Također je potrebito da ne postoje dokazi o tome da će se te vremenske razlike ispraviti nakon toga razdoblja. Iznos vremenskih razlika i tekućih i kumuliranih, koji nije uzet u obzir, treba se objaviti.
\n
44.Porezne učinke vremenskih razlika koji daju dugovni saldo ili teret saldo odgođenih poreza ne treba prenositi u naredno razdoblje osim ako ne postoje realna očekivanja da će se realizirati.
\n
45.Salda odgođenih poreza treba prikazati u bilanci poduzeća odvojeno od Dioničke glavnice.
\n
Porez na gubitke 46. Poreze koji se odnose na neko prijašnje razdoblje, a koji su vraćeni na temelju oporezivanoga gubitka, treba uključiti u neto-dobit razdoblja u kojem je gubitak nastao. Iznose koje treba naplatiti, a koji još nisu primljeni, treba uključiti u bilancu kao potraživanje.
\n
47.Potencijalna ušteda poreza koja se odnosi na oporezivanje gubitka može se prenijeti zbog utvrđivanja oporezive dobiti u narednim razdobljima, ali je ne treba uključivati u neto-dobit sve do razdoblja realizacije, izuzev kao što je rečeno u točkama 48. i 49.
\n
48.Potencijalna ušteda koja se odnosi na prijenos poreza na gubitak može se uključiti pri utvrđivanju neto-dobiti za razdoblje u kojem je gubitak nastao samo ako posonje sigurni izgledi da će oporeziva dobit u navednim razdobljima biti dovoljna da se korist od gubitka realizira.
\n
49.Ako mjerila iz točke 48. nisu zadovoljena, uštedu poreza na temelju poreza na gubitak treba uključiti pri utvrđivanju neto-dobiti za razdoblje u kojem je gubitak nastao, i to do neto-iznosa potražnih salda odgođenih poreza koji će se ispraviti ili se mogu ispraviti unutar razdoblja u kojem je moguće porez na gubitak koristiti kao poreznu olakšicu.
\n
50.Sljedeće stavke treba objaviti kada je riječ o porezu na gubitke: (a) iznos uštede poreza koji je uključen u neto-dobit razdoblja u kojem je gubitak nastao prema mjerilima iz točaka 48. i 49.; (b) iznos uštede poreza koji je uključeri u neto-dobit tekućeg razdoblja, kao ušteda realizirana na temelju prijeposa poreza na gubitak koji nije bio obračunan za godinu u kojoj je gubitak nastao; i (c) iznos i preostali raspoloživi porez na gubitke za koje odnosni porezni učinci nisu uključeni u neto-dobit bilo kojeg razdoblja.
\n
Neraspoređene zarade podružnica i pridruženih kompanija 51. Porezne obveze matične kompanije ili njezinih podružnica po raspodjeli u korist matične kompanije neraspoređeni profiti od strane podružnica trebaju se iskazati osim ako rie postoji objektivno pretpostavka da se ti profiti neće raspodijeliti, ili da ta raspodjela neće uzročiti poreznu obvezu.
\n
52.Za ulaganja u pridružene kompanije, koje su obračunate po metodi udjela, porezi koji bi se morali platiti na raspodjelu u korist ulagača na njegov udio u neraspodijeljenim profitima primaoca ulaganja, neki put se, kada je ulagač priznao profite, iskazuju. Iznimka se može učiniti kad postoji razumna pretpoštavka da se ti profiti neće raspodijeliti, ili da ta raspodjela neće uzročiti poreznu obvezu.
\n
Ostala objavljivanja 53. Sljedeće stavke treba objaviti odvojeno: (a) rashode za poreze koji se odnose na dobit iz redovnih aktivnosti poduzeća, (b) rashode za porez koji se odnose na izvanredne stavke, stavke prethodnog razdoblja i na promjene u računovodstvenim politikama - vidi: Međunarodni računovodstveni standard 8: Izvanredne stavke, stavke iz prethodnih razdoblja i promjene u računovodstvenim politikama, (c) porezne učinke, ako ih ima, a koji se odnose na revalorizirana sredstva do iznosa većeg od nabavne cijene ili ranije revalorizirane vrijednosti, i (d) objašnjenja odnosa između rashoda za porez i računovodstvene dobiti ako takvo objašnjenje nije dano poreznim stopama koje vrijede u zemlji poduzeća koje izvješćuje.
\n
Nepredviđeni porezi 54. Sa svim nepredviđenim obvezama koje se odnose na te poreze na dobit a koje nisu navedene u točkama 40-53. treba postupati u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 10: Nepredviđeni događaji i događaji nastali nakon datuma bilance.
\n
Prijelazne odredbe 55. Kada se rashodi za porez na teret određenog razdoblja prvi put prezentira u financijskim izvještajima po računovodstvenoj metodi poreznog učinka, poduzeće koje je prije primjenjivalo metodu porezne obveze treba: (a) ispraviti svoje financijske izvještaje u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 8, kako bi se iskazao saldo ili salda akumuliranih poreznih odgoda, ili (b) objaviti sve neevidentirane iznose odgođenih poreza u raždoblju u kojemu je promjena obavljena i u narednim razdobljima koji su akumulirani prije primjene računovodstvene metode poreznog učinka. Onaj dio rashoda za porez koji je predstavljao odbitnu stavku pri iskazivanju dobiti treba biti jednak iznosu koji bi se pojavio da se metoda računovodstva poreznog učinka primjenjivala otpočetka. U slučaju kada se usvoji (b), sve ispravke koji su obavljeni da bi se obuhvatila ona raspoređivanja vremenskih razlika koje nisu bile obuhvaćene kada su nastale, treba iskazati bilo na teret (u korist) zadržanih zarada ili ih iskazati u izvještaju o dobiti kao izvanrednu stavku.
\n
Datum stupanja na snagu 56. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu i vrijedi za financijske izvještaje razdoblja koja počinju 1. siječnja 1981., ili poslije toga.
\n
Međunarodni računovodstveni standard 13 Prezentiranje tekućih stedstava i tekućih obveza Uvod 1. Ovaj Izvještaj se bavi značenjem i prezentiranjem tekućih sredstava i tekućih obveza u financijskim izvještajima. Ne bavi se temeljima vrednovanja tih sredstava i obveza.
\n
Objašnjenje 2. Utvrđivanje tekućih sredstava i tekućih obveza obično se smatralo korisnom informacijom koja pomaže korisnicima financijskih izvještaja u analiziranju financijskog položaja poduzeća.
\n
3.Višak tekućih sredstava nad tekućim obvezama često se naziva ili \"neto-tekuća sredstva\" ili \"obrtni (radni) kapital\"
\n
Alternativni pogledi na tekuća sredstva i tekuće obveze 4. Neki smtraju da je podjela sredstava i obveza na \"tekuće\" i \"netekuće\" namijenjena utvrđivanju približnog stanja likvidnosti nekog poduzeća, to jest njegove sposobnosti izvršavanja svakodnevnih aktivnosti bez financijskih teškoća. Drugi smatraju da ta podjela omogućuje utvrđivanje onih sredstava i obveza poduzeća koja su u stalnom opticaju.
\n
5.Svrhe ovakve podjele u određenoj se mjeri međusobno isključuju. To je zbog toga što, mjereći stupanj likvidnosti, kriterij za podjelu sredstava i obveza na tekuće i netekuće ovisi o tome da li će pojedine stavke biti realizirane ili likvidirane u skoroj budućnosti. Međutim, kriterij za utvrđivanje sredstava i obveza u opticaju ovisi o tome da li se one podmiruju ili nastaju pri realizaciji prihoda tijekom normalnog obrtnog ciklusa1 nekog poduzeća.
\n
Primjerice građevinski radovi koji su u tijeku bili bi po prvom kriteriju uglavnom isključeni, dok bi po drugom kriteriju bili uključeni u tekuća sredstva.
\n
Sadašnja praksa 6. Takva različita razmišljanja opredijelila su mnoge zemlje da se stavke uključuju u tekuća sredstva na temelju toga da li se očekuje da budu realizirane u roku jedne godine ili tijekom normalnog obrtnog ciklusa poduzeća, s obzirom na to koje je razdoblje duže; stavke se uključuju u tekuće obveze ako su plative na zahtjev vjerovnika ili ako se očekuje da budu likvidirane u roku jedne godine. Čak i ako se taj pristup primjenjuje kao opće načelo, postoje slučajevi kad se pojedine stavke uključuju ili isključuju prema različitim kriterijima. Prema tome, klasifikacija stavaka na tekuće i netekuće temelji se u praksi uglavnom više na običaju nego na nekom konceptu. Niže navedene točke 7-12 opisuju podjelu pojedinih stavaka u praksi.
\n
Stavke uključene u tekuća sredstva 7. Novac i salda na računima kod banaka uključuju se u tekuća sredstva, osim ako ograničavanjem njihove upotrebe nisu raspoloživa za tekuće poslove.
\n
8.Potraživanja za prodaju i druga potraživanja uključena su u tekuća sredstva u onoj mjeri u kojoj se očekuje da će biti reaIizirana unutar jedne godine. Ponekad su sva potraživanja za prodaju uključena u tekuća sredstva, i u tom slučaju iznos za koji se ne očekuje da će biti realiziran u roku jedne godine može biti objavljen.
\n
9.Zalihe se obično u cijelosti uključuju u tekuća sredstva, iako bi one mogle uključivati stavke za koje se ne očekuje da će biti realizirane u roku jedne godine ili unutar normalnog obrtnog ciklusa.
\n
Stavke uključene u tekuće obveze 10. Zajam plativ na zahtjev vjerovnika obično je uključen u tekuće obveze.
\n
Međutim, ako se vjerovnik složio s određenim rasporedom otplate, zajam se ponekad klasificira na temelju plana otplate, bez obzira na pravo vjerovnika da zahtijeva plaćanje u svako doba.
\n
1Obrtni Ciklus poduzeća obično ukazuje na prosječno vrijeme između nabavke materijala koji su ušli u proces i konačne novčane realiecije 11. Dio dugoročne obveze, plative unutar jedne godine, obično se uvrštava u tekuće obveze. Ta se stavka neki put isključuje iz tekućih obaveza ako poduzeće namjerava refinancirati obvezu na dugoročnoj osnovi, a postoji prihvatljiva garancija da će za to biti sposobno. Slično tome, dio dugoročne obveze, plativ unutar jedne godine, katkad se klasificira kao netekuća, ako su sredstva na datum bilance, iz kojih se podmiruje, isključena iz tekućih sredstava.
\n
12.Kada poduzeće isključi neku obvezu iz ove klasifikacije u skladu s točkom 11., ti se iznosi i okolnosti često objavljuju.
\n
Prezentiranje u finanajskim izvještajima 13. Klasifikacija sredstava i obveza na tekuće i netekuće može biti još korisnija ako se usavrši grupiranjem i zbrajanjem tekućih sredstava i tekućih obveza.
\n
14.Da bi se omogučilo odgovarajuće utvrđivanje pojedinačnih sredstava i obveza poduzeća, iznos kojim je iskazano tekuće sredstvo ili tekuća obveza-obično se ne umanjuje oduzimanjem druge tekuće obveze ili tekućeg sredstva. Međutim, takav prijeboj može biti prikladan kad postoji zakonsko pravo prijeboja, a prijebojem se očekuje realizacija ili namirenje sredstava ili obveza.
\n
Ograničenja podjele na tekuće i netekuće 15. Obično se smatra da podjela sredstava i obveza na tekuće i netekuće omogućuje određivanje jednog relativno likvidnog dijela ukupnog kapitala nekog poduzeća, za udovoljavanje obvezama u normalnom obrtnom ciklusu poduzeća.
\n
Međutim, dokie god poduzeće posluje vremenski neograničeno ono mora, neprestano zamjenjivati zalihe koje su realizirane novim zalihama kako bi moglo nastaviti svoje poslovanje. Tekuća sredstva mogu također obuhvaćati zalihe za koje se ne očekuje da će se realizirati u skoroj budućnosti. S druge strane, mnoga poduzeća financiraju svoje poslovanje bankovnim zajmovima koji su iskazani kao plativi na zahtjev, te se tako klasificiraju kao tekuće obveze.
\n
Taj zahtjev može ipak biti ponajprije jedan oblik zaštite zajmodavca, dok zajmoprimac i zajmodavac očekuju da će zajam ostati nenaplaćen dulje vrijeme.
\n
16.Mnogi drie da višak tekućih sredstava nad tekućim obvezama zapravo ukazuje na financijsko blagostanje poduzeća, dok višak tekućih obveza nad tekućim sredstvima ukazuje na financijske probleme. Nije uputno stvarati takve zaključke a da se ne uzme u obzir priroda poslova poduzeća i pojedinačne komponente njegovih tekućih sredstava i obveza.
\n
17.Podjela sredstava i obveza na tekuća i netekuća obično se ne smatra prikladnom u financijskim izvještajima poduzeća s neizvjesnim ili vrlo dugim obrtnim ciklusima.
\n
18.Dakle, dok mnogi vjeruju da je određivanje tekućih sredstava i obveza koristan instrument u financijskim analizama, drugi vjeruju da ih ograničenja takve podjele čine beskorisnim, i da u mnogim slučajevima mogu i zavesti.
\n
Nametanje opće potrebe utvrđivanja tekućih sredstava i, obveza u financijskim izvještajima moglo bi priječiti daljnje razmatranje ovih pitanja. Prema tome, svrha je ovog izlaganja da uskladi prakse u onih poduzeća koja su odlučila utvrđivati tekuća sredstva i obveze u svojim financijskim izvještajima.
\n
Međunarodni računovodstveni standard 13 Prezentiranje tekućih sredstava i tekućih obveza Međunarodni računovodstveni standard 13 obuhvaća točke 19.-28. ovog Izvještaja. Standard trebe čitati u kontekstu točaka 1.-18 ovog Izvještaje i Predgovore Izvještajima o Međunarodnim računovodstvenim standardima 19. Svako poduzeće trebalo bi odlučiti da li, će u svojim financijskim izvještajima prikazati tekuća sredstva i tekuće obveze kao posebne podjele.
\n
Točke 21.-27. ovog Standarda primjenjuju se kada se pravi razlika između tekućih i netekućih sredstava i obveza.
\n
20.Kada se u financijskim izvještajima nekog poduzeća ne pravi razlika između tekućih i netekućih sredstava i obveza, međusume iznosa sredstava i obveza ne bi se trebale navoditi, jer bi to moglo značiti da takva razlika postoji. Primjena podjele na tekuće i netekuće.
\n
Tekuća sredstva 21. Unutar tekućih sredstava treba uključiti sljedeće stavke :
\n
a)Novac i salda na računima banaka raspoloživa za tekuće poslovanje.
\n
Novac i salda na računima banaka čija je upotreba u tekućem poslovanju podložna ograničenjima, trebala bi se uključiti u tekuća sredstva samo onda kad je trajanje ograničenja svedeno na razdoblje neke obveze koja je klasificirana kao tekuća obveza ili ako ograničenja istječu unutar jedne godine.
\n
b)Vrijednosne papire koji se ne namjeravaju zadržati i koji se mogu brzo i lako realizirati.
\n
c)Potraživanja za prodaju i druga potraživanja za koja se očekaje da će biti realizirana unutar jedne godine od datuma bilance. Robna potraživanja mogu se u cijelosti uključiti u tekuća sredstva, uz uvjet da se iznos za koji se ne očekuje da će se realizirati unutar jedne godine objavi.
\n
d)Zalihe
\n
e)Plaćanja unaprijed za kupnju tekućih sredstava. f) Iznosi plaćeni unaprijed za troškove za koje se očekuje da će biti iskorišteni unutar jedne godine od datuma bilance.
\n
Tekuće obveze 22. Unutar tekućih obveza treba uključiti obveze plative na zahtjev vjerovnika i one dijelove sljedećih obveza čija se likvidacija očekuje unutar jedne godine od datuma bilance:
\n
a)Bankovni i drugi zajmovi: Ako je zajam otplativ u skladu s planom otplate usuglašenim s vjerovnikom, zajam se može klasificirati u skladu s time, bez obzira na pravo vjerovnika da zahtijeva plaćanje u bilo koje vrijeme.
\n
b)Tekući dio dugoročnih obveza, osim ako su isključene odredbama točke 23.
\n
c)Obveze za nabavu i obračunati iskazani troškovi.
\n
d)Rezerva za porezne obveze (vidi Međunarodni računovodstveni standard 12, Računovodstvo poreza na dobit).
\n
e)Obveze za dividende.
\n
f)Odgođeni prihodi i predujmovi kupaca.
\n
g)Iskazani i nepredviđeni događaji (vidi Međunarodni računovodstverii standard 10, Nepredviđeni događaji i događaji nastali nakon datuma bilance).
\n
23.Tekući dio dugoročne obveze može se isključiti iz tekućih obveza ako poduzeće namjerava refinancirati obvezu na dugoročnoj osnovi pa postoji prihvatljiva garancija da će biti za to sposobno. Dokazivanje te sposobnosti zahtijevalo bi sljedeće:
\n
a)izdavanje dionica ili dugoročnih obligacija nakon datuma bilance, ili
\n
b)neraskidiv financijski ugovor koji ne istječe unutar jedne godine od datuma bilance, te za kojeg je zajmodavac ili ulagač financijski sposoban.
