Zakon o željeznici - Zakon.hr

Zakon o željeznici - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26  EU 2024/2679 × Upozorenje Funkcionalnost kopiranja je dostupna samo prijavljenim korisnicima. Prijava / Registracija U redu Povezani zakoni Geodezija Zakon o općem upravnom postupku Zakon o vodama Zakon o poljoprivrednom zemljištu Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina Zakon o obavljanju geodetske djelatnosti Zakon o cestama Zakon o šumama Zakon o plovidbi i lukama unutarnjih voda Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija Zakon o Nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka Zakon o željeznici Zakon o prostornom uređenju Zakon o gradnji Zakon o građevinskoj inspekciji Zakon o komasaciji poljoprivrednog zemljišta Zakon o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje Zakon o komori arhitekata i komorama inženjera u graditeljstvu i prostornom uređenju Zakon o naseljima Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu Zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu Promet Prekršajni zakon Zakon o sigurnosti prometa na cestama Zakon o cestama Zakon o prijevozu u cestovnom prometu Zakon o prijevozu opasnih tvari Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu Pomorski zakonik Zakon o komunalnom gospodarstvu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu Zakon o sigurnosti u željezničkom prometu Zakon o zračnim lukama Zakon o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu Zakon o inspekciji cestovnog prometa i cesta Zakon o osnutku Hrvatske kontrole zračne plovidbe Zakon o osnivanju Agencije za istraživanje nesreća u zračnom, pomorskom i željezničkom prometu Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava Zakon o željeznici Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 181.2011 o pravima putnika u prijevozu autobusima Zakon o regulaciji tržišta željezničkih usluga i zaštiti prava putnika u željezničkom prijevozu Zakon o Hrvatskoj komori inženjera tehnologije prometa i transporta Zakon o kombiniranom prijevozu tereta Zakon o žičarama Zakon o Hrvatskom autoklubu Zakon o Jadroliniji, Rijeka Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu Zakon o podjeli trgovačkog društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o. Zakon o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu Zakon o promicanju čistih vozila u cestovnom prijevozu Zakon o povlasticama u prometu Zakon o naplati cestarine Zakon o željezniciNN 32/19, 20/21, 114/22 na snazi od 01.01.2022. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISIArhiva:Zakon o željeznici 2021-2022Zakon o željeznici 2019-2021Zakon o željeznici 2017-2019Zakon o željeznici 2014-2017Zakon o željeznici 2013-2014Povezano:Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustavaZakon o podjeli trgovačkog društva HŽ - Hrvatske željeznice d.o.o.Ministarstvo mora, prometa i infrastruktureHrvatske željezniceAgencija za sigurnost željezničkog prometaHrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti POGLAVLJE I.   OPĆE ODREDBE Članak 1. Predmet (1) Ovim se Zakonom uređuju pravila koja se primjenjuju na upravljanje željezničkom infrastrukturom i na usluge željezničkog prijevoza, neovisnost upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika, izdavanje i ukidanje dozvola, željezničke usluge i naknade, uvjete za pristup željezničkoj infrastrukturi i željezničkim uslugama, izvješće o mreži, dodjelu i korištenje infrastrukturnog kapaciteta te pravni status željezničke infrastrukture. (2) Sastavni dio ovoga Zakona su Prilog 1. Popis sastavnih dijelova željezničke infrastrukture, Prilog 2. Željezničke usluge koje se pružaju željezničkim prijevoznicima, Prilog 3. Sadržaj Izvješća o mreži, Prilog 4. Sadržaj ugovora o upravljanju željezničkom infrastrukturom i Prilog 5. Određivanje tržišnih segmenata i sustav pokazatelja kvalitete prijevoza. Članak 2. Usklađenost s propisima Europske unije (1) Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se sljedeći akt Europske unije: – Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (preinačena) (tekst značajan za EGP) (SL L 343, 14. 