Zakon o lijekovima - Zakon.hr

Ukratko

Ovaj Zakon regulira sve aspekte lijekova u Republici Hrvatskoj kako bi se osigurala njihova djelotvornost, kvaliteta i sigurnost za zdravlje ljudi. On obuhvaća postupke od ispitivanja do stavljanja u promet, proizvodnje, nadzora i oglašavanja lijekova.

Što regulira

Postupak ispitivanja i stavljanja lijekova u promet.
Proizvodnju, označivanje, klasifikaciju i promet lijekovima.
Farmakovigilanciju (praćenje sigurnosti lijekova), provjeru kakvoće i oglašavanje.
Opskrbu hrvatskog tržišta lijekovima te nadzor nad lijekovima, ispitivanim lijekovima, djelatnim i pomoćnim tvarima.

Koga se tiče

Sve subjekte uključene u ispitivanje, proizvodnju, promet i nadzor lijekova.
Građane Republike Hrvatske, jer se Zakonom osigurava dostupnost sigurnih i kvalitetnih lijekova.

Ključne točke

Lijek je svaka tvar ili kombinacija tvari koja ima svojstva liječenja ili sprječavanja bolesti kod ljudi, ili se koristi za obnavljanje, ispravljanje, prilagodbu fizioloških funkcija ili medicinsku dijagnozu.
Tvari koje čine lijek mogu biti ljudskog, životinjskog, biljnog ili kemijskog podrijetla.
Djelatna tvar je ona namijenjena za proizvodnju lijeka koja postaje aktivni sastojak.
Zakon prenosi u hrvatski pravni poredak niz direktiva i uredbi Europske unije koje se odnose na lijekove za primjenu kod ljudi, uključujući one o cijenama, kliničkim ispitivanjima, dobroj kliničkoj i proizvođačkoj praksi, te farmakovigilanciji.

Tekst zakona

Zakon o lijekovima - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26 EU 2024/2679 × Upozorenje Funkcionalnost kopiranja je dost

upna samo prijavljenim korisnicima. Prijava / Registracija U redu Povezani zakoni Zdravlje i zdravstvo Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji Zakon o zaštiti od buke Zakon o zaštiti i spašavanju Zakon o zaštiti na radu Zakon o zdravstvenoj zaštiti Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju Zakon o zaštiti okoliša Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji Zakon o zaštiti prava pacijenata Zakon o zaštiti znaka i naziva Crveni križ Zakon o Hrvatskom crvenom križu Zakon o ustanovama Zakon o sanitarnoj inspekciji Zakon o zaštiti od neionizirajućeg zračenja Zakon o doprinosima Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i dokazivanju smrti Zakon o primaljstvu Zakon o fizioterapeutskoj djelatnosti Zakon o lijekovima Zakon o medicinskim proizvodima Zakon o liječništvu Zakon o dentalnoj medicini Zakon o sestrinstvu Zakon o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti Zakon o ljekarništvu Zakon o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu Zakon o obveznom zdravstvenom nadzoru radnika profesionalno izloženih azbestu Zakon o uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu radnika profesionalno izloženih azbestu Zakon o djelatnostima u zdravstvu Zakon o kemikalijama Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija Zakon o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti Zakon o krvi i krvnim pripravcima Zakon o biocidnim pripravcima Zakon o primjeni ljudskih tkiva i stanica Zakon o presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja Zakon o predmetima opće uporabe Zakon o vodi za ljudsku potrošnju Zakon o provedbi uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 528.2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi stavljanja na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda Zakon o jedinstvenom tijelu vještačenja Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj Zakon o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja Zakon o psihološkoj djelatnosti Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom Zakon o djelatnosti psihoterapije Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2017/745 o medicinskim proizvodima i Uredbe (EU) 2017/746 o in vitro dijagnostičkim medicinskim proizvodima Zakon o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom Zakon o kretanju slijepe osobe uz pomoć psa vodiča Zakon o listi profesionalnih bolesti Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2017/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008 Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite Zakon o uzimanju i presađivanju ljudskog tijela u svrhu liječenja Zakon o podacima i informacijama u zdravstvu Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 536/2014 Europskog parlamenta i vijeća od 16. travnja 2014. o kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi te o stavljanju izvan snage Direktive 2001/20/EZ Zakon o korištenju psa pomagača Zakon o privremenoj mjeri u području obveznoga zdravstvenog osiguranja Zakon o provedbi Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/161 оd 2. listopada 2015. o dopuni Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem detaljnih pravila za sigurnosne oznake na pakiranjima lijekova za humanu primjenu Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece Zakon o prijenosu osnivačkih prava nad Općom županijskom bolnicom Vukovar i bolnicom hrvatskih veterana na Republiku Hrvatsku Zakon o obaveznom cijepljenju protiv ospica (Morbili) Zakon o obaveznom cijepljenju protiv rubeole i obaveznom prijavljivanju oboljenja Zakon o Registru osoba s invaliditetom Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2021/2282 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o procjeni zdravstvenih tehnologija i izmjeni Direktive 2011/24/EU Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2023/1322 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2023. o Agenciji Europske unije za droge (EUDA) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1920/2006 Zakon o lijekovimapročišćeni tekst zakona NN 76/13, 90/14, 100/18, 136/25 na snazi od 06.11.2025. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISIArhiva:Zakon o lijekovima 2018-2025Zakon o lijekovima 2013-2018Zakon o lijekovima 2007-2013Ministarstvo zdravstvaAgencija za lijekove i medicinske proizvodeEMA - European medicines agency I. OPĆE ODREDBE Članak 1.

(1)Radi osiguranja djelotvornih, kvalitetnih i sigurnih lijekova kao proizvoda od posebnog značaja za zdravlje ljudi ovim se Zakonom utvrđuje postupak ispitivanja i stavljanja u promet, proizvodnja, označivanje, klasifikacija, promet, farmakovigilancija, provjera kakvoće, oglašavanje, opskrba hrvatskog tržišta lijekovima i nadzor nad lijekovima, ispitivanim lijekovima, djelatnim i pomoćnim tvarima.

(2)Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu i propisima koji se donose na temelju njega, a koji imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod. Članak 2. (NN 136/25)

(1)Ovim Zakonom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:

Direktiva Vijeća 89/105/EEZ od
prosinca
o transparentnim mjerilima kojima se utvrđuje određivanje cijena lijekova za primjenu kod ljudi i njihovo uvrštenje u nacionalne sustave zdravstvenog osiguranja (SL L 40,
1989.),
Direktiva 2001/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
travnja
o usklađivanju zakonodavstva i drugih propisa država članica koji se odnose na primjenu dobre kliničke prakse pri provođenju kliničkih ispitivanja lijekova za primjenu kod ljudi (SL L 121,
2001.),
Direktiva Komisije 2005/28/EZ od
travnja
kojom se propisuju načela i detaljne smjernice dobre kliničke prakse za lijekove za primjenu kod ljudi koji su u fazi ispitivanja te zahtjevi za odobravanje proizvodnje i uvoza tih lijekova (SL L 91/13,
2005.),
Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
studenoga 2001., o Zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za primjenu kod ljudi (SL L 311,
2001.),
Direktiva 2002/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
siječnja
koja dopunjuje Direktivu 2001/83 Europskog parlamenta i Vijeća od
studenoga
o Zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za primjenu kod ljudi (SL L 33/30,
2003.),
Direktiva Komisije 2003/63/EZ od
lipnja
koja dopunjuje Direktivu 2001/83 Europskog parlamenta i Vijeća od
studenoga
o Zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za primjenu kod ljudi (SL L 159,
2003.),
Direktiva Komisije 2003/94/EZ od
listopada
o načelima i smjernicama dobre proizvođačke prakse za lijekove za primjenu kod ljudi i ispitivane lijekove za primjenu kod ljudi (SL L 262/22,
2003.),
Direktiva 2004/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
ožujka
o tradicionalnim biljnim lijekovima (SL L 136,
2004.),
Direktiva 2004/27/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
ožujka
kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 2001/83/EZ o Zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za primjenu kod ljudi (SL L 136,
2004.),
Direktiva 2008/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
ožujka
koja dopunjuje Direktivu 2001/83 Europskog parlamenta i Vijeća od
studenoga
o Zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za primjenu kod ljudi (SL L 81,
2008.),
Direktiva 2009/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
lipnja
koja dopunjuje Direktivu 2001/83 Europskog parlamenta i Vijeća od
studenoga
o Zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za primjenu kod ljudi (SL L 168,
2009.),
Direktiva Komisije 2009/120/EZ od
listopada
koja dopunjuje Direktivu 2001/83 Europskog parlamenta i Vijeća od
studenoga
o Zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za primjenu kod ljudi (SL L
2009.),
Direktiva 2010/84/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
prosinca
koja dopunjuje Direktivu 2001/83 Europskog parlamenta i Vijeća od
studenoga
o Zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za primjenu kod ljudi (SL L 276,
2011.),
Direktiva 2011/62/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
lipnja
koja dopunjuje Direktivu 2001/83 Europskog parlamenta i Vijeća od
studenoga
o Zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za primjenu kod ljudi (SL L 174,
2011.),
Direktiva 2012/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
listopada
koja dopunjuje Direktivu 2001/83/EZ vezano uz farmakovigilanciju (SL L 299,
2012.).

(2)Ovim se Zakonom uređuje provedba sljedećih uredbi: 1. Uredba (EZ) broj 141/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1999. o lijekovima za rijetke i teške bolesti (SL L 18, 22. 1. 2000.), 2. Uredba Komisije (EZ) broj 847/2000 od 27. travnja 2000. koja utvrđuje mjerila za određivanje lijeka kao lijeka za rijetke i teške bolesti i definicije pojmova »sličan lijek« i »klinička superiornost« (SL L 103, 28. 4. 2000.), 3. Uredba (EZ) broj 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. kojom se utvrđuju postupci Zajednice za odobravanja i nadzor lijekova za primjenu kod ljudi i životinja i kojom se osniva Europska agencija za lijekove (SL L 136, 30. 4. 2004.), 4. Uredba (EZ) broj 1901/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o lijekovima za pedijatrijsku primjenu (SL L 378, 27. 12. 2006.), 5. Uredba (EZ) broj 1902/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o lijekovima za djecu i koja dopunjuje Uredbu broj 1901/2006 o lijekovima za pedijatrijsku primjenu (SL L 378, 27. 12. 2006.), 6. Uredba (EZ) broj 1394/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. koja dopunjuje Direktivu 2001/83 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o Zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za primjenu kod ljudi i Uredbu (EZ) broj 726/2004 (SL L 324, 10. 12. 2007.), 7. Uredba Komisije (EZ) broj 658/2007 od 14. lipnja 2007. o kaznama za povredu obveza koje se odnose na odobrenja izdana na temelju Uredbe EZ broj 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 155, 15. 6. 2007.), 8. Uredba Komisije (EZ) broj 1234/2008 od 24. studenoga 2008. o ispitivanju izmjena uvjeta odobrenja za stavljanje u promet lijekova za primjenu kod ljudi i životinja (SL L 334/7, 12. 12. 2008.), 9. Uredba Komisije (EU) broj 712/2012 od 3. kolovoza 2012. koja izmjenjuje Uredbu (EZ) br. 1234/2008 o ispitivanju izmjena uvjeta odobrenja za stavljanje u promet lijekova za primjenu kod ljudi i životinja (SL L 209, 4. 8. 2012.), 10. Uredba (EU) br. 1027/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. koja dopunjuje Uredbu (EZ) broj 726/2004 o farmakovigilanciji (SL L 316, 14. 11. 2012.) 11. Uredba (EU) 2022/123 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. siječnja 2022. o pojačanoj ulozi Europske agencije za lijekove u pripravnosti za krizne situacije i upravljanju njima u području lijekova i medicinskih proizvoda (Tekst značajan za EGP) (SL L 20/1, 31. 1. 2022.). Članak 3. Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje: 1. Lijek je: – svaka tvar ili kombinacija tvari prikazana sa svojstvima liječenja ili sprječavanja bolesti kod ljudi ili – svaka tvar ili kombinacija tvari koja se može upotrijebiti ili primijeniti na ljudima u svrhu obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe fizioloških funkcija farmakološkim, imunološkim ili metaboličkim djelovanjem ili za postavljanje medicinske dijagnoze, 2. Tvar iz točke 1. ovoga članka može biti: – ljudskoga podrijetla, npr. ljudska krv i proizvodi iz ljudske krvi, – životinjskog podrijetla, npr. mikroorganizmi, životinje, dijelovi organa, izlučine životinja, toksini, ekstrakti, proizvodi iz krvi, – biljnog podrijetla, npr. mikroorganizmi, biljke, dijelovi biljaka, izlučine biljaka, biljni ekstrakti, – kemijskog podrijetla, npr. kemijski elementi, kemijske tvari prirodnog podrijetla i kemijski proizvodi dobiveni sintezom, 3. Djelatna tvar je tvar ili smjesa tvari namijenjena za proizvodnju lijeka koja postaje djelatni sastojak lijeka s farmakološkim, imunološkim ili metaboličkim djelovanjem u svrhu obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe fizioloških funkcija ili postavljanja medicinske dijagnoze, 4. Pomoćna tvar je sastojak lijeka koji nije djelatna tvar niti materijal spremnika, 5. Međuproizvod je proizvod kod kojega je provedena djelomična obrada i upotrebljava se kao sirovina u daljnjem postupku proizvodnje lijeka, 6. Magistralni pripravak je lijek izrađen u laboratoriju ljekarne za određenog bolesnika prema receptu liječnika, prema standardnoj recepturi iz stručnih farmaceutskih priručnika ili farmakopeje, 7. Galenski pripravak je lijek izrađen u laboratoriju ljekarne ili u galenskom laboratoriju prema postupku izrade u važećoj farmakopeji ili prema standardnoj recepturi iz stručnih farmaceutskih priručnika te normama dobre prakse za galenske laboratorije, 8. Naziv lijeka je ime dano lijeku, koje može biti ili novoizumljeno ili uobičajeno ili znanstveni naziv. Uz uobičajeno ime, odnosno znanstveni naziv dodaje se zaštitni znak ili naziv nositelja odobrenja. Novoizumljeno ime mora se razlikovati od uobičajenog imena i ne smije dovoditi u zabunu, 9. Uobičajeno ime je međunarodno nezaštićeno ime (INN) koje je preporučila Svjetska zdravstvena organizacija ili u nedostatku istoga, drugo uobičajeno ime, 10. Jačina lijeka je sadržaj djelatne tvari iskazan kvantitativno po doznoj jedinici, po jedinici volumena ili mase u skladu s farmaceutskim oblikom, 11. Imunološki lijekovi jesu cjepiva, toksini, serumi i proizvodi alergena.

