Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara - Zakon.hr

Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26  EU 2024/2679 × Upozorenje Funkcionalnost kopiranja je dostupna samo prijavljenim korisnicima. Prijava / Registracija U redu Povezani zakoni Kultura i umjetnost Zakon o kazalištima Zakon o muzejima Zakon o ustanovama Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Zakon o arhivskom gradivu i arhivima Zakon o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti Zakon o veterinarstvu Zakon o zakladi Kultura nova Zakon o audiovizualnim djelatnostima Zakon o umjetničkom obrazovanju Zakon o kulturnim vijećima Zakon o upravljanju javnim ustanovama u kulturi Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi Zakon o Nagradi Vladimir Nazor Zakon o dodjeljivanju stalnih novčanih nadoknada zaslužnim osobama Zakon o evidenciji znanstvene, kulturne, prosvjetne, tehničke suradnje s inozemstvom Zakon o Muzejima Ivana Meštrovića Zakon o obnovi spomeničke cjeline Dubrovnika i drugih nepokretnih kulturnih dobara u okolici Dubrovnika Zakon o ovlaštenju Vlade Republike Hrvatske za donošenje uredbe o uređivanju određenih pitanja u obavljanju zaštite spomenika kulture, knjižničarske i muzejske djelatnosti Zakon o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti prosvjete i kulture koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti Zakon o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi Zakon o hrvatskom jeziku Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobaraNN 145/24, 151/25 na snazi od 01.01.2026. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISIVIJESTI O OVOM ZAKONU32019R0880: Uredba (EU) 2019/880 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o unosu i uvozu kulturnih dobara32009R0116: Uredba Vijeća (EZ) br. 116/2009 od 18. prosinca 2008. o izvozu kulturnih dobara (Kodificirana verzija)Arhiva:Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara 2024-2025Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara 2023-2024Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara 2021-2022Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara 2020-2021Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara 2018-2020Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara 2017-2018Hrvatski restauratorski zavod Ministarstvo kulture i medijaHrvatska kulturna baštinaIn situHrvatsko muzejsko društvo I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Predmet Zakona (1) Ovim se Zakonom uređuju vrste kulturnih dobara i mjere njihove zaštite i očuvanja, Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, nadležnost za obavljanje poslova zaštite i očuvanja kulturne baštine, financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara, kao i druga pitanja u vezi sa zaštitom i očuvanjem kulturnih dobara. (2) Kulturna dobra su dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu. (3) Kulturna dobra zaštićuju se ovim Zakonom kao dio nacionalne baštine Republike Hrvatske u svrhu trajnog očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta te predstavljaju nacionalno blago. Članak 2. Prijenos pravne stečevine Europske unije (1) Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije: – Uredbe Vijeća (EZ) br. 116/2009 od 18. prosinca 2008. o izvozu kulturnih dobara (Kodificirana verzija) (SL L 39, 10. 2. 2009.; u daljnjem tekstu Uredba (EZ) 116/2009) – Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1081/2012 od 9. studenoga 2012. za potrebe Uredbe Vijeća (EZ) br. 116/2009 o izvozu kulturnih dobara (SL L 324, 22. 11. 2012.) – Uredbe (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2008/49/EZ (»Uredba IMI«) (Tekst značajan za EGP) (SL L 316,14. 11. 2012.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 1024/2012) – Uredbe (EU) 2019/880 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o unosu i uvozu kulturnih dobara (SL L 151, 7. 6. 2019.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2019/880). (2) Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se Direktiva 2014/60/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o povratu kulturnih predmeta nezakonito iznesenih s državnog područja države članice i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (preinaka) (SL L 159, 28. 5. 2014.). Članak 3. Ciljevi Zakona Ciljevi ovoga Zakona jesu: – uređivanje načina proglašenja statusa kulturnog dobra – utvrđivanje kriterija vrednovanja i propisivanje mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara te unaprjeđenja stanja kulturnih dobara – pravodobno poduzimanje aktivnosti za postupanje u izvanrednim okolnostima – propisivanje postupaka za izdavanje posebnih uvjeta zaštite, odobrenja za zahvate na kulturnom dobru i potvrde glavnog projekta – propisivanje standarda i smjernica zaštite i očuvanja kulturnih dobara – utvrđivanje prava i obveza vlasnika kulturnog dobra, nositelja prava na kulturnom dobru i drugih imatelja – financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara – propisivanje načina suradnje s drugim tijelima u provođenju zaštite i očuvanja kulturnih dobara – osiguravanje učinkovitog obavljanja poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara – sprječavanje svake neodobrene radnje i drugog protupravnog postupanja kojima bi se izravno ili neizravno moglo promijeniti svojstvo, oblik, značenje i izgled kulturnog dobra te time ugroziti njegova vrijednost – sprječavanje protupravnog prometa kulturnim dobrima te nadzor nad izvozom, iznošenjem, uvozom i unošenjem kulturnih dobara. Članak 4. Način korištenja i skrb o kulturnim dobrima (1) Svatko ima pravo koristiti kulturna dobra kao izvor informacija i znanja, uživati u njihovim vrijednostima i pridonositi njihovu očuvanju. (2) Svatko je dužan skrbiti o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u skladu s odredbama ovoga Zakona te prijaviti ministarstvu nadležnom za kulturu dobro za koje se može predmnijevati da ima svojstvo kulturnog dobra. Članak 5. Značenje pojmova (1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja: 1. arheološki park je istraženo, zaštićeno i prezentirano arheološko nalazište ili njegov dio koji uključuje informativno-didaktičke sastavnice prezentacije i interpretacije radi podizanja svijesti o važnosti arheološke baštine 2. arheološko nalazište i/ili zona od interesa za zaštitu sadržava dokaze o prošlim ljudskim aktivnostima ili razdobljima u povijesti, a posjeduje cjelovitost i izvornost fizičkih ostataka 3. čuvanje kulturnog dobra sustavno je praćenje stanja kulturnog dobra i osiguravanje njegove zaštite od svakog ugrožavanja tog dobra ili njegovih svojstava, kao i svake druge štetne uporabe 4. država članica Europske unije koja je zatražila povrat kulturnog predmeta je država članica s čijeg je državnog područja kulturni predmet nezakonito iznesen 5. država članica Europske unije od koje se traži povrat kulturnog predmeta je država članica na čijem se državnom području nalazi kulturni predmet nezakonito iznesen s državnog područja druge države članice Europske unije 6. evidentirano arheološko nalazište/nalaz je oznaka/pojam/naziv u prostornim planovima svih razina/studijama utjecaja na okoliš za područje/mjesto/položaj koji ima arheološki potencijal, ali nedovoljno poznat prije provedenih arheoloških istraživanja 7. građevina arheološkog značenja je građevina ili dio građevine koja čini jednu funkcionalnu cjelinu i nalazi se ispod površine zemlje 8. HTRS96/TM je Hrvatski terestrički referentni sustav 9. imatelj kulturnog dobra je svaka osoba koja na bilo koji način i po bilo kojoj osnovi koristi kulturno dobro 10. investitor može biti vlasnik ili suvlasnik, nositelj