rješenjem nije povrijeđeno pravo na pristup sudu i pravo na žalbu.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">24.</span>Navodi podnositeljice zahtjeva o navodnom postojanju posredne diskriminacije su neosnovani i nepotkrijepljeni, jer osporene zakonske odredbe djeluju prema svim adresatima tih normi jednako, neovisno o etničkoj pripadnosti (poseban naglasak na položaju Roma) ili prema svojstvima (invalidi, osobe slabijeg imovinskog stanja, majke i sl.).</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">25.</span>Osim navedenog, izmijenjenim člankom 15. ZOZO-a uvedena je nova osnova osiguranja (iz državnog proračuna) za osobe koje nemaju sredstava za uzdržavanje i osobe koje su nesposobne za samostalan život i rad, a pod uvjetom da nemaju sredstava za uzdržavanje, koje se mogu osigurati na obvezno zdravstveno osiguranje kao osigurane osobe na osnovi rješenja koje u prvom stupnju donosi nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih im poslova državne uprave koji se odnose na socijalnu skrb.</div>\n<p class=\"lf-p\">Dakle, za takve osobe zakonodavac je osigurao posebnu osnovu za obvezno zdravstveno osiguranje, te takve osobe (koje svakako predstavljaju ranjivu kategoriju građana), nakon ishođenja rješenja iz članka 15. ZOZO-a prestaje obveza iz članka 7. stavka 7. ZOZO-a.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">26.</span>U odnosu na navode podnositeljice zahtjeva iz dopune zahtjeva od 4. rujna 2023., u vezi s položajem majki na rodiljnom dopustu, osoba s invaliditetom koje teško mogu pristupiti ispostavama HZZO-a, teže bolesnih i nepokretnih osoba te studenata nakon prestanka studija i njihovim brojnim pritužbama, Ustavni sud je utvrdio da je zakonodavac novim stavkom 9. članka 7. ZOZO-a, koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2025., iz obveze propisane stavkom 7. toga članka ZOZO-a izuzeo:</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">–</span>osobe koje koriste pravo na rodiljne i roditeljske potpore ako imaju status osobe s invaliditetom kojoj je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta,</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">–</span>samohrane roditelje djece do sedme godine života,</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">–</span>osobe koje u kućanstvu skrbe za teško bolesnog člana obitelji,</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">–</span>učenike i studente koji su u postupku ponovnog upisa u obrazovnu ustanovu nakon prekida školovanja te</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">–</span>osobe koje zbog svoga zdravstvenog stanja ili drugog opravdanog razloga nisu u mogućnosti osobno pristupiti Zavodu radi provjere okolnosti na temelju kojih im je taj status utvrđen, dok traje objektivna nemogućnost, pod uvjetom da su o tome obavijestile Zavod.</div>\n<p class=\"lf-p\">Stoga je u tom dijelu osnovan prigovor iz zahtjeva pučke pravobraniteljice da je tim osobama nametnut prekomjeran teret u izvršavanju obveze javljanja HZZO-u svakih 90 dana radi zadržavanja statusa osigurane osobe u sustavu zdravstvenog osiguranja u smislu članka 7. stavka 7. ZOZO-a. U tom dijelu nije postignuta pravična ravnoteža između interesa za osiguranje financijske stabilnosti javnog zdravstvenog sustava i ostvarivanje prava tih osoba na zdravstvenu zaštitu.</p>\n<p class=\"lf-p\">Naime, očito je kako je i sam zakonodavac, potaknut učestalim prigovorima pučke pravobraniteljice i osoba navedenih u članku 7. stavku 9. ZOZO-a, dopunio zakonski model navedenim iznimkama, ocijenivši da je riječ o posebno ranjivim skupinama građana kojima se mora omogućiti zadržavanje zdravstvenog osiguranja i bez osobnog javljanja HZZO-u.