12. 2012.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2016/2370 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o izmjeni Direktive 2012/34/EU u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika i upravljanja željezničkom infrastrukturom (Tekst značajan za EGP) (SL L 352, 23. 12. 2016.). (2) Ovim zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije: – Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70 (SL L 315, 3. 12. 2007.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1370/2007), kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2016/2338 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1370/2007 u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 23. 12. 2016.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2016/2338) – Delegirane odluke Komisije (EU) 2017/2075 od 4. rujna 2017. o zamjeni Priloga 7. Direktivi 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (Tekst značajan za EGP) (SL L 295, 14. 11. 2017.) (u daljnjem tekstu: Delegirana odluka Komisije (EU) 2017/2075). Članak 3. Primjena Ovaj se Zakon primjenjuje na korištenje željezničke infrastrukture i uslužnih objekata za pružanje usluga željezničkog prijevoza putnika i tereta u Republici Hrvatskoj. Članak 4. Izuzeća od primjene (1) Poglavlje II. ovoga Zakona ne primjenjuje se na željezničkog prijevoznika koji pruža isključivo usluge gradskog, prigradskog i/ili regionalnog prijevoza na lokalnim i regionalnim samostalnim mrežama ili na mrežama koje su isključivo namijenjene za pružanje usluga gradskog i/ili prigradskog prijevoza. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kada je željeznički prijevoznik pod izravnom ili neizravnom kontrolom trgovačkog društva ili druge pravne osobe koja obavlja ili čija djelatnost, osim usluga gradskog, prigradskog ili regionalnog prijevoza, uključuje i obavljanje ostalih usluga željezničkog prijevoza, primjenjuju se članci 6. i 7. ovoga Zakona. (3) Na željezničkog prijevoznika iz stavka 2. ovoga članka primjenjuje se članak 8. ovoga Zakona u odnosu na vezu između željezničkog prijevoznika i trgovačkog društva ili pravne osobe koja ga izravno ili neizravno kontrolira. (4) Odredbe poglavlja III. ovoga Zakona ne primjenjuju se na pravnu osobu koja pruža isključivo usluge prijevoza tereta na privatnoj željezničkoj infrastrukturi koju isključivo koristi njezin vlasnik za vlastiti prijevoz tereta. (5) Odredbe članaka 10. do 14., članaka 17. do 21. i članka 24. te poglavlja IV. ovoga Zakona ne primjenjuju se na privatnu željezničku infrastrukturu koju isključivo koristi njezin vlasnik za vlastiti prijevoz tereta. (6) Odredbe stavka 5. ovoga članka primjenjuju se na lokalnu i regionalnu željezničku infrastrukturu koja nema stratešku važnost za funkcioniranje tržišta željezničkih usluga. (7) Odredbe članka 20. ovoga Zakona ne primjenjuju se na lokalnu i regionalnu željezničku infrastrukturu koja nema stratešku važnost za funkcioniranje tržišta željezničkih usluga. (8) Odredbe članaka 10., 11. i 13. te poglavlja IV. ovoga Zakona ne primjenjuju se na lokalnu željezničku infrastrukturu koja nema stratešku važnost za funkcioniranje tržišta željezničkih usluga. (9) Ministarstvo obavješćuje Europsku komisiju u vezi sa stavcima 6. i 7. ovoga članka o namjeri neprimjene određenih odredbi ovoga Zakona na lokalnu i regionalnu željezničku infrastrukturu koja nema stratešku