\n
24.Kada poduzeće isključuje neku obvezu iz tekuće klasifikacije u skladu s točkom 23., iznos obveze i rokovi refinanciranja trebaju se objaviti.
\n
Prezentiranje u financijskim izvještajima 25. Iznos kojim je u financijskim izvještajima iskazano tekuće sredstvo ili tekuća obveza ne bi se smio umanjiti odbijanjem neke druge tekuće obveze ili tekućeg sredstva osim ako postoji zakonsko pravo na prijeboj, a prijeboj predstavlja očekivanu naplatu sredstava ili namirenje obveze. 26. Plaćanje po fazama i predujmovi mogu se odbiti od odnosnih iznosa za građevinske radove koji su u tijeku, uz uvjet da se objave u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 11, Računovodstvo ugovora o izgradnji. 27.
\n
Ukupni iznos tekućih sredstava i ukupni iznos tekućih obaeza treba objaviti u financijskim izvještajima.
\n
Datum stupanja na snagu 28. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu i vrijedi za financijske izvještaje za razdoblja koja počinju na 1. siječnja 1981. ili poslije toga.
\n
Međunarodni računovodstveni standard 14 Izvještavanje finanajske infomacije po segmentu Uvod 1. Ovaj izvještaj se bavi izvještajem financijskih informacija po segmentima poduzeća, posebno se bavi različitim djelatnostima i različitim zemljopisnim područjima gdje poduzeće posluje.
\n
2.Ovaj se Izvještaj odnosi na poduzeća čijim se vrijednosnim papirima javno trguje i odnosi se na druge ekonomski značajne subjekte, uključujući podružnice. Prema ovome Izvještaju drugim ekonomskim značajnim subjektima, uključujući i podružnice, smatraju se oni čija je visina prihode, profita i sredstava ili zaposlenih značajna u zemljama u kojima one vode glavninu svojih poslova.
\n
3.Kada se prikazuju financijski izvještaji matične kompanije i konsolidirani financijski izvještaji, informacija koja se želi dati onim Izvještajem treba biti prikazana samo na osnovi konsolidiranih informacija. Ako se objavljuju financijski izvještaji podružnica, na tom se stupnju traži informacija po segmentu.
\n
Definicije 4. U ovom Izvještaju navedeni izrazi imaju sljedeća značenja:
\n
Segmenti djeletnosti sastavni su dijelovi jednog poduzeća od kojih je svaki uključen u dobavljanje različitog proizvoda ili usluge, ili railičite grupe srodnih proizvoda ili usluga, ponajprije kupcima izvan poduzeća.
\n
Zemljopisni segmenti sastavni su dijelovi poduzeća vezani poslovanjem u pojedinim zemljama ili grupama zemalja u okviru određenih zemljopisnih područja, što može u posebnim slučajevima biti povoljno za poduzeće.
\n
Prihod segmenta jest prihod koji se izravno odnosi na jedan određeni segment ili na odgovarajući dio prihoda koji se može opravdano pripisati nekom segmentu i koji proizlazi iz transakcija s osobama izvan poduzeća ili iz drugih segmenata istoga poduzeća.
\n
Rashod segmenta jest rashod koji je izravno vezan uz jedan segment ili uz važan dio jednoga rashoda koji se opravdano može pripisati segmentima.
\n
Objašnjenje 5. Stope profitabilnosti, mogućnosti rasta, budući izgledi i rizici ulaganja dosta kolebaju između segmenata djelatnosti i zemljopisnih segmenata.
\n
Prema tome, korisnicima financijskih izvještaja potrebne su segmentne informacije kako bi procijenili izglede i rizike nekog diversificiranog poduzeća, koji se ne mogu odrediti iz skupnih podataka. Svrha je iskazivanja informacija po segmentima da se korisnicima financijskih izvještaja daju informacije o relativnoj veličini, doprinosu profitu i tendenciji rasta različitih djelatnosti i različitih zemljopisnih područja u kojima posluje jedno diversificirano poduzeće, kako bi bili u stanju stvoriti pravi sud o poduzeću kao cjelini:
\n
6.Segmentne informacije ne bi trebale stvoriti utisak da se segmenti mogu smatrati neovisnim poslovnim subjektima ili da bi usporedbe između slično nazvanih segmenata različitih poduzeća trebale nužno vrijediti.
\n
7.Izvještaj informacija po segmentima uključuje odluke koje se djelomično temelje na prosudbi. Takve odluke uključuju one o utvrđivanju segmenata i o rasporedu prihoda i rashoda na te segmente. Informacija o osnovi koja se primjenjivala za pripremanje segmentiranog izvješća olakšava korisniku razumijevanje podataka koji iz toga proizlaze.
\n
8.Katkad se izražava zabrinutost da obfavljivanje informacija o segmeritima može oslabiti konkurentski položaj nekog poduzeća, jer su na taj način detaljne informacije dostupne konkurentima, kupcima, dobavljačima itd.
\n
Neki stoga drže da je opravdano dopustiti da se zadr'že određene informacije, ako bi njihovo objavljivanje bilo štetno za poduzeće. Drugi pak vjeruju da to objavljivanje informacija više ne smeta za jedno diversificirano poduzeće od onih informacija koje se traže od poduzeća što se bavi samo jednom djelatnošću ili posluje na jednom zemljopismom području, te da je odgovarajuća informacija često dostupna i iz drugih izvora. Osim toga, mnogi smatraju da analiza po segmentima cjelokupnih financijskih informacija jednog diversificiranog poduzeća daje korisne podatke koji omogućuju korisnicima da bolje procijene prijašnju uspješnost poslovanja i buduće izglede poduzeća.
\n
Metode izvješćivanja po segmentu Utvrđivanje izvještajnih segmenata 9. Segmenti djelatnosti i zemljopisni segmenti uobičajeno su temelj za prezentiranje informacija o poslovanju po segmentima. Poduzeće pruža informacije za oba temelja, ako su oba primjenljiva na njegovo poslovanje.
\n
10.Informacije o segmentu djelatnosti obično se prezentiraju na temelju općeg grupiranja srodnih proizvoda i usluga, ili tipova kupaca. Podaci o zemljopisnim segmentima ponekad se prezentiraju na temelju lokacije poslovanja poduzeća, katkad na temelju tržišta; a katkad se temelje na obima. Domaće poslovanje nekog poduzeća uglavnom se smatra posebnim zemljopisnim segmentom.
\n
Neke zemlje zahtijevaju odvojeno iskazivanje izvoza u odnosu na domaće poslovanje.
\n
11.Radi izvješćivanja, mogu se segmenti djelatnosti i zemljopisni segmenti odrediti na mnogo načina. Management poduzeća odgovoran je, da utvrdi kako će se aktivnosti poduzeća grupirati za izvješćivanja po segmentima. U donošenju takvih odluka management svakako uzima u obzir mnoge čimbenike. Ti čimbenici mogu uključivati sličnosti i razlike u proizvodima i aktivnostima poduzeća; u profitabilnosti, riziku i porastu proizvodnje i aktivnosti; na područjima poslovanja tržišnim područjima, te relativnoj važnosti tih područja u okviru poduzeća kao cjeline. Postojanje posebnih propisanih uvjeta i obilježje specifičnih djelatnosti, primjerice u bankarstvu i osiguranju, može stvoriti dodatne čimbenike koje valja uzeti u obzir pri određivanju segmenata.
\n
12.Organizacijska grupiranja kao npr. dijelovi poduzeća (divisions), podružnice ili filijale, obično se provode prema potrebama managementa.
\n
Takva grupiranja uglavnom se podudaraju sa segmentima poduzeća, olakšavajući tako izvještavanje po segmentima. Tamo gdje nije takav slučaj; segmentarno izvještavanje može zahtijevati ponovnu klasifikaciju podataka.
\n
13.Važno je razmotriti međusobne odnose aktivnosti poduzeća. Primjerice, utvrditi kao posebne segmente djelatnosti one dijelove aktivnosti nekog poduzeća koji čine cjelinu ili su međusobno značajno ovisni, može dovesti u zabludu. Ista razmišljanja nužno se ne primjenjuju pri određivanju zemljopisnih segmenata 14. Neki smatraju da je uputno osigurati smjernice za orijentaciju pri utvrđivanju veličine segmenta prije nego što se izdvoje jer će se taka ograničiti segmente na prihvatljiv broj i izbjeći nejasnoće. Kriterij za utvrdivanje veličine nekog segmenta može biti 10% od konsolidiranog prihoda ili profita od poslovanja ili sveukupnih sredstava, iako takve kvantitativne smjernice nisu jedini čimbenici u određivanju segmenata.
\n
15.Prodaje između segmenata i drugi prihodi od poslovanja između segmenata ne mogu se uvijek odrediti prema vanjskoj cijeni. Stoga je korisno da se iskazuju iznosi takvih prihoda i da se tumače određivanja cijene između segmenata (kao npr. \"fer tržišna vrijednost\", \"trošak\" ili \"tržišna cijena umanjena za popust\") Rezultat segmenta 16. Profitabilnost segmenta objavljuje se kao rezultat segmenta. Rezultat segmenta je razlika između prihoda i rashoda segmenta i uglavnom održava poslovni profit, iako postoji mišljenje da su katkad prikladnije druge osnove za određivanje rezultata segmenta. Naplaćene i plaćene kamate obično nisu uključene u rezultat segmenta, osim ako djelatnost segmenta nije pretežito financijske prirode. Porezi na dobit, udjeli manjine i izvanredne stavke najćešće se ne uključuju u rezultat segmenta.
\n
17.Tamo gdje se prihodi i rashodi ne mogu izravno pripisati jednom segmentu, ali postoji prihvatljiva osnova za njihovo raspoređivanje, tada se oni mogu na toj osnovi. rasporediti. Međutim, u mnogim se poduzećima zajedničke stavke, kao npr. rashodi centralne administracije raspoređuju na pojedine segmente, jer se ti rashodi dijele na takav način da svaka podjela među segmente ne bi imala svrhe. Sredstva segmenta. Objavljivanje sredstava segmenta ukazuje na sredstva namijenjena stvaranju poslovnih rezultata segmenta. Ta sredstva obuhvaćaju sva materijalne i nematerijalna sredstva koja se mogu identificirati s određenim segmentom. Sredstva koja koriste dva segmenta ili više mogu se razvrstati između ili unutar tih segmenata, ako postoji prihvatljiva osnova za takvo raspoređivanje. Obveze se uglavnom ne raspoređuju segmentima, i to ili zato što se smatra da se odnose na poduzeće kao cjelinu, ili zato što se smatra da one više utječu na porast financijskog rezultata nego na porast poslovnog rezultata.
\n
Izvješćivanja informacija 19. Za svaki pojedinačni segment obično su potrebite sljedeće informacije:
\n
a)opis aktivnosti svakog segmenta djelatnosti i naznaka sastava svakog navedenog zemljopisnog područja
\n
b)prodaje ili drugi poslovni prihodi, razlikujući pritom prihode ostvarene od kupaca izvan poduzeća i prihode ostvarene od drugih segmenata
\n
c)rezultat segmenta; i
\n
d)korištena sredstva segmenta, izražena ili u novčanim iznosima ili kao postoci konsolidiranih ukupnih iznosa.
\n
Odnos između prikupljenih informacija o pojedinačnim segmentima i, skupne informacije u financijskim izvještajima razjašnjava se uskjađivanjem. Također bi moglo biti korisno objaviti druge informacije, primjerice iznos dobiti svakog pojedinog segmenta od ulaganja koje se obračunava metodom udjela, udjelima manjine ili izvanrednim stavkama. Amortizacija materijala imovine, otpisi, amortizacija nematerijlne imovine, znanstveno istraživanje i razvoj i ulaganja kapitala u određenom razdoblju. Ponekad se objavljuju za svaki pojedini segment.. Ponekad se za svaki segment objavljuju i nefinancijske informacije primjerice broj zaposlenih.
\n
Međunarodni računovodstveni standard 14 Izvještavanje financijske informacije po segmentu Međunarodni računovodstveni standard 14 obuhvaće točke od 20. do 26. ovog Izvještaja. Standard treba čitati u kontekstu točeke 1. - 19. ovog Izvještaja i Predgovora Izvještajima o Međunarodnim računovodstvenim standardima.
\n
20.Poduzeća čijim se vrijednosnim papirima javno trguje i drugi ekonomski značajni subjekti, uključujuči podružnice, trebala bi pružiti financijsku informaciju kao što je opisano u točkama od 21. do 24. za segmente djelatnosti i za zemljopisne segmente koji su značajni za poduzeće. Kad se prezentiraju financijski izvještaji matične kompanije i konsolidirani financijski izvještaji, informacije o segmentima trebaju biti prezentirane samo na temelju zajedničkih financijskih izvještaja.
\n
21.Poduzeće treba opisati aktivnosti svakog izvještajnog segmenta djelatnosti i upozoriti na karakteristike navedenog zemljopisnog područja.
\n
22.Za svaku izvještajnu djelatnost i zemljopisni segment treba objaviti sljedeće financijske informacije:
\n
a)prodaje ili druge poslovne prihode, razlikujući pritom prihod ostvaren od kupca izvan poduzeća i prihode ostvarene od drugih segmenata,
\n
b)rezultat segmenta;
\n
c)korištena sredstva segmenta, izražena ili u novčanim iznosima ili kao postoci konsolidiranih ukupnih iznosa, i
\n
d)osnovnana kojoj se određuje cijena između segmenata.
\n
23.Poduzeća trebaju u financijskim izvještajima razjasniti i objaviti odnos između prikupljenih informacija pojedinačnih segmenata i skupne informacije.
\n
24.Promjene u određivanju segmenata i promjene u računovodstvenoj praksi, što se iskazuje u informaciji o segmentima, a koje imaju značajan utjecaj na informacije o segmentima, trebaju se objaviti. To objavljivanje treba uključiti opis prirode promjene, objašnjenje uzroka promjene i, gdje je to moguće utvrditi, učinak promjene.
\n
Prijelazne odredbe 25. Nije potrebno prezentirati komparativne podatke u prvom razdoblju u kojem je ovaj Standard uveden, ako ta informacija nije odmah dostupna.
\n
Datum stupanja na snagu 26. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji se odnose na razdoblje s početkom 1. siječnja 1983 ili nakon toga. Međutim, radi podudarnosti primjene u određenim zemljama, za podružnice čijim se vrijednosnim papirima javno ne trguje, ovaj Standard stupa na snagu kada svi ekonomski značajni domaći subjekti u dotičnoj zemlji prihvate u praksi sve značajne zahtjeve izražene ovim Standardom.
\n
Međunarodni računovodstveni standard 15 Informacija koja pokazuje učinke mijenjanja cijena Na svojoj sjednici održanoj listopada 1989. Odbor KMRS-a odobrio je da se sljedeći izvještaj doda uz MRS 15: \"Glede objavljivanja Informacije koja pokazuje učinke mijenjanja cijena što je bila predviđena kada je MR5 15 bio izdat, nije postignut međunarodni konsenzus. Stoga, Odbor KMRS-a je odlučio da poduzeća ne trebaju objavljivati infbrmaciju koju zahtijeva MRS 15 u svrhu udovoljavanja njihovih financijskih izvještaja Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međutim, Odbor potiče poduzeća da prezentiraju takvu infornlaciju i preporučuje onima koji to čine da objave stavke koje zahtijeva MRS 15\".
\n
Uvod 1. Ovaj Izvještaj se bavi s informacijama koji pokazuje učinke mijenjanja cijena, mjerenjima koja se rebe u određivanju rezultata poslovanja poduzeća i njegova financijskog položaja U većini zemalja takva informacija dopunjuje osnovne financijske izvještaje i nije njihov dio. Ovaj se Izvještaj ne odnosi na računovodstvene politike i politike izvješćivanja kojima se zahtijeva da ih poduzeće primjenjuje u,pripremanju njegovih osnovnih financijskih izvještaja, ako su takvi financijski izvještaji prezentirani na osnovama koje pokazuju učinke mijenjanja cijena.
\n
2.Ovaj Međunarodni računovodstveni standard zamjenjuje Međunarodni računovodstveni standard 6, Računovodstveni odgovori na mijenjanje cijena.
\n
3.Ovaj Izvještaj primjenjuju poduzeća čije su razine prihoda, profita, imovine ili zaposlenosti značajni u ekonomskom okruženju u kojem posluje.
\n
Kada su matična kompanija i konsolidirani financijski izvještaj prezentirani, informacija koja se ovim Standardom traži, treba biti prezenti raiza samo na osnovi konsolidirane informacije.
\n
4.Informacija koja se ovim Standardom zahtijeva ne odnosi se na djelatnost podružnice u zemlji gdje je sjedište matice ako ju je matica prezentirala u konsolidiranom izvještaju na ovoj osnovi. Za podružnice čija je djelatnost u zemlji gdje nije sjedište matice, informacija koja se ovim Standardom zahtijeva potrebna je samo onda ako je prihvaćena praksa da poduzeća gospodarski značajna u zemlji prezentiraju sličnu informaciju.