prava na kulturnom dobru, imatelj kulturnog dobra ili druga osoba sukladno zakonu kojim se uređuje gradnja 11. javna plastika odnosi se na kiparska ostvarenja u javnom prostoru 12. javne zbirke su zbirke koje su u skladu sa zakonodavstvom države članice Europske unije definirane kao javne i koje su u vlasništvu te države članice, lokalne i područne jedinice u toj državi članici ili institucije koja se nalazi na državnom području te države članice, pod uvjetom da je takva institucija u vlasništvu države članice ili lokalne ili područne jedinice ili je u znatnoj mjeri od njih financirana 13. kontaktna zona je područje koje okružuje ili dotiče nepokretno kulturno dobro, nema svojstvo kulturnog dobra, a u kojem području određene promjene mogu bitno utjecati na prostorni, fizički i/ili vizualni integritet kulturnog dobra za koje se određuju mjere radi osiguranja zaštite vrijednosti kulturnog dobra 14. konzervatorska podloga je stručna dokumentacija koja sadržava grafički i tekstualni dio, a obuhvaća identifikaciju, analizu stanja, valorizaciju i mjere očuvanja kulturno-povijesnih vrijednosti na području obuhvata, a objavljuje se na mrežnim stranicama ministarstva nadležnog za kulturu. Konzervatorska podloga je stručna osnova za prostorno planiranje, za izradu planova upravljanja, poslovnih planova, strateških studija, razvojnih planova i ostalih dokumenata 15. konzervatorska rekonstrukcija je djelomična ili potpuna obnova kulturnog dobra slijedeći njegov izvorni oblik uz mogućnost primjene odgovarajućih suvremenih materijala i tehnologija, a koja ne predstavlja građevinsku rekonstrukciju u smislu propisa kojim se uređuje gradnja 16. konzervatorske smjernice su postupanja ministarstva nadležnog za kulturu u provedbi mjera zaštite i očuvanja kulturnog dobra koje sadržavaju opći i posebni dio, a uređuju se naputkom koji donosi ministar nadležan za kulturu 17. konzervatorski elaborat je stručni dokument koji se izrađuje u svrhu izdavanja posebnih uvjeta i mjera zaštite i očuvanja kulturnog dobra u slučaju složenijih zahvata, koji mogu utjecati na stanje odnosno svojstva kulturnog dobra, kao i za postojeću građevinu ili planiranu izgradnju unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline na lokaciji koja je od interesa za trajno očuvanje svojstva kulturno-povijesne cjeline 18. konzervatorske standarde donosi pravilnikom ministar nadležan za kulturu u svrhu utvrđivanja i provođenja mjera zaštite i očuvanja za pojedinu vrstu kulturnih dobara propisanu ovim Zakonom na temelju rezultata istraživanja, znanosti, tehnologije i iskustva 19. kulturna dobra su materijalna i nematerijalna dobra; pokretne i nepokretne stvari od kulturno-povijesnog, umjetničkog, arhitektonskog, paleontološkog, arheološkog, etnografskog, antropološkog i znanstvenog značenja; nematerijalni oblici i pojave čovjekova duhovnog stvaralaštva u prošlosti koja su od interesa za Republiku Hrvatsku te se na temelju Odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra upisuju u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske 20. kulturni krajolik je područje od posebnog interesa za zaštitu čija su obilježja rezultat djelovanja i međudjelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika, a posjeduje cjelovitost i izvornost, povijesnu, estetsku, društvenu, znanstvenu ili duhovnu vrijednost, kao i druge vrijednosti utvrđene za ovu vrstu 21. kulturni predmet je predmet koji je kategorizirala ili definirala država članica Europske unije, prije ili nakon njegova nezakonitog iznošenja s državnog područja te države članice, kao dio »nacionalnog blaga koje ima umjetničku, povijesnu ili arheološku vrijednost« prema nacionalnom zakonodavstvu ili u okviru administrativnih postupaka, a u smislu članka 36. Ugovora o funkcioniranju Europske unije 22. kulturno-povijesna cjelina je nepokretno kulturno dobro koje obuhvaća područje od posebnog interesa za zaštitu čija je povezanost i vrijednost prepoznata s arheološkog, etnografskog, arhitektonskog, povijesnog, estetskog ili sociokulturnoga gledišta i koje je potrebno očuvati ili unaprijediti 23. memorijalno kulturno dobro obuhvaća integralno i cjelovito sačuvano povijesno-memorijalno područje, mjesta povijesnih događanja, spomen-park, mjesta masovnih stradanja, groblja, grobnice i grobove, legendarna područja i mjesta, kojim se trajno čuva sjećanje zajednice 24. Ministarstvo je ministarstvo nadležno za kulturu 25. mjere zaštite i očuvanja kulturnog dobra su ukupnost svih postupaka i aktivnosti u skladu s ovim Zakonom radi potpune zaštite i očuvanja kulturnog dobra ili njegova dijela 26. nesamostalni posjednik kulturnog predmeta je osoba koja za treću osobu izvršava faktičnu vlast na kulturnom predmetu 27. nezakonito iznesen kulturni predmet s državnog područja države članice Europske unije je kulturni predmet iznesen s državnog područja države članice kršenjem njezinih propisa o zaštiti nacionalnog blaga ili kršenjem Uredbe (EZ) 116/2009 ili koji nije vraćen nakon isteka roka zakonitog privremenog iznošenja ili bilo koje kršenje nekog drugog uvjeta kojim se uređuje takvo privremeno iznošenje 28. nositelj prava na kulturnom dobru je osim vlasnika i nositelj drugih stvarnih i obveznih prava na kulturnom dobru 29. obuhvat nepokretnog kulturnog dobra je predmet zaštite koji je određen katastarskim česticama ili njihovim dijelovima, georeferenciranim točkama/koordinatama ili na drugi način sukladno ovom Zakonu 30. očuvanje kulturnog dobra je provedba mjera zaštite i očuvanja radi produženja trajanja svojstava kulturnog dobra te sustavno praćenje stanja kulturnoga dobra i osiguravanje njegove zaštite od svakog ugrožavanja toga dobra ili njegovih svojstava, kao i svake druge štetne uporabe 31. održavanje kulturnog dobra je redovito poduzimanje mjera i radova nužnih za očuvanje svojstava, cjelovitosti i namjene kulturnog dobra 32. plan upravljanja kulturnim dobrom je plan koji se donosi u svrhu osiguranja stručnog upravljanja vrijednostima kulturnog dobra, a sadržava analizu stanja, namjenu i način uporabe kulturnog dobra, ciljeve upravljanja, aktivnosti za provođenje ciljeva i pokazatelje provedbe plana. U izradi plana upravljanja kulturnim dobrom sudjeluju mjerodavni stručnjaci ovisno o vrsti kulturnog dobra te dionici zainteresirani za njegovu zaštitu, očuvanje i održivo korištenje 33. područje zajedničkih obilježja je homogena prostorna jedinica u kojoj se dosljedno pojavljuje isti ili sličan uzorak kao urbani, ruralni, industrijski, prirodni uzorak i drugo 34. pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro je nepokretno kulturno dobro u smislu članka 9. ovoga Zakona za koje je donesena odluka o proglašenju statusa kulturnog dobra 35. pojedinačno zaštićeno pokretno kulturno dobro je pokretno kulturno dobro u smislu članka 10. ovoga Zakona za koje je donesena odluka o proglašenju statusa kulturnog dobra 36. posebni uvjeti zaštite kulturnog dobra su stručni neupravni akt kojim se utvrđuje način provođenja mjera zaštite i očuvanja kulturnog dobra u postupcima izdavanja potvrda i odobrenja 37. povijesni urbani krajolik je rezultat povijesnih slojeva te kulturnih i prirodnih vrijednosti kulturno-povijesne cjeline, naselja gradskih obilježja i pripadajućega okruženja 38. povrat kulturnog predmeta je fizički povrat kulturnog predmeta na državno područje države članice Europske unije koja je zatražila povrat 39. privremeno zaštićena kulturna dobra su dobra koja su ugrožena, a za koja se predmnijeva da imaju svojstva kulturnog dobra te su privremeno zaštićena odlukom Ministarstva i kao takva upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske 40. samostalni posjednik kulturnog predmeta je osoba koja za vlastiti račun izvršava faktičnu vlast na kulturnom predmetu 41. svojstvo kulturnog dobra predstavlja skup obilježja koja se vrednuju u postupku proglašenja statusa kulturnog dobra 42. zaštita kulturnog dobra je provedba mjera zaštite pravne i stručne naravi propisanih odredbama ovoga Zakona, a sukladno pravilima konzervatorske struke. (2) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod. Članak 6. Odnos ovoga Zakona prema drugim propisima Na zaštitu i očuvanje kulturnih dobara u pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se zakoni i drugi propisi koji uređuju zaštitu muzejske, arhivske i knjižnične građe, prostorno uređenje i gradnju, komunalno gospodarstvo, zaštitu prirode te vlasništvo i upravljanje zgradama. Članak 7. Ovlaštenja ministra (1) Ministar nadležan za kulturu donosi ovim Zakonom propisane pravilnike, konzervatorske standarde za pojedinu vrstu kulturnih dobara, a naputkom uređuje konzervatorske smjernice i druge akte za provedbu ovoga Zakona. (2) Ministar nadležan za kulturu uređuje način rada savjetodavnih radnih tijela, povjerenstava, radnih grupa i sl. koja osniva u svrhu provedbe odredbi ovoga Zakona te određuje naknadu za rad članovima tih tijela koji nisu državni službenici. (3) Način rada u Ministarstvu, javnim muzejima, državnim arhivima, javnim knjižnicama u vezi s provedbom ovoga Zakona, uključujući sustav provedbe postupaka i izrade akata elektroničkim putem koji se donose na temelju ovoga Zakona, ministar nadležan za kulturu propisuje naputkom. 3. Naputak o obrascu i načinu izdavanja službene iskaznice službenika Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija II. VRSTE KULTURNIH DOBARA Članak 8. Razvrstavanje kulturnih dobara (1) Kulturno dobro može biti materijalno i nematerijalno. (2) Materijalna kulturna dobra mogu biti nepokretna i pokretna. Članak 9. Nepokretno kulturno dobro Nepokretno kulturno dobro može biti: – naselje ili njegov dio – građevina ili njezini dijelovi ili građevina s okolišem – elementi povijesne opreme naselja – povijesno zelenilo, vrt, perivoj, park i drvored – javna plastika i drugi slični objekti – tehnički objekt s uređajima – memorijalno područje, mjesto i obilježje u vezi s povijesnim događajima i osobama – arheološko nalazište i zona, uključujući podvodna nalazišta i zone – područje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima – krajolik čija su obilježja rezultat djelovanja i međudjelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika. Članak 10. Pokretno kulturno dobro (1) Pokretna kulturna dobra mogu biti svi predmeti i zapisi od kulturnog, povijesnog, umjetničkog, paleontološkog, arheološkog, antropološkog, etnološkog, znanstvenog, tehničkog i društvenog značaja: – pojedinačni predmeti i zbirke u muzejima, knjižnicama, arhivima i drugim ustanovama – pojedinačni predmeti, zbirke, sakralni inventari i oprema u vlasništvu vjerskih zajednica – pokretni arheološki nalazi – predmeti i zbirke drugih pravnih i fizičkih osoba. (2) Pokretna kulturna dobra su i kulturna dobra navedena u Uredbi (EZ) 116/2009. Članak 11. Nematerijalno kulturno dobro (1) Nematerijalna kulturna dobra obuhvaćaju znanja, izvedbe, izričaje, vještine, umijeća te s njima povezane predmete i kulturne prostore, a prepoznaju se u sljedećim područjima: – usmena predaja – izričaji i govori – izvedbene umjetnosti – običaji, obredi i svečanosti – tradicijska znanja i vještine – tradicijski obrti. (2) Za nematerijalno kulturno dobro u svrhu prenošenja iz naraštaja u naraštaj određuje se nositelj koji može biti zajednica, skupina i pojedinci koji prepoznaju nematerijalnu kulturnu baštinu iz stavka 1. ovoga članka kao dio vlastitoga kulturnog identiteta, stvaraju je, prenose i održavaju te imaju primarnu ulogu u njezinu očuvanju. III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA Članak 12. Općenito Zaštita nad određenim dobrom uspostavlja se utvrđivanjem statusa kulturnog dobra u skladu s ovim Zakonom i pravilnikom kojim se uređuje Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Članak 13. Status kulturnog dobra propisan ovim Zakonom Status kulturnog dobra na temelju ovoga Zakona imaju: – knjige i ostala tiskana građa, novine, časopisi, plakati i dr. nastali do 1850. godine te sva rukopisna građa javnih knjižnica i knjižnica u sastavu pravnih osoba kojima su osnivači Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe u njihovu pretežitom vlasništvu – Croatica, nacionalna zbirka knjižnične građe – arheološka građa starija od 100 godina – građevine i drugi materijalni ostaci iz razdoblja hrvatskih narodnih vladara od 9. do 12. stoljeća. Članak 14. Kriteriji za utvrđivanje statusa kulturnog dobra (1) Kriteriji za utvrđivanje statusa kulturnog dobra jesu: – izvornost i cjelovitost – povijesna, estetska, društvena, znanstvena i/ili duhovna vrijednost, kao i druge utvrđene vrijednosti izražene nizom obilježja ovisno o vrsti kulturnog dobra, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (2) Kulturnim dobrom proglašava se nepokretna, pokretna i nematerijalna baština koja predstavlja i pridonosi cjelovitosti prostornog, kulturnog i zajedničkog nacionalnog identiteta svih povijesnih regija Republike Hrvatske te zadovoljava kriterije iz stavka 1. ovoga članka, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (3) Ovisno o vrsti kulturne baštine iz stavka 2. ovoga članka i njezinu kulturnom kontekstu, može se smatrati da dobro ispunjava uvjete izvornosti i cjelovitosti ako su njegove kulturne vrijednosti istinito i vjerodostojno izražene kroz niz obilježja, i to: oblikovanje, materijal, uporabu i funkciju, tradiciju, tehnike i umijeća, mjesto i okruženje, jezik i druge oblike nematerijalne baštine, duhovnost i osjećanje. (4) Nematerijalno kulturno dobro mora biti prepoznato od zajednice kao dio njezine kulturne baštine te pripadati u jedno ili više područja nematerijalne baštine navedenih u članku 11. ovoga Zakona. (5) Kulturno dobro može biti proglašeno na temelju vrednovanja prema kriterijima iz ovoga članka. Članak 15. Utvrđivanje statusa kulturnog dobra (1) Pokretna, nepokretna i nematerijalna dobra za koja se u postupku provjere i stručnog vrednovanja utvrdi da ispunjavaju kriterije iz članka 14. ovoga Zakona određene s obzirom na njihovu vrstu, smatraju se kulturnim dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku te kao takva uživaju zaštitu prema odredbama ovoga Zakona. (2) Na temelju odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra koju donosi Ministarstvo po službenoj dužnosti, kulturna dobra iz stavka 1. ovoga članka upisuju se u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. (3) Odluka o proglašenju statusa kulturnog dobra može se donijeti na temelju postupka provjere i stručnog vrednovanja da su ispunjeni kriteriji propisani člankom 14. ovoga Zakona, bez prethodnog izjašnjenja stranke. (4) Ministarstvo dostavlja stranci obavijest o pokretanju postupka provjere i stručnog vrednovanja iz stavka 3. ovoga članka osobnom dostavom u slučaju pokretanja postupka utvrđivanja statusa kulturnog dobra za pojedinu nekretninu, a objavom na mrežnim stranicama Ministarstva za utvrđivanje statusa kulturnog dobra za kulturno-povijesne cjeline. (5) Dostava odluke iz stavka 2. ovoga članka obavlja se objavom na mrežnim stranicama Ministarstva. (6) Dostava odluke i obavijesti iz stavaka 2. i 4. ovoga članka smatra se obavljenom istekom osmoga dana od dana objave na mrežnim stranicama Ministarstva. (7) Protiv odluke iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Članak 16. Privremeni status kulturnog dobra (1) Za dobro za koje se predmnijeva da ima obilježja propisana za određenu vrstu kulturnog dobra iz članka 14. ovoga Zakona može se preventivno, radi sprječavanja propadanja i/ili ugrožavanja njegove vrijednosti, odlukom o privremenoj zaštiti utvrditi status kulturnog dobra. (2) Odluku o privremenoj zaštiti iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo prema mjestu gdje se dobro nalazi, a može je donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke. (3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, odluku o privremenoj zaštiti arhivskoga gradiva donosi Hrvatski državni arhiv, a odluku o privremenoj zaštiti knjižnične građe donosi Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. (4) Odlukom o privremenoj zaštiti iz stavaka 2. i 3. ovoga članka utvrđuje se predmet privremene zaštite, mjere zaštite i očuvanja kulturnog dobra i rok na koji se ona određuje. (5) Rok na koji se određuje privremena zaštita računa se do donošenja odluke iz članka 15. ovoga Zakona, ali ne može biti dulji od dvije godine u neprekinutom trajanju, osim za arheološka i podvodna arheološka nalazišta u slučaju kojih rok privremene zaštite ne može biti dulji od šest godina u neprekinutom trajanju od dana donošenja odluke o privremenoj zaštiti. (6) Trajanje privremene zaštite ne može se produljiti i ponovno utvrditi privremena zaštita nakon isteka rokova propisanih stavkom 4. ovoga članka osim kada je privremeno zaštićeno kulturno dobro ugroženo i nastupile su izvanredne okolnosti sve do prestanka takvih okolnosti. (7) Odluka o privremenoj zaštiti ukida se odlukom o trajnoj zaštiti kulturnog dobra, a prestaje važiti i u slučaju proteka rokova propisanih stavcima 5. i 6. ovoga članka. (8) Odlukom kojom se uspostavlja privremena zaštita nad nekretninama utvrđuje se obuhvat kulturnog dobra na koji se odnosi privremena zaštita, a dostavlja se tijelu državne uprave nadležnom za katastar i nadležnom općinskom sudu radi upisa statusa kulturnog dobra u katastar i zemljišnu knjigu. (9) Dostava odluke iz stavka 1. ovoga članka obavlja se objavom na mrežnim stranicama donositelja iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. (10) Dostava odluke iz stavka 1. ovoga članka smatra se obavljenom istekom osmoga dana od dana objave na mrežnim stranicama donositelja. (11) Protiv odluke iz stavaka 2. i 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Članak 17. Određivanje kontaktne zone (1) Za nepokretno kulturno dobro može se odlukom iz članka 15. stavka 2. i članka 16. stavka 2. ovoga Zakona odrediti kontaktna zona koja obuhvaća područje koje okružuje ili dotiče nepokretno kulturno dobro, a u kojem određene promjene mogu bitno utjecati na prostornu, fizičku i/ili vizualnu cjelovitost kulturnog dobra, a što se propisuje pravilnikom kojim se uređuje Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske iz članka 20. stavka 4. ovoga Zakona. (2) Za kontaktnu zonu iz stavka 1. ovoga članka određuju se mjere radi osiguranja zaštite vrijednosti nepokretnog kulturnog dobra koje se unose u odluku o proglašenju kulturnog dobra zajedno s obuhvatom kontaktne zone na koje se primjenjuju. (3) Kontaktna zona određuje se obvezno za nepokretno kulturno dobro upisano u Listu svjetske baštine ili u Listu ugrožene svjetske baštine, a može se odrediti za kulturno-povijesnu cjelinu, kulturni krajolik i za pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro izvan kulturno-povijesne cjeline. (4) Mjere radi osiguranja zaštite vrijednosti kulturnog dobra iz stavka 2. ovoga članka koje su unesene u prostorne planove provode se u okviru provedbe tih planova sukladno ovom Zakonu i propisima kojima se uređuje gradnja i prostorno uređenje. (5) Kontaktna zona unosi se u informacijski sustav kulturne baštine koji vodi Ministarstvo, a koji je povezan u informacijski sustav sukladno propisu kojim se uređuje prostorno uređenje. Članak 18. Proglašenje statusa kulturnog dobra za arhivsko gradivo, knjižničnu i muzejsku građu (1) Iznimno od odredbe članka 15. stavka 2. ovoga Zakona, postupak utvrđivanja statusa kulturnog dobra za arhivsko gradivo provodi i odluku o proglašenju statusa kulturnog dobra donosi Hrvatski državni arhiv po službenoj dužnosti ili na zahtjev Ministarstva ili područnog državnog arhiva na način propisan ovim Zakonom. (2) Na temelju odluke iz stavka 1. ovoga članka kulturno dobro upisuje se u Evidenciju arhivskoga gradiva za koje je utvrđen status kulturnog dobra, koja Evidencija je sastavni dio Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske. (3) Iznimno od odredbe članka 15. stavka 2. ovoga Zakona, postupak utvrđivanja statusa kulturnoga dobra za knjižničnu građu, knjige, ostalu tiskanu građu i rukopisnu građu, osim one za koju je status kulturnog dobra utvrđen ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuje knjižnična djelatnost, provodi i odluku o proglašenju statusa kulturnog dobra donosi Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu po službenoj dužnosti ili na zahtjev Ministarstva, knjižnice, vjerske zajednice odnosno druge pravne osobe u čijem je sastavu knjižnica ili fizičke osobe, na način propisan ovim Zakonom. (4) Na temelju odluke iz stavka 3. ovoga članka knjižnična građa upisuje se u Evidenciju knjižnične građe za koju je utvrđen status kulturnog dobra, a koja je sastavni dio Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske. (5) Iznimno od odredbe članka 15. stavka 2. ovoga Zakona, status kulturnog dobra stječu muzejski predmeti i muzejske zbirke upisom u inventarnu knjigu javnih muzeja sukladno ovom Zakonu i zakonu kojim se uređuje muzejska djelatnost. (6) Dostava odluke iz stavaka 1. i 3. ovoga članka obavlja se objavom na mrežnim stranicama donositelja iz stavaka 1. i 3. ovoga članka. (7) Dostava odluke iz stavaka 1. i 3. ovoga članka smatra se obavljenom istekom osmoga dana od dana objave na mrežnim stranicama donositelja. (8) Protiv odluke iz stavaka 1. i 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Članak 19. Sadržaj odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra (1) Odluka o proglašenju statusa kulturnog dobra sadržava naziv, opis, obuhvat, vrednovanje, stanje, značenje i mjere zaštite i očuvanja kulturnog dobra sukladno pravilniku kojim se uređuje Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. (2) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka određuju se mjere zaštite i očuvanja kulturnoga dobra i obveza upisa kulturnog dobra u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, Listu zaštićenih kulturnih dobara. (3) Mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara upisuju se u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske te se za određeno kulturno dobro mogu mijenjati i dopunjavati u skladu s konzervatorskom podlogom, elaboratom ili utvrđenim stanjem kulturnog dobra izmjenom odluke Ministarstva iz stavka 1. ovoga članka, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (4) Mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara iz stavka 3. ovoga članka upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao javnu knjigu obvezuju sve vlasnike, nositelje prava na kulturnim dobrima i druge imatelje kulturnog dobra te njihove slijednike. (5) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka za nepokretno kulturno dobro utvrđuje se obuhvat kulturnog dobra, a dostavlja se tijelu državne uprave nadležnom za katastar i nadležnom općinskom sudu radi zabilježbe kulturnog dobra u katastar i zemljišnu knjigu na katastarskim česticama utvrđenim ovom odlukom te lučkoj kapetaniji kada se odluka o proglašenju kulturnog dobra odnosi na podvodno arheološko nalazište. (6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, obuhvat kulturnog krajolika može se odrediti prema elementima krajolika, vodotokom, cestom, prugom i drugim, georeferenciranim točkama u HTRS96/TM koordinatnom sustavu radi izrade prostornog plana, obuhvat podvodnih arheoloških nalazišta georeferenciranim točkama/koordinatama, a obuhvat podmorskih arheoloških nalazišta georeferenciranim točkama u HTRS96/TM koordinatnom sustavu, o čemu se odluka dostavlja katastru. (7) Bez odobrenja Ministarstva ne može se mijenjati obuhvat kulturnog dobra aktima drugih tijela bilo parcelacijom bilo na drugi način prema posebnim propisima, a svaka takva provedena promjena bez odobrenja je ništetna. Članak 20. Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (1) Kulturna dobra upisuju se u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Registar). (2) Registar je javna knjiga koju vodi Ministarstvo u elektroničkom obliku. (3) Sastavni dio Registra su: – Inventarne knjige koje vode javni muzeji – Katalozi koje vode javne knjižnice i knjižnice u sastavu pravnih osoba kojima su osnivači Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe u njihovu pretežitom vlasništvu koji sadržavaju zapise o knjižnoj građi za koju je propisan i utvrđen status kulturnog dobra – Evidencija Hrvatskog državnog arhiva o arhivskom gradivu za koje je utvrđen status kulturnog dobra – Evidencija Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu o knjižničnoj građi za koju je utvrđen status kulturnog dobra. (4) Ministar nadležan za kulturu pravilnikom propisuje oblik, sadržaj i način vođenja Registra. Članak 21. Gubitak svojstva i prestanak statusa kulturnog dobra (1) Ako kulturno dobro izgubi svojstvo radi kojih je zaštićeno, Ministarstvo će donijeti odluku o ukidanju odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra, na temelju kojega će se kulturno dobro brisati iz Registra. (2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi uz prethodno mišljenje Hrvatskoga vijeća za kulturna dobra. (3) Odluka iz stavka 1. ovoga članka kojom se ukida status nepokretnog kulturnog dobra dostavlja se tijelu državne uprave nadležnom za katastar i nadležnom općinskom sudu radi brisanja zabilježbe u katastru i zemljišnim knjigama. (4) Odluka iz stavka 1. ovoga članka kojom se ukida status kulturnog dobra za podvodno arheološko nalazište dostavlja se i nadležnoj lučkoj kapetaniji. (5) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, odluku o ukidanju odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra za arhivsko gradivo donosi Hrvatski državni arhiv, a odluku o ukidanju odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra za knjižničnu građu, knjige, ostalu tiskanu građu i rukopisnu građu donosi Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu sukladno ovom Zakonu i zakonu kojim se uređuje arhivsko gradivo i arhivi te zakonu kojim se uređuju knjižnice i knjižnična djelatnost. (6) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, za muzejsku građu prestaje status kulturnog dobra brisanjem iz inventarne knjige muzejskih predmeta javnog muzeja sukladno ovom Zakonu i zakonu kojim se uređuju muzeji. (7) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka o prestanku statusa kulturnog dobra ne primjenjuju se na nematerijalno kulturno dobro. (8) Protiv odluke iz stavaka 1. i 5. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Članak 22. Zaštita dobara od lokalnog značenja (1) Zaštitu dobara od lokalnog kulturno-povijesnog i/ili društvenog značenja, koja nisu upisana u Registar, može proglasiti predstavničko tijelo županije, Grada Zagreba, grada ili općine, ako se nalaze na njihovu području. (2) Ako se za dobro iz stavka 1. ovoga članka naknadno utvrdi status kulturnog dobra, primjenjuju se mjere zaštite i očuvanja određene za to kulturno dobro. (3) Za dobra od lokalnog značenja predstavničko tijelo iz stavka 1. ovoga članka određuje mjere zaštite i očuvanja koje može provoditi i kroz prostorne planove, a za pokretna dobra od lokalnog značenja te mjere može utvrditi i provoditi u stručnoj suradnji s ustanovama za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara. (4) Odluka o proglašenju dobra od lokalnog značenja dostavlja se Ministarstvu radi upisa u Evidenciju dobara od lokalnog značenja koja je sastavni dio Registra. IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA Članak 23. Zaštita cjelovitosti i izvornosti kulturnog dobra (1) Kulturna dobra ne smiju se uništiti, oštetiti ili koristiti na način kojim se narušava svojstvo kulturnog dobra. (2) Zabranjeno je obavljanje radnji koje bi mogle narušiti cjelovitost i izvornost i/ili prouzročiti štetne promjene na kulturnom dobru postupanjem koje je u suprotnosti s ovim Zakonom. (3) Zahvate i radove na kulturnom dobru dopušteno je obavljati na temelju odobrenja za zahvate na kulturnom dobru koje je izdalo Ministarstvo sukladno ovom Zakonu ili na temelju izdane lokacijske i/ili građevinske dozvole ili potvrde glavnog projekta izdane sukladno ovom Zakonu i propisima kojima se uređuje gradnja i prostorno uređenje. Članak 24. Sadržaj mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara (1) Mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara sadržavaju odredbe kojima se određuje način zaštite i očuvanja svojstva kulturnog dobra ili pojedinih njegovih sastavnica radi prijenosa kulturnih vrijednosti budućim naraštajima. (2) Mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara temelje se na utvrđenim obilježjima, vrijednostima, stanju i značaju kulturnog dobra, a utvrđuje ih Ministarstvo na temelju ovoga Zakona i posebnih propisa. (3) Mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara sastavni su dio odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra koja se objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva i upisuje u Registar. (4) Mjere zaštite i očuvanja za kulturna dobra iz članka 13. ovoga Zakona sadržane su u općim aktima javnih ustanova koje skrbe o navedenim kulturnim dobrima te podzakonskim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona. (5) Mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara sastavni su dio i konzervatorskih podloga, planova upravljanja, prostornih planova, studija utjecaja na okoliš i drugih dokumenata vezanih uz razvoj, zaštitu i očuvanje okoliša, a koji se objavljuju na mrežnim stranicama Ministarstva i drugih nadležnih tijela. (6) Ministarstvo stalno prati stanje kulturnih dobara i utvrđuje njihovo stanje najmanje jedanput u pet godina, a podaci o stanju kulturnog dobra unose se u informacijski sustav kulturne baštine Ministarstva koji je povezan u informacijski sustav sukladno propisu kojim se uređuje prostorno uređenje. Članak 25. Opće mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara (1) Mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara koje se primjenjuju ovisno o vrsti kulturnih dobara uključuju: – očuvanje cjelovitosti i izvornosti, značaja i vrijednosti kulturnog dobra ili njegovog dijela – održavanje i poboljšanje stanja kulturnog dobra – istraživanje i dokumentiranje – zaštitu digitalnih zapisa – digitalizaciju i pohranu u Nacionalnom digitalnom repozitoriju – oživljavanje i obnova izvornih sadržaja – način prihvatljivog korištenja kojim se ne narušava svojstvo kulturnog dobra – prihvatljive promjene i osiguranje održivosti – osiguravanje uvjeta sigurnosno-tehničke zaštite – osiguranje primjerenih okolišnih uvjeta – preventivnu i drugu vrstu zaštite – promicanje i povećanje vrijednosti te osiguranje pristupačnosti – aktivnosti u svrhu sprječavanja opasnosti od nestajanja, uništenja ili pretjerane komercijalizacije – prenošenje znanja i informacija te podizanje svijesti o vrijednosti kulturne baštine posebice putem formalnog i neformalnog obrazovanja – uključivanje nositelja nematerijalnih kulturnih dobara i zajednice, osiguravanje njihovog pristanka u svim fazama provedbe mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara, te njihovo uključivanje u razvojne programe, planove i strategije – pohranu, izlaganje i korištenje u nadziranim uvjetima i ograničenje korištenja izvornika – praćenje i nadzor provedbe mjera zaštite i očuvanja te stanja kulturnog dobra. (2) Mjerama zaštite i očuvanja kulturnih dobara određuju se obveze i prava vlasnika kulturnog dobra, nositelja prava na kulturnom dobru i drugih imatelja kulturnog dobra sukladno odredbama ovoga Zakona, konzervatorski pristup pojedinom kulturnom dobru i metode njegovog očuvanja i zaštite. (3) Ministar nadležan za kulturu pravilnikom razrađuje mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Članak 26. Digitalizacija kulturnih dobara (1) Digitalizacija kulturnih dobara je opća mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara, a obuhvaća postupak prenošenja analognih podataka u digitalni oblik radi njihove zaštite i očuvanja, dostupnosti ili druge opravdane svrhe. (2) Digitalizirana kulturna dobra i dokumentaciju u digitalnom obliku koja ima status kulturnog dobra koje je zaštićeno na temelju ovoga Zakona i posebnih propisa, javni arhivi, muzeji i knjižnice mogu dati na korištenje sukladno posebnim propisima i općim aktima, uvažavajući propise kojima se uređuju autorsko pravo i druga srodna prava. (3) Digitalizirana kulturna dobra i dokumentacija u digitalnom obliku koja ima status kulturnog dobra u vlasništvu privatno-pravnih osoba unose se u nacionalni digitalni repozitorij. (4) Digitalizirana kulturna dobra i dokumentacija u digitalnom obliku koja ima status kulturnog dobra iz stavka 3. ovoga članka ne mogu se dati na trajno upravljanje i korištenje trećim osobama bez prethodne suglasnosti Ministarstva. Članak 27. Konzervatorska podloga (1) Radi zaštite i očuvanja za kulturno-povijesne cjeline, kulturni krajolik i ostale prostorne cjeline izrađuje se konzervatorska podloga koja uključuje i područje kontaktne zone. (2) Konzervatorsku podlogu iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje Ministarstvo. (3) Podlogom iz stavka 2. ovoga članka predlaže se obuhvat zaštite nepokretnog kulturnog dobra iz stavka 1. ovoga članka i kontaktne zone na temelju prepoznavanja i vrednovanja područja zajedničkih obilježja, a podloga se unosi u Informacijski sustav kulturne baštine (ISKB), modul e-Konzervatorska podloga podržan Geografskim informacijskim sustavom (GIS). (4) Dokumenti prostornog uređenja, ovisno o vrsti i području obuhvata, obvezno sadržavaju podatke iz konzervatorske podloge s mjerama zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara koja se nalaze na području obuhvata plana. (5) Prilikom izrade prostornog plana Ministarstvo je dužno na dostavljenu odluku o izradi prostornog plana nositelju izrade dostaviti konzervatorsku podlogu ili utvrditi mjere zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara koja se nalaze na području obuhvata prostornog plana, uključujući i obuhvat kontaktne zone kulturnog dobra te mjere radi osiguranja zaštite i očuvanja vrijednosti kulturnog dobra. (6) Ako određeni dio prostornog plana nije usklađen s konzervatorskom podlogom ili dostavljenim mjerama zaštite i očuvanja kulturnih dobara iz stavka 5. ovoga članka, Ministarstvo će nositelju izrade u javnoj raspravi o prostornom planu dostaviti mišljenje o primjeni posebnog propisa i/ili dokumenta koji je od utjecaja na prostorni plan. Članak 28. Upravljanje kulturnim dobrima (1) Republika Hrvatska, županije, Grad Zagreb, gradovi i općine mogu za upravljanje kulturnim dobrom i provođenje mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara osnivati ustanove i zaklade ili te poslove mogu povjeriti drugoj pravnoj osobi kojoj je osnivač Republika Hrvatska i/ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. (2) Za kulturna dobra u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, Grada Zagreba, grada ili općine i za kulturno dobro na pomorskom dobru može se dati koncesija sukladno propisu kojim se uređuju koncesije, sklopiti ugovor o zakupu ili drugi pravni posao, a uvjeti zaštite i očuvanja kulturnih dobara koje izdaje Ministarstvo unose se u obavijest o namjeri davanja koncesije, odluku o davanju koncesije, ugovor o davanju koncesije te ugovor o zakupu ili u sadržaj drugog pravnog posla. (3) Na sva pitanja vezana uz pripremne radnje, postupak davanja koncesije iz stavka 2. ovoga članka, ugovor o koncesiji, izmjenu ugovora o koncesiji, prestanak i prijenos koncesije, pravnu zaštitu u postupcima davanja koncesije, politiku koncesija i nadzor nad izvršavanjem obveza u skladu s ugovorom o koncesiji, način izračuna vrijednosti koncesije i koncesijske naknade primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju koncesije. (4) Pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka koja upravlja nepokretnim kulturnim dobrom može za obavljanje gospodarskih djelatnosti ili za drugo korištenje kulturnog dobra kojim upravlja s korisnikom sklopiti ugovor o zakupu na temelju javnog natječaja uz suglasnost osnivača, a bez javnog natječaja do 30 dana, sukladno posebnom propisu kojim se uređuje davanje u zakup poslovnog prostora. (5) Ugovori iz stavka 2. i 4. ovoga članka mogu se s korisnikom sklopiti za obavljanje djelatnosti kojom se ne ugrožava svojstvo kulturnog dobra uz redovitu provedbu mjera zaštite i očuvanja. (6) Odluka o davanju na upravljanje kulturnog dobra iz stavka 1. ovoga članka obvezno sadržava i odluku o raspodjeli sredstava ostvarenih od upravljanja kulturnim dobrom na način da se dio može koristiti za obavljanje djelatnosti pravne osobe kojoj je povjereno upravljanje, a ostatak sredstava za javnu namjenu. Članak 29. Provedba upravljanja kulturnim dobrom (1) Vlasnici i nositelji prava upravljaju pojedinačno zaštićenim nepokretnim kulturnim dobrima i radi očuvanja njihove vrijednosti dužni su o njima skrbiti i odgovorni su za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara prema odredbama ovoga Zakona. (2) Ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska, a koje upravljaju pojedinačno zaštićenim nepokretnim kulturnim dobrima iz stavka 1. ovoga članka na temelju posebnih propisa ili ranije donesenih odluka Vlade Republike Hrvatske ili odluka ministarstva nadležnog za poslove kulture, smatraju se nositeljima prava upravljanja iz stavka 1. ovoga članka. (3) Ako nema vlasnika i nositelja prava ili su oni nepoznati, za upravljanje kulturnim dobrima iz stavka 1. ovoga članka odgovorna je jedinica lokalne samouprave na čijem se području kulturno dobro nalazi, sukladno ovom Zakonu. (4) Jedinice lokalne samouprave upravljaju kulturno-povijesnim cjelinama na svojem području putem prostornih planova lokalne razine, odluka o komunalnom redu i drugih odluka sukladno posebnim propisima. (5) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može donijeti planove upravljanja kulturno-povijesnim cjelinama ili njezinim dijelovima te na temelju plana upravljanja povjeriti upravljanje cjelinom ili njezinim dijelom pravnim osobama koje obavljaju poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara. (6) Plan upravljanja donosi se u svrhu upravljanja kulturnim dobrom, a sadržava analizu stanja, namjenu i način uporabe kulturnog dobra, ciljeve upravljanja, aktivnosti za provođenje ciljeva i pokazatelje provedbe plana, a u izradi kojeg sudjeluju mjerodavni stručnjaci ovisno o vrsti