važnost za funkcioniranje tržišta željezničkih usluga. (10) Odredbe članka 49. stavaka 10. i 11. ovoga Zakona ne primjenjuju se na vlakove koji nisu opremljeni Europskim sustavom za upravljanje i nadzor vlakova (ETCS) i koji se koriste za usluge regionalnog prijevoza putnika, a koji su prvi put pušteni u uporabu prije 1985. godine. Članak 5. Pojmovi (1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje: 1. alternativni pravac je drugi pravac između istog polazišta i odredišta kada su ta dva pravca međusobno zamjenjiva za pružanje usluge prijevoza putnika ili tereta koju obavlja željeznički prijevoznik 2. dodjela je dodjela željezničkog infrastrukturnog kapaciteta od upravitelja infrastrukture 3. dozvola je odobrenje za obavljanje usluga željezničkog prijevoza koju je izdao izdavatelj dozvole i kojom željeznički prijevoznik stječe pravo pružanja svih ili pojedinih vrsta usluga željezničkog prijevoza 4. garažni kolosijek je kolosijek posebno namijenjen za privremeno garažiranje željezničkih vozila između dvije vožnje 5. gradske i prigradske usluge su usluge prijevoza čija je osnovna svrha udovoljiti prijevoznim potrebama gradskog područja ili konurbacije, uključujući i prekograničnu konurbaciju, kao i prijevoznim potrebama između gradskog područja ili konurbacije i okolnih područja 6. infrastrukturni kapacitet je mogući broj trasa vlakova na pojedinom dijelu infrastrukture u određenom razdoblju 7. izdavatelj dozvola je tijelo nadležno za izdavanje dozvola u državi članici Europske unije 8. izvediva alternativa je pristup drugom uslužnom objektu koji je gospodarski prihvatljiv željezničkom prijevozniku i koji mu omogućuje pružanje predmetne usluge prijevoza putnika ili tereta 9. izvješće o mreži je izvješće kojim se detaljno određuju opća pravila, rokovi, postupci i kriteriji za određivanje naknada i dodjelu kapaciteta, te uključuje sve druge informacije koje su potrebne kako bi se omogućilo podnošenje zahtjeva za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta 10. javno-privatno partnerstvo je ugovor između javnih tijela i jednog ili više trgovačkih društava koja nisu glavni upravitelj infrastrukture, u okviru kojeg trgovačko društvo djelomično ili potpuno gradi i/ili financira željezničku infrastrukturu i/ili stječe pravo izvršavanja bilo koje od funkcija upravitelja infrastrukture tijekom unaprijed određenog razdoblja 11. jedinstvena prijevozna karta je jedna ili više karata koje predstavljaju ugovor o prijevozu za uzastopne usluge željezničkog prijevoza koje pruža jedan ili nekoliko željezničkih prijevoznika odnosno prijevozna karta koja putniku omogućava korištenje javnog linijskog prijevoza putnika u različitim granama prometa na području Republike Hrvatske koji obavljaju različiti prijevoznici s različitim prijevoznim sredstvima u okviru tarifne unije ili drugih oblika integriranog prijevoza putnika 12. jedinstveni vozni red je akt koji sadrži međusobno usklađene vozne redove različitih međusobno povezanih vrsta javnog prijevoza 13. ministar je čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za promet 14. Ministarstvo je središnje tijelo državne uprave nadležno za promet 15. modernizacija željezničke infrastrukture su veliki radovi preinake na infrastrukturi kojima se poboljšavaju njezina cjelokupna svojstva odnosno izvođenje radova na postojećem podsustavu ili dijelu podsustava kojim se poboljšava cjelokupna izvedba podsustava, u smislu propisa o gradnji odnosi se na radove kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (rekonstrukcija) 16. mreža je cjelokupna željeznička infrastruktura kojom upravlja upravitelj infrastrukture 17. nadzorni odbor je organ trgovačkog društva koje ispunjava nadzorne zadaće, uključujući nadzor rada uprave i