a)Pod cjepivom, toksinom i serumom podrazumijevaju se posebice: – agensi koji se koriste za stvaranje aktivnog imuniteta; – agensi koji se koriste za stvaranje pasivnog imuniteta; – agensi koji se koriste za dijagnosticiranje imunološkog stanja;
b)Proizvod alergena je lijek koji je namijenjen otkrivanju ili poticanju određene stečene promjene u imunološkom odgovoru na alergizirajući agens. 12. Lijek iz ljudske krvi ili ljudske plazme je industrijski proizveden lijek, koji se temelji na sastojcima krvi, kao što su: albumin, čimbenici zgrušavanja i imunoglobulini ljudskog podrijetla, uzimajući u obzir načelo samodovoljnosti u opskrbi ovim lijekovima, 13. Radiofarmaceutik je lijek koji pripremljen za uporabu sadrži jedan ili više radionuklida (radioaktivni izotopi), namijenjen za medicinsku primjenu, 14. Generator radionuklida je sustav s matičnim (ishodnim) radionuklidom za dobivanje određenog radionuklida potrebnog za svježe pripremanje radiofarmaceutika, 15. Radionuklid zatvorenoga izvora zračenja je radioaktivna tvar čvrsto zatvorena u spremniku kojom se bolesnik ozračuje izvana u svrhu liječenja, 16. Radionuklidni komplet je pripravak koji će se uspostaviti ili pomiješati s radionuklidom, najčešće neposredno prije primjene, u gotov radiofarmaceutik, 17. Radionuklidni prekursor je radionuklid proizveden za radioobilježavanje drugih tvari prije primjene, 18. Homeopatski lijek je lijek izrađen od tvari koje se koriste kao homeopatski izvori, prema homeopatskom postupku proizvodnje opisanom u Europskoj farmakopeji ili u drugoj važećoj farmakopeji država članica Europske unije ako ga Europska farmakopeja ne opisuje; homeopatski lijek može sadržavati više principa, 19. Biljni lijek je lijek koji kao djelatne tvari sadrži isključivo jednu ili više biljnih tvari ili jedan ili više biljnih pripravaka, ili jednu ili više biljnih tvari u kombinaciji s jednim ili više biljnih pripravaka, 20. Tradicionalni biljni lijek je biljni lijek čiju je sigurnost primjene i djelotvornost moguće prepoznati na temelju njegove tradicionalne uporabe i koji ispunjava uvjete određene ovim Zakonom, 21. Biljne tvari jesu cijele ili narezane biljke, dijelovi biljaka, alge, lišajevi, gljive, u osušenom ili svježem obliku te neobrađene izlučine biljaka; biljne tvari označavaju se korištenim dijelom biljke i botaničkim nazivom biljke u skladu s binomnim sustavom (rod, vrsta, podvrsta i autor), 22. Biljni pripravci jesu pripravci dobiveni različitim postupcima iz biljnih tvari (usitnjavanje, ekstrakcija, fermentacija, destilacija, pročišćavanje, koncentriranje, tiještenje) te obuhvaćaju usitnjene ili praškaste biljne tvari, tinkture, ekstrakte, eterična ulja, istisnute sokove i prerađene izlučine biljaka, 23. Rizik vezan uz primjenu lijeka je: – svaki rizik za zdravlje bolesnika ili za stanovništvo, povezan s kakvoćom, sigurnošću primjene ili djelotvornošću lijeka, – svaki rizik od neželjenih učinaka na okoliš, 24. Odnos rizika i koristi je procjena pozitivnih terapijskih učinaka lijeka s obzirom na rizike iz točke 23. ovoga članka, 25. Kliničko ispitivanje je svako ispitivanje na ljudima namijenjeno otkrivanju ili potvrdi kliničkih, farmakoloških i/ili drugih farmakodinamičkih učinaka jednoga ili više ispitivanih lijekova i/ili otkrivanju nuspojava jednoga ili više ispitivanih lijekova, i/ili ispitivanju apsorpcije, distribucije, metabolizma i izlučivanja jednoga ili više ispitivanih lijekova, a u svrhu utvrđivanja sigurnosti primjene i/ili djelotvornosti. Navedeno uključuje klinička ispitivanja koja se provode u jednom ili više ispitivačkih mjesta, u jednoj ili više država članica Europske unije, 26. Multicentrično kliničko ispitivanje je kliničko ispitivanje koje se provodi u skladu s jedinstvenim planom ispitivanja, ali na više od jednog ispitivačkog mjesta te ga provodi više od jednog ispitivača. Ispitivačka mjesta mogu se nalaziti u jednoj državi članici Europske unije, u više država članica i/ili u državama članicama Europske unije i trećim zemljama, 27. Neprofitno kliničko ispitivanje je kliničko ispitivanje koje provodi ispitivač bez sudjelovanja farmaceutske industrije, 28. Neintervencijsko ispitivanje lijeka je svako ispitivanje u kojem se lijek propisuje u skladu s odobrenjem za stavljanje u promet. Uključivanje bolesnika u određeni terapijski postupak nije unaprijed određeno planom ispitivanja nego se provodi sukladno uobičajenoj praksi, a propisivanje lijeka je neovisno o odluci o tome da se bolesnika uključi u ispitivanje. Dodatni dijagnostički postupci i postupci praćenja bolesnika ne provode se, nego se koriste epidemiološke metode za analizu prikupljenih podataka, 29. Ispitivani lijek je farmaceutski oblik s djelatnom tvari ili placebo koji se ispituje ili primjenjuje kao usporedba u kliničkom ispitivanju, a uključuje i lijekove koji imaju odobrenje za stavljanje u promet, ali se upotrebljavaju na drugačiji način od odobrenog ili se razlikuju u formulaciji ili pakiranju, ili se koriste kod neodobrenih indikacija ili se koriste za dobivanje dodatnih podataka o obliku lijeka koji ima odobrenje za stavljanje u promet, 30. Naručitelj kliničkog/neintervencijskog ispitivanja je fizička ili pravna osoba koja je odgovorna za pokretanje kliničkog/neintervencijskog ispitivanja, rukovođenje kliničkim /neintervencijskim ispitivanjem i/ili o čijem se trošku provodi kliničko/neintervencijsko ispitivanje, 31. Predstavnik naručitelja kliničkog/neintervencijskog ispitivanja je fizička ili pravna osoba sa sjedištem u Europskoj uniji ovlaštena od strane naručitelja kliničkog/neintervencijskog ispitivanja koji ima sjedište izvan Europske unije, 32. Ispitivač je doktor medicine ili osoba s odgovarajućim stručnim kvalifikacijama za klinička ispitivanja zbog posjedovanja stručnih znanja i potrebnog iskustva u liječenju pacijenata. Ispitivač je odgovoran za vođenje kliničkog ispitivanja na mjestu ispitivanja. Ako kliničko ispitivanje provodi skupina pojedinaca na jednom ispitivačkom mjestu, ispitivač je odgovoran i naziva se glavnim ispitivačem, 33. Ispitivačko mjesto je zdravstvena ustanova u kojoj se provodi kliničko ispitivanje, 34. Ispitanik je pojedinac koji sudjeluje u kliničkom ispitivanju i prima ispitivani lijek ili je dio kontrolne skupine, 35. Uputa za ispitivače je dokument u kojem su prikazani klinički i neklinički podaci o ispitivanom lijeku koji su značajni za određeno kliničko ispitivanje, 36. Plan kliničkog ispitivanja je dokument u kojemu su opisani ciljevi, dizajn, metodologija, statistička razmatranja i organizacija kliničkog ispitivanja koji uključuje sam plan ispitivanja, sve sljedeće inačice plana ispitivanja, kao i njegove amandmane, 37. Informirani pristanak je suglasnost za sudjelovanje u kliničkom ispitivanju dana svojevoljno na temelju primljenih i pravilno dokumentiranih obavijesti o prirodi i važnosti, posljedicama i rizicima ispitivanja, u pisanom obliku, potpisana od ispitanika i s navedenim datumom. Ako je osoba nesposobna za davanje takve suglasnosti ili je maloljetna, suglasnost potpisuje zakonski zastupnik ili skrbnik. Ako je ispitanik nepismen ili ne može pisati, daje usmeni pristanak uz nazočnost barem jednog svjedoka koji nije član ispitivačkog tima, 38. Dobra laboratorijska praksa je sustav kakvoće koji se odnosi na organizacijske procese i uvjete u kojima se neklinička ispitivanja sigurna za zdravlje i okoliš (u daljnjem tekstu: nekliničko ispitivanje) planiraju, provode, nadgledaju, zapisuju, pohranjuju i dostavljaju izvješća, 39. Dobra klinička praksa je skup međunarodno priznatih etičkih i znanstvenih zahtjeva koji se slijede pri planiranju, provođenju, bilježenju i izvješćivanju o kliničkim ispitivanjima, 40. Središnje etičko povjerenstvo je samostalno tijelo koje čine zdravstveni radnici i drugi članovi nemedicinske struke čija je zadaća štititi prava, sigurnost i dobrobit ispitanika uključenih u klinička ispitivanja te pružiti jamstvo u pogledu te zaštite, među ostalim, izražavajući mišljenje o planu ispitivanja, podobnosti ispitivača, pravne osobe u kojoj se provodi ispitivanje, opreme te metodama i dokumentima koji će se koristiti za obavještavanje ispitanika i dobivanje njihovih suglasnosti na temelju informiranog pristanka. Središnje etičko povjerenstvo imenuje ministar nadležan za zdravlje (u daljnjem tekstu: ministar), 41. Inspekcijski nadzor kliničkih ispitivanja je nadzor nadležnog tijela nad provođenjem kliničkog ispitivanja, pregled dokumentacije, prostora, zapisa, sustava osiguranja kakvoće i drugih resursa vezanih uz provođenje kliničkog ispitivanja, koje se može provesti na ispitivačkom mjestu, u prostorima naručitelja kliničkog ispitivanja i/ili ugovorne ustanove ili u drugim pravnim osobama u kojima nadležno tijelo smatra da je potrebno provesti nadzor. 42. Unutarnje pakiranje lijeka je spremnik ili drugi oblik pakiranja u neposrednom dodiru s lijekom, 43. Vanjsko pakiranje lijeka je pakiranje u kojem se nalazi lijek opremljen u unutarnje pakiranje, 44. Sažetak opisa svojstava lijeka je sažetak stručnih informacija o lijeku odobrenih u postupku davanja odobrenja, namijenjen zdravstvenim radnicima, 45. Označivanje lijeka jesu podaci na vanjskome ili unutarnjem pakiranju, 46. Uputa o lijeku je uputa s informacijama o lijeku za korisnike koja je priložena lijeku, 47. Biološki lijek je lijek čija je djelatna tvar biološka tvar; biološka tvar je tvar koja se proizvodi ili izlučuje iz biološkog izvora i za čiju su karakterizaciju i utvrđivanje kakvoće potrebna fizičko-kemijska i biološka ispitivanja zajedno s podacima o postupku proizvodnje i njegove kontrole. Biološkim lijekovima se smatraju imunološki lijekovi, lijekovi iz ljudske krvi ili ljudske plazme, lijekovi dobiveni biotehnološkim postupcima i lijekovi za naprednu terapiju, 48. Lijek za naprednu terapiju je lijek za ljude koji se temelji na genskoj terapiji, terapiji somatskim stanicama ili tkivnom inženjerstvu kako je propisano Uredbom (EZ) broj 1394/2007, 49. Krivotvoreni lijek je lijek koji je neistinito predstavljen s namjerom prijevare, s obzirom na:
a)identitet, uključujući pakiranje i označivanje lijeka, naziv ili sastav lijeka u pogledu bilo kojeg sastojka lijeka uključujući pomoćne tvari i jačinu lijeka;
b)podrijetlo, uključujući proizvođača, državu proizvodnje i državu podrijetla lijeka ili nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet;
c)sljedivost, uključujući zapise i dokumente koji se odnose na promet lijeka. Definicija se ne odnosi na lijek s nenamjernim nedostacima u kakvoći i ne odnosi se na pitanja o kršenju prava intelektualnog vlasništva, 50. Fizička osoba je osoba koja samostalno trajno obavlja djelatnost sukladno posebnom propisu, odnosno osoba sa sjedištem u Europskoj uniji koja u skladu s propisima države članice Europske unije samostalno obavlja djelatnost, 51. Nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet je fizička ili pravna osoba sa sjedištem u Europskoj uniji koja ima odobrenje Agencije za lijekove i medicinske proizvode ili Europske komisije za stavljanje lijeka u promet i odgovorna je za stavljanje lijeka u promet, 52. Predstavnik nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet je fizička ili pravna osoba ovlaštena od nositelja odobrenja da ga predstavlja u Republici Hrvatskoj, 53. Proizvodna dozvola je rješenje nadležnog tijela kojim se potvrđuje da proizvođač za proizvodni pogon ili pogone u kojima se obavlja proizvodnja lijeka i/ili ispitivanog lijeka ispunjava uvjete glede prostora, opreme i zaposlenog osoblja te da primjenjuje načela i smjernice dobre proizvođačke prakse, 54. Proizvođač lijeka je fizička ili pravna osoba koja ima proizvodnu dozvolu za proizvodnju lijeka i/ili ispitivanog lijeka izdanu od nadležnog tijela, 55. Dobra proizvođačka praksa je dio sustava osiguranja kakvoće kojim se postiže da se lijekovi dosljedno i trajno proizvode i provjeravaju prema odgovarajućim standardima kakvoće u skladu s njihovom namjenom, 56. Odgovorna osoba za puštanje serije lijeka u promet je osoba koja ispunjava uvjete propisane člankom 49. Direktive 2001/83/EZ, 57. Farmakovigilancija je skup aktivnosti vezanih uz otkrivanje, procjenu, razumijevanje, prevenciju i postupanje u slučaju nuspojava lijekova kao i novih saznanja o škodljivosti primjene lijekova, 58. Odgovorna osoba nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet za farmakovigilanciju u Republici Hrvatskoj je doktor medicine specijalist kliničke farmakologije ili doktor medicine, doktor dentalne medicine, magistar farmacije, magistar medicinske biokemije, odnosno doktor veterinarske medicine sa dvije godine radnog iskustva na području farmakovigilancije ili dvije godine radnog iskustva u struci s odgovarajućim dokumentiranim obrazovanjem iz područja farmakovigilancije, 59. Nuspojava je svaka štetna i neželjena reakcija na lijek, 60. Nuspojava u kliničkim ispitivanjima je svaka štetna i neželjena reakcija na lijek bez obzira na primijenjenu dozu, 61. Neočekivana nuspojava je svaka nuspojava čija priroda, težina ili ishod nisu u skladu s navedenim u odobrenom sažetku opisa svojstava lijeka, odnosno u uputi za ispitivača za lijekove koji su u kliničkim ispitivanjima, 62. Štetan događaj je svaki štetan i neželjen znak, simptom ili bolest (uključujući i odstupanja u laboratorijskim nalazima) vremenski povezan s primjenom lijeka, a koji uzročno-posljedično ne mora biti povezan s primjenom lijeka, 63. Ozbiljna nuspojava/ozbiljan štetni događaj je svaka nuspojava/štetni događaj koji uključuje sljedeće: smrt osobe, za život opasno stanje, potrebu za bolničkim liječenjem ili produljenje već postojećega bolničkog liječenja, trajni ili teški invaliditet ili nesposobnost, prirođenu anomaliju/manu od rođenja i ostala medicinski značajna stanja, 64. Periodičko izvješće o neškodljivosti lijeka (Periodic Safety Update Report, u daljnjem tekstu: PSUR) je izvješće o sigurnosti lijeka koje sadrži sveobuhvatnu i kritičku analizu omjera rizika i koristi primjene lijeka uzimajući u obzir sve dostupne podatke, a predaje ga nositelj odobrenja u određenim vremenskim razmacima nakon dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, 65. Zlouporaba lijeka je trajna ili povremena hotimična pretjerana uporaba lijeka koja je praćena štetnim fizičkim ili psihičkim učinkom, 66. Sustav upravljanja rizikom je skup farmakovigilancijskih aktivnosti i intervencija usmjeren na identificiranje, karakteriziranje, prevenciju ili minimalizaciju rizika povezanog s lijekom, uključujući ocjenu učinkovitosti tih aktivnosti i intervencija, 67. Plan upravljanja rizikom (Risk Management Plan, u daljnjem tekstu: RMP) je detaljan opis sustava upravljanja rizikom, 68. Farmakovigilancijski sustav je sustav koji koriste nositelji odobrenja za stavljanje lijeka u promet i Agencija za lijekove i medicinske proizvode za ispunjavanje zadaća i odgovornosti propisanih odredbama ovoga Zakona o farmakovigilanciji i koji je usmjeren na praćenje sigurnosti lijekova koji imaju odobrenje za stavljanje u promet i otkrivanje promjena u omjeru rizika i koristi, 69. Glavni spis o farmakovigilancijskom sustavu (Pharmacovigilance System Master File, u daljnjem tekstu: PSMF) je detaljan opis farmakovigilancijskog sustava koji koristi nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet u pogledu jednog ili više lijekova koji su dobili odobrenje za stavljanje u promet, 70. Ispitivanje lijeka nakon stavljanja lijeka u promet (Post-authorisation study, u daljnjem tekstu: PAS) je svako ispitivanje koje se provodi pod uvjetima iz sažetka opisa svojstava lijeka, odnosno drugim uvjetima koji su postavljeni prilikom davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet ili se provodi pod uobičajenim načinom uporabe lijeka. Ono može biti kliničko ispitivanje, neintervencijsko ispitivanje ili ispitivanje sigurnosti primjene lijeka nakon njegova stavljanja u promet, 71. Ispitivanje sigurnosti primjene lijeka nakon dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet (Post-authorisation safety study, u daljnjem tekstu: PASS) je svako ispitivanje koje se provodi radi identificiranja, karakteriziranja i određivanja opasnosti za sigurnost primjene lijeka, potvrde sigurnosnog profila lijeka ili mjerenja učinkovitosti mjera upravljanja rizikom, 72. Milosrdno davanje lijeka je postupak kojim se omogućuje dostupnost lijeka koji nema odobrenje za stavljanje u promet pacijentima koji boluju od kroničnih, ozbiljnih ili životno ugrožavajućih bolesti koje se ne mogu na odgovarajući način liječiti odobrenim lijekom i ne mogu sudjelovati u kliničkom ispitivanju, 73. Spontana prijava je svaka prijava nuspojave dobivena nepoticanom komunikacijom prijavitelja s nadležnim tijelom, nositeljem odobrenja za stavljanje lijeka u promet ili drugom organizacijom u kojoj se opisuje nuspojava kod pacijenta koji prima jedan ili više lijekova i koja ne proizlazi iz ispitivanja ili bilo kojeg drugog oblika organiziranog prikupljanja podataka, 74. Povjerenstvo za ocjenu rizika na području farmakovigilancije (Pharmacovigilance Risk Assessment Committee, u daljnjem tekstu: PRAC) je povjerenstvo sastavljeno od predstavnika država članica Europske unije te drugih imenovanih stručnjaka zaduženo za donošenje obvezujućih odluka, preporuka i savjeta u vezi sa svim aspektima upravljanja rizikom primjene lijekova u skladu s Uredbom (EU) broj 1235/2010 i Direktivom 2010/84/EZ, 75. EudraVigilance je središnja baza nuspojava lijekova u Europskoj uniji, 76. Referentni popis datuma Europske unije (European Union reference dates list, u daljnjem tekstu: EURD lista) je popis koji sadrži popis djelatnih tvari i kombinacija djelatnih tvari s definiranim datumima i učestalošću podnošenja PSUR-a u skladu s odlukama Povjerenstva za humane lijekove (CHMP) i Koordinacijske grupe za MRP i DCP (CMD(h)), a na temelju savjeta PRAC-a, 77. Promet lijeka na veliko obuhvaća nabavu, primitak, skladištenje, prodaju, isporučivanje osim izdavanja krajnjem korisniku, unošenje i iznošenje i/ili uvoz i izvoz lijeka, 78. Veleprodaja je fizička ili pravna osoba sa sjedištem u Europskoj uniji koja ima dozvolu za obavljanje djelatnosti prometa na veliko lijekovima, 79. Uvoznik je fizička ili pravna osoba sa sjedištem u Europskoj uniji koja obavlja djelatnost uvoza lijeka i posjeduje proizvodnu dozvolu za dijelove proizvodnje koje obavlja, 80. Promet lijeka na malo obuhvaća naručivanje, čuvanje, izdavanje lijekova na recept i bez recepta, kao i izradu i izdavanje magistralnih i galenskih pripravaka, 81. Izdavanje lijeka je prodaja lijeka krajnjem korisniku u prometu na malo lijekovima, 82. Propisivanje lijeka na recept je propisivanje lijeka na recept od strane ovlaštene osobe, 83. Posredovanje lijekova jesu aktivnosti u vezi s kupnjom i prodajom lijekova, osim prometa lijekovima na veliko, koje se sastoje od neovisnog pregovaranja i pregovaranja u ime druge pravne ili fizičke osobe, a ne uključuju fizičko rukovanje lijekovima, 84. Posrednik je fizička ili pravna osoba sa sjedištem u Europskoj uniji koja ima dozvolu za obavljanje djelatnosti posredovanja lijekovima, 85. Obveza javne usluge je obveza veleprodaja i nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet vezano za osiguranje pravodobne, trajne i primjerene opskrbe lijekovima na određenom geografskom području, 86. Dobra praksa u prometu lijeka na veliko je sustav kakvoće koji se odnosi na skladištenje i prijevoz lijeka i osigurava organizaciju, izvođenje i nadzor nad skladištenjem u skladu s propisanim uvjetima, odnosno prijevozom lijeka do korisnika u prometu na veliko, 87. Odgovorna osoba za promet lijeka na veliko je magistar farmacije ili osoba koja ispunjava uvjete propisane člankom 49. Direktive 2001/83/EZ, s najmanje dvije godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, 88. Unošenje lijeka je promet lijeka na veliko iz države članice Europske unije u Republiku Hrvatsku, 89. Iznošenje lijeka je promet lijeka na veliko iz Republike Hrvatske u države članice Europske unije, 90. Treće zemlje su države koje nisu članice Europske unije niti Europskog gospodarskog prostora, 91. Uvoz lijeka je promet lijeka na veliko uvezenog iz trećih zemalja u Republiku Hrvatsku, 92. Izvoz lijeka je promet lijeka na veliko izvezenog iz Republike Hrvatske u treće zemlje, 93. Paralelni uvoz je unošenje lijeka u Republiku Hrvatsku koji ima odobrenje za stavljanje u promet u državi izvoznici, koji je u osnovi sličan lijeku kojemu je dano odobrenje za stavljanje u promet u Republici Hrvatskoj nacionalnim postupkom, postupkom međusobnog priznavanja ili decentraliziranim postupkom davanja odobrenja i koji je unesen iz jedne države članice Europske unije u drugu na temelju odobrenja za paralelni uvoz lijeka izdanog od nadležnog tijela za lijekove, ako je paralelni uvoz obavljen od strane veleprodaje koja nije poslovno povezana s nositeljem odobrenja za stavljanje lijeka u promet, 94. Paralelni promet lijeka na veliko je unošenje lijeka za koji je dano odobrenje za stavljanje u promet centraliziranim postupkom davanja odobrenja, iz jedne države članice Europske unije u drugu ako je obavljeno od veleprodaje koja nije poslovno povezana s nositeljem odobrenja za stavljanje lijeka u promet, 95. Specijalizirana prodavaonica za promet na malo lijekovima je prodavaonica u kojoj se prodaju lijekovi koji se izdaju bez recepta, sukladno ovom Zakonu i pravilnicima donesenim na temelju ovoga Zakona, 96. Hrvatska farmakopeja je skup stručnih tekstova i postupaka koji utvrđuju kakvoću, zahtjeve izrade i postupke za provjeru kakvoće lijekova i medicinskih proizvoda te je na odgovarajući način povezana i usklađena s Europskom farmakopejom, 97. Agencija za lijekove i medicinske proizvode je pravna osoba s javnim ovlastima osnovana Zakonom o lijekovima i medicinskim proizvodima (»Narodne novine«, br. 121/03.) – u daljnjem tekstu: Agencija, a čiji se djelokrug u području lijekova i medicinskih proizvoda utvrđuje ovim Zakonom, 98. Centralizirani postupak za davanje odobrenja za stavljanje u promet lijeka (Centralised Procedure, u daljnjem tekstu: CP) je postupak davanja odobrenja za stavljanje u promet lijeka u Europskoj uniji u skladu s odredbama Uredbe (EZ) broj 726/2004, 99. Decentralizirani postupak za davanje odobrenja za stavljanje u promet lijeka (Decentralised Procedure, u daljnjem tekstu: DCP) je postupak davanja odobrenja, koji se istodobno započinje u referentnoj i u drugim državama članicama Europske unije sudionicama istoga postupka. Obvezan je za lijekove za koje se ne provodi CP sukladno Uredbi (EZ) broj 726/2004 ili MRP, koji još nisu dobili odobrenje za stavljanje u promet u Europskoj uniji i koji će biti u prometu u više od jedne države članice Europske unije u skladu s odredbama Direktive 2001/83/EZ, 100. Postupak međusobnog priznavanja za davanje odobrenja za stavljanje u promet lijeka (Mutual Recognition Procedure, u daljnjem tekstu: MRP) je postupak davanja odobrenja, koji nakon dobivanja odobrenja u referentnoj državi članici započinje u referentnoj državi članici i drugim državama članicama Europske unije sudionicama istog postupka i koji je obvezan za lijekove za koje se ne provodi CP sukladno Uredbi (EZ) broj 726/2004 ili DCP i koji će biti u prometu u više od jedne države članice Europske unije, u skladu s odredbama Direktive 2001/83/EZ, 101. Referentna država je država koja u postupku MRP-a ili DCP-a izrađuje izvješće o dokumentaciji o lijeku, na temelju kojeg države sudionice odlučuju o prihvatljivosti odnosa rizika i koristi, odnosno o ocjeni kakvoće, sigurnosti primjene i djelotvornosti lijeka u skladu s odredbama Direktive 2001/83/EZ, 102. Država sudionica u postupku međusobnog priznavanja i decentraliziranom postupku je država koja u postupku MRP-a ili u DCP-u odlučuje o prihvatljivosti odnosa rizika i koristi, odnosno o ocjeni kakvoće, sigurnosti primjene i djelotvornosti lijeka na temelju izvješća o dokumentaciji o lijeku, koje je izradila referentna država članica Europske unije, u skladu s odredbama Direktive 2001/83/EZ, 103. Koordinacijska grupa za MRP i DCP (Coordination Group for Mutual Recognition and Decentralised Procedure, Human Medicinal Products, u daljnjem tekstu: CMD(h)) je grupa koja djeluje u ime tijela nadležnih za lijekove u državama članicama Europske unije i ima sjedište pri Europskoj agenciji za lijekove. Bavi se pitanjima vezanim uz davanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet u dvije ili više država članica Europske unije koje sudjeluju u postupku MRP-a ili DCP-u, 104. Povjerenstvo za lijekove za primjenu kod ljudi (Committee for Medicinal Product for Human Use, u daljnjem tekstu: CHMP) je povjerenstvo sastavljeno od predstavnika država članica Europske unije i imenovanih stručnjaka zaduženo za pripremu mišljenja Europske agencije za lijekove o svim pitanjima koja se odnose na lijekove za primjenu kod ljudi u skladu s Uredbom (EZ) broj 726/2004, 105. Nacionalni postupak za davanje odobrenja za stavljanje u promet lijeka u Republici Hrvatskoj je postupak davanja odobrenja za stavljanje u promet lijekova kojima se izdaje odobrenje za stavljanje u promet samo u Republici Hrvatskoj i za koje nije obvezan CP, 106. Europska agencija za lijekove (European Medicines Agency, u daljnjem tekstu: EMA) je agencija osnovana Uredbom (EZ) broj 726/2004, 107. Provjera kakvoće lijeka je postupak utvrđivanja sukladnosti kakvoće lijeka sa zahtjevima kakvoće, temeljen na laboratorijskoj provjeri, provjeri opremanja i označivanja te provjeri dokumenata koji se odnose na uzorak lijeka, 108. OCABR certifikat (Official Control Authority Batch Release Certificate: u daljnjem tekstu: OCABR) je certifikat koji potvrđuje da je serija imunološkog lijeka ili lijeka iz ljudske krvi ili ljudske plazme ispitana od strane službenog laboratorija u skladu sa smjernicama za OCABR postupak, 109. Ponovljeni postupak (Repeat use procedure, u daljnjem tekstu: RUP) je postupak davanja odobrenja koji se provodi za isto odobrenje za koje je završen prvi postupak međusobnog priznavanja ili decentralizirani postupak davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, a koji nositelj odobrenja može koristiti naknadno kako bi države članice Europske unije koje nisu bile uključene u prvi postupak ili koje su se povukle iz prvog postupka priznale odobrenje dano tijekom prvog postupka, 110. Skraćeni ponovljeni postupak (Simplified repat use procedure) je postupak iz točke 109. ovoga članka za lijekove odobrene u Republici Hrvatskoj pojednostavnjenim postupkom na temelju nCadreac sporazuma. II. LIJEKOVI Članak 4.