</p>\n<p class=\"lf-p\">Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da su članak 7. stavci 7. i 8. ­ZOZO-a od 1. travnja 2023. do 1. kolovoza 2025. bili u nesuglasnosti s člancima 57. stavkom 2., 58. i 62. Ustava u vezi s člankom 16. stavkom 2. Ustava, u odnosu na osobe iz članka 1. Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (»Narodne novine« broj 105/25.).</p>\n<p class=\"lf-p\">Tim je odredbama osobama s invaliditetom i majkama, kojima se prema Ustavu posvećuje posebna zaštita, bila uskraćena ta posebna ustavna zaštita koja im pripada.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">27.</span>U preostalom dijelu, kao i nakon 1. kolovoza 2025., Ustavni sud utvrđuje da osporenim odredbama ZOZO-a osobama na koje se one odnose nije nametnut prekomjeran teret a zbog tehničkih nemogućnosti (nema jedinstvene baze zdravstveno osiguranih osoba na razini EU-a i sl.) odabrano zakonsko rješenje pokazuje se racionalnim i ustavnopravno prihvatljivim.</div>\n<p class=\"lf-p\">27.1. U odnosu na prigovor pučke pravobraniteljice da nezaposlene osobe ne mogu ostvariti novčane potpore iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (»Narodne novine« broj 152/22. i 34/25.; članci 38. stavak 2. i 41. stavak 2.) bez zdravstvenog osiguranja, Ustavni sud smatra da je riječ o navodima kojima se dovodi u pitanje suglasnost s Ustavom tih normi Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, a ne ZOZO-a.</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">28.</span>Polazeći od očitovanja Ministarstva zdravstva, Ustavni sud na kraju ističe da je sustav obveznog zdravstvenog osiguranja uspostavljen na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti te služi zdravstvenoj zaštiti osiguranika, pri čemu je njegov temeljni cilj ostvarivanje zdravstvene zaštite svih građana Republike Hrvatske u okviru socijalne države. Osporenim izmjenama ZOZO-a omogućava se lakše ostvarenje upravo tih ciljeva zdravstvene zaštite za sve osiguranike.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">29.</span>Nakon analize navoda oba zahtjeva i prijedloga te dobivenog očitovanja Ministarstva zdravstva, zaključeno je da nije potrebno održavati javnu raspravu u smislu članka 50. Ustavnog zakona.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">30.</span>Slijedom navedenog, na temelju prvog dijela rečenice članka 27. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke odluke.</div>\n<p class=\"lf-p\">U preostalom dijelu odlučeno je i riješeno kao u izreci odluke i rješenja na temelju članaka 43. stavka 1. i 44. Ustavnog zakona (točka II. izreke odluke i točka I. izreke rješenja).</p>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">31.</span>Budući da je donesena odluka u povodu zahtjeva i prijedloga, prestale su postojati pretpostavke za obustavu izvršenja pojedinačnih akata iz članka 45. Ustavnog zakona.</div>\n<div class=\"lf-abs\"><span class=\"lf-abs-num\">32.</span>Odluka i rješenje o objavi (točka III. izreke odluke i točka II. izreke rješenja) temelje se na članku 29. Ustavnog zakona.</div>\n<p class=\"lf-p\">Broj: U-I-3232/2023 U-I-3265/2023 U-I-5069/2023 Zagreb, 14. srpnja 2026.</p>\n<p class=\"lf-p\">USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Frane Staničić, v. r. * * * Na temelju članka 27. stavaka 4. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) prilažem sljedeće IZDVOJENO MIŠLJENJE U ODNOSU NA ODLUKU I RJEŠENJE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE U PREDMETIMA BROJ: U-I-3232/2023, U-I-3265/2023, U-I-5069/2023 OD 14. SRPNJA 2026.