donesenih općih strateških odluka u vezi s trgovačkim društvom 18. naknada je naknada koja se plaća za željezničke usluge iz Priloga 2. ovoga Zakona 19. obnova željezničke infrastrukture su radovi zamjene na postojećoj infrastrukturi kojima se ne mijenjaju njezina cjelokupna svojstva odnosno izvođenje radova na postojećem podsustavu ili dijelu podsustava kojom se ne mijenja cjelokupna izvedba podsustava 20. održavanje željezničke infrastrukture su radovi kojima se zadržavaju stanje i svojstva postojeće željezničke infrastrukture 21. okvirni ugovor je pravno obvezujući ugovor privatnog ili javnog prava između podnositelja zahtjeva i upravitelja infrastrukture kojim se utvrđuju prava i obveze u odnosu na infrastrukturni kapacitet koji će se dodijeliti i naknade koje će se naplatiti za razdoblje dulje od razdoblja jednog voznog reda 22. operator uslužnog objekta je pravna osoba odgovorna za upravljanje jednim ili više uslužnih objekata (upravitelj uslužnog objekta) ili za pružanje željezničkim prijevoznicima jedne ili više usluga iz Priloga 2. točaka 2. do 4. ovoga Zakona (pružatelj usluga) 23. osnovne funkcije upravljanja infrastrukturom su odlučivanje u vezi s dodjelom trasa vlakova, uključujući izradu i procjenu raspoloživosti te dodjelu pojedinačnih trasa vlakova i odlučivanje u vezi s naknadama za korištenje infrastrukture, uključujući određivanje visine i naplatu naknada u skladu s pravilima za određivanje i naplatu naknada i dodjelu infrastrukturnog kapaciteta iz ovoga Zakona 24. plan povećanja kapaciteta je mjera ili niz mjera, zajedno s vremenskim planom za njihovu provedbu, kojima je cilj ublažiti ograničenja kapaciteta koja su dovela do proglašenja pojedinog dijela željezničke infrastrukture zakrčenom 25. podnositelj zahtjeva je željeznički prijevoznik ili međunarodna grupacija željezničkih prijevoznika ili druga fizička ili pravna osoba, kao što su nadležna tijela u skladu s Uredbom (EZ) br. 1370/2007 te brodari, špediteri i operatori kombiniranog prijevoza koji imaju interes za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta za obavljanje javne ili komercijalne usluge 26. prekogranični sporazum je svaki sporazum između dvije ili više država članica Europske unije ili između jedne ili više država članica i trećih država čiji je cilj olakšati obavljanje prekograničnih usluga željezničkog prijevoza 27. razumna dobit je stopa povrata na kapital koja uzima u obzir rizik, kao i rizik za prihod, ili odsutnost takvog rizika koji ima operator uslužnog objekta i u skladu je s prosječnom stopom za dotični sektor u prethodnim godinama 28. razvoj željezničke infrastrukture je planiranje željezničke mreže, financijsko i investicijsko planiranje te izgradnja i modernizacija željezničke infrastrukture 29. razvoj željezničkog sustava je dugoročno, srednjoročno i kratkoročno planiranje razvoja željezničke infrastrukture, razvoja željezničkih usluga, upravljanja željezničkom infrastrukturom, zakonodavnog, institucionalnog i organizacijskog okvira 30. razvoj željezničkih usluga prijevoza je planiranje razvoja usluga prijevoza putnika i tereta, uključujući intermodalne usluge, financijsko i investicijsko planiranje voznog parka te izgradnje i modernizaciju infrastrukture potrebne za razvoj željezničkih usluga 31. regionalne usluge su usluge prijevoza čija je glavna svrha udovoljiti prijevoznim potrebama regije, uključujući prekogranične regije 32. Regulatorno tijelo je nacionalno regulatorno tijelo nadležno za obavljanje regulatornih i drugih poslova u području tržišta željezničkih usluga određeno zakonom kojim se uređuje regulacija tržišta željezničkih usluga 33. trasa vlaka je infrastrukturni kapacitet potreban za vožnju vlaka između dva službena mjesta u određenom vremenu 