(1)Odredbe ovoga Zakona odnose se na lijekove za primjenu kod ljudi, namijenjene za stavljanje u promet koji su proizvedeni industrijski ili postupkom proizvodnje koji uključuje industrijski proces.

(2)Ako se proizvod prema njegovoj definiciji i karakteristikama istodobno može smatrati lijekom i drugim proizvodom na koji se mogu primijeniti odredbe drugih propisa te postoji dvojba, primijenit će se odredbe ovoga Zakona. Članak

Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na: – magistralne pripravke, – galenske pripravke, osim odredbi o provjeri kakvoće, – lijekove namijenjene za istraživanje i razvoj, osim lijekova koji se ispituju u kliničkim ispitivanjima, – međuproizvode namijenjene daljnjoj obradi kod ovlaštenog proizvođača, – punu krv, plazmu ili krvne stanice ljudskoga podrijetla, osim krvne plazme pripravljene industrijskim postupkom proizvodnje, – radionuklide zatvorenog izvora zračenja, – lijekove za naprednu terapiju koji se isključivo pripremaju prema posebnim zahtjevima, za primjenu u bolnici, pod stručnim nadzorom liječnika na temelju liječničkog recepta za pojedinog pacijenta u Republici Hrvatskoj. Članak
(NN 100/18)

(1)Međusobno zamjenjivi lijekovi su oni lijekovi za koje Agencija odredi da su međusobno zamjenjivi te ih uvrsti na popis međusobno zamjenjivih lijekova koji se objavljuje na internetskoj stranici Agencije.

(2)Pri uvrštavanju lijekova iz stavka 1. ovoga članka na popis međusobno zamjenjivih lijekova Agencija uzima u obzir da je vjerojatnost pojavljivanja klinički značajnih razlika u pogledu djelotvornosti i sigurnosti primjene lijekova zanemariva ili prihvatljivo mala.

(3)Odluka o međusobnoj zamjenjivosti lijekova temelji se na: – utvrđivanju jednakih ili usporedivih značajki lijekova ili skupine lijekova sukladno ovom Zakonu i pravilnicima donesenim na temelju ovoga Zakona, – odobrenim svojstvima lijeka u postupku davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, – posljednjim saznanjima i otkrićima iz područja biomedicinskih znanosti i struke, – farmakovigilancijskim podacima.

(4)Brisan. Članak 7.

(1)Djelatnost ispitivanja, proizvodnje, prometa, posredovanja i provjere kakvoće lijeka mogu obavljati fizičke i pravne osobe koje ispunjavaju uvjete za obavljanje tih djelatnosti.

(2)Uvjete za obavljanje djelatnosti iz stavka

ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.
ISPITIVANJE LIJEKA Članak 8.

(1)U svrhu stavljanja lijeka u promet svaki lijek mora biti ispitan radi utvrđivanja kakvoće, sigurnosti primjene i djelotvornosti.

(2)Ispitivanje lijeka je farmaceutsko, nekliničko i kliničko ispitivanje.

(3)Ispitivanja iz stavka 2. ovoga članka provode se sukladno pravilnicima koje donosi ministar. Članak 9.

(1)Ispitivanje lijeka provodi se u pravnoj osobi koja ispunjava uvjete propisane pravilnikom iz članka 7. ovoga Zakona.

(2)Kliničko ispitivanje lijeka smije provoditi fizička i pravna osoba kojoj je za to ispitivanje dano odobrenje ministra.

(3)Ispitivanje lijeka provodi se u pravnoj osobi iz stavka

ovoga članka, o trošku i na zahtjev fizičke ili pravne osobe koja traži ispitivanje lijeka te na zahtjev ministra ili Agencije.
Pravilnik o kliničkim ispitivanjima lijekova i dobroj kliničkoj praksi
KLINIČKO ISPITIVANJE LIJEKA Članak
Kliničko ispitivanje lijeka može se provoditi samo u slučajevima kada su predvidljivi rizici i neugodnosti procijenjeni manjim od predviđene koristi za pojedinog ispitanika i ostale sadašnje i buduće bolesnike, o čemu ocjenu donosi Središnje etičko povjerenstvo i ministarstvo nadležno za zdravlje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). Članak 11.

(1)Zahtjev za provođenje kliničkog ispitivanja podnosi naručitelj kliničkog ispitivanja iz članka

točke
ovoga Zakona ili predstavnik naručitelja iz članka
točke
ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva za kliničko ispitivanje).

(2)Ako naručitelj kliničkog ispitivanja nema sjedište u Europskoj uniji, mora imati ovlaštenog predstavnika sa sjedištem u državi članici Europske unije.

(3)Naručitelj kliničkog ispitivanja može sve ili dio svojih odgovornosti ugovorom prenijeti na drugu fizičku ili pravnu osobu, ali ga to ne oslobađa odgovornosti za kliničko ispitivanje lijeka.

(4)Zahtjev za provođenje neintervencijskog ispitivanja podnosi nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet u Republici Hrvatskoj, nositelj odobrenja za lijek odobren centraliziranim postupkom, odnosno predstavnik nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet. Članak 12.

(1)Središnje etičko povjerenstvo nadležno je za davanje mišljenja u postupku odobravanja kliničkih, neintervencijskih i neprofitnih ispitivanja u Republici Hrvatskoj.

(2)Odobrenje za provođenje kliničkih ispitivanja, uključujući neprofitna klinička ispitivanja lijekova, daje Ministarstvo.

(3)Odobrenje za provođenje neintervencijskih ispitivanja daje Agencija, osim za neintervencijska ispitivanja iz članka

stavka
ovoga Zakona. Članak
Način davanja mišljenja Središnjega etičkog povjerenstva i davanja odobrenja za provođenje kliničkog, neintervencijskog i neprofitnog ispitivanja lijeka te potrebnu dokumentaciju pravilnikom propisuje ministar.
Pravilnik o kliničkim ispitivanjima lijekova i dobroj kliničkoj praksi Članak 14.