</p>\n<p class=\"lf-p\">Slažem se s kolegicama i kolegama sucima u dijelu odluke iz točke I. dispozitiva u kojem je utvrđeno da su članak 7. stavci 7. i 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (»Narodne novine« broj 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. i 105/25.) bili u nesuglasnosti s člancima 57. stavkom 2., 58. i 62. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u razdoblju od 1. travnja 2023. do 1. kolovoza 2025. u odnosu na osobe iz članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji je stupio na snagu u kolovozu 2025.</p>\n<p class=\"lf-p\">Međutim, ne mogu se složiti da su navedene odredbe Zakona bile suglasne s Ustavom u odnosu na sve druge građane koji su obuhvaćeni administrativnom obvezom osobnog pristupa Zavodu u razdoblju obuhvaćenom točkom I. dispozitiva odluke većine sudaca, kao i u razdoblju nakon 1. kolovoza 2025., stoga se ne mogu složiti niti s točkom II. dispozitiva odluke.</p>\n<p class=\"lf-p\">Zakonodavac naime ima ovlast na odgovarajući način urediti uvjete za obvezno zdravstveno osiguranje, ali pri tome mora uvažavati zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, osobito one koji proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrijednosti.</p>\n<p class=\"lf-p\">Primjena zakona međutim očito je dovela do povreda Ustavom zajamčenih prava za niz građana koji supstancijalno ispunjavaju uvjete za zdravstveno osiguranje, ali su ga izgubili iz administrativnih razloga.</p>\n<p class=\"lf-p\">S tim u vezi treba prije svega primijetiti da se pučka pravobraniteljica Ustavnom sudu obratila u lipnju 2023., tri mjeseca nakon što je osporeni zakon stupio na snagu, a potom i u rujnu iste godine, potaknuta brojnim prigovorima građana koji su izgubili obvezno zdravstveno osiguranje. Opunomoćenica Hrvatskog sabora, ispunjavajući svoju Ustavom zadanu dužnost, od Ustavnog suda zatražila je ocjenu ustavnosti i privremenu obustavu primjene zakona kako, za vrijeme trajanja ustavnosudskog postupka, ne bi dolazilo do povreda ljudskih prava građana. O privremenoj obustavi zakona međutim nije odlučeno, nego je prepušteno vremenu i zakonodavcu, da provede test razmjernosti, što je doista djelomično i učinjeno (dvije i pol godine nakon stupanja spornih odredbi na snagu) u kolovozu 2025. U situaciji u kojoj nije bila obustavljena primjena protuustavnih odredbi, a ustavnosudski postupak traje više od tri godine, svakako je bilo opravdano održati javnu raspravu u skladu s člankom 50. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu.</p>\n<p class=\"lf-p\">Pokazalo se naime nedugo nakon stupanja zakona na snagu da su prigovori građana bili opravdani i da je zakon (barem djelomično, prema ocjeni većine sudaca) u nesuglasju s Ustavom. Izmjene i dopune zakona u kolovozu 2025. nisu dovele do odustanka pučke pravobraniteljice od prijedloga za ocjenu ustavnosti, što upućuje da je, imajući u vidu brojne aktivnosti predlagateljice s jedne strane i resornog ministarstva s druge strane, bilo potrebno raspraviti sve prigovore i argumente pučke pravobraniteljice u vrijeme odlučivanja. Pri tome je trebalo zatražiti i napraviti uvid u procjenu učinaka primjene zakona nakon kolovoza 2025., uzeti u obzir razvoj tehničkih mogućnosti i uspješnijeg digitalnog povezivanja, kao i učinke pristupa EESSI (Elektronička razmjena informacija o socijalnoj sigurnosti), budući da njegova implementacija u velikoj mjeri doprinosi unaprjeđenju administrativnih procesa i međunarodne suradnje u kontekstu sprječavanja zloupotreba na području EU.