34. ugovor o pristupu je ugovor kojim se uređuju međusobna prava i obveze između željezničkog prijevoznika i upravitelja infrastrukture glede minimalnog pristupnog paketa i pristupa kolosijekom do uslužnih objekata 35. uprava je organ trgovačkog društva u skladu s propisima kojima se uređuju trgovačka društva 36. upravitelj infrastrukture je pravna osoba ili u vertikalno integriranom trgovačkom društvu organizacijska jedinica odgovorna za upravljanje, održavanje i obnovu željezničke infrastrukture, kao i za sudjelovanje u razvoju željezničke infrastrukture na način koji je određen u okviru opće politike razvoja i financiranja željezničke infrastrukture Republike Hrvatske 37. upravljanje željezničkom infrastrukturom je dodjela trasa vlakova, upravljanje željezničkim prometom te određivanje i naplata naknada 38. usluga međunarodnog prijevoza tereta je usluga prijevoza tereta kod koje vlak prelazi barem jednu granicu države članice Europske unije; vlak se može spojiti i/ili razdvojiti i različiti dijelovi vlaka mogu imati različita polazišta i odredišta, uz uvjet da svi vagoni prelaze barem jednu granicu države članice Europske unije 39. usluge prijevoza putnika željeznicama velikih brzina su usluge željezničkog prijevoza putnika koje se obavljaju bez zaustavljanja između dva mjesta koja su udaljena više od 200 km, na posebno izgrađenim prugama velikih brzina opremljenima za brzine od 250 km/h ili veće i na kojima se prosječno vozi tim brzinama 40. uslužni objekt je postrojenje, uključujući zemljište, zgrade i opremu, koji je posebno opremljen, u cjelini ili dijelom, za pružanje jedne ili više usluga iz Priloga 2. točaka 2. do 4. ovoga Zakona 41. usuglašavanje je postupak kojim će upravitelj infrastrukture i podnositelji zahtjeva pokušati razriješiti situacije u kojima postoje kolidirajući zahtjevi za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta 42. vozni red je skup podataka koji određuje sve planirane vožnje vlakova i željezničkih vozila na određenoj infrastrukturi tijekom razdoblja za koji on vrijedi 43. zakrčena željeznička infrastruktura je dio infrastrukture na kojoj potražnja za infrastrukturnim kapacitetom ne može biti u potpunosti zadovoljena tijekom određenih razdoblja čak ni nakon usuglašavanja različitih zahtjeva za kapacitetom 44. željeznička infrastruktura su svi elementi navedeni u Prilogu 1. ovoga Zakona 45. željezničke usluge su usluge iz Priloga 2. ovoga Zakona 46. željeznički prijevoznik je svaka pravna osoba koja ima dozvolu za obavljanje usluga željezničkog prijevoza i čija je glavna djelatnost pružanje usluga željezničkog prijevoza putnika i/ili tereta, uz uvjet da ta pravna osoba osigura vuču vlakova; to uključuje i pravnu osobu koja pruža samo uslugu vuče vlakova. (2) Ostali pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju jednako značenje kao pojmovi uporabljeni u Uredbi (EZ) br. 1370/2007 i Uredbi (EU) 2016/2338. (3) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod. POGLAVLJE II.   RAZVOJ ŽELJEZNIČKOG SEKTORA Članak 6. Neovisnost željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture (1) Željeznički prijevoznik koji je u izravnom ili neizravnom vlasništvu ili pod nadzorom Republike Hrvatske neovisan je u smislu upravljanja, rukovođenja i unutarnjeg nadzora nad upravljačkim, gospodarskim i računovodstvenim pitanjima, a u skladu s navedenim treba osigurati da su njegova imovina, proračun i računi dobiti i gubitka te bilance odvojene od državnih. (2) Upravitelj infrastrukture odgovoran je za vlastito upravljanje, rukovođenje i unutarnji nadzor uz poštivanje pravila za određivanje i naplatu naknada i dodjelu infrastrukturnog kapaciteta te posebnih pravila određenih ovim Zakonom. Članak 7. Upravljanje željezničkim