(1)Središnje etičko povjerenstvo obvezno je donijeti pisano mišljenje o prihvatljivosti predloženog kliničkog, neintervencijskog i neprofitnog ispitivanja u roku od 30 dana od dana primitka urednog zahtjeva i dostaviti ga podnositelju zahtjeva za kliničko, neintervencijsko i neprofitno ispitivanje, Ministarstvu i Agenciji.

(2)Središnje etičko povjerenstvo obvezno je dati pisano mišljenje o prihvatljivosti predloženog kliničkog ispitivanja lijeka namijenjenog za gensku terapiju, liječenje somatskim stanicama, uključujući i lijekove koji sadrže genetski modificirane organizme u roku od 90 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

(3)Rok iz stavka 2. ovoga članka može se produžiti za dodatnih 90 dana u slučaju potrebe savjetovanja sa stručnjacima ili povjerenstvima.

(4)Za ksenogenične lijekove nije ograničen rok za davanje mišljenja o prihvatljivosti provođenja kliničkog ispitivanja. Članak 15.

(1)Podnositelj zahtjeva za kliničko ispitivanje, uključujući neprofitno kliničko ispitivanje po dobivenom pozitivnom mišljenju Središnjeg etičkog povjerenstva podnosi zahtjev Ministarstvu za davanje odobrenja za provođenje kliničkog ispitivanja u Republici Hrvatskoj.

(2)Ministarstvo je obvezno u roku od 30 dana od dana primitka urednog zahtjeva odobriti ili uskratiti odobrenje za provođenje kliničkog ispitivanja.

(3)Rok iz stavka 2. ovoga članka može se produžiti za 30 dana u slučaju kada se radi o kliničkom ispitivanju lijeka namijenjenog genskoj terapiji, liječenju somatskim stanicama, uključujući lijekove koji sadrže genetski modificirane organizme i ksenogenične lijekove.

(4)Ako Ministarstvo u roku iz stavaka

i
ovoga članka ne da ili ne uskrati odobrenje, smatrat će se da je odobrenje dano, osim kada je prije započinjanja kliničkog ispitivanja potrebno dobiti pisano odobrenje Ministarstva za klinička ispitivanja lijeka namijenjenog za gensku terapiju, liječenje somatskim stanicama, uključujući i lijekove koji sadrže genetski modificirane organizme i ispitivanja ksenogeničnih lijekova.

(5)Ministarstvo će uskratiti davanje odobrenja za provođenje kliničkog ispitivanja za gensku terapiju ako postoji rizik mijenjanja genoma reproduktivnih stanica ispitanika.

(6)Odobrenje za provođenje kliničkog ispitivanja, uključujući neprofitno kliničko ispitivanje, Ministarstvo daje, odnosno uskraćuje rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor.

(7)Iznimno od stavka 1. ovoga članka podnositelj zahtjeva za kliničko ispitivanje, zahtjev za provođenje kliničkog ispitivanja može podnijeti istodobno Središnjem etičkom povjerenstvu i Ministarstvu.

(8)Podnositelj zahtjeva za neintervencijsko ispitivanje podnosi zahtjev Agenciji.

(9)Agencija je obvezna u roku od 30 dana od dana primitka urednog zahtjeva odobriti ili uskratiti odobrenje za provođenje neintervencijskog ispitivanja.

(10)Odobrenje za provođenje neintervencijskog ispitivanja Agencija daje, odnosno uskraćuje rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor. Članak 16.

(1)Naručitelj kliničkog ispitivanja obvezan je obavijestiti Središnje etičko povjerenstvo i Ministarstvo o svim značajnim izmjenama i dopunama kliničkog ispitivanja.

(2)Rok za davanje mišljenja Središnjega etičkog povjerenstva i Ministarstva za značajne izmjene i dopune kliničkog ispitivanja je 35 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

(3)Značajne izmjene i dopune naručitelj kliničkog ispitivanja može uvesti nakon dobivanja pozitivnog mišljenja Središnjega etičkog povjerenstva te ako Ministarstvo nije obavijestilo podnositelja zahtjeva o razlozima uskraćivanja odobrenja u roku iz stavka 2. ovoga članka. Članak 17.

(1)Kliničko ispitivanje lijeka može se provoditi samo uz informirani pristanak osobe na kojoj se ispitivanje obavlja.

(2)U iznimnim slučajevima, za osobu koja nije pri svijesti, s težom duševnom smetnjom, za poslovno nesposobnu osobu ili maloljetnu osobu, informirani pristanak daje zakonski zastupnik, odnosno skrbnik osobe nakon što je upoznat s rizicima i ciljevima ispitivanja.

(3)Osobe iz stavaka

i
ovoga članka mogu u svako doba povući informirani pristanak za sudjelovanje u kliničkom ispitivanju.

(4)Kliničko ispitivanje ne smije se provoditi ako je moguća opasnost primjene lijeka veća od zdravstvene opravdanosti ispitivanja lijeka.

(5)Kliničko ispitivanje ne smije se provoditi na zatvorenicima te na osobama kod kojih bi prisila mogla utjecati na davanje pristanka za sudjelovanje u kliničkom ispitivanju. Članak 18.

(1)Kliničko ispitivanje lijeka provodi se uz poštivanje principa medicinske etike i obvezne zaštite privatnosti i podataka ispitanika u skladu s pravilnikom o kliničkim ispitivanjima lijeka i pravilnikom o dobroj kliničkoj praksi koje donosi ministar.

(2)Kliničko ispitivanje lijeka može se provoditi samo u pravnoj osobi iz članka 9. ovoga Zakona s kojom je naručitelj ili njegov ovlašteni predstavnik sa sjedištem u Europskoj uniji sklopio ugovor o kliničkom ispitivanju lijeka.

(3)Ugovorom iz stavka

ovoga članka moraju se utvrditi ukupni troškovi provođenja kliničkog ispitivanja lijeka te troškovi koje snosi podnositelj zahtjeva kliničkog ispitivanja, uključujući troškove medicinskih i drugih usluga pravne osobe iz članka
ovoga Zakona te naknade ispitivačima i ispitanicima.

(4)Naknade ispitivačima i ispitanicima iz stavka 3. ovoga članka podnositelj zahtjeva za kliničko ispitivanje lijeka isplaćuje pravnoj osobi s kojom je sklopio ugovor o kliničkom ispitivanju lijeka.

(5)Naručitelj kliničkog ispitivanja ili njegov ovlašteni predstavnik sa sjedištem u Europskoj uniji obvezan je prije početka kliničkog ispitivanja osigurati se od odgovornosti u slučaju ozljede, smrti, odnosno liječenja ispitanika koje je u vezi s kliničkim ispitivanjem. 28. Pravilnik o kliničkim ispitivanjima lijekova i dobroj kliničkoj praksi Članak 19.

(1)Ministarstvo je obvezno u europsku bazu podataka o kliničkim ispitivanjima unositi podatke o: – podnesenom zahtjevu za davanje odobrenja za provođenje kliničkog ispitivanja, – izmjenama i dopunama zahtjeva iz podstavka 1. ovoga stavka, – izmjenama i dopunama u planu ispitivanja, – pozitivnom mišljenju Središnjeg etičkog povjerenstva, – završetku kliničkog ispitivanja i – obavljenom nadzoru o poštivanju zahtjeva dobre kliničke prakse.

(2)Osim podataka iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo je obvezno na obrazloženi upit države članice Europske unije, EMA-e ili Europske komisije dostaviti i druge podatke o kliničkom ispitivanju. Članak 20.

(1)Ministarstvo može privremeno obustaviti kliničko ispitivanje ili ukinuti odobrenje za provođenje kliničkog ispitivanja ako na temelju utvrđenih činjenica utvrdi da više ne postoje uvjeti temeljem kojih je dano odobrenje za provođenje kliničkog ispitivanja, ako postoji sumnja u sigurnost ispitanika ili znanstvenu valjanost kliničkog ispitivanja, o čemu će obavijestiti naručitelja kliničkog ispitivanja, odnosno njegova predstavnika, Središnje etičko povjerenstvo, EMA-u ili Europsku komisiju.

(2)Prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo će zatražiti pisano očitovanje naručitelja kliničkog ispitivanja, odnosno njegova predstavnika i/ili ispitivača.

(3)Rok za dostavu očitovanja iz stavka

ovoga članka je sedam dana od dana primitka zahtjeva Ministarstva, osim u slučaju neposrednog i značajnog rizika. Članak
Tijekom razvoja i proizvodnje ispitivanog lijeka, pripreme dokumentacije o kliničkom ispitivanju te tijekom provođenja kliničkog ispitivanja naručitelj kliničkog ispitivanja i ispitivači obvezni su se, osim odredbi ovoga Zakona i pravilnika donesenih na temelju istoga pridržavati načela i standarda propisanih odgovarajućim smjernicama Europske komisije ili EMA-e.
STAVLJANJE LIJEKA U PROMET Članak 22.

(1)Odobrenje za stavljanje lijeka u promet u Republici Hrvatskoj daje Agencija ili Europska komisija.

(2)U svrhu stavljanja lijeka u promet svakom lijeku mora biti utvrđena kakvoća, sigurnost primjene i djelotvornost.

(3)Odobrenje za stavljanje lijeka u promet nacionalnim postupkom, postupkom međusobnog priznavanja i decentraliziranim postupkom davanja odobrenja daje Agencija rješenjem o davanju odobrenja kojim se dovršava postupak davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet sukladno ovome Zakonu i pravilnicima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(4)U postupku međusobnog priznavanja i decentraliziranom postupku Republika Hrvatska može biti referentna država ili država sudionica.

(5)Odobrenje za stavljanje lijeka u promet CP-om daje Europska komisija sukladno odredbama Uredbe (EZ) broj 726/2004.

(6)Odobrenje za stavljanje u promet daje se i za generatore radionuklida, radionuklidne komplete, radiofarmaceutike, radionuklidne prekursore i industrijski pripravljene radiofarmaceutike.

(7)Nakon što lijek dobije prvo odobrenje za stavljanje u promet u Europskoj uniji svaka dodatna jačina, farmaceutski oblik, put primjene, vrsta i veličina pakiranja lijeka kao i sve izmjene odobrenja i proširenja odobrenja moraju dobiti odobrenje za stavljanje lijeka u promet ili moraju biti uključena u prvo odobrenje.

(8)Sva odobrenja iz stavka

ovoga članka smatraju se dijelom istog globalnog odobrenja. Članak
Odobrenje za stavljanje lijeka u promet ne daje se za radiofarmaceutike koji se pripremaju za primjenu iz odobrenih generatora radionuklida, radionuklidnog kompleta ili prekursora radionuklida od strane ovlaštene osobe ili ustanove prema uputama proizvođača, a primjenjuju se isključivo u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi u skladu s posebnim propisima. Članak 24.

(1)Agencija može za obavljanje pojedinih poslova u postupku davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet koristiti stručne usluge ustanova koje obavljaju znanstvenu djelatnost te usluge određenih stručnjaka na području lijekova.

(2)Osobe iz stavka 1. ovoga članka obvezne su čuvati tajnost svih podataka za koje saznaju u obavljanju povjerenih poslova.

(3)Zaposlenici Agencije i stručnjaci iz stavka 1. ovoga članka koji u postupku davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet ocjenjuju dokumentaciju o lijeku, farmaceutski inspektor i inspektor Agencije u obavljanju nadzora sukladno odredbama ovoga Zakona obvezni su postupati nepristrano i ne smiju biti u sukobu interesa.

(4)Smatra se da su osobe iz stavka 3. ovoga članka u sukobu interesa kada: – privatni interes osobe utječe na njezinu nepristranost u obavljanju poslova u postupku davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet ili – se osnovano može smatrati da privatni interes osobe utječe na njezinu nepristranost u obavljanju poslova u postupku davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet ili – privatni interes osobe može utjecati na njezinu nepristranost u obavljanju poslova u postupku davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet.

(5)Osobe iz stavka 3. ovoga članka obvezne su Povjerenstvu za utvrđivanje postojanja sukoba interesa jednom godišnje dati izjavu o nepostojanju sukoba interesa.

(6)Povjerenstvo iz stavka 5. ovoga članka sastoji se od predsjednika i četiri člana Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa koje imenuje ministar na vrijeme od četiri godine.

(7)Povjerenstvo iz stavka 5. ovoga članka donosi poslovnik o svom radu. Članak 25.

(1)Prije pokretanja postupka davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, a na zahtjev podnositelja zahtjeva, Agencija može dati savjet o pripremi zahtjeva i dokumentacije o lijeku te stručni savjet o kakvoći, sigurnosti primjene i djelotvornosti lijeka.

(2)Troškove davanja savjeta iz stavka 1. ovoga članka odredit će uz suglasnost ministra Agencija, a snosi ih podnositelj zahtjeva. Članak 26.

(1)Zahtjev za davanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet može podnijeti fizička ili pravna osoba sa sjedištem u Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva).

(2)U svrhu dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet u Republici Hrvatskoj podnositelj zahtjeva podnosi zahtjev Agenciji.

(3)Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka podnositelj zahtjeva obvezan je priložiti dokumentaciju o lijeku u skladu s pravilnikom iz stavka 7. ovoga članka, koja sadrži sljedeće podatke i dokumente:

a)naziv i stalnu adresu podnositelja zahtjeva i kada je primjenjivo proizvođača,
b)naziv lijeka,
c)kvalitativni i kvantitativni sastav svih sastojaka lijeka, uključujući međunarodno nezaštićeno ime, ako takvo ime postoji, odnosno drugo uobičajeno ime,
d)procjenu rizika koji lijek može imati na okoliš; utjecaj lijeka na okoliš procjenjuje se za svaki pojedini slučaj te se predviđaju specifični postupci za njegovo ograničavanje,
e)opis proizvodnog postupka,
f)terapijske indikacije, kontraindikacije i nuspojave,
g)doziranje, farmaceutski oblik, način i put primjene te očekivani rok valjanosti lijeka,
h)razloge zbog kojih je potrebno poduzeti posebne mjere opreza kod čuvanja lijeka, njegova davanja pacijentu te mjere gospodarenja otpadom uz naznaku svih mogućih opasnosti koje lijek predstavlja za okoliš,
i)opis metoda ispitivanja koje koristi proizvođač,
j)ako je primjenjivo, pisanu potvrdu da je proizvođač lijeka na temelju provedenog nadzora provjerio da proizvođač djelatne tvari udovoljava načelima i smjernicama dobre proizvođačke prakse. Pisana potvrda mora sadržavati datum provedenog nadzora i izjavu da rezultat nadzora potvrđuje da je proizvodnja u skladu s načelima i smjernicama dobre proizvođačke prakse,
k)rezultate: – farmaceutskih (fizikalno-kemijskih, bioloških i/ili mikrobioloških) ispitivanja, – nekliničkih (toksikoloških i farmakoloških) ispitivanja, – kliničkih ispitivanja,
l)sažetak farmakovigilancijskog sustava podnositelja zahtjeva koji mora sadržavati sljedeće dijelove: – dokaz da podnositelj zahtjeva ima na raspolaganju kvalificiranu osobu odgovornu za farmakovigilanciju u Europskoj uniji, – podatak o državi članici Europske unije u kojoj odgovorna osoba za farmakovigilanciju u Europskoj uniji ima prebivalište i obavlja svoje dužnosti, – podatke za kontakt odgovorne osobe za farmakovigilanciju u Europskoj uniji, – izjavu podnositelja zahtjeva da raspolaže potrebnim sredstvima za ispunjavanje dužnosti i odgovornosti prema odredbama ovoga Zakona koje se odnose na farmakovigilanciju, – podatak o mjestu pohrane PSMF-a,
m)RMP s opisom sustava upravljanja rizikom kojeg će podnositelj zahtjeva uvesti za lijek zajedno sa sažetkom plana,
n)izjavu kojom se potvrđuje da klinička ispitivanja provedena izvan država članica Europske unije zadovoljavaju etičke zahtjeve propisane Direktivom 2001/20/EZ,
o)sažetak opisa svojstava lijeka, nacrt (mock-
up)vanjskog i unutarnjeg pakiranja lijeka te uputu o lijeku,
p)dokument kojim se dokazuje da je proizvođaču dano odobrenje za proizvodnju lijekova u državi proizvođača (proizvodna dozvola),
r)kopije: – odobrenja dobivenih u drugim državama članicama Europske unije ili trećim zemljama, sažetak podataka o sigurnosti primjene lijeka uključujući podatke sadržane u periodičkim izvješćima o neškodljivosti lijeka, ako su dostupni, i izvješća o sumnjama na nuspojave, zajedno s popisom onih država članica Europske unije u kojima je postupak odobravanja u tijeku; – sažetka opisa svojstava lijeka predloženog u postupku odobravanja koji je u tijeku u državama članicama Europske unije ili zadnje odobrenog/ih od nadležnih tijela drugih država članica Europske unije; upute o lijeku predložene u postupku odobravanja koji je u tijeku u državama članicama Europske unije ili nacrta zadnje odobrene/ih od nadležnih tijela drugih država članica Europske unije, – odluke/a o uskrati odobrenja s obrazloženjem razloga za uskratu davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet u bilo kojoj državi članici Europske unije ili trećoj zemlji,
s)kopiju isprave o statusu lijeka za rijetke i teške bolesti i kopiju mišljenja EMA-e.