kulturnog dobra za koje se izrađuje plan uz sudjelovanje zainteresiranih dionika za njegovu zaštitu, očuvanje i održivo korištenje. (7) U postupku donošenja plana upravljanja provodi se javna rasprava o prijedlogu plana upravljanja u trajanju koje ne može biti kraće od 30 dana, a plan se donosi uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za kulturu i objavljuje se na mrežnim stranicama donositelja plana. (8) Upravljanjem kulturnim dobrom, u smislu stavka 6. ovoga članka, podrazumijeva se utvrđivanje i praćenje stvarnog stanja radi unaprjeđenja njegove zaštite, trajnog očuvanja kulturnog dobra te njegova održivog korištenja u skladu s planom upravljanja. (9) Ministar nadležan za kulturu donosi za arheološke parkove, arheološka nalazišta i zone ili njihove dijelove te memorijalna područja odluku o njihovu povjeravanju na upravljanje jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave na njezin zahtjev ili pravnoj osobi čiji je ona osnivač odnosno upravljanje može povjeriti pravnoj osobi kojoj je osnivač Republika Hrvatska, uz obvezu izrade i donošenja plana upravljanja u roku od tri godine. (10) Ministarstvo može pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske odlukom povjeriti na upravljanje ustanovi ili drugoj pravnoj osobi kojoj je osnivač Republika Hrvatska, uz obvezu izrade i donošenja plana upravljanja, a po prethodno sklopljenom sporazumu s ministarstvom nadležnim za poslove državne imovine sukladno odredbama zakona kojim se uređuje upravljanje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske. (11) Plan upravljanja iz stavka 6. ovoga članka donosi pravna osoba kojoj je povjereno upravljanje kulturnim dobrom te skrbnik kulturnog dobra. (12) Na temelju odluke iz stavka 9. i 10. ovoga članka sklapa se ugovor kojim se uređuju prava i obveze ugovornih strana te rok na koji se navedena kulturna dobra povjeravaju na upravljanje. (13) Planovi upravljanja iz stavka 6. ovoga članka obvezno se izrađuju za kulturna dobra koja su upisana na Listu svjetske baštine i Listu ugrožene svjetske baštine, kulturna dobra u javnoj namjeni i koja su otvorena za javno korištenje, a mogu se izraditi i za druga kulturna dobra. Članak 30. Konzervatorske smjernice u odlukama o komunalnom redu (1) Na odluke o komunalnom redu u zaštićenim kulturno-povijesnim cjelinama odgovarajuće se uz druge propise primjenjuju i odredbe ovoga Zakona. (2) Odluka o komunalnom redu iz stavka 1. ovoga članka sadržava i konzervatorske smjernice zaštite kulturnog dobra koje utvrđuje Ministarstvo, a sadržava razrađene mjere zaštite uređenja naselja, koje obuhvaćaju uređenje pročelja, okućnica i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene, te određivanje uvjeta za postavljanje tendi, reklama, plakata, spomen-ploča na građevinama i druge opreme te klimatizacijskih uređaja, dimovodnih, zajedničkih antenskih sustava i drugih uređaja na tim zgradama koji se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta. (3) Na zahtjev izvršnog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave Ministarstvo će izdati konzervatorske smjernice zaštite iz stavka 2. ovoga članka najkasnije u roku od 90 dana od podnošenja zahtjeva. (4) Ako jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ne postupe sukladno stavku 3. ovoga članka ili u odluku o komunalnom redu ne unesu izdane konzervatorske smjernice zaštite, opće konzervatorske smjernice koje je izradilo Ministarstvo na temelju ovoga Zakona izravno se provode kao mjere zaštite i očuvanja kulturnog dobra sukladno ovom Zakonu. (5) Mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara utvrđene konzervatorskim smjernicama zaštite koje su dio odluka o komunalnom redu u smislu stavka 2. ovoga članka i opće konzervatorske smjernice iz stavka 4. ovoga članka provode nadležna upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave sukladno propisu kojim se uređuje komunalno gospodarstvo. (6) Odluka o komunalnom redu iz stavka 2. ovoga članka donosi se uz prethodnu suglasnost Ministarstva. Članak 31. Zaštita kulturnih dobara u izvanrednim okolnostima (1) Ministar nadležan za kulturu će u slučaju nastanka izvanrednih okolnosti radi zaštite i očuvanja kulturnih dobara naredbom, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove civilne zaštite, utvrditi poduzimanje posebnih mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara za vrijeme trajanja izvanrednih okolnosti, što uključuje mjere za sprječavanje nastanka štete na kulturnim dobrima, utvrđivanje nastale štete, ublažavanje i njezino uklanjanje. (2) Izvanrednim okolnostima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se oružani sukob, potres, poplava, požar, ekološki incident i katastrofa ili drugi slični događaji koji ugrožavaju kulturno dobro. (3) Župan, gradonačelnik Grada Zagreba, gradonačelnik i općinski načelnik na čijem se području nalazi kulturno dobro dužan je osigurati sredstva potrebna za provedbu mjera iz stavka 1. ovoga članka. (4) Ministar nadležan za kulturu može u slučaju iz stavka 1. ovoga članka odlukom utvrditi konzervatorske smjernice za obnovu kulturnih dobara koja su zaštićena posebnim rješenjem kao pojedinačna kulturna dobra te građevina unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline. (5) U slučaju nastanka izvanrednih okolnosti Ministarstvo će obaviti popis štete na kulturnim dobrima u suradnji s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave na čijim se područjima kulturna dobra nalaze te upisati štete na kulturnim dobrima u odgovarajući registar šteta. (6) U svrhu ublažavanja i uklanjanja nastale štete na kulturnim dobrima Ministarstvo izrađuje i donosi program mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara u suradnji s jedinicama lokalne i područje (regionalne) samouprave iz stavka 5. ovoga članka. Članak 32. Pripremne aktivnosti za postupanje u izvanrednim okolnostima (1) Ustanove koje obavljaju poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara, vlasnici kulturnih dobara i nositelji prava na kulturnim dobrima dužni su u suradnji s Ministarstvom osigurati: – uvjete radi zaštite i očuvanja kulturnih dobara u slučaju izvanrednih okolnosti – mjere za sprječavanje krađe, protupravnog prisvajanja kulturnih dobara na bilo koji način, kao i svih radnji čiji je cilj uništenje i oštećenje kulturnog dobra – hitne mjere zaštite i očuvanja nematerijalnog kulturnog dobra koje trebaju uzeti u obzir omogućavanje daljnjeg prenošenja i održavanja u drugom okruženju i okolnostima. (2) Postupanje u izvanrednim okolnostima u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka pobliže pravilnikom uređuje ministar nadležan za kulturu. Članak 33. Zaštita ugroženog kulturnog dobra Ugroženim kulturnim dobrom smatraju se nepokretna kulturna dobra upisana u Listu svjetske baštine ili u Listu ugrožene svjetske baštine, Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva i Listu nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita, kao i kulturna dobra upisana u Registar kojima je položaj ugroženog kulturnog dobra utvrđen odlukom ministra nadležnog za kulturu, a na prijedlog Hrvatskog vijeća za kulturna dobra. Članak 34. Uklanjanje kulturnog dobra (1) Iznimno od članka 23. ovoga Zakona, pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro, građevina unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njihov dio može se ukloniti na zahtjev stranke kada se utvrdi da se radi o oštećenjima kojima je izravno ugrožena stabilnost građevine ili njezina dijela te one neposredno prijete sigurnosti, zdravlju ljudi i imovini, a ta se prijetnja ne može na drugi način otkloniti. (2) U slučaju nastanka ili