\n
5.Prezentiranje informacije koja pokazuje učinke mijenjanja cijena potiču se drugi subjekti u interesu promaknuća boljeg informacijskog financijskog izvješćivanja.
\n
Objašnjenje 6. Cijene se s vremenom mijenjaju kao rezultat djelovanja različitih specifičnih ili općegospodarskih i društvenih snaga. Specifične snage, kao što su promjene ponude i potražnje i tehnološke promjene, mogu izazvati značajan rast ili pad pojedinih cijena, neovisno jedne o drugoj. Osim toga, opće snage mogu imati za posljedicu promjenu opće razine cijene i uslijed toga promjenu opće kupovne moći novca.
\n
7.Financijski se izvještaji u većini zemalja pripremaju na osnovi računovodstva troškova nabave bez obzira na bilo kakve promjene opće razine cijena ili promjena specifičnih cijena sredstava koja se posjeduju, osim nekretnina, postrojenja i opreme, koja se moraju revalorizirati, ili zaliha ili drugih tekućih sredstava koja se trebaju svesti na neto-prodajnu vrijednost. Svrha je informacije koja se ovim standardom zahtijeva ta da korisnici financijskih izvještaja poduzeća postanu svjesni učinaka nkijenjanja cijena na rezultate njihova poslovanja. Financijski izvještaji, međutim, bilo da se pripremaju metodom troškova nabave bilo metodom koja odražava učinke mijenjanja cijena, nemaju namjeru izravno prikazati vrijednost poduzeća kao cjeline. Odgovori na mijenjanje cijena 8. Financijska informacija kojoj je namjera da odgovori na učinke mijenjanja cijena priprema se na više načina. Na jedan način financijska informacija se prikazuje pomoću opće kupovne moći. Na drugi način prikazuje tekuću cijenu, umjesto troškova nabave, priznavajući promjene specifičnih cijena sredstava.
\n
Treći način kombinira karakteristike obiju ovih metoda.
\n
9.U osnovi tih odgovora postoje dva osnovna pristupa u određivanju dobiti. Jedan priznaje dobit nakon što je održana opća kupovna moć dioničke glavnice u poduzeću. Drugi priznaje dobit nakon što se zadrži proizvodna sposobnost poduzeća, te može, a ne mora, uključiti usklađivanje s općom razinom cijena.
\n
Pristup opće kupovne moći 10. Pristup opće kupovne moći sadrži izmjenu nekih ili svih pozicija u financijskim izvještajima zbog promjena opće razine cijena:
\n
Prijedlozi ovog sadržaja ističu da izmjene opće kupovne moći mijenjaju jedinice obračuna, ali ne mijenjaju osnove mjerenja. Po ovom pristupu, dobit normalno odražava učinke, primjenjujući odgovarajući indeks promjene opće razine cijena, na amortizaciju, troškove prodaje i neto novčane pozicije, te je dat nakon što se očuva opća kupovna moć dioničke glavnice u poduzeću.
\n
Pristup tekuće cijene 11. Pristup tekuće cijene nalazi se u nizu različitih metoda. Općenito, one primjenjuju trošak zamjene kao osnovno mjerilo. Međutim, ako je trošak zamjene viši i od netoprodajne vrijetinosti i od sadašnje vrijednosti, obično se kao osnovno mjerilo primjenjuje viša neto-prodajna vrijednost i sadašnja vrijednost.
\n
12.Trošak zamjene određenog sredstva redovito se izvodi iz troška tekuće nabave sličnoga sredstva, novoga ili upotrijebljenoga ili jednake proizvodne sposobnosti odnosno moguće proizvodne usluge. Neto prodajna vrijednost obično predstavlja tekuću neto prodajnu cijenu sredstava. Sadašnja vrijednost predočuje tekuću procjenu budućih netoprimitaka koji se pripisuju sredstvu, ali je ona na odgovarajući način umanjena.
\n
13.Indeksi specifičnih cijena često se primjenjuju kao načini određivanjs pozicija tekućih cijena, posebice ako u zadnje vrijeme nije bilo promjena na tim pozicijama, odnosno ako cjenovnici nisu raspoloživi ili njihova uporaba nije praktična.
\n
14.Metode tekuće cijene obično zahtijevaju priznanje učinaka na amortizaciju i trošak prodaje pri promjeni cijena specifičnih za poduzeće. Većina takvih metoda također zahtijevaju primjenu neke vrste usklađivanja kojima je zajedničko opće priznanje interakcije između mijenjanja cijena i financiranja poduzeća.
\n
Kao što je objašnjeno u točkama 15-17, mišljenja se razlikuju o tome kakav oblik usklađivanja treba provesti.
\n
15.Neke metode tekuće cijene zahtijevaju usklađivanje koje pokazuje učinke mijenjanja cijena na sve neto-novčane pozicije, uključujući dugoročne obveze, koje, kada rastu cijene, vode gubitku zbog posjedovanja neto-novčanih sredstava ili dobitku zbog posjedovanja neto-novčanih obveza, i obrnuto.
\n
Druge metode ograničavaju ovo usklađivanje na novčana sredstva i oktveze uključene u obrtni kapital poduzeća. Oba načina usklađivanja uvažavaju da su novčane pozicije značajni elementi proizvodne sposobnosti poduzeća, a ne samo nenovčana sredstva. Uobičajena je značajka metode tekuće cijene, netom prije opisana, da se dobit priznaje nakon što se očuva proizvodna sposobnost poduzeća.
\n
16.Drugo je gledište da je nepotrebno u izvještaju o dobit priznati dodatni trošak zamjene sredstava u mjeri u kojoj su financirana posuđivanjem.
\n
Metode zasnovane na ovom gledištu utvrđuju dobit nakon što se očuva dio proizvodne sposobnosti poduzeća koji financiraju njegovi dioničari. To se može postići, na primjer, smanjivanjem ukupnog usklađivanja amortizacije, troška prodaje, i kada to metoda zahtijeva, novčanog obrtnog kapitala, u razmjeru financiranja posudbom prema ukupnoj financijskoj posudbi i glavnici.
\n
1.Neke metode tekuće cijene primjenjuju indeks opće razine cijena na iznos dioničarevih interesa. To pokazuje u kojoj je veličini očuvana dionička glavnica u poduzeću pre ma općoj kupovnoj moći, kada je porast troška zamjene sredstava, nastao u tom razdoblju, niži od smanjenja kupovne moći dioničarevih interesa, u tijeku istog razdoblja. Ponekad je taj obračun samo zabilježen da omogući usporedbu između neto-sredstava u odnosu na opću kupovnu moć i neto-sredstva prema tekućim cijenama. Po drugim metodama, koje priznaju dobit nakon što se očuva opća kupovna moć dioničke glavnice u poduzeću, razlika između dva neto-iznosa sredstava tretirala se kao dobitak ili gubitak i pripisuje se dioničarima.
\n
Sadašnji status 18. lako financijska informacija primjenom različitih metoda, katkada obuhvaća prikazivanje mijenjanja cijena, što je neposredno opisano, bilo u osnovnim ili dopunskim financijskim izvještajima, još nema međunarodnoga konsenzusa o ovom pitanju. Stoga Komitet za međunarodne računovodstvene standarde vjeruje da je nužno i dalje istraživati prije nego što se prihvati zahtjev da poduzeća pripremaju osnovne financijske izvještaje primjenjujući cjelovit i jedinstven sustav prikazivanja mijenjanja cijena. Do tada će u rješenju toga pitanja biti korisno, ako poduzeća koja prezentiraju osnovne financijske izvještaje na osnovi troška nabave, također pruže dodatnu informaciju koja odražava učinke promjene cijena.
\n
19.Postoje različiti prijedlozi o tome koje pozicije treba uključiti u takve informacije - od onih koji uključuju nekoliko pozicija u izvještaju o dobiti do širokih prikaza u izvještaju o dobiti i bilanci. Poželjno je stoga međunarodno utvrditi minimum pozicija koje valja uključiti u informaciju.
\n
Mininlalna objavljivanja 20. Minimalna objavljivanja koja se ovim Standardom zahtijevaju jesu:
\n
a)usklađivanja na ili usklađeni iznosi amortizacije nekretnina, postrojenja i opreme i troškova prodaje koji će nužno pokazati učinke mijenjanja cijena;
\n
b)usklađivanja vezana za novčane pozicije, učinak zaduživanja ili glavnica, kao što je opisano u točkama 15-17; kada su se u određivanju dobiti takva usklađivanja uzela u obzir, prema usvojenoj metodi; i
\n
c)ukupan učinak na rezultate usklađivanja koja su učinjena da se pokažu učinci mijenjanja cijena.
\n
Osim toga, prema pristupu tekuće cijene, tekuća cijena nekretnina, postrojenja i opreme i zaliha važne su i objavljuje se.
\n
21.Opis usvojenih postupaka za izračunavanja, uključujući prirodu bilo kojeg od primijenjenih indeksa, nužan je za razumijevanje informacije koja se ovim Standardom zahtijeva.
\n
Druga objavljivanja 22. Poduzeća se potiču da osiguraju dodatna objavljivanja, a osobito se potiču na raspravu o važnosti informacija o okolnostima u kojima poduzeće posluje. Objavljivanje bilo kojih usklađivanja prema poreznim odredbama ili poreznim bilancama obično je korisno.
\n
Međunarodni računovodstveni standard 15 Informacija koja pokazuje učinke mijenjanja cijena Međunarodni računovodstveni stendard 15 sadrži točke 23.-28. ovog Izvješća.
\n
Standard se treba čitaći zajedno s točkame 1.-22. ovog Izvještaja i Predgovora Izvještajima Međunarodnih računovodstvenih standarda.
\n
23.Poduzeća koja primjenjuju ovaj Standard trebaju prezentirati informaciju koja objavljuje stavke navedene u točkama 24. do 26., primjenjujući računovodstvenu metodu koja pokazuje učinke mijenjanja cijena.
\n
24.Stavke koje trebe prezentirati jesu:
\n
a)iznos usklađivanja na/ili usklađeni iznos amortizacije nekretnina, postrojenja i opreme;
\n
b)iznos usklađivanja na/ili usklađeni iznos troškova prodaje;
\n
c)usklađivanja vezane na monetarne stavke, učinci posuđivanja ili glavnice, kada su takva usklađivanja bila uzeta u obzir pri određivanju dobiti prema usvojenoj računovodstvenoj metodi; i
\n
d)ukupan učinak na rezultate usklađivanja opisan pod a) i b) i, kada je primjereno, c) kao i bilo koja od stavki koja ukazuju učinke mijenjanja cijena što se izvješćuje prema usvojenoj računovodstvenoj metodi.
\n
25.Kada je usvojena metoda tekuće cijene, moraju biti prikazane tekuće cijene nekretnina, postrojenja, opreme i zaliha.
\n
26.Poduzeća trebaju opisati usvojene metode kojima je izveden račun u informaciji, što se traži u točkama 24 i 25, uključujući prirodu bilo kojega od primjenjivanih indeksa. 27. Informacija koja se zahtijeva točkama 24 do 26 treba se osigurati na dopunskoj osnovi, izuzev ako je takva informacija prezentirana u osnovnim financijskim izvještajima.
\n
Datum stupanja na snagu 28. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard zamjenjuje Međunarodni računovodstveni standard 6, Računovodstveni odgovori na mijenjanje cijena, i stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblje što počinje s 1. siječnjem 1983. ili poslije toga.
\n
Međunarodni računovodstveni standard 16 Računovodstvo nekretnina, postrojenja i opreme Uvod 1. Međunarodni računovodstveni standard 5, Informacija koju treba objaviti u financijskim izvještajima; zahtijeva određenu informaciju koju treba objaviti u bilanci uključujući nekretnine, postrojenja i opremu. U mnogim poduzećima ta se sredstva grupiraju u nekoliko različitih kategorija, kao što su zemljište i građevine, strojevi oprema, inventar i vozila. Ovaj Izvještaj se bavi računovodstvom nekretnina, postrojenja i opreme, osim opisanih u točkama 2-5.
\n
2.Ovaj Izvještaj se ne bavi posebnim aspektima računovodstva nekretnina, postrojenja i opreme jer to pripada sveobuhvatnom sustavu koji odražava učinke promjene cijena (vidi Međunarodni računovodstveni standard 15; Informacija koja pokazuje učinke mijenjanja cijena). 3. Ovaj Izvještaj se ne bavi s računovodstvom za:
\n
a)šume i slične obnovljive prirodne resurse:
\n
b)izdatke za rudna prava, istraživanja i vađenje ruda, nafte, prirodnog plina i sličnih neobnovljivih resursa; i
\n
c)izdatke za razvoj nepokretne imovine Izdaci za pojedine stavke nekretnine, postrojenja i opreme koji se koriste za razvoj i održavanje aktivnosti navedenih pod a), b) i c) - ali odvojeni od tih djelatnosti trebaju se obračunati u skladu s ovim Izrještajem.
\n
4.Ovaj Izvještaj se ne bavi rasporedom amortizacijskog iznosa nekretnina, postrojenja i opreme za buduća raždoblja, jer se time bavi Međunarodni računovodstveni standard 4, Računovodstvo amortizacije.
\n
5.Ovaj Izvještaj se ne bavi postupanjem s državnim dotacijama, već se samo ukratko razmatra klasifikacija prava na najam nekretnine, postrojenja i opreme, kapitalizacija troškova posudbi i sredstava nabavljenih u poslovnoj kombinaciji. Navedeni sadržaji zahtijevaju veću pozornost od one koja im se može dati u ovom Izvještaju Definicije 6. U ovom se Izvještaju sljedeći izrazi upotrebljavaju s određenim značenjem:
\n
Nekretnina, postrojenje i oprema su materijalna sredstva koja:
\n
a)posjeduje poduzeće i koristi se njima u proizvodnji ili u isporuci dobara i usluga, za iznajmljivanje drugima ili u administrativne svrhe i mogu uključivati predmete za održavanje i popravak takvih sredstava;
\n
b)nabavljena su ili izgrađena s namjerom da se neprekidno upotrebljavaju; i
\n
c)nisu namijenjena za prodaju u redovnom tijeku poslovanja.
\n
Prava na najam sredstava koja zadovoljavaju kriterije a), b) i c) mogu se u određenim okolnostima također smatrati kao nekretnine, postrojenje ili oprema.
\n
Fer vrijednost je iznos za koji sredstvo može biti zamijenjeno između poznatog voljnog kupca i prodavača u transakciji koja je vjerojatna.
\n
Iznos koji se može povratiti jest onaj dio neto-knjigovodstvenog iznosa sredstva koji poduzeće može povratiti od budućeg korištenja sredstva, uključujući i njegovu neto-prodajnu vrijednost prilikom otuđenja.
\n
Objašnjenje 7. Nekretnina, postrojenje i oprema često obuhvaćaju velik dio ukupne imovine poduzeća, te su zbog toga značajni u prezentiranju financijskog položaja. Osim toga, udređivanje da li neki izdatak predstavlja sredstvo ili neki rashod može imati značaian učinak na rezultate poslovanja koje poduzeće objavljuje.
\n
Identifikacija nekretnine, postrojenja i opreme 8. Llefinicija u točki 6. navodi kriterije za određivanje da li i pojedine predmete treba klasificirati kao nekretninu, postrojenje ili opremu. U specifičnim okolnostima ili za posebne vrste poduzeća treba prosuditi koji će se kriterij primjenjivati. Može biti prikladno zbrojiti malo značajne predmete, kao što su kalupi, alati i matrice i primijeniti kriterije na zbrojnu vrijednost. Alternativno, poduzeće može odlučiti rashodovati predmet koji bi se inače mogao uključiti u nekretninu, postrojenje i opremu, jer je iznos izdatka neznačajan.
\n
9.Veliki rezervni dijelovi i pomoćna oprema obično se kapitaliziraju i iskazuju kao dugoročna sredstva. Drugi rezervni dijelovi i oprema za održavanje obično se iskazuju kao zaliha i terete prihod kao potrošeni.
\n
Međutim ako se rezervni dijelovi i oprema za održavanje mogu upotrebljavati samo u svezi s nekim predmetom nekretnine; postrojenja i opreme, a očekuje se da će njihova uporaba biti neredovita, može biti opravdano ukupni trošak rasporediti na sustavnoj osnovi svakom obračunskom razdbolju tijekom korisnog vijeka trajanja glavnog predmeta.
\n
10.U određenim okolnostima može se računovodstvo nekretnine, postrojenja i opreme unaprijediti ako se ukupni izdatak rasporedi na njegove sastavne dijelove u slučaju da su oni praktično odvojivi, i da se rade procjene korisnog vijeka trajanja tih dijelova. Na primjer, mjesto da se avion i njegovi motori smatraju jednom jedinicam bilo bi bolje da se s motorima postupa kao s odvojenom jedinicom jer je izvjesno da je njihov vijek trajanja kraći od aviona kao cjeline.