(4)Uz dokumente i podatke koji se odnose na rezultate farmaceutskih, nekliničkih i kliničkih ispitivanja iz stavka 3. točke k) ovoga članka prilažu se detaljni sažeci stručnjaka o navedenim dijelovima dokumentacije o lijeku.

(5)Uz podatke i dokumente iz stavka 3. ovoga članka podnositelj zahtjeva obvezan je Agenciji priložiti dokaz da podnositelj zahtjeva ima na raspolaganju kvalificiranu osobu odgovornu za farmakovigilanciju s prebivalištem u Republici Hrvatskoj i njezine podatke za kontakt.

(6)Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka i dokumentacija zaprimljena u Agenciji klasificiraju se s obzirom na tajnost podataka sukladno propisima o tajnosti podataka i odgovarajućem općem aktu Agencije.

(7)Način davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet te sadržaj dokumentacije iz stavaka 3.,

i
ovoga članka pravilnikom će propisati ministar. Članak
Na zahtjev Agencije podnositelj zahtjeva obvezan je priložiti uzorke lijeka i propisane referentne standarde potrebne za provjeru kakvoće lijeka. Članak
Zahtjev za davanje odobrenja za stavljanje generatora radionuklida u promet, uz podatke i dokumente te dokumentaciju propisanu člancima
i
ovoga Zakona, treba sadržavati i sljedeće podatke: – opis cjelokupnog sustava i detaljan opis sastavnih dijelova sustava koji mogu utjecati na sastav ili kakvoću priprave kćeri nuklida, – podatke o kakvoći i količini eluata ili sublimata. Članak 29.

(1)Podnositelj zahtjeva za davanje odobrenja iz članka

stavka
ovoga Zakona, ne dovodeći u pitanje propise o pravu industrijskog i intelektualnog vlasništva, nije obvezan priložiti rezultate nekliničkih i kliničkih ispitivanja iz članka
stavka
točke k) ovoga Zakona ako može dokazati da je lijek generički lijek referentnog lijeka kojem je dano ili je bilo dano odobrenje za stavljanje u promet u državi članici Europske unije ili na temelju provedenog centraliziranog postupka davanja odobrenja prije najmanje osam godina.

(2)Nositelj odobrenja ne smije staviti u promet generički lijek iz stavka 1. ovoga članka 10 godina od datuma prvog odobrenja za stavljanje referentnog lijeka u promet.

(3)Razdoblje od 10 godina iz stavka 2. ovoga članka može se produžiti na najviše 11 godina ako je u prvih osam godina desetogodišnjeg razdoblja zaštite nositelju odobrenja referentnog lijeka odobrena jedna ili više novih terapijskih indikacija, a za koje je znanstveno ocijenjeno da će iste ostvariti značajnu kliničku korist u usporedbi s postojećom primjenom lijeka.

(4)Referentni lijek iz stavka 1. ovoga članka je lijek koji je odobren ili je bio odobren u državi članici Europske unije u skladu s Direktivom 2001/83/EZ ili sukladno odredbama Uredbe (EZ) broj 726/2004, na temelju potpune dokumentacije o kakvoći, djelotvornosti i sigurnosti primjene lijeka.

(5)Generički lijek iz stavka 1. ovoga članka je lijek koji ima isti kvalitativni i kvantitativni sastav djelatnih tvari i isti farmaceutski oblik kao i referentni lijek te čija je bioekvivalentnost s referentnim lijekom dokazana odgovarajućim ispitivanjima biološke raspoloživosti.

(6)Istom djelatnom tvari smatraju se različite soli, esteri, eteri, izomeri, mješavine izomera, kompleksi ili derivati djelatnih tvari, osim ako ne postoje značajne razlike u njihovim svojstvima u pogledu sigurnosti primjene i/ili djelotvornosti. U slučaju da postoje značajne razlike podnositelj zahtjeva treba dostaviti dodatne podatke koji dokazuju sigurnost primjene i/ili djelotvornost različitih soli, estera ili derivata odobrene djelatne tvari.

(7)Istim farmaceutskim oblikom smatraju se različiti oralni oblici s trenutačnim oslobađanjem.

(8)Podnositelj zahtjeva nije obvezan dostaviti rezultate ispitivanja bioraspoloživosti ako može dokazati da generički lijek udovoljava uvjetima iz smjernica Europske komisije i EMA-e za ispitivanje bioekvivalencije.

(9)Računanje razdoblja zaštite iz stavaka 1,

i
ovoga članka u svrhu podnošenja zahtjeva za davanje odobrenja i stavljanja u promet generičkog lijeka, započinje datumom davanja prvog odobrenja iz globalnog odobrenja iz članka
stavaka
i
ovoga Zakona.

(10)Razdoblje zaštite iz stavaka 1.,

i
ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na referentne lijekove koji se koriste u svrhu podnošenja zahtjeva u skladu s člancima 32., 33.,
i
ovoga Zakona. Članak 30.

(1)Kada je podnesen zahtjev za odobrenje nove indikacije za poznatu djelatnu tvar, podnositelju zahtjeva može se odobriti jednogodišnje razdoblje zaštite podataka koje se odnosi samo na tu novu indikaciju, ako su provedena značajna neklinička ili klinička ispitivanja kojima je dokazana djelotvornost te djelatne tvari u toj indikaciji.

(2)Zahtjev iz stavka

ovoga članka podnositelj zahtjeva može podnijeti u postupku davanja odobrenja iz članka
ovoga Zakona ili u postupku odobrenja izmjene. Članak 31.

(1)Ako referentni lijek iz članka

stavka
ovoga Zakona nema odobrenje za stavljanje u promet u Republici Hrvatskoj, podnositelj zahtjeva za davanje odobrenja za stavljanje generičkog lijeka u promet obvezan je u zahtjevu navesti državu članicu Europske unije u kojoj taj referentni lijek ima ili je imao odobrenje za stavljanje u promet te datum davanja prvog odobrenja.

(2)Ako je referentni lijek odobren ili je bio odobren u Republici Hrvatskoj, Agencija će na zahtjev nadležnog tijela države članice Europske unije, u roku od mjesec dana dostaviti potvrdu da je referentni lijek odobren ili je bio odobren u Republici Hrvatskoj, uz podatke o cjelovitom sastavu referentnog lijeka i, ako je potrebno, druge podatke iz dokumentacije o lijeku. Članak

Podnositelj zahtjeva za davanje odobrenja iz članka
stavka
ovoga Zakona obvezan je uz zahtjev priložiti rezultate odgovarajućih nekliničkih ili kliničkih ispitivanja sukladno članku
stavku
točka k) ovoga Zakona ako lijek ne odgovara u potpunosti definiciji generičkog lijeka sukladno članku
stavcima 5., 6.,
i
ovoga Zakona ili kada se bioekvivalentnost lijeka ne može dokazati ispitivanjem bioraspoloživosti ili u slučaju promjena u djelatnoj tvari ili djelatnim tvarima, terapijskim indikacijama, jačini, farmaceutskom obliku ili putu primjene u odnosu na referentni lijek. Članak 33.

(1)Podnositelj zahtjeva za davanje odobrenja iz članka

stavka
ovoga Zakona obvezan je uz zahtjev priložiti rezultate odgovarajućih nekliničkih ili kliničkih ispitivanja ako biološki lijek sličan referentnom biološkom lijeku ne odgovara definiciji generičkog lijeka zbog razlika s obzirom na sirovine ili razlika u proizvodnom postupku biološkog lijeka i referentnog biološkog lijeka.

(2)Sadržaj dodatnih podataka i opseg ispitivanja iz stavka

ovoga članka propisani su pravilnikom iz članka
stavka
ovoga Zakona i smjernicama Europske komisije i EMA-e za biološki lijek sličan referentnom lijeku.

(3)Podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka nije obvezan dostaviti rezultate ostalih ispitivanja iz dokumentacije o referentnom lijeku. Članak 34.

(1)Podnositelj zahtjeva za davanje odobrenja iz članka

stavka
ovoga Zakona, ne dovodeći u pitanje propise o pravu industrijskog i intelektualnog vlasništva, nije obvezan priložiti rezultate nekliničkih ili kliničkih ispitivanja sukladno članku
stavku
točki k) ovoga Zakona, ako može dokazati da djelatna/e tvar/i lijeka imaju provjerenu medicinsku uporabu u Europskoj uniji najmanje deset godina, poznatu djelotvornost i prihvatljivu sigurnost primjene u skladu s uvjetima navedenim u pravilniku iz članka
stavka
ovoga Zakona.

(2)U slučaju iz stavka 1. ovoga članka podnositelj zahtjeva obvezan je umjesto rezultata kliničkih i nekliničkih ispitivanja iz članka 26. stavka 3. točke

k)ovoga Zakona dostaviti odgovarajuće iscrpne znanstvene podatke iz literature. Članak 35. Za lijek koji sadrži novu kombinaciju djelatnih tvari koje do sada u toj kombinaciji nisu korištene u terapijske svrhe, a pojedinačno su odobrene u sastavu lijekova odobrenih u Europskoj uniji, podnositelj zahtjeva za davanje odobrenja iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona obvezan je priložiti rezultate novih nekliničkih ili kliničkih ispitivanja koja se odnose na tu kombinaciju u skladu s člankom 26. stavkom 3. točkom
k)ovoga Zakona i uvjetima navedenim u pravilniku iz članka 26. stavka 7. ovoga Zakona, a nije obvezan priložiti znanstvene podatke ili rezultate nekliničkih ili kliničkih ispitivanja za svaku pojedinu djelatnu tvar. Članak 36. Nositelj odobrenja može drugom podnositelju zahtjeva dozvoliti korištenje farmaceutske, nekliničke i kliničke dokumentacije o lijeku na temelju koje mu je dano odobrenje za stavljanje lijeka u promet, u svrhu podnošenja novih zahtjeva za davanje odobrenja za druge lijekove istoga kvalitativnog i kvantitativnog sastava djelatnih tvari i istoga farmaceutskog oblika. Članak 37.

(1)Agencija je odobrenje za stavljanje lijeka u promet obvezna dati ili uskratiti u roku od 210 dana od dana utvrđivanja urednosti zahtjeva.

(2)Urednost zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Agencija u roku ne duljem od 30 dana od dana primitka zahtjeva, o čemu obavještava podnositelja zahtjeva. Uredan zahtjev podrazumijeva da je Agencija utvrdila da je zahtjev uredan i da su predani svi podaci i dokumenti te dokumentacija u skladu s ovim Zakonom i pravilnicima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(3)Kada Agencija utvrdi da zahtjev nije uredan, zaključkom će od podnositelja zahtjeva zatražiti da u roku koji odredi Agencija zahtjev ispravi ili dopuni.

(4)Agencija može tijekom postupka davanja odobrenja zaključkom od podnositelja zahtjeva zatražiti dostavu dodatnih podataka i/ili dokumenta i/ili dokumentacije, odnosno odgovarajućeg obrazloženja, za što mu određuje rok za dostavu.

(5)Ako Agencija od podnositelja zahtjeva tijekom postupka davanja odobrenja zaključkom iz stavaka

ili
ovoga članka zatraži dostavu dodatnih podataka i/ili dokumenta i/ili dokumentacije, odnosno odgovarajućeg obrazloženja, rok iz stavka
ovoga članka ne teče od datuma zaprimanja zaključka od strane podnositelja zahtjeva do dana dostave ispravljenog ili dopunjenog zahtjeva Agenciji. Agencija tijekom postupka davanja odobrenja može od podnositelja zahtjeva zatražiti davanje obrazloženja.

(6)Odobrenje se daje, odnosno uskraćuje rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba, već se protiv tog rješenja može pokrenuti upravni spor.

(7)Odredbe stavaka 2., 3., 4.,

i
ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju i u postupcima za odobrenje izmjene, obnovu odobrenja, ukidanje i prijenos odobrenja za stavljanje lijeka u promet.

(8)Troškove u postupku davanja, uskraćivanja, obnove, izmjene, prijenosa i ukidanja odobrenja odredit će uz suglasnost ministra Agencija, a snosi ih podnositelj zahtjeva.

(9)Ako podnositelj zahtjeva odustane od zahtjeva u postupku davanja, obnove i izmjene odobrenja obvezan je podmiriti troškove postupka koje će uz suglasnost ministra odrediti Agencija. Članak 38.

(1)U postupku davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet Agencija dodjeljuje broj odobrenja za lijek kojem daje odobrenje.

(2)Broj odobrenja iz stavka

ovoga članka ostaje isti i ne mijenja se tijekom postupaka odobrenja izmjene, obnove i prijenosa odobrenja lijeka. Članak
U postupku davanja odobrenja Agencija može ispitati lijek i njegove sirovine, po potrebi i međuproizvode ili druge sastojke lijeka u vlastitom ili u za tu svrhu ovlaštenom laboratoriju, kako bi utvrdila da su metode ispitivanja kakvoće koje koristi proizvođač, a opisane su u dokumentaciji priloženoj sukladno članku
stavku
točki i) ovoga Zakona zadovoljavajuće. Članak 40.

(1)U postupku davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet Agencija mora utvrditi da proizvođači i uvoznici lijekova iz trećih zemalja udovoljavaju uvjetima za proizvodnju lijeka u skladu s podacima iz članka

stavka
točke e) ovoga Zakona i/ili provode provjeru kakvoće prema metodama ispitivanja opisanim u podacima iz članka
stavka
točke i) ovoga Zakona.

(2)Ako proizvođači ili uvoznici iz stavka

ovoga članka imaju ugovor o provođenju pojedinih dijelova proizvodnje i/ili provjere kakvoće lijeka s drugom pravnom ili fizičkom osobom, Agencija mora utvrditi da druga pravna ili fizička osoba udovoljava uvjetima za proizvodnju lijeka u skladu s podacima iz članka
stavka
točke e) ovoga Zakona i/ili provodi provjeru kakvoće prema metodama ispitivanja opisanim u podacima iz članka
stavka
točke i) ovoga Zakona.

(3)Kada Agencija temeljem dostavljene dokumentacije u postupku davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet nije u mogućnosti utvrditi da proizvođači i uvoznici lijekova udovoljavaju uvjetima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, o tome će izvijestiti inspekciju Agencije radi provođenja nadzora.

(4)Troškove nadzora iz stavka 3. ovoga članka snosi proizvođač ili podnositelj zahtjeva za davanje odobrenja. Članak 41.

(1)Agencija tijekom postupka davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet odobrava sažetak opisa svojstava lijeka, uputu o lijeku i označivanje lijeka i dostavlja nositelju odobrenja.

(2)Agencija je odgovorna za usklađenost podataka u odobrenom sažetku opisa svojstava lijeka s podacima prihvaćenim u postupku davanja odobrenja ili naknadno odobrenim podacima.

(3)Agencija je na svojim internetskim stranicama obvezna redovito objavljivati podatke o važećim rješenjima o davanju odobrenja za stavljanje lijeka u promet, sažetke opisa svojstava lijeka, upute o lijeku i sve uvjete uz koje je dano odobrenje s rokovima za ispunjavanje tih uvjeta utvrđenih sukladno člancima 46., 47. i 48. ovoga Zakona. Članak 42.

(1)Agencija u postupku davanja odobrenja izrađuje izvješće o ocjeni dokumentacije o lijeku s osvrtom i mišljenjem o rezultatima farmaceutskih, nekliničkih i kliničkih ispitivanja lijeka, planu upravljanja rizikom i farmakovigilancijskom sustavu.

(2)Agencija će dopunjavati izvješće o ocjeni dokumentacije o lijeku sukladno novijim raspoloživim podacima važnim za kakvoću, sigurnost primjene i/ili djelotvornost lijeka.