prijevoznikom prema poslovnim načelima (1) Željezničkim prijevoznikom upravlja se sukladno propisima kojima se uređuju trgovačka društva, bez obzira na to u čijem je vlasništvu. (2) Odredbe stavka 1. ovoga članka se primjenjuju i na obvezu pružanja javnih usluga koje nameće država te na ugovore o pružanju javnih usluga koji se sklapaju s nadležnim tijelima. (3) Željeznički prijevoznik donosi svoj poslovni plan, uključujući planove investiranja i financiranja, čiji je cilj postizanje financijske ravnoteže i ostvarenje drugih ciljeva tehničkog, komercijalnog i financijskog poslovanja. (4) U poslovnom planu moraju biti navedeni načini kojima će se postići navedeni ciljevi. (5) U okviru opće politike Republike Hrvatske i odredbi Uredbe (EZ) br. 1370/2007 te uzimajući u obzir Sektorsku strategiju, nacionalne planove i ugovore, i uključujući planove investiranja i financiranja, željeznički prijevoznik je samostalan: 1. uspostaviti svoju unutarnju organizaciju u skladu s odredbama članaka 10. i 45. te članka 54. stavaka 1. i 8. ovoga Zakona 2. nadzirati pružanje i prodaju usluga te odrediti njihovu cijenu 3. odlučivati o zaposlenicima, imovini i vlastitoj nabavi 4. povećavati svoj udio na tržištu, razvijati nove tehnologije i nove usluge, usvajati nove načine upravljanja i 5. uspostavljati nove poslovne djelatnosti u područjima koja su povezana sa željezničkim djelatnostima. (6) U skladu s odredbom stavka 5. ovoga članka vlasnici udjela željezničkog prijevoznika koji je u državnom vlasništvu ili pod kontrolom države mogu zahtijevati da se prije donošenja važnih poslovnih odluka traži njihova prethodna suglasnost na isti način kako to mogu zahtijevati vlasnici udjela privatnih trgovačkih društava u skladu s pravilima zakona koji uređuje trgovačka društva. (7) Odredbe propisa kojim se uređuju trgovačka društva, a kojima se propisuju ovlasti nadzornih odbora vezanih uz imenovanje članova uprave, primjenjuju se na odredbe stavka 6. ovoga članka. Članak 8. Razdvajanje računa (1) Pružanje usluga željezničkog prijevoza i upravljanje željezničkom infrastrukturom temelje se na načelu razdvajanja. (2) Trgovačko društvo koje upravlja željezničkom infrastrukturom i pruža usluge željezničkog prijevoza dužno je račune dobiti i gubitka te bilance koje se odnose na poslovanje u vezi s pružanjem usluga željezničkog prijevoza i one koje se odnose na poslovanje u vezi s upravljanjem željezničkom infrastrukturom zasebno voditi i objavljivati, a javna sredstva doznačena za jedno od dva navedena područja ne smiju se prenositi na drugo područje. (3) Trgovačko društvo koje pruža usluge željezničkog prijevoza dužno je račune dobiti i gubitka te bilance koje se odnose na poslovanje u vezi s pružanjem usluga željezničkog prijevoza putnika i one koje se odnose na poslovanje u vezi s pružanjem usluga željezničkog prijevoza tereta zasebno voditi i objavljivati. (4) Trgovačko društvo koje pruža usluge željezničkog prijevoza dužno je javna sredstva koja se uplaćuju za djelatnosti vezane uz pružanje usluga javnog željezničkog prijevoza prikazati zasebno u poslovnim knjigama, u skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1370/2007, i ne smije ih prenositi na djelatnosti vezane za pružanje drugih usluga željezničkog prijevoza ili bilo koje drugo poslovanje. (5) Poslovne knjige za područja poslovanja iz stavaka 2. do 4. ovoga članka vode se na način koji omogućava nadziranje zabrane prijenosa javnih sredstava doznačenih za jedno područje poslovanja na drugo i nadziranje korištenja prihoda od naknada za minimalni pristupni paket i korištenja dobiti od ostalih poslovnih djelatnosti. Članak 9. Vertikalno integrirano trgovačko društvo (1) Vertikalno integrirano trgovačko društvo je trgovačko društvo u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) (Tekst značajan za EGP) (SL L 24, 29. 