\n
Sastavni dijelovi troška 11. Trošak pojedinačnog predmeta nekretnine; postrojenja i opreme uključuje kupovnu cijenu zajedno s carinom i porezom na promet koji se ne vraća i sve izravne troškove u svezi s dovođenjem sredstava u radno stanje za namjeravanu upotrebu; svi se trgovinski popusti i odbici odbijaju poprispjeću od kupovne cijene. Primjeri troškova koji se mogu izravno pripisati jesu:
\n
a)priprema gradilišta
\n
b)troškovi isporuke i prijenosa
\n
c)troškovi instaliranja, kao što su posebni temelji za postrojenje;
\n
d)honorari za profesionalce (arhitekti, inženjeri, itd.). Financijski troškovi koji se mogu pripisati određenom projektu i koji su nastali do završetka izgradnje također se katkada uključuju u bruto knjigovodstveni iznos sredstva na koji se odnose.
\n
12.Kada je plaćanje za neki predmet nekretnine, postrojenja i opremu u radnom stanju odgođeno preko normalnih kreditnih rokova, može biti opravdano kupnju iskazati u visini novčanog iznosa troška a razliku između tog iznosa i iznosa ukupnih plaćanja iskazati kao kamatu u razdoblje odgode plaćanja.
\n
13.Administrativni i drugi opći upravni rashodi ne smatraju se sastavnim dijelom troška nekretnine, postrojenja i opreme, osim ako se na izvjestan način mogu dovesti u vezu s nabavkom sredstva ili njegovim dovođenjem u radno stanje.
\n
14.Pokusni troškovi kao i oni koji se odnose na razdoblje prije početka proizvodnje neće biti dio troškova nekretnine, postrojenja i opreme ako nisu potrebni za dovođenje sredstava u radno stanje.
\n
Nekretnine, postrojenje i oprema proizvedeni za vlastite potrebe 15. Da bi se došlo do bruto knjigovodstvenog iznosa izgradnje u vlastitoj režiji, primjenjuju se ista načela kao i ona opisana u točkama 11-14. U bruto knjigovodstveni iznos uključeni su troškovi izgradnje koji se odnose izravno na pojedino sredstvo i troškove koji se mogu pripisati izgradnji općenita i mogu se rasporediti na određeno sredstvo. Da bi se došlo do takvih troškova, ne uključuju se bilo kakvi interni profiti.1 16. Troškovi koji nastaju zbog nedjelotvornosti u proizvodnji sredstava za vlastite potrebe zbog privremenoga praznog hoda kapaciteta, štrajkova, ili iz bilo kojih drugih razloga, obično se ne uključuju u bruto knjigovodstveni iznos. Oni se obično uspoređuju s troškovima ekvivalentnog kupljenog sredstva ili, ako poduzeće izgrađuje slična sredstva za prodaju u normalnom tijeku poslovanja, s troškom proizvodnje sredstava za prodaju.
\n
Nenovčana naknada 17. Kada je sredstvo uključeno u nekretninu, postrojenje i opremu nabavljeno u razmjeni za drugo sredstvo njegov se trošak obično određuje prema fer vrijednosti dane naknade. Možda bi bilo prikladno razmotriti također fer vrijednost nabavljenog sredstva, ako je to primjerenije., Prema alternativnom računovodstvenom postupku koji se katkada primjenjuje za razmjenu sredstava, posebice ako su razmijenjena sredstva slična, nabavljeno sredstvo evidentira se po neto knjigovodstvenom iznosu danog sredstva. U svakom se slučaju provodi usklađivanje za svaki saldo primitka ili plaćanja u novcu ili u drugoj naknadi.
\n
18.Kada se sredstvo uključeno u nekretninu, postrojenje i opremu stječe u razmjeni za dionice ili druge vrijednosne papire u poduzeću, obično se evidentira po njegovoj fer vrijednosti ili fer vrijednosti emitiranih vrijednosnih papira, već prema tome što je primjerenije.
\n
1U nekim se zemljama interni profiti ne isključuju do veličine koji se javnim poduzećima priznaju u određivanju naknada koje plaćaju kupci u skladu s odredbama propisa državnih organa Poboljšanje i održavanje 19. Često je teško odrediti da li naknadni izdaci koji se odnose na nekretninu, postrojenje i opremu znače poboljšanja koja bi trebalo dodati bruto-knjigovodstvenom iznosu ili popravke koji trebaju tretirati prihode.
\n
Samo izdatak koji povećava buduće koristi od postojećeg sredstva više od njegova prijašnjeg procijenjenog standarda sposobnosti uključuje se u bruto-knjigovodstveni iznos Primjeri takvih budućih koristi uključuju:
\n
a)produžetak procijenjenog korisnog vijeka trajanja sredstva,
\n
b)povećanje kapaciteta, ili
\n
c)znatno poboljšanje u kvaliteti proizvodnje ili smanjenje prije procijenjenih proizvodnih troškova.
\n
Povrat knjigovodstvenog iznosa Bruto-knjigovodstveni iznos nekretnine, postrojenja i opreme koji se amortiziraju obično se vraća na sustavnoj osnovi za vrijeme njihova vijeka trajanja. Ako je korisnqst nekog predmeta ili grupe predmeta trajno pogoršana, na primjer zbog oštećenja ili tehnološke zastarjelosti, povratni iznos može postati manji od neto-knjigovodstvenog iznosa. U tim se okolnostima, neto-knjigovodstveni iznos smanjuje na iznos koji se može povratiti, a razlika odmah tereti prihod Iznos koji zamjenjuje trošak nabave 21. Ponekad financijski izvještaji koji se inače pipremaju na osnovi troška nabave, uključuju dio ili cjelolkupnu nekretninu, postrojenje i opremu po procijenjenoj vrijednosti umjesto po trošku nabave, a i amortizacija se izračunava u skladu s time. Takve financijske izvještaje treba razlikovati od financijskih izvještaja sastavljenih s namjerom da sveobuhvatno odraze učinke mjenjanja cijena. (Vidi Međunarodni računovodstveni standard 15, Informcija koja pokazuje učinke mijenjanja cijena).
\n
22.Općenito prihvaćena metoda za ponovno iskazivanje vrijednosti nekretnine, postrojenja i opreme jest procjena koju obično rade profesionalno kvalificirani procjenitelji. Ponekad se primjenjuju i druge metode, kao i indeksacija i pozivanje na tekuće cijene.
\n
23.Postoje dvije metode za prezentiranje revaloriziranih iznosa nekretnina, postrojenja i opreme u financijskim izvještajima. Prema jednoj metodi, i bruto-knjigovodstveni iznos i ispravak vrijednosti ponovo se iskazuju da bi se utvrdio neto-knjigovodstveni iznos koji je jednak neto-revaloriziranom iznosu. Prema drugoj metodi ispravak vrijednosti se isključuje, a neto revalorizirani iznos tretira se kao novi bruto-knjigovodstveni iznos. Primijenjena se metoda objavljuje. U svakom slučaju povećanje vrijednosti revalorizacijom i ispravak vrijednosti koji postoji na dan revalorizacije nisu osnova za povećanje prihoda.
\n
24.Različite osnove vrednovanja katkada se primjenjuju u istim financijskim izvještajima da bi se odredio knjigovodstveni iznos odvojenih predmeta unutar svake kategorije nekretnine, postrojenja i opreme ili za različite kategorije nekretnine, postrojellja i opreme. U tim slučajevima potrebno je objaviti uključene bruto-knjigovodstvene iznose po svakoj osnovi.
\n
25.Selektivna revalorizacija sredstave može dovesti do prikaza neodgovarajućih iznosa u financijskim izvještajima. Prema tome, kada revalorlzacija ne pokriva sva sredstva dane skupine primjereno je da se izbor sredstava koja se trebaju revalorizirati izradi na sustavnoj osnovi. Na primjer, poduzeće može revalorizirati sva svoja sredstva navremenskoj osnovi ili može revalorizirati cijelu skupinu sredstava unutar jedinice ili poslujuće kompanije.
\n
26.Nije prihvatljivo da revalorizirani neto, prilikom revalorizacije, knjigovodstveni iznos skupine sredstava bude veći od iznosa te skupine sredstava; koji se može povratiti.
\n
27.Porast neto-knjigovodstvenog iznosa koji proistječe iz revalorizacije nekretnine, postrojenja i opreme obično se pripisuje izravno dioničarskim interesima pod nazivom revalorizacijski višak i obično se smatra da nije raspoloživ za raspodjelu. Smanjenje neto-knjigovodstvenog iznosa proizašlog iz revalorizacije nekretnine, postrojenja i opreme tereti prihod, osim ako se tako smanjenje odnosi na prijašnje povećanje revalorizacije koje je uključeno u revalorizacijski višak kada može teretiti prijašnje povećanje.
\n
Katkada se dogodi da je povećanje koje treba iskazati ispravak ranijeg smanjenja proizašlog iz revalorizacije koja je teretila prihod, u kojem slučaju se porast do visine koja nadoknađuje prije iskazano smanjenje pripisuje prihodu.
\n
28.Učincima na poreze na dobit, ako ih ima, a koji proizlaze iz zamjena drugih iznosa za trošak nabave, bavi se Međunarodni računovodstveni standard 12, Računovodstvo poreza na dobit.
\n
Povlačenja i otuđenja 29. Predmet nekretnine, postrojenja i opreme isključuje se iz financijskih izvještaja kada je otuđen ili kada se za poduzeće više ne očekuje korist od njegove uporabe i otuđenja. 30. Predmeti nekretnine, postrojenja i opreme koji su povučeni iz aktivne upotrebe i drže se za prodaju, iskazuju se po nižoj ili neto-knjigovodstveni iznos ili neto-prodajna vrljednost, a prikazuju se odvojeno u financijskim izvještajima. Svaki očekivani gubitak odmah se priznaje u izvještaju o dobiti.
\n
31.U financijskim izvještajima temeljenim na trošku nabave dobici gubici koji proizlaze iz otuđenja obično se priznaju u izvještaju o dobiti.
\n
32.Kada se revalorizirani predmeti nekretnine, postrojenja i opreme otuđuju, razlika između neto-prihoda od otuđenja i neto- knjigovodstvenog iznoša obično tereti ili se pripisuje prihodu. Iznos koji postoji u revalorizacijskom višku nakon povlačenja ili otuđenja sredstava, a odnosi se na to sredstvo, može se prenijeti u zadržane zarade.
\n
Objavljivanje 33. Određena specifična objavljivanja o računovodstvu za nekretnine, postrojenja i opreme već su utvrđena Međunarodnim računovodstvenim standardom 4, Računovodstvo amortizacije, i Međunarodnim računovodstvenim standardom 5, Informacija koju treba objaviti u financijskim izvještajima.
\n
34.Daljnja objavljivanja koja se, ponekad daju u financijskim izvještajima uključuju:
\n
a)usklađivanje iznosa nekretnine, postrojenja i opreme na početku i završetku obračunskog razdoblja u kojem su prikazani dodaci, prodaje, stjecanje putem poslovnih kombinacija i drugih aktivnosti;
\n
b)iznos plaćanja za nekretnine, postrojenja i opreme tijekom izgradnje ili stjecanja; i
\n
c)knjigovodstveni iznos privremeno nekorištene nekretnine, postrojenja i opreme.
\n
Međunarodni računovodstveni standard 16 Računovodstvo nekretnina, postrojenja i opreme Međunarodni računovodstveni standard 16 sadrži točke 35-51. ovog Izvještaje.
\n
Slandard se treba čitati u kontekstu s točkama 1-34 lzvješteje i s Predgovorom Izvještajima Međunarodnih računovodstvenih standarda.
\n
35.Predmeti određeni u skladu s definicijom u točki 6. ovog Izvještaja trebaju se uključiti pod nekretninu, postrojenje i opremu, u financijskim izvještajima.
\n
36.Bruto - knjigovodstveni iznos sredstva uključenog u nekretninu, postrojenje i opremu treba biti ili trošak nabave ili revalorizacija izračunata u skladu s ovim Standardom. Obračunavanje sredstava uključenih po trošku nabave dano je u točkama 37-43; metoda obračunavanja revaloriziranih sredstava dana je u točkama 44-49.
\n
Iskazivanje sredstava po trošku nabave 37. Trošak sredstva uključenog u nekretninu, postrojenje i opremu treba sadržavati njegovu kupovnu cijenu i sve izravno povezane troškove za dovođenje sredstva u radno stanje za njegovu namjeravanu upotrebu.
\n
38.Trošak nekretnine, postrojenja i opreme izgrađene za vlastite potrebe treba sadržavati one troškove koji se izravno odnose na određena sredstva, kao i one koji se mogu povezati s izgradnjom općenito i mogu se rasporediti na određeno sredstvo. Trošak nedjelotvornosti ne može se uključiti kao, dio takvog troška.
\n
39.Kada je neki predmet nekretnine, postrojenja i opreme stečen u razmjeni ili djelomičnom razmjenom za drugo sredstvo, trošak stečenog sredstva treba se evidentirati ili po fer vrijednosti ili po neto-knjigovodstvenom iznosu ustupljenoga sredstva, usklađenog za svako plaćanje salda ili za primitak novca ili za drugu naknadu. Za te svrhe fer vrijednost može se odrediti pozivanjem bilo na ustupljeno sredstvo bilo na stečeno sredstvo, već prema tome što je primjerenije. Nekretnine, postrojenje i oprema stečeni u razmjeni za dionice ili druge vrijednosne papire u poduzeću trebaju se evidentirati po njihovoj fer vrijednosti ili po fer vrijednosti emitiranih vrijednosnih papira, već prema tome što je primjerenije.
\n
40.Naknadni izdaci u svezi s nekim predmetom nekretnine, postrojenja i opreme trebaju se dodati njihovom kn)igovodstvenom iznosu samo onda ako porast budućih koristi od postojećeg sredstva prelazi njegov prije procijenjeni standard uspjeha.
\n
41.Ako stalno oštećenje sredstva ili grupe sredstava nekretnine postrojenja i opreme uzrokuje da iznos koji se može prodajom povratiti padne ispod neto-knjigovodstvenog iznosa, neto-knjigovodstveni iznos mora se smanjiti na iznos koji se može prodajom nadoknaditi, a razlika odmah tereti prihod.
\n
Predmeti koji su povučeni iz aktivne upotrebe i drže se za otuđenje trebaju se slično tretirati i odvojeno pokazati u financijskim izvještajima.
\n
42.Nekretnina, postrojenje i oprema trebaju se isključiti iz financijskih izvještaja nakon otuđenja ili kada se ne očekuju koristi od njihove daljnje uporabe i otudenja.
\n
43.Dobici ili gubici koji proizlaze iz povlačenja ili otuđenja nekretnine, postrojenja i opreme, a koji su iskazani po trošku, trebaju se priznati u izvještaju o dobiti.
\n
Iskazivanje sredstava po revaloriziranim iznosima 44. Kada su nekretnina, postrojenje i oprema u financijskim izvještajima revalorizirani, cjelokupna se skupina sredstava treba revalorizirati ili se izbor sredstava za revalorizaciju treba sprovesti na sklstavnoj osnovi.
\n
Ta se osnova treba objaviti.
\n
45.Revalorizacija u financijskim izvještajima skupine sredstava ne može imati za posljedicu da neto-knjigovodstveni iznos te skupine postane veći od iznosa povrata sredstava te skupine.
\n
46.Kada su revalorizacijom povećane vrijednosti nekretnina, postrojenje i oprema svaki ispravak vrijednosti koji postoji na datum revalorizacije ne može se pripisati dobiti. 47. Porast neto-knjigovodstvenog iznosa koji proistječe iz revalorizacije nekretnine, postrojenja i opreme treba se izravno pripisati dioničarskim interesima kao revalorizacijski višak, osim u slučaju kada takav porast nije veći od smanjenja proizašlog iz prije evidentirane revalorizacije koja je teretila dobit, kada se može pripisati dobiti. Smanjenje neto-knjigovodstvenog iznosa proizašlog iz revalorizacije nekretnina, postrojenja i opreme treba izravno teretiti dobit, osim u slučaju kad se takvo smanjenje odnosi na povećanje koje je prije evidentirano kao povećanje revalorizacijskog viška i koje nije kasnije ispravljeno ili upotrijebljeno, kada treba izravno teretiti taj konto.
\n
48.Odredbe točaka 40, 41. i 42. također su primjenjive na nekretninu, postrojenje i opremu uključenu u financijskim izvještajima o revalorizaciji.
\n
49.Kod otuđenja prije revaloriziranog predmeta nekretnine, postrojenja i opreme razliku između neto-prihoda od otuđenja i neto knjigovodstvenoo iznosa treba iskazati na teret ili u korist prihoda.