(3)Agencija će javno objaviti izvješće o ocjeni dokumentacije o lijeku zajedno s obrazloženjem donesenoga mišljenja zasebno za svaku indikaciju, bez podataka povjerljive prirode.

(4)Javno izvješće o ocjeni dokumentacije o lijeku treba sadržavati sažetak napisan na način razumljiv javnosti, a koji će sadržavati uvjete primjene lijeka. Članak 43.

(1)Davanje odobrenja za stavljanje istog lijeka u promet u dvije ili više država članica Europske unije provodi se postupkom međusobnog priznavanja ili decentraliziranim postupkom davanja odobrenja.

(2)Ako Agencija u postupku davanja odobrenja utvrdi da se postupak davanja odobrenja za isti lijek provodi u drugoj državi članici Europske unije, rješenjem će obustaviti postupak i uputiti podnositelja zahtjeva na pokretanje postupka međusobnog priznavanja ili decentraliziranog postupka davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet.

(3)Ako temeljem podataka iz članka

stavka
točke r) ovoga Zakona Agencija utvrdi da je druga država članica Europske unije dala odobrenje za stavljanje u promet lijeka za koji je podnesen zahtjev za davanje odobrenja u Republici Hrvatskoj, rješenjem će obustaviti postupak, osim u slučaju kad je zahtjev podnesen prema postupku međusobnog priznavanja.

(4)Podnositelj zahtjeva obvezan je u svim državama članicama Europske unije koje sudjeluju u postupku međusobnog priznavanja ili decentraliziranom postupku davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet podnijeti zahtjev s istovjetnom dokumentacijom o lijeku.

(5)Podnositelj zahtjeva zatražit će jednu od država članica Europske unije koja sudjeluje u postupku međusobnog priznavanja ili decentraliziranom postupku davanja odobrenja da u postupku bude referentna država i da pripremi izvješće o ocjeni dokumentacije o lijeku te dostavi sažetak opisa svojstava lijeka, uputu o lijeku i označivanje.

(6)Nakon provedenog postupka međusobnog priznavanja i decentraliziranog postupka Agencija prihvaća izvješće referentne države o ocjeni dokumentacije o lijeku, zajedno sa sažetkom opisa svojstava lijeka, uputom o lijeku i označivanjem, osim u slučajevima propisanima člankom 44. ovoga Zakona.

(7)Podnositelj zahtjeva obvezan je u roku od pet dana od dana završetka postupka međusobnog priznavanja ili decentraliziranog postupka Agenciji dostaviti odgovarajuće hrvatske prijevode sažetka opisa svojstava lijeka, upute o lijeku i označivanja.

(8)U roku od 30 dana od dana završetka postupka međusobnog priznavanja ili decentraliziranog postupka davanja odobrenja Agencija daje odobrenje za stavljanje lijeka u promet.

(9)Način davanja odobrenja za stavljanje u promet lijeka iz ovoga članka te sadržaj dokumentacije propisat će pravilnikom ministar. Članak 44.

(1)Ako zbog mogućeg ozbiljnog rizika za zdravlje ljudi Agencija u postupku međusobnog priznavanja ili decentraliziranom postupku davanja odobrenja kao nadležno tijelo države sudionice ne prihvati izvješće o ocjeni dokumentacije o lijeku, sažetak opisa svojstava lijeka, uputu o lijeku i označivanje sukladno članku 43. stavku 6. ovoga Zakona, detaljno će obrazložiti razloge i o tome obavijestiti referentnu državu, druge države sudionice te podnositelja zahtjeva.

(2)Ako država/e sudionica/e u postupku međusobnog priznavanja ili decentraliziranom postupku davanja odobrenja zbog mogućeg ozbiljnog rizika za zdravlje ljudi ne prihvati/e izviješće Agencije kao nadležnog tijela referentne države članice o ocjeni dokumentacije o lijeku, sažetak opisa svojstava lijeka, uputu o lijeku i označivanje, Agencija će rješavanje navedenog uputiti CMD(h)-u.

(3)Agencija će u slučaju iz stavaka

ili
ovoga članka na zasjedanju CMD(h) nastojati postići dogovor o potrebnim mjerama.

(4)Ako se dogovor iz stavka

ovoga članka ne postigne u roku od 60 dana od dana slanja obavijesti CMD(h)-u, referentna država odmah obavješćuje EMA-u, čime se pokreće arbitražni postupak iz stavka
ovoga članka.

(5)Ako su države članice Europske unije već prihvatile različite odluke u vezi s davanjem, ukidanjem ili privremenim oduzimanjem odobrenja za stavljanje određenog lijeka u promet, Agencija, nadležna tijela druge države članice Europske unije, Europska komisija ili nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet mogu CHMP-u predložiti pokretanje arbitražnog postupka iz stavka 10. ovoga članka.

(6)Radi poticanja usklađenosti odobrenja za stavljanje lijeka u promet u Europskoj uniji Agencija jednom godišnje šalje CMD(h)-u popis lijekova za koje je potrebno pripremiti usklađeni sažetak opisa svojstava lijeka.

(7)Europska komisija ili Agencija u suradnji s EMA-om može za lijekove s popisa iz stavka

ovoga članka zatražiti postupanje CHMP-a sukladno stavku
ovoga članka.

(8)Prije donošenja odluke o davanju odobrenja za stavljanje lijeka u promet, o privremenom oduzimanju odobrenja ili oduzimanju odobrenja za stavljanje lijeka u promet, ili odobrenja izmjene, kada je to u interesu Europske unije, Agencija, nadležna tijela drugih država članica Europske unije, Europska komisija, podnositelj zahtjeva ili nositelj odobrenja mogu predmet uputiti CHMP-u radi provođenja arbitražnog postupka iz stavka 10. ovoga članka.

(9)Ako se arbitražni postupak pokreće vezano uz farmakovigilanciju odobrenog lijeka, upućuje se PRAC-u.

(10)Provođenje arbitražnih postupaka u CHMP-u i izdavanje mišljenja Europske komisije provodi se sukladno člancima 32., 33. i 34. Direktive 2001/83/EZ. Članak 45.

(1)Nositelj odobrenja odgovoran je za stavljanje lijeka u promet i za lijek u prometu sukladno ovom Zakonu i pravilnicima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2)Ako nositelj odobrenja nije proizvođač lijeka, mora imati pisani ugovor s proizvođačem/proizvođačima lijeka.

(3)Za lijekove za koje odobrenje daje Agencija, nositelj odobrenja koji nema sjedište u Republici Hrvatskoj obvezan je imenovati svog predstavnika sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

(4)Imenovanje predstavnika nositelja odobrenja iz stavka 3. ovoga članka ne oslobađa nositelja odobrenja njegove zakonske odgovornosti. Članak 46.

(1)U odobrenju za stavljanje lijeka u promet Agencija može nositelju odobrenja odrediti sljedeće uvjete: – da poduzme određene mjere sadržane u sustavu upravljanja rizikom kako bi se osigurala sigurna primjena lijeka i/ili – da provede ispitivanja sigurnosti primjene lijeka nakon dobivanja odobrenja i/ili – da ispuni obveze koje su strože od onih propisanih odredbama ovoga Zakona o farmakovigilanciji koje se odnose na vođenje evidencije ili izvješćivanje o prijavljenim sumnjama na nuspojave i/ili – da poštuje i sve druge uvjete ili ograničenja u pogledu sigurne i učinkovite primjene lijeka i/ili – da osigura postojanje prikladnog farmakovigilancijskog sustava i/ili – da provodi ispitivanja o djelotvornosti lijeka nakon dobivanja odobrenja u slučaju kada postoje pitanja o određenim aspektima djelotvornosti lijeka i na koja se može odgovoriti tek nakon što je lijek stavljen u promet.

(2)U odobrenju iz stavka

ovoga članka Agencija utvrđuje rokove za ispunjavanje uvjeta iz stavka
ovoga članka.

(3)Ako nositelj odobrenja ne ispuni uvjet/uvjete iz stavka 1. ovoga članka, Agencija će ukinuti odobrenje za stavljanje lijeka u promet rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor. Članak 47.

(1)U iznimnim okolnostima te na temelju pisanog očitovanja podnositelja zahtjeva, Agencija može dati uvjetno odobrenje za stavljanje lijeka u promet kojim se nositelj odobrenja obvezuje ispuniti određene obveze koje se odnose na sigurnost primjene lijeka, na izvješćivanje Agencije o bilo kojem nepredviđenom događaju u vezi s primjenom lijeka i na mjere koje je potrebno provesti.

(2)Odobrenje iz stavka

ovoga članka može se dati kada podnositelj zahtjeva nije u mogućnosti priložiti cjelovite podatke o djelotvornosti i sigurnosti primjene lijeka u svakodnevnoj primjeni zbog objektivnih i dobro obrazloženih razloga sukladno pravilniku iz članka
stavka
ovoga Zakona.

(3)Važenje odobrenja iz stavka 1. ovoga članka ovisi o godišnjoj ponovnoj ocjeni ispunjavanja uvjeta navedenih u odobrenju za stavljanje lijeka u promet.

(4)Ako nositelj odobrenja ne ispunjava uvjete propisane ovim člankom, Agencija će ukinuti odobrenje za stavljanje lijeka u promet rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor. Članak 48.

(1)Nakon davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet Agencija može u opravdanim slučajevima pisano naložiti nositelju odobrenja ispunjavanje sljedećih obveza: – provođenje ispitivanja sigurnosti primjene lijeka nakon dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, ako postoje pitanja u vezi s rizikom primjene odobrenog lijeka, – provođenje ispitivanja djelotvornosti lijeka nakon davanja odobrenja ako poznavanje bolesti ili klinička metodologija ukazuju na to da bi prethodne ocjene djelotvornosti lijeka mogle biti značajno izmijenjene.

(2)Ako u slučaju iz stavka

podstavka
ovoga članka isti rizici postoje za više od jednog lijeka, Agencija će, nakon savjetovanja s PRAC-om, nositelje odobrenja uputiti da provedu zajedničko ispitivanje sigurnosti primjene lijeka nakon davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet.

(3)Agencija uz obrazloženje nalaže nositelju odobrenja ispunjavanje obveza iz stavka

podstavaka
i
ovoga članka u pisanom obliku, navodeći ciljeve i rokove za prijavu i provođenje ispitivanja.

(4)Ako nositelj odobrenja u roku od 30 dana od dana primitka obavijesti iz stavka 3. ovoga članka zatraži mogućnost pisanog obrazloženja o obvezama iz ovoga članka, Agencija će nositelju odobrenja dati rok ne dulji od 60 dana za dostavljanje pisanog obrazloženja.

(5)Na temelju pisanog obrazloženja nositelja odobrenja Agencija će potvrditi ili povući obvezu iz stavka 1. podstavka 1. i/ili 2. ovoga članka.

(6)Ako Agencija potvrdi obvezu iz stavka

podstavka
i/ili
ovoga članka, donijet će rješenje o izmjeni odobrenja za stavljanje lijeka u promet i obvezu iz stavka
podstavka
i/ili
ovoga članka navesti kao uvjete odobrenja, u kojem slučaju je nositelj odobrenja obvezan izmijeniti sustav upravljanja rizikom. Članak 49.

(1)Nositelj odobrenja obvezan je uvjete i obveze iz članaka 46.,

i
ovoga Zakona unijeti u sustav upravljanja rizikom.

(2)Agencija će o odobrenjima za stavljanje lijeka u promet danih u skladu s člancima 46., 47. i 48. ovoga Zakona izvijestiti EMA-u. Članak 50.

(1)Nakon davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet nositelj odobrenja obvezan je:

a)pratiti najnovija znanstvena i tehnička dostignuća za postupke proizvodnje i provjere kakvoće lijeka te uvoditi potrebne izmjene kako bi osigurao da se lijek proizvodi i da mu se kakvoća provjerava u skladu s općeprihvaćenim znanstvenim metodama,
b)bez odgode, dostaviti Agenciji svaki novi podatak koji može uzrokovati izmjenu ili dopunu podataka, dokumenata i dokumentacije o lijeku iz postupka davanja odobrenja ili iz arbitražnog postupka u Europskoj uniji i/ili pravilnika iz članka 26. stavka 7. ovoga Zakona,
c)bez odgode, obavijestiti Agenciju o svakoj mjeri ograničenja ili zabrane koju su uvela nadležna tijela drugih država u kojima je lijek u prometu ili dostaviti nove podatke koji mogu utjecati na procjenu odnosa rizika i koristi primjene lijeka. Nositelj odobrenja obvezan je dostaviti Agenciji pozitivne i negativne rezultate kliničkih ili drugih ispitivanja provedenih za sve indikacije ili na svim populacijama ispitanika bez obzira na to jesu li isti obuhvaćeni odobrenjem, kao i podatke o primjeni lijeka koji nisu obuhvaćeni odobrenjem,
d)osigurati da su podaci o lijeku u skladu s najnovijim znanstvenim saznanjima, uključujući i zaključke javnih izvješća o ocjeni dokumentacije o lijeku i preporuka EMA-e objavljenih na internetskom portalu.

(2)U slučaju iz stavka 1. ovoga članka Agencija može od nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet zatražiti pokretanje postupka odobrenja izmjene/a ili po službenoj dužnosti izmijeniti odobrenje za stavljanje lijeka u promet.

(3)Agencija od nositelja odobrenja može u bilo kojem trenutku zatražiti podatke koji potvrđuju pozitivan odnos rizika i koristi primjene lijeka radi mogućnosti njegove kontinuirane procjene.

(4)Agencija od nositelja odobrenja može u bilo kojem trenutku zatražiti primjerak glavnog spisa o farmakovigilanciji koji je nositelj odobrenja obvezan dostaviti najkasnije u roku od sedam dana od dana primitka zahtjeva Agencije. Članak 51.

(1)U slučajevima iz članka 50. stavka 1. točaka

a)i
b)ovoga Zakona, nositelj odobrenja obvezan je Agenciji podnijeti zahtjev za odobrenje izmjene.

(2)U slučajevima iz članka

stavka
točaka c) i d). ovoga Zakona, nositelj odobrenja obvezan je Agenciji podnijeti zahtjev za odobrenje izmjene, ako navedeno uzrokuje izmjenu podataka u odobrenoj dokumentaciji o lijeku.

(3)Uz zahtjev za odobrenje izmjene iz stavaka

i
ovoga članka nositelj odobrenja obvezan je priložiti podatke i/ili dokumente i/ili dokumentaciju, ovisno o vrsti izmjene. Članak 52.

(1)Izmijenjeno odobrenje u skladu s odredbama članaka

i
ovoga Zakona daje se do isteka roka važenja odobrenja čija se izmjena tražila.

(2)Ako odobrena izmjena zahtijeva izmjenu podataka u rješenju o davanju odobrenja, Agencija uz odobrenje izmjene donosi i rješenje o izmjeni rješenja o odobrenju protiv kojeg nije dopuštena žalba, već se protiv tog rješenja može pokrenuti upravni spor.

(3)Ako odobrena izmjena zahtijeva izmjenu podataka u sažetku opisa svojstava lijeka i/ili uputi o lijeku i/ili označivanju lijeka uz odobrenu izmjenu, Agencija odobrava novi izmijenjeni sažetak opisa svojstava lijeka i/ili uputu o lijeku i/ili označivanje lijeka.

(4)Odobrenje izmjene i rješenje o izmjeni rješenja o odobrenju za stavljanje lijeka u promet Agencija je obvezna dati ili uskratiti, ovisno o vrsti izmjene, u roku ne duljem od 180 dana od dana primitka urednoga zahtjeva.

(5)Ministar će pravilnikom pobliže odrediti način odobrenja izmjena i sadržaj dokumentacije koja se podnosi u svrhu odobrenja izmjene. Članak 53.

(1)Agencija daje odobrenje za stavljanje lijeka u promet na rok od pet godina.

(2)Najkasnije devet mjeseci prije isteka roka važenja odobrenja za stavljanje lijeka u promet Agenciji se može podnijeti zahtjev za obnovu odobrenja za stavljanje lijeka u promet.

(3)Agencija odobrenje za stavljanje lijeka u promet može obnoviti na sljedećih pet godina temeljem ponovne procjene odnosa rizika i koristi primjene lijeka.

(4)Uz zahtjev za obnovu odobrenja za stavljanje lijeka u promet nositelj odobrenja obvezan je Agenciji podnijeti konsolidiranu dokumentaciju o kakvoći, sigurnosti primjene i djelotvornosti lijeka, uključujući ocjenu podataka sadržanih u prijavama sumnji na nuspojave i periodičkim izvješćima o neškodljivosti lijeka u skladu s odredbama o farmakovigilanciji ovoga Zakona, kao i podacima o svim uvedenim izmjenama od dana dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet do dana podnošenja zahtjeva za obnovu odobrenja.