proglašenja izvanrednih okolnosti, kada se provedbom mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara ne može ni na koji način osigurati očuvanje svojstva kulturnog dobra, može se na zahtjev stranke dati suglasnost za uklanjanje građevine ili dijela građevine oštećene potresom, poplavom, klizištem ili drugim izvanrednim događajem, čiji ostaci neposredno prijete sigurnosti, zdravlju ljudi i drugim zgradama, u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita i očuvanje kulturnih dobara. (3) U slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka za uklanjanje pojedinačno zaštićenog nepokretnog kulturnog dobra ili njegova dijela Ministarstvo može izdati rješenjem suglasnost samo uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog vijeća za kulturna dobra. (4) U slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka suglasnost za uklanjanje građevine unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njezina dijela izdaje rješenjem Ministarstvo, uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog vijeća za kulturna dobra kada se radi o visoko valoriziranim građevinama ili njihovu dijelu. (5) Iznimno od stavaka 3. i 4. ovoga članka, bez suglasnosti Ministarstva obavlja se uklanjanje nepokretnoga kulturnog dobra, građevine unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njihova dijela prema propisima kojima je ovlast za uklanjanje dana tijelu državne uprave nadležnom za građevinsku inspekciju (u daljnjem tekstu: građevinska inspekcija). (6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka prije uklanjanja prema potrebi Ministarstvo obavlja dokumentiranje nepokretnog kulturnog dobra i pohranu vrijednih dijelova odnosno dokumentiranje građevine unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njihova dijela. (7) Unutar kulturno-povijesne cjeline uz suglasnost Ministarstva mogu se ukloniti bespravno sagrađene građevine ili njihovi dijelovi i građevine za koje je utvrđeno da nemaju vrijednosti. (8) Projekt uklanjanja kulturnog dobra sadržava način očuvanja i izdvajanja vrijednih dijelova arhitekture i opreme zgrade koje se mogu sačuvati i/ili koristiti za potrebe konzervatorske rekonstrukcije kulturnog dobra, a za što će Ministarstvo prethodno izdati posebne uvjete i odobrenje za zahvate na kulturnom dobru. V. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE Članak 35. Arheološko istraživanje (1) Arheološka iskapanja i istraživanja mogu se obavljati samo na temelju odobrenja koje rješenjem daje Ministarstvo na zahtjev fizičke ili pravne osobe. (2) Arheološko istraživanje provodi se prije radova građenja i svih zahvata određenih mjerama zaštite i očuvanja kulturnih dobara na području arheoloških zona, arheoloških nalazišta (lokaliteta) i području pojedinačnih arheoloških nalaza. (3) Terenski pregledi i drugi oblici neinvazivnog istraživanja arheološke baštine obvezno se provode i na područjima na kojima je ona evidentirana ili za koja se predmnijeva da sadržavaju arheološku baštinu, da bi se utvrdio opseg i karakter arheoloških nalaza, potreba za provođenjem zaštitnih arheoloških istraživanja te potreba za donošenjem odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra. (4) Nakon izvršenih arheoloških istraživanja provodi se privremena i/ili trajna zaštita arheološkog nalazišta te privremena i/ili trajna zaštita i pohrana pokretnih arheoloških nalaza, a na temelju izvješća (elaborata) arheoloških istraživanja Ministarstvo utvrđuje posebne uvjete zaštite arheološkog nalazišta: – zaštita ponovnim zatrpavanjem – konzervacija i predstavljanje – izmještanje i/ili muzealizacija – prihvaćanje ili promjena projekta izgradnje – zabrana izgradnje radi pronalaska iznimno značajnog arheološkog nalaza ili nalazišta. (5) Odluku o predstavljanju nalazišta i/ili nalaza na licu mjesta donosi Ministarstvo na temelju vrednovanja i značenja, procjene rizika, ocjene održivosti i mogućnosti trajnog upravljanja nalazom ili nalazištem. (6) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka može se izdati samo pravnim i fizičkim osobama koje ispunjavaju uvjete stručne osposobljenosti za obavljanje takvih radova te ako su osigurana potrebna materijalna i tehnička sredstva za obavljanje radova, konzerviranje nalaza, uređenje i predstavljanje nalazišta i nalaza. (7) Odobrenjem iz stavka 1. ovoga članka određuje se područje na kojem se mogu izvoditi radovi, opseg i vrsta radova, uvjeti pod kojima se mogu izvoditi, kao i rok za izvođenje radova, mjesto privremene pohrane pokretnog arheološkog materijala i rok u kojem se Ministarstvu treba obvezno podnijeti izvještaj o izvršenim radovima. (8) O mjestu trajne pohrane arheoloških nalaza, nakon osnovne obrade, odlučuje Ministarstvo na prijedlog Hrvatskog vijeća za kulturna dobra i Hrvatskog muzejskog vijeća te se za mjesto pohrane određuje muzej na čijem se području nalaze arheološki nalazi, mjesto koje osigura jedinica lokalne samouprave ako su ispunjeni uvjeti zaštite i očuvanja ili za to predviđene čuvaonice. (9) Odobrenje za obavljanje podvodnih aktivnosti na pomorskom dobru u području gdje se nalaze kulturna dobra, osim za one navedene u stavku 1. ovoga članka, daju nadležna tijela sukladno zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro uz prethodnu suglasnost Ministarstva kojim se potvrđuje da su ispunjeni uvjeti zaštite i očuvanja kulturnih dobara. (10) Ministar nadležan za kulturu uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove pomorstva pravilnikom uređuje način obavljanja arheoloških istraživanja na području Republike Hrvatske te obavljanje podvodnih aktivnosti u rijekama, jezerima, unutarnjim morskim vodama, teritorijalnom moru Republike Hrvatske, isključivom gospodarskom pojasu Republike Hrvatske i epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske u područjima gdje se nalaze kulturna dobra sukladno odredbama Pomorskog zakonika. (11) Nadzor nad obavljanjem podvodnih aktivnosti iz stavka 10. ovoga članka provode Ministarstvo, lučka kapetanija, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove i Obalna straža Republike Hrvatske, provjerom je li pravnoj ili fizičkoj osobi za navedene aktivnosti izdano odobrenje iz stavaka 1. i 9. ovoga članka. Članak 36. Privremena obustava iskapanja i istraživanja (1) Ako se izvode arheološka iskapanja i istraživanja bez odobrenja ili protivno uvjetima utvrđenim u rješenju o odobrenju, Ministarstvo će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o privremenoj obustavi radova na nalazištu sve dok se ne otklone uočeni nedostaci, a protiv izvođača radova inspekcija za zaštitu kulturnih dobara pokrenut će prekršajni postupak odnosno podnijet će kaznenu prijavu ako je zbog toga kulturno dobro uništeno, oštećeno ili izgubi svojstvo. (2) Rješenje o privremenoj obustavi radova iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke. (3) Žalba na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja. Članak 37. Traženje blaga (1) Zabranjeno je traženje i pregled arheoloških zona, arheoloških nalazišta (lokaliteta) i područja pojedinačnih arheoloških nalaza, uključujući podvodne zone i nalazišta, zaštićenih u skladu s ovim Zakonom, kao i područja koja su evidentirano arheološko nalazište/nalaz i za koja se predmnijeva da sadržavaju arheološku baštinu, u svrhu pronalaženja arheoloških nalaza, bez prethodno izdanog odobrenja Ministarstva. (2) Zabranjeno je korištenje detektora za metal, bočnih sonara, sličnih uređaja ili drugih alata na području Republike Hrvatske u svrhu pronalaženja arheoloških zona, arheoloških nalazišta (lokaliteta) i pojedinačnih arheoloških nalaza, uključujući podvodne zone i nalazišta, osim …