\n
Objavljivanje 50. Osim objavljivanja koje zahtijevaju Međunarodni računovodstveni standard 4, Računovodstvo amortizacije i Međunarodni računovodstveni standard 5, Informacija koju treba objaviti u financijskim izvještajima, treba objaviti i sljedeće:
\n
a)osnove primjenjivane za određivanje bruto-knjigovodstvenih iznosa nekretnine, postrojenja i opreme. Kada su upotrijebljene više od jedne osnove, treba se iskazati bruto-knjigovodstveni iznos za svaku osnovu u svakoj kategoriji; i
\n
b)usvojenu metodu za izračunavanje revaloriziranih iznosa uključujući politiku s obzirom na učestalost revalorizacije u slučajevima gdje se nekretnine, postrojenje i oprema iskazuju u revaloriziranim iznosima. Priroda svakog primijenjenog indeksa, godina svake obavljene procjene i da li je vanjski procjenitelj bio uključen, trebaju se također objaviti.
\n
Datum stupanja na snagu 51. Ovaj međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblje koje počinje s 1. siječnja 1983. ili poslije toga.
\n
Međunarodni računovodstveni standard 17 Računovodstvo najmova Uvod 1. Ovaj izvještaj se bavi računovodstvom najmova. On se ne bavi sljedećim specifičnim vrstama zajmova: (a) Sporazumi o najmu za istraživanje ili korištenje prirodnih bogatstava, kao što su nafta, plin, šume, metali, i druga mineralna prava. (b) Sporazumi o lincencijama za takve predmete kao što su filmovi, video snimke, igrokazi, rukopisi, patenti i autorska prava.
\n
Definicije Sljedeći se izrazi koriste u ovom izvještaju s određenim značenjima:
\n
Najam: sporazum na temelju kojeg najmodavac prenosi na najmoprimca, kao zamjenu za najamniilu, pravo na korištenje nekog sredstva za dogovoreno razdoblje1 Financijski najam: najam kojim se većim dijelom prenose svi rizici i nagrade povezani s vlasništvom nad sredstvom. Vlasništvo se može, ali ne mora, prenijeti.
\n
Poslovni najam: najam osim financijskog najma Neopozivi najam: najam koji se može opozvati samo: (a) u slučaju nekog nepredviđenog događaja, (b) uz dopuštenje najmodavca, (c) ako najmoprimac zaključi novi najam istog ili jednako vrijednog sredstva s istim najmodavcem ili (d) nakon što je najmoprimac platio dodatni iznos, tako da je od početka prilično izvjesno da će se najam nastaviti. Početak najme, raniji od datuma potpisivanja sporazuma o najmu ili od datuma obveze stranaka da će se pridržavati glavnih odredbi najma.
\n
Trajanje najma: neopozivo razdoblje za koje je najmoprimac ugovorio da će unajmiti sredstvo zajedno s daljnjim rokom za koje najmoprimac ima mogućnost izbora nastaviti najam sredstva s ili bez dodatnog plaćanja, s time da je na početku najma prilično sigurno da će najmoprimac tu opciju iskoristi.
\n
Miniminalna plaćanja najma: plaćanja tijekom najama koja se od najmoprimca traže ili se mogu tražiti (isključujući) troškove za usluge i poreze koje treba platiti najmodavac, a koje mu se moraju nadoknaditi) zajedno s:
\n
a)u slučaju najmoprimca, bilo koji iznosi za koje jamči on ili stranka povezana s njim; ili
\n
b)u slučaju najmodavca, bilo koji ostatak vrijednosti kojeg mu jamči najmoprimac ili stranka povezana s njim ili treća neovisna stranka financijski sposobna udovoljiti tom jamstvu:
\n
Međutim, ako najmoprimac ima opciju kupiti sredstvo po cijeni za koju se očekuje da će biti dosta manja od fer vrijednosti na datum kad se opcija kupnje može ostvariti i kada je na početku najma izvjesno da će se ostvariti, minimalna plaćanja najma sadrže minimalne najamnine koje se plaćaju tijekom roka najma i plaćanja potrebna za realizaciju ove opcije kupnje.
\n
Fer vrijednost: iznos za koji bi se sredstvo moglo razmijeniti između upućenog voljnog kupca i upućenog, voljnog prodavača u transakciji koja je pred pogodbom.
\n
Korisni vijek trajanja: je ili (a) razdoblje kroz koje se očekuje da će poduzeće koristiti sredstvo koje se amortizira ili (b) broj proizvoda ili sličnih jedinica koje poduzeće očekuje dobiti od sredstva.
\n
Nezajamčeni ostatak vrijednosti: onaj dio ostatka vrijednosti iznajmljenog sredstva (procijenjenog na početku najma) čiju realizaciju najmodavac ne jamči ili čiju realizaciju jamči samo stranka povezaila s najmodavcem.
\n
Bruto ulaganje u najam: ukupni iznos minimalnih plaćanja najma kod financijskog najma s gledišta najmodavca i bilo koji nezajamčeni ostatak vrijednosti koji se pripisuje najmodavcu.
\n
1Definicija najma uključuje ugovore za najam sredstava koji sadrže odredbe po kojima se najmoprimcu pruža mogućnost stjecanja prava vlasništva nad sredstvom nakon potpunog ispunjavanja dogovorenih uvjeta. U nekim zemljama ovi ugovori opisani su kao ugovori kupovine na otplatu. U nekim zemljama različita imena koriste se za sporazume koji imaju karakteristike najma (na primjer ugovor o najmu broda).
\n
Nezaradeni financijski prihod: razlika između bruto ulaganja najmodavca u najam i njegove sadašnje vrijednosti. Neto ulaganje u najam: brugo ulaganje u najam umanjeno za nezarađeni financijski prihod.
\n
Neto novčana ulagenja: saldo priljeva i odljeva novca glede najma isključujući priljeve koji se odnose na osiguranje, održavanje i slične troškove koji mogu ponovo teretiti najmoprimca. Novčani odljevi uključuju plaćanja za nabavku sredstva, porezna plaćanja, kamatu i sudjelovanje u financiranju treće stranke. Priljevi uključuju primitke od najma, primitke od ostatka vrijednosti, subvencije, porezna umanjenja i druge porezne olakšice ili naplate koji proističu iz najma.
\n
Kamatna stopa sadržana u najmu: diskontna stopa koja izjednačava ukupnu sadašnju vrijednost, a) minimalnih plaćanja najma s gledišta najmodavca i b) nezajamčenog ostatka vrijednosti s fer vrijednošću iznajmljenog sredstva na početku najma umanjen za sve subvencije i porezna umanjenja koje prima najmodavac.
\n
Inkrementalna kamatna stopa na zaduživanje najmoprimca: kamatna stopa koju bi najmoprimac morao platiti za slični najam ili ako se to ne može odrediti, stopa koja bi ga na početku najma u sličnom roku i sa sličnom sigurnošću teretila za zaduživanje novcem potrebnim za kupnju sredstava.
\n
Uvjetovana najamnina: najamnina koja nije određena u iznosu, već se temelji na činitelju koji se ne odnosi samo na protek vremena (tj. postotak od prodaje, iznos upotrebe, indeks cijena, tržišne kamatne stope).
\n
Objašnjenje Klasifikacija najmova 3. Klasifikacija najmova usvojena u ovom Standardu temelji se na tome u kojoj mjeri rizici i koristi svojstveni vlasništvu nad iznajmljenim sredstvom opterećuju najmodavca ili najmoprimca. Rizici uključuju mogućnost gubitka.
\n
Od neiskorištenosti kapaciteta ili tehnološke zastarjelosti i od kolebanja prihoda zbog promjene ekonomskih uvjeta. Koristi mogu predstavljati očekivanja unosnih poslova tokom ekonomskog vijeka trajanja sredstava i dobitke od pđvećane vrijednosti ili realizacije ostatka vrijednosti.
\n
4.Budući da se transakcija između najmodavca i najmoprimca temelji na sporazumu o najmu koji važi za obje strane, primjerno je koristiti dosljedne definicije. Uobičajeno je da obje strane klasificiraju najamninu na isti način. Usprkos tomu primjena ovih definicija u različitim okolnostima dviju strana može ponekad dovesti do toga da isti najam različito klašificiraju najmodavac i najmoprimac.
\n
5.Da li je najam financijski najam ili ne, ovisi više o biti transakcije nego o obliku sporazuma. Najam se klasificira kao financijski najam ako on prenosi uglavnom sve rizike i koristi svojstvene vlasništvu. Takav najam je obično neopoziv i jamči najmodavcu povrat njegovog izdatka kapitala uvećano za prihod od uloženih novčanih sredstava2 Najam se klasificira kao poslovni najam ako se većim dijelom svi rizici i koristi svojstveni vlasništvu ne prenose.
\n
2Primjeri kada se najam može klasificirati kao financijski najam su:
\n
a)Najmom se prenosi vlasništvo nad sredstvom na najmoprimca po završetku trajanja najma.
\n
b)Najmoprimac ima mogućnost kupiti sredstvo po cijeni za koja se očekuje da će biti dosta manja od fer vrijednosti na datum kada mogućnosti može iskoristiti i kada je, na početku najma, dosta sigurno da će se mogućnost ostvariti.
\n
c)Trajanje najma odnosi se na veći dio korisnog vijeka trajanja sredstava.
\n
Pravo vlasništva se može ali ne mora prenijeti.
\n
d)Na početku najma je sadašnja vrijednost minimalnih plaćanja najma veća ili jednaka cjelokupnoj fer vrijednosti iznajmljenog sredstva bez subvencija i poreznih umanjenja (tax credits) najmodavcu u to vrijeme.
\n
Isprava vlasništva se more ali ne mora prenijeti.
\n
Računovodstveni postupak s najmom u financijskim izvještajima najmoprimca 6. Transakcije i drugi događaji trebaju se obračunati i iskazati u skladu s njihovom suštinom i financijskom stvarnošću, a ne samo prema pravnom obliku Dok pravni oblik sporazuma o najmu govori da najmoprimac ne može steči zakonsko pravo na iznajmljenom sredstvu, u slučaju financijskog najma, suština i financijska stvarnost je da najmoprimac stiće ekonomske koristi od korištenja unajmljenog sredstva tokom većeg dijela njegovog trajanja kao naknadu za prihvaćanje obveze da za to pravo plati iznos koji je otprilike jednak fer vrijednosti sredstava i financijskoj naknadi u svezi s tim.
\n
7.Ako se takve najmovne transakcije ne odražavaju u bilanci najmoprimca, ekonomski resursi i razina obveza poduzeća su podcijenjena, i time iskrivljuju financijski pokazatelji. Zbog toga je primjereno da se financijski najam iskaže u bilanci najmoprimca i kao sredstvo i kao obveza za plaćanje budućih najamnina.
\n
Financijski najmovi - određivanje iznosa iznajmljenih sredstva i odgovarajuće obveze 8. Prava i obveze koje proizlaze iz financijskog najma iskazuju se na početku trajanja najma po fer vrijednosti iznajmljene imovine umanjene za subvencije i porezna umanjenja koja prima najmodavac ili, ako je manja po sadašnjoj vrijednosti minimalnih plaćanja najamnina. Na početku, najma sredstvo i obveza za buduće najamnine unose, se u bilancu po istim iznosima.
\n
9.U obračunavanju sadašnje vrijednosti minimalnih plaćanja najamnina, diskontna stopa je kamatna stopa koja se podrazumijeva u najmu ako ju je moguće odrediti; ako ne, koristi se inkrementalna kamatna stopa na zaduživanje najmoprimca.
\n
10.Iznos koji se može otpisati od iznajmljenog sredstva raspoređuje se sustavno na svako obračunsko razdoblje za očekivano vrijeme njegovog korištenja u skladu s politikom amortizacije koju najmoprimac usvaja za sredstva koja posjeduje a koja podliježu amortizaciji. Ako postoji razumna sigurnost da će najmoprimac steči vlasništvo do kraja trajanja najma, očekivano razdoblje korištenja je koristan vijek trajanja sredstva; u protivnom sredstvo se amortizira kroz kraće od razdoblja trajanja najma ili njegovog korisnog trajanja.
\n
11.Razlika između ukupnih minimalnih plaćanja najamnina za vrijeme trajanja najma i početka obveze predstavlja financijski trošak. Ovaj se trošak rasporeduje na razdoblja unutar trajanja najma tako da dade istu periodičnu kamatnu stopu na preostali ostatak obveze za vrijeme svakog razdoblja. U praksi ponekad se koristi neki oblik aproksimacije u cilju pojednostavljenja proračuna.
\n
12.Financijski najam uzrokuje trošak amortizacije za sredstva i financijski trošak za svako obračunsko razdoblje. Zbroj ovih iznosa obično nije isti kao najamnina koja se plaća za to razdoblje i zbog toga nije primjereno za najamnine teretiti prihod. Prema tome, sredstva i obveze s tim u svezi vjerojatno će biti jednake u iznosu poslije početka najma.
\n
Poslovni najmovi 13. Za poslovne najmove izdatak za najamninu (osim troškova za usluge kao što su osiguranje i održavanje) priznaje se na sustavnom temelju koji je tipičan za vremenski uzorak korisnikovih koristi, čak i onda kada plaćanja nisu natom temelju.
\n
Raćunovodstveni postupak s najmovima u financijskim izvještajima najmodavca Financijski najmovi 14. Kod financijskog najma skoro sve rizike i koristi svojstvene vlasništvu najmodavac prenosi, i tako primljene najamnine, najmodavac smatra povratom glavnice i financijskim prihodom koji naplaćuje kao nagradu za svoja ulaganja i usluge.
\n
15.Najmodavac nastoji rasporediti financijski prihod tijekom trajanja najma na sustavnoj i racionalnoj osnovi. Ovaj raspored prihoda obično se temelji na modelu koji održava isti prihod razdoblja od neto ulaganja najmodavca nenaplaćenih u odnosu na financijski najam. Najamnine koje se odnose na obračunsko razdoblje, bez troškova za usluge, povezuje se s bruto-ulaganjem u najam da bi se smanjili i glavnica i nezarađeni financijski prihod.
\n
16.Raspoređujući prihod na sustavnoj osnovi najmodavac priznaje neizvjesnosti koje se odnose primjerice na mogućnost naplativosti najamnine ili buduće razine kamatnih stopa. Što je trajanje najma duže to su veći rizici a iz razloga opreznosti možda bi trebalo izvršiti preinaku modela priznanja prihoda u kojima bi se odrazile nastale okolnosti.
\n
17.Procijenjeni nezajamčeni ostaci vrijednosti korišteni kod izračunavanja bruto-ulaganja najmodavca u najam redovno se preispituju. Ako je bilo stalnih smanjenja u procjeni nezajamčenog ostatka vrijednosti raspored prihoda tokom trajanja najma ispravlja se i svako smanjenje već iskazanih iznosa odmah tereti prihod.
\n
18.Početni izravni troškovi kao što su provizije i honorari za pravne usluge često nastaju kod najmodavca za vrijeme pregovaranja i pripremanja najma. Za financijske najmove ovi početni izravni troškovi nastaju da bi se ostvario financijski prihod i oni su odmah rashod ili se raspoređuju na teret ovog prihoda tijekom trajanja najma. Ovo drugo može se postići tako da nastali trošak tereti prihod i priznaje se, kao prihod u istom razdoblju na ime nezarađenog financijskog prihoda u visini početnih izravnih troškova.
\n
19.Kada se procjenjuje da li će predloženi uvjeti najma dati prihvatljivu dobit na traženo ulaganje, najmodavac će razmotriti novčane tokove povezane s transakcijom najma. U nekim slučajevima na novčane tokove povezane s iznajmljenim sredstvom znatno će utjecati smanjenje ili odlaganje plaćanja poreza na dobit primanja potpisa, i financiranje od strane trećih osoba, kao što je opisano u točki 21.
\n
20.Kada se učinci poreza na dobit koji utječu na novčani tok mogu s dosta sigurnosti predviđjeti, oni se mogu uzeti u razmatranje kod obračunavanja prihoda od najma. U tim se slučajevima, priznanje prihoda od financijskih najmova ponekad temelji na obrascu koji odražava stalni periodični prihod, ne na nenaplaćena neto ulaganja najmodavca nego na njegova nenaplaćena neto novčana ulaganja, što treba razborito uvažiti.
\n
21.Izvjesne transakcije financijskog najma ustrojene su na takav način da uključe barem tri stranke, najmoprimca, najmodavca i jednog ili više dugoročnih vjerovnika, koji osiguravaju dio financiranja nabavke iznajmljenog sredstva obično bez ikakve naknade najmodavcu. Ove transakcije najma ponekad se zovu posredni najmovi (leveraged leases). U ovim slučajevima, najmodavac evidentira svoje ulaganje u najam bez prava na naknadu i financijske troškove povezane s vjerovnicima treće stranke i priznaje financijski prihod na osnovi njegovih novčanih ulaganja nenaplaćenih s osnova financijskog najma.
\n
22.S obzirom da od korištenja neto ulaganja i novčanog neto-ulaganja mogu proizaći potpuno različiti rezultati za raspored prihoda, korištena metoda mora se dosljedno primjenjivati na najmove istog financijskog karaktera i objaviti.