(5)Jednom obnovljeno odobrenje za stavljanje lijeka u promet može se dati na neograničeno vrijeme, osim ako, zbog opravdanih razloga koji se odnose na farmakovigilanciju, uključujući i nedovoljan broj pacijenata izloženih navedenom lijeku, Agencija ne zatraži ponovnu obnovu odobrenja sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.

(6)Sadržaj dokumentacije iz stavka 4. ovoga članka koja se podnosi u svrhu obnove odobrenja za stavljanje u promet lijeka pravilnikom će propisati ministar. Članak 54.

(1)Ako lijek nije stavljen u promet u Republici Hrvatskoj tri godine nakon davanja odobrenja, Agencija će ukinuti odobrenje za stavljanje tog lijeka u promet.

(2)Odobrenom lijeku koji je prethodno bio stavljen u promet u Republici Hrvatskoj, a nakon toga se ne nalazi u prometu u Republici Hrvatskoj tri uzastopne godine Agencija će ukinuti odobrenje za stavljanje u promet.

(3)Iznimno od stavaka

i
ovoga članka, Agencija neće ukinuti odobrenje radi zaštite javnog zdravlja, u slučaju da je važeće odobrenje u Republici Hrvatskoj uvjet za davanje i/ili obnovu odobrenja za stavljanje lijeka u promet u drugim državama ili u drugim iznimnim okolnostima, a na temelju detaljnog pisanog obrazloženja nositelja odobrenja. Članak
(NN 136/25)

(1)Nositelj odobrenja obvezan je pisano izvijestiti Agenciju o danu prvog stavljanja lijeka u promet bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od dana stavljanja u promet za svaki farmaceutski oblik, dozu te vrstu i veličinu pakiranja.

(2)Kad nositelj odobrenja odluči prekinuti stavljanje lijeka u promet ili povući lijek iz prometa privremeno ili trajno prije isteka roka važenja odobrenja za stavljanje lijeka u promet, odluči podnijeti zahtjev za ukidanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet ili odluči da neće podnijeti zahtjev za obnovu odobrenja, obvezan je najmanje dva mjeseca prije prekida opskrbe tržišta lijekom obavijestiti Agenciju, osim ako se radi o hitnom postupku povlačenja lijeka ili drugim izvanrednim okolnostima.

(3)Nositelj odobrenja obvezan je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka Agenciju obavijestiti o razlozima prekida opskrbe tržišta lijekom.

(4)Nositelj odobrenja obvezan je obavijestiti Agenciju o slučaju iz stavka

ovog članka, koji se dogodio u trećoj zemlji kada se temelji na razlozima iz članka
stavka
podstavaka
do
ovoga Zakona ili na razlozima iz članka
stavka
podstavaka
do
ovoga Zakona.

(5)Nositelj odobrenja obvezan je obavijestiti EMA-u o slučaju iz stavka

ovog članka koji se dogodio u državi članici ili trećoj zemlji kada se temelji na razlozima iz članka
stavka
podstavaka
do
ovoga Zakona ili na razlozima iz članka
stavka
podstavaka
do
ovoga Zakona.

(6)Na zahtjev Agencije nositelj odobrenja dostavit će podatke o potrošnji i propisivanju lijeka zbog razloga koji se odnose na farmakovigilanciju. Članak 56.

(1)Agencija će na zahtjev nositelja odobrenja rješenjem ukinuti odobrenje za stavljanje lijeka u promet.

(2)Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor.

(3)Sadržaj dokumentacije koja se podnosi u svrhu ukidanja odobrenja za stavljanje u promet lijeka pravilnikom će propisati ministar. Članak 57.

(1)Agencija će rješenjem uskratiti davanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet ako se u provedenom postupku na temelju dokumentacije, odnosno priloženih podataka i dokumenata iz članaka 26., 29., 30., 32., 33., 34.,

i
ovoga Zakona i pravilnika iz članka
stavka
ovoga Zakona utvrdi: – da je odnos rizika i koristi ocijenjen kao nepovoljan, ili – da terapijsko djelovanje lijeka nije dovoljno dokazano, ili – da kvalitativni i/ili kvantitativni sastav lijeka ne odgovara deklariranom sastavu, ili – da označivanje ili uputa o lijeku nije u skladu s odredbama ovoga Zakona ili ako podaci u označivanju ili uputi o lijeku nisu u skladu s podacima navedenim u sažetku opisa svojstava lijeka, ili – da podaci, dokumenti i dokumentacija priloženi uz zahtjev ne ispunjavaju uvjete iz članaka 26., 29., 30., 31., 32., 33., 34.,
i
ovoga Zakona.

(2)Podnositelj zahtjeva ili nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet odgovoran je za točnost podataka i dokumenata te dokumentacije priložene zahtjevu za davanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet. Članak 58.

(1)Agencija će obustaviti od izvršenja, ukinuti ili izmijeniti odobrenje u jednom od sljedećih slučajeva, ako: – je lijek neprihvatljivo štetan, ili – je lijek nedovoljno terapijski djelotvoran, ili – je odnos rizika i koristi nepovoljan, ili – kvalitativni i/ili kvantitativni sastav lijeka nije u skladu s deklariranim, ili – nije provedena provjera kakvoće lijeka, sastava lijeka i međuproizvoda, ili – podaci u odobrenoj dokumentaciji o lijeku nisu točni, ili – podaci nisu izmijenjeni i dopunjeni u skladu s člancima 50. i 51. ovoga Zakona, ili – nisu ispunjeni uvjeti i obveze određeni sukladno člancima 46., 47. i 48. ovoga Zakona, ili – se lijek ne proizvodi postupkom proizvodnje sukladno članku 26. stavku 3. točki

e)ovoga Zakona i da se provjera kakvoće ne provodi metodama ispitivanja sukladno članku 26. stavku 3. točki
i)ovoga Zakona, ili – lijek nije bio tri uzastopne godine u prometu u Republici Hrvatskoj nakon davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet sukladno odredbama članka 54. ovoga Zakona, ili – je lijek stavljen u promet protivno odredbama ovoga Zakona, ili – podaci o nositelju odobrenja nisu točni, ili – uputa o lijeku i označivanje lijeka nisu u skladu s odredbama ovoga Zakona, ili – proizvodna dozvola nije u skladu s odredbama ovoga Zakona, ili – nositelj odobrenja više ne ispunjava uvjete i obveze sukladno odredbama ovoga Zakona i pravilnika donesenih na temelju istoga.

(2)Terapijska djelotvornost lijeka iz stavka

podstavka
ovoga članka smatrat će se nedovoljnom kada se utvrdi da se primjenom lijeka ne mogu postići terapijski učinci.

(3)Protiv rješenja o ukidanju i obustavi izvršenja odobrenja za stavljanje lijeka u promet nije dopuštena žalba već se protiv tog rješenja može pokrenuti upravni spor.

(4)Agencija na svojim internetskim stranicama redovito objavljuje popis rješenja o ukidanju odobrenja za stavljanje lijeka u promet. Članak 59. Davanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet proizvođača i/ili nositelja odobrenja ne oslobađa od materijalne niti kaznene odgovornosti. Članak 60.

(1)Nositelj odobrenja može zatražiti prijenos odobrenja za stavljanje lijeka u promet na drugu fizičku ili pravnu osobu koja ispunjava uvjete propisane odredbama ovoga Zakona.

(2)Lijek pušten u promet na temelju prijašnjeg odobrenja, može nakon prijenosa odobrenja biti u prometu najdulje 18 mjeseci, ako mu prije ne istekne rok valjanosti.

(3)Za lijek iz stavka 2. ovoga članka odgovoran je nositelj odobrenja nakon prijenosa odobrenja.

(4)Ministar će pravilnikom pobliže odrediti način, rokove i sadržaj dokumentacije koja se podnosi u svrhu prijenosa odobrenja za stavljanje lijeka u promet. Članak 61.

(1)Ministarstvo ili Agencija mogu u opravdanim slučajevima radi zaštite zdravlja ljudi odlučiti da Agencija po službenoj dužnosti da odobrenje za stavljanje u promet lijeka koji je odobren u drugoj državi članici Europske unije, a koji u Republici Hrvatskoj nije odobren niti je podnesen zahtjev za davanje odobrenja.

(2)U slučaju iz stavka 1. ovoga članka Agencija će od nadležnog tijela države članice Europske unije u kojoj je lijek odobren zatražiti izvješće o dokumentaciji o lijeku i važeće odobrenje.

(3)Prije davanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet iz stavka 1. ovoga članka Agencija će obavijestiti nositelja odobrenja iz države članice Europske unije u kojoj je lijek odobren o namjeri davanja odobrenja u Republici Hrvatskoj po službenoj dužnosti.

(4)Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka Agencija daje nositelju odobrenja iz države članice Europske unije u kojoj je lijek odobren ili veleprodaji koja stavlja u promet lijek u Republici Hrvatskoj.

(5)Nositelj odobrenja iz stavka 4. ovoga članka odgovoran je da sažetak opisa svojstava lijeka, uputa o lijeku, označivanje i oglašavanje o lijeku i farmakovigilancija budu u skladu s odredbama ovog Zakona.

(6)Na zahtjev nadležnog tijela države članice Europske unije koje provodi postupak u skladu sa stavkom 1. ovoga članka za lijek odobren u Republici Hrvatskoj Agencija će u roku od 30 dana poslati izvješće o dokumentaciji o lijeku i važeće odobrenje. Članak 62.

(1)Agencija mora obustaviti stavljanje lijeka u promet i zatražiti povlačenje lijeka iz prometa u jednom od sljedećih slučajeva: – da je lijek neprihvatljivo štetan, ili – da je lijek nedovoljno terapijski djelotvoran, ili – da je odnos rizika i koristi nepovoljan, ili – da kvalitativni i/ili kvantitativni sastav lijeka nije u skladu s deklariranim, ili – da nije provedena provjera kakvoće lijeka, sastava lijeka i međuproizvoda, ili – da lijek nije proizveden u skladu s proizvodnom dozvolom, ili – da je lijek krivotvoren.

(2)Agencija može obustaviti stavljanje lijeka u promet i/ili zatražiti povlačenje lijeka iz prometa u slučaju iz članka 58. stavka 1. podstavaka 5. do 14. ovoga Zakona.

(3)Agencija može obustavu, odnosno povlačenje iz stavka 1. ovoga članka ograničiti na određenu seriju lijeka.

(4)U iznimnim slučajevima, Agencija može u prijelaznom razdoblju temeljem procjene odnosa rizika i koristi lijeka dozvoliti opskrbu lijekom koji je povučen iz prometa samo pacijentima čije je liječenje u tijeku.

(5)Ako lijek povučen iz prometa predstavlja ozbiljnu izravnu opasnost za zdravlje ljudi, Agencija će žurno obavijestiti države članice Europske unije.

(6)Obustavu stavljanja lijeka u promet ili povlačenja lijeka iz prometa pokreće nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet, nositelj odobrenja za paralelni uvoz lijeka ili Agencija po službenoj dužnosti ili na zahtjev farmaceutskog inspektora. Nositelj odobrenja je o postupku obustave stavljanja lijeka u promet ili povlačenja lijeka iz prometa obvezan izvijestiti Agenciju najkasnije u roku od 24 sata od trenutka saznanja postojanja razloga za pokretanje mjera iz stavka 1. ovoga članka.

(7)Za lijek koji se nalazi u prometu u Republici Hrvatskoj na temelju suglasnosti za unošenje ili uvoz lijeka sukladno članku

ovoga Zakona, postupak iz stavka
ovoga članka pokreće veleprodaja koja je u Republici Hrvatskoj stavila u promet navedeni lijek.

(8)Obustavu stavljanja lijeka u promet, postupak povlačenja lijeka iz prometa te rokove i način obavješćivanja o obustavi i povlačenju lijeka pravilnikom će pobliže propisati ministar.

Pravilnik o obustavi stavljanja lijeka u promet i povlačenju lijeka iz prometa
TRADICIONALNI BILJNI LIJEKOVI Članak 63.

(1)Postupak davanja odobrenja za stavljanje tradicionalnog biljnog lijeka u promet jest pojednostavnjeni postupak, odnosno postupak registracije tradicionalnog biljnog lijeka.

(2)Postupak registracije tradicionalnoga biljnog lijeka provodi se za lijekove koji ispunjavaju sljedeće uvjete: – imaju indikacije isključivo primjerene za tradicionalne biljne lijekove koji se zbog svog sastava i namjene primjenjuju bez nadzora liječnika, – namijenjeni su isključivo za primjenu u skladu s određenom jačinom i doziranjem lijeka, – namijenjeni su za vanjsku ili peroralnu primjenu ili za inhaliranje, – razdoblje tradicionalne uporabe lijeka ili njemu podudarnog lijeka je najmanje 30 godina do dana podnošenja zahtjeva, od toga najmanje 15 godina u Europskoj uniji, – postoji dovoljno podataka o tradicionalnoj uporabi lijeka, osobito dokaza o sigurnosti primjene lijeka u naznačenim uvjetima primjene te dokaza da su farmakološki učinci ili djelotvornost lijeka vjerojatni na temelju dugotrajne uporabe i iskustva.

(3)Podudaran lijek iz stavka

podstavka
ovoga članka jest lijek koji sadrži iste djelatne tvari bez obzira na sastav pomoćnih tvari, ima jednaku ili sličnu namjenu, jednake je jačine i doziranja te ima jednak ili sličan put primjene kao i tradicionalni biljni lijek za koji se podnosi zahtjev za registraciju.

(4)Tradicionalni biljni lijekovi mogu sadržavati i vitamine i minerale, dobro poznate sigurnosti primjene, čije djelovanje potpomaže djelovanju sadržanih biljnih djelatnih tvari s obzirom na naznačenu indikaciju.

(5)Ako u postupku registracije tradicionalnog biljnog lijeka Agencija utvrdi da lijek ispunjava uvjete za davanje odobrenja za stavljanje lijeka u promet ili za registraciju homeopatskog lijeka, odredbe ovoga Zakona koje se odnose na tradicionalne biljne lijekove neće se primjenjivati.

(6)Registraciju, oblik i sadržaj dokumentacije koja se prilaže u svrhu dobivanja rješenja o registraciji, potrebni dokazi o tradicionalnoj uporabi te pravila označivanja i oglašavanja za tradicionalne biljne lijekove pravilnikom će propisati ministar.

(7)Troškove u postupku davanja, uskraćivanja, obnove, izmjene, prijenosa i ukidanja rješenja o registraciji tradicionalnog biljnog lijeka odredit će uz suglasnost ministra Agencija, a snosi ih podnositelj zahtjeva. Članak 64.

(1)Registracija tradicionalnog biljnog lijeka uskratit će se ako podaci i dokumenti priloženi uz zahtjev nisu u skladu s propisanim te ako se utvrdi postojanje jednog od sljedećih razloga: – kvalitativni i/ili kvantitativni sastav nije jednak deklariranom, ili – indikacije nisu u skladu s člankom

stavkom
podstavkom
ovoga Zakona, ili – tradicionalni biljni lijek može biti štetan u uobičajenim uvjetima primjene, ili – podaci o tradicionalnoj uporabi nisu dostatni, osobito ako farmakološki učinci ili djelotvornost nisu vjerojatni na temelju dugotrajne uporabe i iskustva, ili – farmaceutska kakvoća nije zadovoljavajuće prikazana.

(2)Agencija je obvezna o uskrati registracije tradicionalnog biljnog lijeka te o razlozima takve odluke obavijestiti Europsku komisiju i drugo nadležno tijelo koje to zatraži. Članak

Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na stavljanje lijeka u promet, proizvodnju, klasifikaciju, oglašavanje, promet, uvoz, provjeru kakvoće, farmakovigilanciju, obustavu stavljanja i povlačenje iz prometa te nadzor nad lijekovima na odgovarajući se način primjenjuju i na tradicionalne biljne lijekove, osim ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovog Zakona nije drugačije propisano.
HOMEOPATSKI LIJEKOVI Članak 66.

(1)Homeopatski lijek može biti u prometu ako ima odobrenje za stavljanje u promet dano od Agencije ili rješenje Agencije o registraciji sukladno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(2)Za antropozofske lijekove opisane u važećoj farmakopeji država članica Europske unije i pripravljene homeopatskom metodom primjenjivat će se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na homeopatske lijekove. Članak

U svrhu dobivanja odobrenja za stavljanje homeopatskog lijeka u promet Agenciji se podnosi zahtjev i prilaže dokumentacija propisana člancima 26., 29., 30., 31., 32., 33., 34.,
i
ovoga Zakona. Članak 68.