</p>\n<p class=\"lf-p\">Legitiman cilj zaštite javnih financijskih sredstava namijenjenim za zdravstvenu zaštitu i sprječavanja zloupotreba, trebao je proći kroz potpuni test razmjernosti i morao je u fokusu imati dobrobit građana koja nalaže da se mjere trebaju ostvarivati uz minimalnu nužnu intervenciju radi postizanja legitimnog cilja. U ovom slučaju međutim, državni administrativni sustav slijedio je isključivo svoju logiku i to do mjere da se ignorirala životna realnost građana, što je samo djelomično ublaženo izmjenama iz 2025. Na taj se način javna politika s legitimnim ciljem udaljila od modela socijalne države, što nije u skladu s Ustavom.</p>\n<p class=\"lf-p\">Zbog toga smatram da, a imajući u vidu da je povjerenje građana u institucije nužno za vitalnost jednog društva, nije ustavnopravno prihvatljivo uvoditi mjere koje imaju elemente svojstvene kaznenom pravu, mjere koje su utemeljene na sumnji prema svima i kojima se traži od svih da dokažu da ne zloupotrebljavaju sustav. Uz navedeno, kada svojom aktivnošću, zbog niza (pokazalo se) opravdanih pritužbi reagira opunomoćenica Hrvatskog sabora, a s druge strane izvršna vlast ustraje na (pre)strogoj kontroli i potrebi osobnih dolazaka građana, stvara se dojam sustava koji ne funkcionira na ustavnopravno poželjan način. Olakšavanje položaja dijelu građana, užim skupinama najtežih bolesnika, određenih kategorija roditelja, njegovatelja i bolesnih osoba (pod određenim uvjetima), još uvijek nije riješilo pitanje razmjernosti obaveze osobnog dolaska svim ostalim građanima (koji su obuhvaćeni mjerom) u Zavod. U tom smislu stroge mjere osobnog pristupa u Zavod, radi ostvarenja legitimnog cilja, trebale bi biti usmjerene prema onima za koje se pojavi sumnja da krše zakon ili su barem trebale biti vremenski ograničene.</p>\n<p class=\"lf-p\">Iako će pozitivni dio odluke Ustavnog suda imati povoljan utjecaj na prava dijela građana, ostalo je također neraspravljeno pitanje djelotvornog pravnog lijeka u odnosu na sve građane tijekom cijelog vremena trajanja zakona, budući da Zavod osigurane osobe odjavljuje po službenog dužnosti bez donošenja rješenja, prvog dana nakon isteka tri mjeseca od dana obveznog pristupanja zavodu. Stoga, temeljni problem brisanja građana iz sustava, bez njihova znanja, i dalje postoji.</p>\n<p class=\"lf-p\">U situaciji u kojoj je zdravstvena zaštita ustavno pravo, automatizirani gubitak zdravstvenog osiguranja zbog propusta osobnog pristupa u Zavod, dovodi do povrede ustavnog prava na osnovnu zdravstvenu zaštitu i kod onih osoba koje supstancijalno ispunjavaju uvjete za zdravstveno osiguranje. Eventualni dug i administrativna nediscipliniranost ne bi trebale dovesti automatski do gubitka prava na zdravstveno osiguranje (odjava bez obveze donošenja rješenja).</p>\n<p class=\"lf-p\">Zagreb, 22. srpnja 2026.</p>\n<p class=\"lf-p\">Sutkinja Sanja Bezbradica Jelavić, v. r.</p>\n<p class=\"lf-p\">Odluka, NN 83/2026-1040 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:</p>\n<p class=\"lf-p\">NN 83/2026 Broj dokumenta u izdanju: 1040 Stranica tiskanog izdanja: 17 Donositelj:Ustavni sud Republike Hrvatske Datum tiskanog izdanja: 29.7.2026.</p>\n<p class=\"lf-p\">ELI: /eli/sluzbeni/2026/83/1040 PDF Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o.</p>\n<p class=\"lf-p\">Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.</p>\n<p class=\"lf-p\">Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.</p>\n<p class=\"lf-p\">Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.</p>\n<p class=\"lf-p\">Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.</p>\n<p class=\"lf-p\">Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.</p>\n<p class=\"lf-p\">Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.</p>\n<p class=\"lf-p\">Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.</p></div>", "next": 0}