\n
Financijski najmovi proizvođača ili posrednika (dealera) 23. Proizvođači ili posrednici nude kupcima izbor ili da kupe ili da unajme sredstvo. Financijski najam sredstva proizvođača ili posrednika u ulozi najmodavca dovodi do dvije vrste prihoda:
\n
a)profit ili gubitak jednak profitu ili gubitku koji se ostvaruju izravnom prodajom iznajmljenog sredstva po normalnim prodajnim cijenama, primjenjeno za bilo koju količinu ili trgovinske popuste; i
\n
b)financijski prihod tijekom trajanja najma.
\n
24.Prihod od prodaje evidentiran na početku financijskog najma proizvođača ili posrednika u ulozi najmodavea je fer vrijednost sredstva, ili ako je manja, zbroj sadašnjih vrijednosti minimalnih plaćanja najma i procijenjenog nezajamčenog ostatka vrijednosti koji iskazuje najmodavac, izračunato po komercijalnoj kamatnoj stopi. Trošak prodaje od iznajmljene imovine priznat na početku najma je trošak ili knjigovodstveni iznos ako je različit od imovine. Razlika između prihoda od prodaje i troška prodaje je profit od prodaje koji se priznaje u skladu s politikom koje se poduzeće obično pridržava kod prodaja.
\n
25.Proizvođač ili posrednik u ulozi najmodavca ponekad navode umjetno niske kamatne stope da bi privukli kupce. Korištenje takve stope imat će za posljedicu da će preveliki dio ukupnog prihoda od transakcije biti priznat u vrijeme prodaje.
\n
26.Početni izravni troškovi obično terete prihod na početku najma jer se uglavnom odnose na stjecanje profita od prodaje proizvođača ili posrednika.
\n
Poslovni najmovi 27. Kod poslovnog najma rizici i koristi svojstveni vlasništvu nad sredstvom ostaju najmodavcu. Zbog toga najmodavać sredstvo smatra i sredstvom koje se amortizira, a prihode od najamnine uključuje u prihod tijekom trajanja najma.
\n
Proizvođač ili posrednik kao najmodavci ne priznaju profit od prodaje prilikom zakljuđlvanja poslovnog najma, budući da to nije jednako prodaji.
\n
28.Troškovi, uključujući amortizaciju, nastali zarađivanjem najamnine terete prihod. Prihod od najamnine (isključujući primitke od pružanja usluga kao što su osiguranje i održavanje) obično se priznaje na ravnomjernoj osnovici tijekom trajanja najma čak i onda kada primici nisu ravnomjerni, osim ako je druga sustavna osnova primjerenija za vremenski uzorak postupka zarađivanja sadržanog u najmu:
\n
29.Iznajmljeno sredstvo amortizira se u skladu s uobičajenom politikom amortizacije najmodavca za slična sredstva: amortizirani iznos sredstva raspoređuje se na sustavnoj osnovici na svako obračunsko razdoblje za vrijeme njegovog korisnog vijeka trajanja.
\n
30.Početni izravni troškovi koji nastaju posebno zbog stjecanja prihoda od poslovnog najma ili se razgraničuju ili se raspoređuju na prihod tijekom trajanja najma u omjeru prema priznatom prihodu od najma ili se otpisuju u razdoblju u kojem su nastali.
\n
Zemljište i zgrade 31. Najmovi zemljišta i zgrada svrstavaju se kao poslovni ili financijski najmovi na isti način kao najmovi drugih sredstava. Međutim za zemljište je karakteristično da ono obično ima neograničeni vijek korištenja i ako se ne očekuje da će na završetku trajanja najma, vlasništvo priječi na najmoprimca, najmoprimac ne prihvaća gotovo sve rizike i koristi koji su svojstveni vlasništvu. Zbog toga se takav najam ispravno svrstava kao poslovni najam. Premija plaćena za unajmljeno zemljište predstavlja unaprijed plaćene troškove za najamninu koji se amortiziraju tokom trajanja najma 32. Mnoge zgrade koje se iznajmljuju imaju korisni vijek trajanja za koji se očekuje da će dosta priječi kraj najma. Povrh toga, dugoročni najmovi zgrada često sadrže odredbe po kojima se najamnine redovito povećavaju prema tržišnim stopama. Ako se ne očekuje da će se vlasništvo prenijeti ili ako se najamnine redovito usklađuju po tržišnim stopama, najmodavac zadržava znatan dio rizika i koristi koji su svojstveni vlasništvu i takvi najmovi se zbog toga normalno svrstavaju pod poslovne najmove.
\n
Prodaja i povratni najam (leaseback) 33. Transakcija prodaje i povratnog najma uključuje prodaju sredstava od strane prodavača i najam tog istog sredstva natrag prodavaču. Najamnine i prodajna cijena su obično međuovisne jer se o njima pregovara u paketu i ne moraju predstavljati fer vrijednosti. Računovodstveno postupanje s transakcijom prodaje i povratnog najma ovisi o vrsti najma.
\n
34.Ako je povratni najam financijski najam, transakcija je način na koji najmodavac pribavlja novčana sredstva najmoprimcu sa sredstvom kao jamstvom. Iz tog razloga nije primjereno da se višak od prodaje iznad knjigovodstvenog iznosa smatra ostvarenim profitom. Ako se takav višak priznaje on se razgraničava i amortizira tijekom trajanja najma.
\n
35.Ako je povratni najam poslovni najam, a prihod od najamnine i prodajna cijena su određeni po fer vrijednosti, radi se doista o normalnoj prodajnoj transakciji i svaki profit ili gubitak obično se odmah priznaje.
\n
36.Ako je povratni najam poslovni najam, a prodajna cijena manja od fer vrijednosti svalsi profit ili gubitak odmah se priznaje, osim u slučaju ako se gubitak kompenzira budućim prihodom od najamnine po nižoj tržišnoj cijeni, kada se razgraničava i amortizira u omjeru prema plaćanju najamnine za razdoblje kroz koje se očekuje da će sredstvo biti korišteno. Ako je prodajna cijena veća od fer vrijednosti iznos iznad fer vrijednosti se razgraničava i amortizira kroz razdoblje za koje se očekuje da će sredstvo biti korišteno 37. Za poslovne najmove, ako je fer vrijednost u vrijeme transakcije manja od knjigovodstvenog iznosa, gubitak jednak iznosu razlike između knjigovodstvenog iznosa i fer vrijednost priznaje se odmah. Za flnancijske najmove nije potrebno takvo usklađivanje osim ako nije bilo stalnog pada vrijednosti, u kojem slučaju se knjigovodstveni iznos smanjuje na iznos koji se može dobiti od prodaje sredstava u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 16, Računovodstvo nekretnina, postrojenja i opreme.
\n
Objavljivanje Objavljivanje u financijskim izvještajima najmoprimaca 38. Primjereno je da se iznosi sredstava korištenih od strane najmoprimca koja su predmet financijskih najmova iskazuju odvojeno u financijskim izvještajima.
\n
Često je korisno ovo objavljivanje prezentirati za svaku glavnu skupinu sredstava. Ukupni iznos odnosnih obveza prikazuje se ili kao ukupni iznos minimalnih plaćanja najma, s tim da se budući financijski troškovi odbijaju odvojeno ili kao neto sadašnja vrijednost obveza, objavljujući u sažetom obliku kamatne stope korištene kao diskontne stope. Nije primjereno da se obveze za iznajmljena sredstva prikazuju u financijskim izvještajima kao odbitak od iznajmnjenih sredstava.
\n
39.Rashod za najamninu kod poslovnog najma katkada se objavljuje za svako razdoblje za koje se prezentira izvještaj o dobiti. S ovim se namjerava pokazati koliko je mjera ovisnosti poduzeća o iznajmljenim sredstvima prema onima koja su u njegovom vlasništvu.
\n
40.Međunarodnim računovodstvenim standardom s, Informacija koju treba objaviti u financijskim izvještajima, zahtijeva objavljivanje rokova otplate i kamatnih stopa za zajmove koji dospijevaju za više od godinu dana. Za financijske najmove možda bi bilo pogodnije objaviti u kratkom pregledu iznose za buduća plaćanja i razdoblja u kojima će dospjeti (na primjer, svaka od slijedećih pet godina i svako slijedeće razdoblje od pet godina).
\n
Slično, da bi se pokazale obveze poduzeća primjereno je objaviti u kratkom pregledu buduća plaćanja najamnine za poslovne najmove koji se ne mogu opozvati za više od jedne godine i razdoblje u kojima će dospijeti (na primjer, svaka od slijedećih pet godina i svako slijedeće razdoblje od pet godina).
\n
41.Određena druga objavljivanja koja su važna za financijske i poslovne najmove mogu također biti prikladna. Primjeri za to su:
\n
a)priroda svih mogućnosti produžetka ugovora, mogućnosti kupnje ili indeksnih klauzula;
\n
b)financijska ograničenja nametnuta sporazumom o najmu, kao što su ograničenja za dodatno zaduživanje ili buduće unajmljivanje;
\n
c)priroda bilo kojih nepredviđenih prihoda od najamnine kao što su one koje se temelje na korištenju ili prodaji
\n
d)priroda bilo koje nepredviđene obveze u odnosu na očekivane troškove na kraju trajanja najma.
\n
Objavljivanja u financijskim izvješćima najmodavaca 42. Objavljuju se bruto ulaganja najmodavca u financijske najmove i iznos nezarađenog financijskog prihoda. Kao pokazatelj rasta često je korisno objaviti također bruto ulaganje manje nezarađeni prihod u novom poslu koji se zaključio za vrijeme obračunskog razdoblja nakon što se odbiju odgovarajući iznosi opozvanih najmova. Ponekad se objavljuju opći aranžmani najmodavca i buduća minimalna plaćanja najma koja će se primiti za određena buduća razdoblja.
\n
43.Sredstva koja se drže za poslovne najmove obično su u bilancu uključena kao nekretnine, postrojenja i oprema. Često se objavljuje iznos tih iznajmljenih sredstava na svaki datum bilance prezentiran po svakoj važnoj skupini sredstava.
\n
Ponekad se daje informaeija o najmodavčevim općima aranžmanima o najmu, o iznosu prihoda od najamnine iz poslovnih najmova i minimalni budući prihodi od neopozivih najmova, kako u ukupnom tako i u određenim budućim razdobljima.
\n
Međunarodni račnovodstveni standard 17 Računovodstvo najmova Međunarodni računovodstveni standard 17 sadrži točke 44-46 ovog Izvještaja.
\n
Standard se treba čitati u kontekstu s točkama 1-43 ovog Izvještaja i Predgovora Izvještajima o Međunarodnim računovodstvenim stendardima.
\n
Računovodstvo najmova u financijskim izvještajima najmoprimca Financijski najmovi 44. Financijski najam treba se odraziti u bilanci najmoprimca evidentiranjem sredstva i obveze po iznosima jednakim, na početku najma, fer vrijednosti iznajmljenog sredstva, bez potpore i poreznih umanjenja naplativih od strane najmodavca ili, ako je vrijednost manja, po sadašnjoj vrijednosti minimalnih plaćanja najma. Kod izračunavanja sadašnje vrijednosti minimalnih plaćanja najma diskontna stopa je kamatna stopa sadržana u najmu ako se to može utvrditi; ako se ne može, koristi se povećana kamatna stopa kod zaduženja najmoprimca.
\n
45.Najamnine se trebaju podjednako razdijeliti između financijskog troška i smanjenja nepodmirene obveze. Financijski trošak treba rasporediti na razdoblja za tijekom trajanja najma tako da dade istu periodičnu kamatnu stopu na preostali saldo obveze za svako razdoblje. Može se koristiti neki oblik aproksimacije vrijednosti.
\n
46.Financijski najam uzrokuje povećanje troškova amortizacije za sredstvo kao i za financijski trošak za svako obračunsko razdoblje Politika amortizacije za iznajmljena sredstva treba biti u skladu s onom za amortizaciju sredstva koja su u vlasništvu, a terećena amortizacija se treba obračunati na osnovi izloženoj u Međunarodnom računovodstvenom standardu 4, Računovodstvo amortizacije.
\n
Ako ne postoji neka razumna sigurnost da će najmoprimac steči vlasništvo na završetku trajanja najma, sredstvo treba biti u cijelosti amortizirano u razdoblju kraćem od trajanja najma ili njegovog korisnog vijeka trajanja.
\n
Poslovni najmovi 47. Kod poslovnog najma na teret prihoda treba iskazati rashod za najamninu za obračunsko razdoblje, priznat na sustavnoj osnovi, što je primjereno vremenski obrazac korisnikove koristi.
\n
Računovodslvo najmova u financijskim izvještajima najmodavaca Financijski najmovi 48. Sredstvo koje se drži u financijskom najmu treba evidentirati u bilanci ne kao nekretninu, postrojenje i opremu nego kao potraživanje u iznosu jednakom neto ulaganju u najam.
\n
49.Uz razborito razmatranje, priznavanje financijskog prihoda treba se temeljiti na obrašcu koji održava istu periodičnu stopu prihoda bilo nenaplaćenog neto ulaganja najmodavca bilo neto nenaplaćenog novčanog ulaganja koji se odnosi na financijski najam. Korištena metoda treba se primjenjivati dosljedno prema najmovima sličnog financijskog karaktera.
\n
50.Proizvođač lli posrednik u uloži najmodavca mora uključiti, profit od prodaje ili gubitak prihoda u skladu s politikom koju poduzeće obično sprovodi za izravne prodaje. Ako su navedene umjetno niske kamatne stope, profit od prodaje treba ograničiti na iznos koji bi postojao da se za računava komercijalna kamatna stopa. Na početku najma prihod trebaju teretiti početni izravni troškovi.
\n
Poslovni najmovi 51. Sredstva koja se drže za poslovne najmove trebaju se evidentirati kao nekretnina, postrojenje i oprema u bilanci najamodavaca.
\n
52.Prihod od najamnine treba ravnomjerno priznavati za vrijeme trajanja najma, ako je druga sustavna osnova pri mjerenija za vremenski uzorak postupka zarada sadržanog u najmu.
\n
53.Amortizacija iznajmljenih sredstava treba biti sukladna uobičajenoj politici amortizacije najmodavca za slična sredstva, a trošak amortizacije treba se izračunati na osnovi izloženoj u Međunarodnom računovodstvenom standardu 4, Računovodstvo amortizacije.
\n
Računovodstvo transakcija prodaje i povratnog najma 54. Ako neka transakcija prodaje i povratnog najma ima za posljedicu financijski najam, svaki višak prihoda od prodaje iznad knjigovodstvenog iznosa treba odmah priznati u prihod u financijskim izvještajima prodavača-najmoprimca.
\n
Ako se takav višak prizna treba se razgraničiti i amortizirati tijekom trajanja najma.
\n
55.Ako neka transakcija prodaje i povratnog najma ima za posljedicu poslovni nafam i ako je jasno da je transakcija izvršena po fer vrijednosti, svaki profit ili gubitak treba odmah priznati. Ako je prodajna cijena manja od fer vrijenosti svaki profit ili gubitak treba odmah priznati, osim ako je gubitak kompenziran budućim prihodima od najamnine po cijeni manjoj od tržišne cijene, kada ga treba razgraničiti i amortizirati razmjerno plaćanjima najamnine kroz cijelo razdoblje za koje se očekuje da će se sredstvo koristiti. Ako je prodajna cijena veća od fer vrijednosti, iznos veći od fer vrijednosti treba razgraničiti i amortizirati za razdoblje za koje se očekuje da će se sredstvo koristiti. 56. Za poslovne najmove, ako je fer vrijednost u vrijeme transakcije prodafe i povratnog najma manja od knjigovodstvenog iznosa sredstva, mora se odmah priznati gubitak koji je jednak razlici između knjigovodstvenog iznosa i fer vrijednosti.
\n
Objavljivanje Objavljivanja u financijskim izvještajima najmoprimaca 57. Treba se objaviti iznos sredstava koja su predmet financijskih najmova na svaki datum bilance. Obveze u svezi s tim iznajmljenim sredstvima trebaju se prikazati odvojeno od drugih obaeza, praveći razliku između tekućih i dugoročnih.
\n
58.Obveze za minimalna plaćanja najma kod financijskih i neopozivih poslovnih najmova s rokom dužim od fedne godine trebaju se objaviti u sažetom obliku u kojem se daju iznosi i razdoblja u kojima će plaćanja dospjeti.
\n
59.Trebaju se objaviti značajna financijska ograničenja, mogućnosti za obnavljanje ili kupnje nepredviđeni prihodi od najamnina i drugi nepredviđeni događaji koji proizlaze iz najmova.
\n
Objavljivanje u financijskim izvještajima najmodavaca 60. Treba se objaviti na svaki datum bilance bruto ulaganje u najam prikazano kao finanćijski najam, kao i odgovarajući nezarađeni financijski prihod i nezajamčeni ostatak vrijednosti iznajmljenih sredstava.
\n
61.Trebaju se objaviti korištene osnove za raspored prihoda kako bi se dobila ista periodična stopa prihoda, ukazujući da li se prihod odnosi na nenaplaćeno neto ulaganje ili na nenaplaćeno neto novcano ulaganje u najam. Ako se koristi više od jedne osnove, osnova se mora objaviti.