(1)Za homeopatske lijekove koji se stavljaju u promet bez terapijskih indikacija provodi se pojednostavnjeni postupak davanja odobrenja za stavljanje homeopatskog lijeka u promet, odnosno postupak registracije homeopatskog lijeka.

(2)Registracija homeopatskog lijeka provodi se ako homeopatski lijekovi ispunjavaju sljedeće uvjete: – namijenjeni su oralnoj ili vanjskoj primjeni, – u uputi i na označavanju homeopatskog lijeka nemaju navedenu terapijsku indikaciju ili podatke koji upućuju na indikaciju, – imaju dovoljan stupanj razrjeđenja kojim se jamči sigurnost primjene lijeka; posebice, homeopatski lijek ne smije sadržavati više od jednog dijela izvorne tinkture na deset tisuća dijelova, odnosno ne više od jedne stotinke najmanje terapijske doze djelatne tvari zbog koje bi se lijek iz članka 3. točke 1. ovoga Zakona obvezno izdavao na liječnički recept.

(3)U postupku registracije homeopatskog lijeka Agencija će odrediti klasifikaciju s obzirom na mjesto izdavanja homeopatskog lijeka. Članak 69.

(1)Zahtjev za registraciju homeopatskog lijeka iz članka 68. ovoga Zakona može obuhvatiti serije homeopatskog lijeka izvedene iz istoga homeopatskog izvora ili više njih.

(2)Uz zahtjev za registraciju homeopatskog lijeka podnositelj zahtjeva obvezno prilaže sljedeće: – znanstveni naziv ili drugi naziv naveden u farmakopeji za homeopatski izvor ili više njih, uz navođenje različitih putova primjene, farmaceutskih oblika i stupnja razrjeđenja za koje se traži registracija, – dokumentaciju u kojoj se opisuje kako se homeopatski izvor ili više njih dobivaju i provjeravaju te kojom se dokazuje njegova ili njihova homeopatska primjena na temelju odgovarajućih bibliografskih podataka, – dokumentaciju o proizvodnji i provjeri kakvoće svakoga farmaceutskog oblika s opisom metode razrjeđivanja i pojačavanja, – podatke o stabilnosti homeopatskog lijeka, – proizvodnu dozvolu, – preslike rješenja o registraciji ili odobrenja za stavljanje u promet istog homeopatskog lijeka u drugim državama članicama Europske unije, – nacrt (mock-up) vanjskog i unutarnjeg pakiranja lijeka za koji se traži registracija.

(3)Uz zahtjev za registraciju homeopatskog lijeka nije potrebno priložiti dokaz o njegovoj terapijskoj djelotvornosti.

(4)Registraciju, sadržaj dokumentacije za registraciju homeopatskog lijeka pobliže će pravilnikom propisati ministar.

(5)Troškove u postupku davanja, uskraćivanja, obnove, izmjene, prijenosa i ukidanja odobrenja ili rješenja o registraciji homeopatskog lijeka odredit će uz suglasnost ministra Agencija, a snosi ih podnositelj zahtjeva. Članak

Osim jasne oznake: »homeopatski lijek«, vanjsko i unutarnje pakiranje te, ako je potrebno, uputa za homeopatske lijekove iz članka
ovoga Zakona sadržavat će samo sljedeće podatke: – znanstveni naziv jednog ili više homeopatskih izvora i naznaku stupnja razrjeđenja uporabom simbola iz farmakopeje; ako homeopatski lijek sadrži dva ili više homeopatskih izvora, uz znanstvene nazive izvora na označavanju može se navesti i novoizumljeno ime lijeka, – naziv i adresu nositelja rješenja o registraciji homeopatskog lijeka te, ako je potrebno, naziv i adresu proizvođača, – farmaceutski oblik, – oznaku »homeopatski lijek bez odobrenih terapijskih indikacija«, – način primjene, a po potrebi i put primjene, – sadržaj pakiranja izražen u masi, volumenu ili broju jedinica homeopatskog lijeka, – posebne mjere čuvanja, ako su potrebne, – datum isteka roka valjanosti homeopatskog lijeka (mjesec i godina), – upozorenje kojim se pacijent upućuje na liječnika u slučaju da simptomi ne prestaju tijekom primjene homeopatskog lijeka, – posebno upozorenje, ako je potrebno, – način i mjesto izdavanja homeopatskog lijeka, – broj proizvodne serije, – broj rješenja o registraciji homeopatskog lijeka. Članak 71.

(1)Odredbe ovog Zakona koje se odnose na označivanje i uputu o lijeku na odgovarajući se način primjenjuju i na homeopatske lijekove.

(2)Na vanjskom i unutarnjem pakiranju homeopatskog lijeka mora se na jasan i čitljiv način ukazati na homeopatsku prirodu lijeka.

(3)Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na oglašavanje o lijeku na odgovarajući se način primjenjuju i na homeopatske lijekove.

(4)Iznimno, pri oglašavanju o homeopatskim lijekovima iz članka

ovoga Zakona smiju se koristiti samo podaci navedeni u članku
ovoga Zakona.

(5)Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na stavljanje lijeka u promet, proizvodnju, promet, uvoz, provjeru kakvoće, obustavu stavljanja i povlačenje iz prometa te nadzor nad lijekovima na odgovarajući se način primjenjuju i na homeopatske lijekove, osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

(6)Na homeopatske lijekove iz članka

ovoga Zakona ne primjenjuju se odredbe članka
stavaka
do
ovoga Zakona.

(7)Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na farmakovigilanciju na odgovarajući se način primjenjuju i na homeopatske lijekove koji imaju odobrenje za stavljanje u promet. 6. PROIZVODNJA Članak 72.

(1)Fizičke i pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj mogu proizvoditi međuproizvode, lijekove i/ili ispitivane lijekove samo na temelju i u skladu s proizvodnom dozvolom.

(2)Proizvodna dozvola obvezna je za: – proizvodni pogon ili pogone u kojima će se obavljati proizvodnja farmaceutskih oblika i/ili skupine lijekova, – cjelovit postupak ili pojedine dijelove proizvodnje, – proizvodnju lijekova namijenjenih samo za izvoz i/ili iznošenje.

(3)Uvoznici lijekova iz trećih zemalja obvezni su imati proizvodnu dozvolu. Članak 73.

(1)Fizičke i pravne osobe iz članka

stavka
ovoga Zakona moraju ispunjavati najmanje sljedeće uvjete: – s obzirom na opseg i složenost proizvodnje lijeka ili skupine lijekova imati odgovarajući broj stručnjaka iz područja farmacije, kemije, biologije, biokemije, biotehnologije, kemijske tehnologije, medicine, dentalne medicine, veterine ili druge odgovarajuće struke, – imati zaposlenu odgovornu osobu za puštanje serije lijeka u promet koja mora biti stalno dostupna, – imati zaposleno ključno osoblje za proizvodnju, provjeru kakvoće i promet lijeka, – raspolagati odgovarajućim prostorom, opremom za proizvodnju, provjeru kakvoće, skladištenje i isporuku lijekova, – slijediti načela i smjernice dobre proizvođačke prakse.

(2)Pobliže uvjete iz stavka

ovoga članka, koje moraju ispunjavati fizičke i pravne osobe iz članka
stavka
ovoga Zakona, pravilnikom propisuje ministar.
Pravilnik o uvjetima za davanje proizvodne dozvole, zahtjevima dobre proizvođačke prakse te potvrdi o provođenju dobre proizvođačke prakse za lijekove Članak 74.

(1)Nositelj proizvodne dozvole uz ispunjavanje uvjeta iz članka 73. ovoga Zakona obvezan je i: – omogućiti odgovornoj osobi za puštanje serije lijeka u promet neovisno obavljanje dužnosti i osigurati za to sva potrebna sredstva, – osigurati da se svi proizvodni postupci za određeni lijek provode u skladu s dokumentacijom o lijeku odobrenoj u postupku davanja odobrenja, odnosno za ispitivani lijek u skladu s podacima o lijeku odobrenim u postupku davanja odobrenja za provođenje kliničkog ispitivanja, – u proizvodnji koristiti samo djelatne tvari proizvedene u skladu s dobrom proizvođačkom praksom za djelatne tvari koje su u prometu u skladu s dobrom praksom u prometu na veliko djelatnih tvari, kao i da osigura korištenje pomoćnih tvari odgovarajuće kakvoće za proizvodnju lijekova, – pisano, bez odgode obavijestiti Agenciju i nositelja odobrenja za stavljanje lijeka u promet ako sazna da su lijekovi na koje se odnosi proizvodna dozvola krivotvoreni ili ako postoji sumnja da su krivotvoreni, – utvrditi da proizvođači, uvoznici i veleprodaje od kojih nabavlja djelatne tvari imaju dozvolu za obavljanje navedene djelatnosti danu od nadležnog tijela države članice Europske unije u kojoj imaju sjedište, – utvrditi autentičnost i kakvoću djelatnih i pomoćnih tvari, – u svakom trenutku omogućiti predstavnicima nadležnog tijela pristup mjestu proizvodnje.

(2)Ministar će pravilnikom propisati zahtjeve dobre proizvođačke prakse za proizvodnju lijekova, djelatnih i pomoćnih tvari te način utvrđivanja tih zahtjeva i upis u očevidnik proizvođača i uvoznika djelatnih tvari.

(3)Zahtjeve dobre prakse u prometu na veliko djelatnih tvari i upis u očevidnik veleprodaja djelatnih tvari pravilnikom propisuje ministar. 19. Pravilnik o uvjetima i načinu utvrđivanja zahtjeva dobre proizvođačke prakse i dobre prakse u prometu na veliko djelatnih tvari te o postupku upisa u očevidnik proizvođača, uvoznika i veleprodaja djelatnih tvari i davanju potvrde o provođenju dobre proizvođačke prakse Članak 75.

(1)U svrhu ishođenja proizvodne dozvole fizička ili pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj podnosi zahtjev Agenciji.

(2)Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, uz dokaze o ispunjavanju uvjeta dobre proizvođačke prakse iz članka 73. ovoga Zakona, podnositelj zahtjeva obvezan je priložiti dokumentaciju koja sadrži sljedeće podatke i dokumente:

a)puni naziv i sjedište pravne ili fizičke osobe,
b)dokaz o upisu u sudski registar, odnosno obrtni registar,
c)dokaz o upisanoj djelatnosti u sudski registar, odnosno obrtni registar,
d)dokaz o stručnoj osposobljenosti i ugovor o radu s osobom koja je odgovorna za puštanje serije lijeka u promet,
e)dokaz o stručnoj osposobljenosti i ugovor o radu s ključnim osobljem u skladu s opsegom proizvodnje,
f)osobne podatke za odgovornu osobu za puštanje serije lijeka u promet i za ključno osoblje,
g)podatke o prostoru i opremi za proizvodnju, provjeru kakvoće i skladištenje lijekova,
h)opis postupka ili dijela postupka proizvodnje lijeka za koji se dozvola traži, odnosno drugih dijelova proizvodnje kao što je sterilizacija djelatne ili pomoćne tvari,
i)popis lijekova i farmaceutskih oblika za koje se dozvola traži,
j)glavni spis o mjestu proizvodnje. Članak 76. U postupku davanja proizvodne dozvole mišljenje o ispunjavanju uvjeta dobre proizvođačke prakse daje inspektor Agencije. Članak 77.

(1)Proizvodnu dozvolu za lijek Agencija je obvezna dati ili uskratiti u roku od 90 dana od dana primitka urednog zahtjeva.

(2)Uredan zahtjev iz stavka

ovoga članka podrazumijeva da je Agencija, u roku ne duljem od 30 dana od dana primitka zahtjeva, utvrdila da je zahtjev uredan i da su predani svi podaci i dokumenti, odnosno dokumentacija iz članka
ovoga Zakona.

(3)Ako Agencija utvrdi da zahtjev nije uredan, zaključkom će od podnositelja zahtjeva zatražiti da u roku ne duljem od 30 dana zahtjev ispravi, dopuni ili dostavi pisano obrazloženje.

(4)Agencija može tijekom postupka davanja proizvodne dozvole zaključkom od podnositelja zahtjeva zatražiti dodatnu dokumentaciju, odnosno podatke ili dokumente, ili odgovarajuće obrazloženje, za što mu određuje rok za dostavu.

(5)Ako Agencija od podnositelja zahtjeva traži ispravak ili dopunu zahtjeva, rok iz stavka 1. ovoga članka ne teče do dana dostave ispravljenog ili dopunjenog zahtjeva niti za vrijeme odobreno podnositelju zahtjeva za davanje pisanog obrazloženja.

(6)Proizvodna dozvola iz stavka 1. ovoga članka daje se, odnosno uskraćuje rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba, već se protiv tog rješenja može pokrenuti upravni spor. Članak 78.

(1)Ako podnositelj zahtjeva udovoljava svim uvjetima propisanim odredbama ovoga Zakona i pravilnika donesenih na temelju ovoga Zakona, Agencija daje proizvodnu dozvolu na neograničeno vrijeme.

(2)Ako se utvrdi da podnositelj zahtjeva ne udovoljava svim propisanim uvjetima, Agencija može dati uvjetnu proizvodnu dozvolu s rokovima za uklanjanje utvrđenih nedostataka.

(3)Dozvola iz stavka 2. ovoga članka prestaje važiti istekom roka za uklanjanje utvrđenih nedostataka, ako u tom roku nedostaci nisu otklonjeni.

(4)Troškove postupka davanja, uskraćivanja, izmjene i ukidanja proizvodne dozvole uz suglasnost ministra odredit će Agencija, a snosi ih podnositelj zahtjeva ili nositelj proizvodne dozvole. Članak 79.

(1)Za svaku izmjenu u dokumentaciji, odnosno podacima i dokumentima na temelju kojih je proizvodna dozvola dana nositelj proizvodne dozvole obvezan je Agenciji podnijeti zahtjev za odobrenje izmjene proizvodne dozvole.

(2)Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka nositelj proizvodne dozvole obvezan je priložiti podatke i dokumente, odnosno dokumentaciju, ovisno o vrsti izmjene.

(3)Ako Agencija utvrdi da zahtjev nije uredan, zaključkom će od podnositelja zahtjeva zatražiti da u roku ne duljem od 15 dana zahtjev ispravi, dopuni ili dostavi pisano obrazloženje.

(4)Agencija može tijekom postupka odobrenja izmjene proizvodne dozvole zaključkom od podnositelja zahtjeva zatražiti dodatnu dokumentaciju, odnosno podatke ili dokumente, ili odgovarajuće obrazloženje za što mu određuje rok za dostavu.

(5)Ako Agencija od podnositelja zahtjeva traži ispravak ili dopunu zahtjeva, rok iz stavka 6. ovoga članka ne teče do dana dostave ispravljenog ili dopunjenog zahtjeva niti za vrijeme odobreno podnositelju zahtjeva za davanje pisanog obrazloženja.

(6)Ako se izmjene odnose na podatke i dokumente iz članaka

i
ovoga Zakona, Agencija je obvezna odobriti ili uskratiti odobrenje izmjene, ovisno o vrsti izmjene, u roku ne dužem od 30 dana od dana primitka urednoga zahtjeva. Iznimno, ovaj rok se može produžiti na 90 dana od dana primitka urednoga zahtjeva.

(7)Ako odobrena izmjena zahtijeva izmjenu proizvodne dozvole, Agencija donosi rješenje protiv kojeg nije dopuštena žalba, već se protiv tog rješenja može pokrenuti upravni spor. Članak 80.

(1)Agencija će, po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o ukidanju proizvodne dozvole ako se utvrdi da proizvođač ne udovoljava uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2)Na temelju pisanog zahtjeva nositelja dozvole Agencija će rješenjem ukinuti proizvodnu dozvolu, ako nositelj dozvole prestaje s radom.

(3)Protiv rješenja o ukidanju proizvodne dozvole nije dopuštena žalba, već se protiv tog rješenja može pokrenuti upravni spor. Članak 81.

(1)Djelatnost uvoza lijekova obavljaju uvoznici lijekova koji ispunjavaju uvjete dobre proizvođačke prakse u opsegu koji je na njih primjenjiv.

(2)Za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka obvezna je proizvodna dozvola.

(3)Uvoznici koji uvoze lijekove iz trećih zemalja, a sami ne raspolažu prostorom i opremom za provjeru kakvoće svake serije uvezenog lijeka mogu za te potrebe sklopiti ugovor s pravnom ili fizič

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.