\n
62.Kada znatan dio poslovanja najmodavca obuhvaća poslovne najmove najmodavac treba objaviti iznos sredstava po svakoj glavnoj skupini sredstava zajedno s odgovarajućim ispravkom vrijednosti na svaki datum bilance.
\n
Datum stupanja na snagu 63. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja koja počinju 1. siječnja 1984. ili nakon tog datuma, u skladu s prijelaznim odredbama datim u točki 64.
\n
Prijelazne odredbe za financijske najmove 64. Za razdoblje od četiri godine od dana stupanja na snagu ovog Standarda primjenjivat će se prijelazne odredbe, prema kojima, iako se najmoprimci i najmodavci potiču na punu primjenu odredbi ovog Standarda, mogu ih i ne primjenjivati u cjelini ukoliko se objavi slijedeća informacija:
\n
a)od strane najmoprimca: bilo (a) (i) iznosi sredstava i obveza koji bi bili uključeni u bilancu da su financijski najmovi bili obračunati u skladu sa zahtjevima Standarda, i (ili) učinak na neto dobit koji bi proizašao; ili (b) (i) iznosi najamnina od takvih najmova koji terete prihod i (ili) obveze za najamnine za takve najmove koje su plative u slijedećim obračunskih razdobljima.
\n
b)od strane najmodavaca, metode korištene za priznavanje prihoda pod financijskim najmovima.
\n
Dodatak Ovaj dodatak sastavio je Sekretarijat KMRS kao vodič za tumačenje Izvještaja o Međunarodnom računovodstvenom standardu 17. On nije dio ovog Izvještaja.
\n
Klasifikacija najma Najam je financijski najam ako bitno prenosi sve rizike i koristi svojstvene vlasništvu. Slijedeća skica predstavlja primjere situacija u kojima bi najam bio normalno klasificiran kao financijski najam. Primjeri nužno ne održavaju sve moguće situacije u kojima se najam može klasificirati kao financijski najam niti bi trebalo najam nužno klasificirati kao financijski najam na temelju puta kojim ide na ovoj skici. Suština transakcije određuje klasifikaciju.
\n
Vlasništvo preneseno na kraju trajanja najma Ne Da Najam sadrži mogućnost povoljne kupnje Ne Da Trajanje najma kroz veći dio korisnog vijeka trajanja sredstva Da Ne Sadašnja vrijednost minimalnih plaćanja najamnina veća od ili u biti jednaka fer vrijednosti sredstva Ne Da Poslovni najam Financijski najam Ovu skicu je sastavio Sekretarijat KMRS-a RAČUNOVODSTVO FINANCIJSKOG NAJMA NAJMOPRIMCA *Detaljan pregled ovih skica potrebno je pogledati u izvornom obliku \"Narodnih novina\".
\n
Međunarodni računovodstveni standard 18 Priznavanje prihoda Uvod 1. Ovaj Izvještaj se bavi osnovama za priznavanje prihoda u financijskim izvještajima poduzeća. Izvještaj se odnosi na priznavanfe prihoda koji proizlaze iz tijeka redovitih aktivnosti poduzeća od:
\n
-prodaje robe,
\n
-pružanja usluga, i
\n
-korištenja od strane drugih osoba resursa poduzeća koja donose kamatu, tantijeme i dividende.
\n
2.Ovaj Izvještaj se ne bavi sljedećim posebnim aspektima priznavanja prihoda: (a) dividendi koje proizlaze iz ulaganja koje se obračunavaju po metodi udjela (vidi Međunarodni računovodstveni standard 3, Konsolidirani financijski izvještaji). (b) prihoda koji proizlaze iz ugovora o građenju (vidi Međunarodni računovodstveni standard 11, Računovodstvo ugovora o građenju). (c) prihod koji proizlazi iz sporazuma o najmu (vidi Međunarodni računovodstveni standard), Računovodstvo najmova): (d) prihoda koji proizlaze iz državnih potpora i drugih sličnih pomoći: (e) prihoda od oslguravajućih kompanija koji proizlaze iz ugovora o osiguranju.
\n
3.Primjeri stavaka koje nisu obuhvaćane u definiciji \"prihod\" za svrhu ovog Izvještaja jesu: (a) Ostvareni dobici koji su nastali od otuđenja netekućih sredstava i neostvareni dobici proizašli od posjedovanja netekućih sredstava. (b) Neostvareni dobici od posjedovanja koji proizlaze iz promjene u vrijednosti tekućih sredstava i prihodnih povećanja stada te poljoprivrednih i šumskih prqizvoda. (c) Ostvareni ili neostvareni dobici koji proizlaze iz promjene valutnih tečajeva i usklađivanja koja proizlaze iz prevođenja financijskih izvještaja objavljenih u stranoj valuti. (d) Ostvareni dobici koji proizlaze iz namirenja obveze po manjoj vrijednosti od njenog knjigovodstvenog iznosa. (e) Neostvareni dobici koji proizlaze iz ponovnog iskazivanja knjigovodstvenog iznosa obveze.
\n
Definicije 4. Sljedeći se izrazi primjenjuju u ovom Izvještaju s određenim značenjem:
\n
Prihod je bruto priljev novca, potraživanja ili druga naknada koja proizlazi iz tijeka redovnih aktivnosti poduzeća od prodaje roba, pružanja usluga i od korištenja resursa drugih poduzeća koji donose kamatu tantijeme i dividende. Prihod se mjeri potraživanjima od kupca i komintenata za isporučenu im robu i obavljene usluge te naknadama i zaslugama koje proizlaze iz korištenja resursa kupaca i komintenata. Isključuju se iznosi naplaćeni na ime trećih osoba, primjerice određeni porezi. U zastupničkom odnosu, prihod je iznos od provizije, a ne od bruto priljeva novca, potraživanja ili druge naknade.
\n
Metode dovršenosti ugovora1 jest računovodstvena metoda koja priznaje prihod u izvještaju o dobiti samo onda kadaje prodaja robe ili pružanje usluga po ugovoru dovršena ili je znatnim dijelom dovršena.
\n
Metoda stupnja dovršenosti1 jest računovodstvena metoda koja priznaje prihod u izvještaju o dobiti razmjerno stupnju dovršenja robe ili pružanja usluga prema ugovoru.
\n
Fer vrijednost1 iznos je za koji bi se sredstvo moglo razmijeniti između obaviještenog, voljnog prodavača i obaviještenog, voljnog kupca po transakciji pred pogodbom.
\n
Objašnjenje 5. Priznavanje prihoda uglavnom se odnosi na to kada je prihod priznat u izvještaju o dobiti poduzeća. Iznos prihoda koji proizlazi iz transakcije obično se određuje na temelju sporazuma između strana uključenih u transakciju.
\n
Kada postoje nesigurnosti glede određivanja iznosa ili s time povezanih troškova, te bi nesigurnosti mogle utjecati na utvrđivanje vremena priznavanja prihoda.
\n
Prodaja robe 6. Ključni kriterij za određivanje kada priznati prihod od transakcije koja uključuje prodaju robe jest onaj da je prodavač prenio na kupca značajni dio rizika i koristi vlasništva prodanog sredstva. Primjer značajnog rizika vlasništva, što bi prodavač mogao zadržati, bila bi odgovornost za nezadovoljavajuće izvršenje koje nije pokriveno normalnim odredbama garancije. Ako prodavač zadrži znatni do rizika vlasništva, obično nije primjereno priznati transakciju kao prodaju. Ako prodavač zadrži samo neznačajni dio rizika vlasništva, to u pravilu neće spriječiti priznavanje prihoda, primjerice kada prodavač zadrži pravo vlasništva samo da bi osigurao naplatu dospjelog iznosa.
\n
7.Procjena kada su rizici i koristi vlasništva preneseni na kupca zahtijeva preispitivanje okolnosti u kojima se transakcija obavila. Najćešće prijenos zakonskog prava vlasništva ili ima za posljedicu ili se podudara s prijelazom posjedovanja ili s prijenosom rizika i koristi vlasništva na kupca, kao što je slučaj u većini prodaja na malo. U drugim se slučajevima prijelaz zakonskog prava trlasništva može pojaviti u različito vrijeme od prijelaza posjedovanja ili rizika i koristi vlasništva.
\n
8.Sljedeća razmatranja važna su pri odlučivanju o tome da li su značajni rizici i koristi vlasništva preneseni na kupca: (a) da li neke značajne postupke treba još dovršiti; (b) da li prodavač zadržava i dalje neka prava u upravljanju li da li ima učinkovitu kontrolu nad prenesenom robom u mjeri obično povezanoj s vlasništvom, (c) da li plaćanje duga koji se odnosi na prenesenu robu ovisi o porijeklu prihoda kupca od robe.
\n
9.Na određenim stadijima u posebnim djelatnostima, kao kada su poljoprivredni usjevi požeti ili rude izvađene, izvršenje može biti završeno znatno prije obavljanja transakcije koja stvara prihod. U takvim slučajevima, kada je prodaja osigurana terminskim ugovorom ili državnom garancijom ili gdje postoji homogeno tržište i zanemarljiv rizik da se prodaja neće izvršiti, roba o kojoj je riječ često se procjenjuje po neto prodanoj (ostvarljivoj) vrijednosti. Takvi iznosi, iako nisu prihod kako je određen u ovom Izvještaju, ponekad se priznaju u izvještaju o dobiti i primjereno se opisuju.
\n
Pružanje usluga 10. Prihod od transakcija pružanja usluga obično se priznaje kada je izvršena usluga ili prema metodi postotne dovršenosti ili prema metodi dovršenog ugovora, 1 Ovaj se izraz također primjenjuje u Međunarodnom računovodstvenom standardu 11, Računovodstvo ugovora o građenju. (a) metoda postotne dovršenosti - izvršenje se sastoji od izvođenja više postupaka. Prihod se priznaje pro porcionalno pozivanjem na izvršenje svakog postupka. Prihod priznat po ovoj metodi odredio bi se na temelju prodajne vrijednosti, povezanih troškova, broja postupaka ili druge prikladne osnove Iz praktičnih razloga, kada se usluge pružaju na temelju neodređenog broja postupaka kroz određeno razdoblje, prihod se priznaje ravnomjerno za određeno razdoblje osim ako nije očito da bi neka druga metoda bolje predočila obrazac izvršenja. (b) metoda dovršenog ugovora - izvršenje se sastoji od izvođenja jednog postupka. Alternativno, usluge se pružaju u više od jednog postupka, a usluge koje još treba pružiti tako su važne u odnosu na transakciju u cijelosti da se ne može smatrati posao dovršenim do izvršenja svih tih postupaka.
\n
Metoda dovršenog ugovora odgovara tim obrascima izvršenja i shodno tome prihod se priznaje kada je objavljen jedan ili završni postupak.
\n
Korištenje resursa drugih poduzeća koji donose kamatu, tantijeme i dividende.
\n
11.Korištenje takvih resursa drugih poduzeća donosi: (a) kamate-naknade za korištenje novčanih resursa ili iznosa koji trebaju dospjeti poduzeću: (b) tantijeme-naknade za korištenje takvih sredstava kao što su patenti, zaštitni znakovi i autorska prava; (c) dividende-zarade od držanja ulaganja koja nisu uračunata po računovodstvenoj metodi udjela.
\n
12.Narasli kamati u većini se slučajeva određuju dnevno na temelju nepodmirene glavnice i primjenjive stope. Diskont ili premija na dužničke vrijednosne papire smatraju se kao kamate koje pritječu tijekom razdoblja do dospijeća.
\n
13.Tantijeme pritječu u skladu s uvjetima odgovarajućeg sporazuma i obično se priznaju na toj osnovi ako nije primjerenije, s obzirom na suštinu transakcije, priznati prihod po nekoj drugoj sustavnoj i racionalnoj osnovi.
\n
14.Dividende od ulaganja koje nisu obračunate po računovodstvenoj metodi udjela ne priznaju se u izvještaj o dobiti dok se ne utvrdi pravo na naplatu (vidi Međunarodni računovodstveni standard 3, Konsolidirani financijski izvještaji, za situaciju gdje se ulaganja obračunavaju po računovodstvenoj metodi udjela).
\n
15.Kada kamate, tantijeme i dividende iz inozemstva zahtijevaju dozvolu razmjene, a očekuje se zakašnjenje novčane dozvole, možda će biti potrebno odgoditi priznavanje prihoda.
\n
Učinci neizvjesnosti na prizivanje prihoda 16. Priznavanje prihoda zahtijeva da se prihod može mjeriti i da se u vrijeme prodaje ili pružanja usluga može realno očekivati njegova konačna naplata. Realno očekivanje konačne naplate ne osigurava, samo po sebi, tu naplatu.
\n
17.Gdje nedostaje mogućnost da se s prihvatljivom sigurnošću procijeni naplata u vrijeme prodaje ili pružanja usluga, priznavanje prihoda se odlaže.
\n
U takvim slučajevima može biti primjereno priznati prihod samo onda kada je primljen novac. Tamo gdje ne postoje neizvjesnosti što se tiče konačne naplate, prihod se priznaje u vrijeme prodaje čak i onda kada se novčana plaćanja obavljaju u ratama.
\n
18.Kada se neizvjesnost odnosi na mogućnost naplate i pojavi se nakon vremena prodaje ili pružanja usluga, primjerenije je pripremiti posebnu rezervu da odrazi tu neizvjesnost; nego ispravljati prvobitno zabilježeni iznos prihoda.
\n
19.Neizvjesnost koja se odnosi na mjerenje prihoda može uključiti jedan ili više sljedećih elemenata:
\n
a)Naknada Suštinski kriterij za priznavanje prihoda je da se minimalna naknada, koja se treba dobiti od prodaje robe i pružanja usluga ili od korištenja resursa drugih poduzeća može razumno odrediti. Kada se takva naknada ne može utvrditi urutar prihvatljivih granica, priznavanje prihoda se odlaže.
\n
b)Troškovi (uključujući garancije) U većini situacija mogu se ukupni troškovi (uključujući garancije i druge troškove u svezi s tim, koji će se pojaviti nakon isporuke proizvoda ili pružanja usluga) razborito odrediti i iskazati, te se shodno tome, priznavanje prihoda ne odgađa. Međutim; kada se troškovi koji će se pojaviti ne mogu razborito odrediti, priznavanje prihoda se odgađa.
\n
c)Povrati Kada se poduzeće izloženo znatnoj i predviđljivoj količini robe koja se vraća može biti dovoljno to rezervirati. Međutim, tamo gdje je poduzeće izloženo znatnoj ili nepredviđljivoj količini robe koja se vraća može biti da kriterij za priznavanje prihoda nije bio u potpunosti zadovoljen i, prema tome, priznavanje prihoda se odlaže.
\n
20.Kada se neizvjesnost odnosi na mogućnost mjerenja iznosa prihoda koji proizlazi iz transakcije, obično se takav prihod ne priznaje dok se neizvjesnost ne otkloni. U takvom slučaju, uz uvjet postojanja odgovarajućeg jamstva da će barem troškovi koji se mogu jasno poistovjetiti s transakcijom biti nadoknađeni, primjereno je odgoditi takve troškove za kasnije povezivanje s prihodom.
\n
Nenovčana naknada 21. Za razmjenu nenovčanih sredstava obično se primjenjuje fer vrijednost rezmijenjenih sredstava ili usluga za određivanje iznosa uključenih prihoda.
\n
Tamo gdje se fer vrijednost sredstava na jednoj strani transakcije može odrediti, ta fer vrijednost primjenjuje se pri određivanju iznosa obuhvaćenog prihoda u zamjenu za neslična sredstva. Razmjene sličnih nenovčanih sredstava ili usluga, kao što su transakcije zamjene (swap), ne smatraju se transakcijama koje daju prihod.
\n
Međunarodni računovodstveni standard 18 Priznavanje prihoda Međunarodni računovodstveni standard le obuhvaća točke 22-27 ovog Izvještaja.
\n
Standard se treba čitati u kotekstu s točkama 1 -21 ovog Izvještaja i Predgovora Izvještajima Međunarodnih računovodstvenih standarda. 22. Prihodi od transakcija prodaja i usluga trebaju se priznati kada su zahtjevi u svezi s izvršenjem navedeni u točkama 23 i 24 zadovoljeni, pod uvjetom da u vrijeme izvršenja nije nerazumno očekivati konačno naplaćivanje. Ako je u vrijeme prodaje ili pružanja usluga nerazumno očekivati konačno naplaćivanje, priznavanje prihoda treba se odgoditi.
\n
23.U transakciji koja uključuje prodaju robe, izvršenje se treba smatrati kao dovršeno kada su ispunjeni sljedeći uvjeti: (a) prodavač robe je prenio na kupca veći dio rizika i koristi vlasništva i ako su svi značajni postupci izvršeni a prodavač ne zadržava i dalje upravljanje ili učinkovitu kontrolu nad prenesenom robom do određenog stupnja koji je obično povezan s vlasništvom, i (b) ne postoji velika neizvjesnost u svezi s: (i) naknadom koja će proizaći od prodaje roba; (ii) povezanim troškovima koji su nastali ili će nastati u proizvodnji ili kupnji roba; (iii) razmjerom do koje se roba može vratiti 24. U transakciji koja uključuje pružanje usluga, izvršenje se treba mjeriti ili po metodi dovršenog ugovora ili po metodi postotka dovršenja, prema tome koja od njih se odnosi na prihod od obavljenog posla. U svakom slučaju takvo izvršenje treba se smatrati kao dovršeno kada ne postoji velika neizvjesnost glede: (a) naknade koja će proisteči iz pružanja usluga, i (b) povezanih troškova koji su nastali ili će nastati u pružanju usluge.
\n
25.Prihode koji proizlaze iz korištenja resursa drugih poduzeća koji donose kamate, tantijeme i dividende treba priznati samo kada ne postoji velika neizvjesnost s obzirom na mogućnost mjerenja ili naplate. Ti se prihodi priznaju po sljedećoj osnovi: (a) kamate: na vremenski proporcionalnoj osnovi, uzimajući u obzir nenaplaćenu glavnicu i primjenjivu stopu; (b) tantijeme: na osnovi nastanka u skladu s uvjetima odgovarajućeg ugovora; (c) dividende od ulaganja koja nisu obračunata po računovodstvenoj metodi udjela, kada je dioničarevo pravo,na naplatu utvrđeno.
\n
Objavljivanje 26. Osim objavljivanja koje se zahtijeva u Međunarodnom računovodstvenom standardu 1, Objavljivanje računovodstvenih politika i Međunarodnom računovodstvenom standardu 5, Informacija koju treba objaviti u financijskim izvještajima, poduzeće također treba objaviti okolnosti u koji ma je priznavanje prihoda bilo odgođeno za vrijeme trajanja odredbe o znatnim neizvjesnostima Datum stupanja na snagu Ovaj Međunarodni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja s početkom 1. siječnja 1984. ili poslije toga.
\n
Dodatak Ovaj dodatak samo objašnjava i nije sastavni dio računovodstvenog standarda izloženog u ovom Izvještaju. Svrha je dodatka da pokaže primjenu Standarda na izvjestan broj komercijalnih situacija, nastojeći da pomogne u razjašnjavanju primjene Standarda.
\n
A. Prodaja robe 1. \"Prihvaćen račun\" prodaje, to jest isporuka kasni na zahtjev kupca, ali kupac uzima pravo vlasništva i prihvaća račun Prihod se treba priznati bez obzira na to što fizička isporuka nije dovršena, sve dok i postoji bilo koje očekivanje da će isporuka biti obavljena.
\n
Međutim, predmet mora biti pri ruci, identificiran i spreman za isporuku kupcu u vrijeme kada je prodaja priznata, a ne kada postoji samo namjera da se roba na vrijeme nabavi ili proizvede za isporuku.
\n
2.Isporuka uz uvjete (a)postavljanje i nadzor to jest roba, je prodana ali uz uvjet da bude postaljena, nadzirana,itd.
\n
b)Po odobrenju
\n
c)Garantirane prodaje to jest isporuka je izvršena uz neograničeno pravo kupca na povrat
\n
d)Konsignacijske prodaje to jest isporuka se obavlja tako da primatelj preuzima na sebe prodaju robe za račun pošiljatelja
\n
e)Plaćanje prilikom isporuke 3. Rezervirane prodaje, to jest one prodaje gdje kupac plaća prodavaču robu na rate, a prodavač isporućuje robu tek nakon izvršenog konačnog plaćanja.
\n
4.Posebne narudžbe i isporuke, to jest gdje je plaćanje (ili djelomično plaćanje) primljeno za robu koje u tom trenutku nema na zalihi, tj. robu za, zalihe se tek treba proizvesti ili isporučiti izravno potrošaču od treće stranke.
\n
Prihod se obično ne treba priznati dok potrošač ne prihvati isporuku, a postavIjanje i nadzor nisu dovršeni. Međutim, u nekim slučajevima proces postavljanja može biti po prirodi tako jednostavan da će biti primjereno priznati prodaju usprkos tomu što postavljanje još nije dovršeno (npr. postavljanje tvornički testiranog televizora obično zahtijeva samo raspakiranje i spoj sa strujom i antenom), u drugim slučajevima nadzor se može obaviti samo u svrhu konačnog određivanja ugovornih cijena (na primjer isporuka rude, šećera, soje, graha itd.) i može biti primjereno priznati procijenjeni iznos prihoda na datum isporuke ili na drugi prikladan datum. Prihod ne treba; priznati sve dok isporuku i formalno nije prihvatio kupac ili sve dok vremenski rok za odbijanje nije istekao. Priznanje prihoda u takvim okolnostima ovisit će o suštini sporazuma. U slučaju normalnih prodaja na malo (npr. lanac velikih trgovačkih kuća nudi vraćanje novca ako u cijelosti niste zadovoljni) može biti primjereno priznati prodaju, ali uvesti odgovarajuće rezerviranje za povrate temeljene na ranijem iskustvu. U drugim slučajevima, suština sporazuma može zapravo biti konsignacijska prodaja, kada treba postupiti kako je dolje naznačeno. Prihod ne treba priznati sve dok se roba ne proda trećoj stranci.
\n
Prihod ne treba priznati dok prodavač ili njegov zastupnik ne primi novac. Prihode od takvih prodaja ne treba priznati sve dok se roba ne isporuči.
\n
Međutim, kada iskustvo pokaže da je većina takvih prodaja obavljena do kraja, prihod se može priznati kada je primljen znatan polog. Prihode od takvih prodaja ne treba priznati dok se roba ne isporuči kupcu.
\n
5.Sporazumi o prodaji/ponovnoj kupnji (osim transakcija trampe), to jest gdje prodavač istodobno prihvaća kasnije ponovno kupiti istu robu.
\n
6.Prodaja posrednicima, to jest gdje se roba prodaje distributerima, preprodavačima ili drugim osobama za ponovnu prodaju.
\n
7.Pretplate na tiskana djela i snimljeni materijal 8. Prodaje na otplatu 9. Prodaja nepokretne imovine Za takve transakcije, koje su u suštini financijski sporazumi; novčani priljev koji iz toga proizlazi nije prihod, kako je definiran i ne treba ga priznati kao prihod. Prihod od takvih prodaja može se općenito priznati ako je prenesen veći dio rizika vlasništva; međutim, u nekim okolnostima kupac može biti zapravo posrednik, i u takvim će se slučajevima prodaja smatrati kao konsignacijska prodaja. Primljen ili zaračunan prihod treba se odgoditi i priznati ili ravnomjerno tijekom vremeila ili, gdje se isporučeni predmeti razlikuju po vrijednosti od razdoblja do razdoblja, prihod se treba temeljiti na prodajnoj vrijednosti isporučenog predmeta u odnosu prema ukupnoj prodajnoj vrijednosti svih predmeta obuhvaćenih pretplatom.
\n
Kada se naknada prima u otplatama, prihod koji se može pripisati prodajnoj cijeni bez kamata treba se priznati na datum prodaje. Dio koji se odnosi na kamatu treba priznati kao prihod razmjerno prema naplaćenom saldu koji se duguje prodavaču. Ako naplata objektivno nije sigurna, prihod treba priznati kako otplate pristižu. Kada se nekretnina proda, prihod se obično prizna kad kupac preuzme posjed. Međutim, plaćanje kupaca ili druga obveza kupca mogu biti nedovoljni da pruže sigurnost o konačnoj isplati. Premda je sigurnost prodavača obično zajamčena njegovom mogućnošću oduzimanja nekretnine ili primjenom drugih pravnih sredstava u slučaju neispunjenja obveza kupca, bilo bi neprimjerno priznati prihod u cijelosti u vrijeme prodaje. U tim okolnostima transakcija se treba obračunati kako otplate pristižu.
\n
10.Trgovaćki popusti i količinski rabati Dobiveni trgovački popusti i količinski rabati nisu uključeni u definiciju prihoda, jer predstavljaju smanjenje troška. Takvi trgovački popusti i količinski rabati trebaju se odbiti pri utvrđivanju prihoda.
\n
B. Pružanje usluga 1. Naknade za postavljanje U slučajevima gdje naknade za postavljanje nisu povezane s prodajom proizvoda treba ih priznati kao prihod samo kada je oprema postavljena i kada je prihvaćena od strane kupca.
\n
2.Naknade za servisiranje uključene u cijenu proizvoda Tamo gdje je u prodajnoj cijeni proizvoda uključen iznos za naknadno servisiranje koji se može identificirati, primjerice u vrijeme garantnog roka, obično je primjereno odgoditi odgovarajući dio prodajne cijene i priznati ga kao prihod za odgovarajuće razdoblje.
\n
3.Provizije propagandnih i osiguravajućih agencija Prihod se treba priznati kada je usluga dovršena. Za propagandrie agencije, medijske će se provizije obično priznati kada se oglas dotični ili reklama pojavi u javnosti, suprotno proizvodnoj proviziji koja se se priznati kada je projekt dovršen. Provizije osiguravajuće agencije treba priznati na datum stvarnog početka ili obnavljanja odgovarajućih polica. U nekim se okolnostima provizija može uskladiti ovisno o dosadašnjim iskustvima s policama odštetnim zahtijevima u vezi polica koje je izdao zastupnik. Za slučajeve gdje se očekuje da će se polica trebati servisirati za vrijeme njenog trajanja, provizija ili njen odgovarajući dio mogli bi se priznati za to razdoblje.
\n
4.Provizije za financijske usluge Financijska se usluga može obaviti kao jedan postupak ili se može pružati kroz stanovito vrijeme. Slično tomu, potraživanja za takve usluge mogu se iskazati u jednom iznosu ili u dijelovima, u razdoblju pružanja usluge ili trajanja transakcije na koju se odnose. Takva se potraživanja mogu naplatiti u cijelosti kada su nastala ili dodati zajmu ili drugom računu i naplatiti u dijelovima. Pri priznavanju takvog prihoda treba stoga, imati u vidu sljedeće
\n
a)da li je usluga pružena \"jednom za svagda\" ili se temelji na \"neprekidnoj osnovi\";
\n
b)nastanak troškova povezanih s uslugom;
\n
c)kada će se naplatiti pružena usluga.
\n
Općenito, provizije zaračunane za pripremu ili odobrenje zajma ili drugih pogodnosti treba priznati kada ugovorena obveza stupi na snagu. Naknade za preuzete obveze, pogodnosti ili upravljanje zajmovima koji se odnose na kontinuirane obveze ili usluge obično treba priznati tijekom trajanja zajma ili pogodnosti, imajući u vidu iznos nenaplaćene obveze, prirodu pruženih usluga i vremensko raspoređivanje troškova koji se na to odnose.
\n
5.Naknade za prijem Prihod od umjetničkih predstava, banketa i drugih posebnih događaja treba priznati kada se događaj održi. Kada je pretplata za određeni broj događaja prodana, naknadu treba rasporediti na svaki događaj na sustavnoj i racionalnoj osnovi.
\n
6.Naknade za podućavanje Prihod treba priznavati tijekom razdoblja podučavanja.
\n
7.Naknade za pristup, ulaz i članstvo Priznavanje prihoda iz ovih izvora ovisi o prirodi pruženih usluga.
\n
Ako naknada predstavlja samo članstvo, a sve se druge usluge ili proizvodi plaćaju odvojeno, ili ako postoji odvojena godišnja pretplata, naknada se treba priznati kada je primljena. Ako naknada omogućuje članu usluge ili publikacije koje će primati tijekom godine, naknada se treba priznati na sustavnoj i racionalnoj osnovi, vodeći računa o vremenskom usklađivanju i prirodi svih pruženih usluga.
\n
8.Franšize Općenito, franšize mogu obuhvatiti pribavljanje bilo koje kombinacije početnih i naknadnih usluga, opreme i drugih isporuka, \"know-how\" itd. Često je određivanje takvih stvari i raspored franšiza teško i zahtijeva odrobnu procjenu. Kao opći vodič mogu biti prikladne sljedeće metode za priznavanje:
\n
-dio početne franšize koja se odnosi na materijalna sredstva (ako ih ima) treba priznati kada su predmeti isporučeni ;
\n
-dio koji se odnosi na buduće usluge (ako ih bude) lreba odgoditi i priznati kao prihod kada su usluge izvršene;
\n
-ako nisu kontinuirane naknade koje se prema ugovoru primaju dovoljne da pokriju trošak i razumnu razinu profita za kontinuirane usluge, priznavanje nekih ili svih početnih franšiza treba se odgoditi.
\n
Međunarodni računovodstveni standard 19 Računovodstvo mirovina u financijskim izvještajima poslodavaca Uvod 1. Ovaj Izvještaj bavi se računovodstvom mirovina u financijskim izvještajima poslodavaca. Otpremnine, odložene kompenzacije plaća, otpremnine za dugu službu, posebni planovi ranijeg ili kasnijeg umirovljenja, planovi zdravstvene i socijalne skrbi ili planovi posebnih premija ne obrađuju se u ovom Izvještaju, premda, ako su njihova prevladavajuća obilježja ista kao i ona kod mirovina, bilo bi obično primjenjeno obračunati ih na način sličan mirovinskim planovima.
\n
2.Mirovinski planovi često uključuju zasebne fondove u koje se uplaćuju doprinosi i iz kojih se isplaćuju mirovine; ovaj se Izvještaj primjenjuje bez obzira na to da li je takav fond stvoren ili nije. On se ne bavi računovodstvom takvih fondova.
\n
3.Uobičajeni nosilac ulaganja za takve fondove jest ugovor o osiguranju.
\n
Mirovine osigurane takvim ugovorom ne trebaju imati izravnu ili automatsku povezanost s obvezama koje je preuzeo poslodavac. Odnosi računovodstva i ulaganja u fondove za mirovinske planove koji uključuju osigurane sheme isti je i za privatne aranžmane ulaganja te su, prema tome, unutar djelokruga ovog Izvještaja. 4. Premda se pod određenim okolnostima (npr. kada mirovinski planovi obuhvaćaju samo nekoliko zaposlenih), pri nekim aktuarijskim metodama procjene (kao što su neke metode procjene planiranih mirovina), aktuarijski proračuni rade se za svakog zaposlenog, rasprava je u ovom Izvještaju, radi jednostavnosti, više napisana u smislu skupine zaposlenih negoli u smislu pojedinaca.
\n
Definicije 5. Sljedeći se izrazi u ovom Izvještaju primjenjuju s određenim značenjima:
\n
Mirovinski planovi jesu aranžmani, formalni ili neformalni, kojima poslodavac osigurava mirovine za zaposlene pri završetku ili nakon završetka službovanja (bilo u obliku godišnjeg prihoda bilo kao paušalni iznos), kada se takve mirovine mogu odrediti ili procijeniti prije umirovljenja iz odredaba nekog dokumenta ili iz poslodavčeve prakse.
\n
Definirani planovi doprinosa jesu mirovinski planovi po kojima su iznosi koje treba platiti kao mirovine utvrđene prema doprinosima fondu zajedno sa zaradom od ulaganja u taj fond.
\n
Definirani planovi mirovna jesu mirovinski planovi po kojima su iznosi koje treba platiti kao mirovine određive obično u odnosu prema zaradama zaposlenog i/ili godinama radnog staža.
\n
Konačni plan isplata definirani je plan mirovina koji obećava mirovine temeljene na primanju zaposlenog prilikom umirovljenja ili pred samo umirovljenje.
\n
Primanje koje se uzima u obzir za tu svrhu nekada je ono u posljednjoj godini, a nekada je to prosjek određenog broja godina, kako je specificirano u planu.
\n
Ulaganje u fondove jest neopoziv prijenos sredstava na subjekt koji je zaseban od poslodavčeva poduzeća, kako bi se udovoljilo budućim obvezama za isplatu mirovina. Akturijska procjena jest postupak kojim se aktuar koristi kako bi procijenio sadašnju vrijednost mirovina koju treba isplatiti prema mirovinskom planu i sadašnje vrijednosti sredstava plana te, ponekad, budućih doprinosa. Metode procjene dospjelih mirovina jesu aktuarijske metode procjene koje odražavaju mirovine temeljene na službi koju su zaposleni obavili do datuma procjene. Takve metode mogu sadržati pretpostavke glede planiranih razina plaća do datuma umirovljenja.1 Metode procjene planiranih mirovina jesu aktuarijske metode procjene koje odražavaju mirovine temeljene na službi koju su zaposleni obavili i koju će obaviti do datuma aktuarijske procjene i mogu uključiti pretpostavke glede planiranih razina plaća do datuma umirovljenja.1 Trošak tekuće službe znači trošak za poslodavca po mirovinskom planu za službovanje zaposleriih koji sudjeluju u planu, iz kojega su isključeni oni elementi troška koji su identificirani kao trošak minule službe, iskustvena prilagođavanja i učinci promjene u aktuarijskoj pretpostavci. Trošak minulog rada jest aktuarijski određen trošak proistekao iz uvođenja mirovinskog plana, pri poboljšavanjima takvog plana, ili pri ispunjenju minimalnih