1. 2004.) u kojem je: 1. upravitelj infrastrukture pod kontrolom trgovačkog društva koje istodobno kontrolira jednog ili više željezničkih prijevoznika koji pružaju usluge željezničkog prijevoza na mreži upravitelja infrastrukture 2. upravitelj infrastrukture pod kontrolom jednog ili više željezničkih prijevoznika koji pružaju usluge željezničkog prijevoza na mreži upravitelja infrastrukture ili 3. jedan ili više željezničkih prijevoznika koji pružaju usluge željezničkog prijevoza na mreži upravitelja infrastrukture pod kontrolom upravitelja infrastrukture. (2) Vertikalno integrirano trgovačko društvo ujedno podrazumijeva trgovačko društvo koje se sastoji od zasebnih organizacijskih jedinica, uključujući organizacijsku jedinicu koja upravlja infrastrukturom i jednu ili više organizacijskih jedinica koje pružaju usluge prijevoza, no nemaju zasebnu pravnu osobnost. (3) Ako su upravitelj infrastrukture i željeznički prijevoznik potpuno neovisni jedan o drugome, no oba su pod izravnom kontrolom Republike Hrvatske koja ne uključuje nikakav posrednički subjekt, smatra se da ne predstavljaju vertikalno integrirano trgovačko društvo za potrebe ovoga Zakona. (4) Odredbe ovoga Zakona kojima se uređuju odnosi društava unutar vertikalno integriranog društva se na odgovarajući način primjenjuju na organizacijske jedinice vertikalno integriranog društva. Članak 10. Neovisnost upravitelja infrastrukture (1) Upravitelj infrastrukture odgovoran je za upravljanje mrežom, njezino održavanje i obnovu te mu se povjerava razvoj željezničke infrastrukture na toj mreži u skladu s općom politikom razvoja i financiranja željezničke infrastrukture Republike Hrvatske. (2) U vertikalno integriranom trgovačkom društvu nijedna od pravnih osoba odnosno organizacijskih jedinica ne smije imati odlučujući utjecaj na odluke upravitelja infrastrukture u pogledu osnovnih funkcija. (3) Članovi nadzornog odbora i uprave upravitelja infrastrukture te nadređene osobe koje izravno odgovaraju nadzornom odboru odnosno upravi dužni su djelovati na nediskriminirajući način i na njihovu nepristranost ne smije utjecati sukob interesa. (4) Upravitelj infrastrukture mora biti organiziran kao pravna osoba koja je pravno odvojena od bilo kojeg željezničkog prijevoznika, a u vertikalno integriranim trgovačkim društvima mora biti organiziran kao pravna osoba odnosno organizacijska jedinica odvojena od bilo koje druge pravne osobe odnosno organizacijske jedinice, unutar vertikalno integriranog trgovačkog društva. (5) Istodobno osobe ne smiju biti zaposlene ili imenovane: 1. kao članovi uprave upravitelja infrastrukture i kao članovi uprave željezničkog prijevoznika 2. kao osobe zadužene za donošenje odluka o osnovnim funkcijama i kao članovi uprave željezničkog prijevoznika 3. ako postoji nadzorni odbor, kao članovi nadzornog odbora upravitelja infrastrukture i kao članovi nadzornog odbora željezničkog prijevoznika i 4. kao članovi nadzornog odbora trgovačkog društva koje je dio vertikalno integriranog trgovačkog društva, a koje nadzire željezničkog prijevoznika i upravitelja infrastrukture i kao članovi uprave tog upravitelja infrastrukture. (6) U vertikalno integriranim trgovačkim društvima, članovi uprave upravitelja infrastrukture i osobe zadužene za donošenje odluka o osnovnim funkcijama ne smiju primati nikakvu naknadu utemeljenu na postignutim rezultatima od bilo koje druge pravne osobe unutar vertikalno integriranog trgovačkog društva niti smiju primati bilo kakve nagrade koje su ponajprije povezane s financijskim rezultatima određenih željezničkih prijevoznika, ali im se mogu nuditi poticaji u pogledu sveukupne učinkovitosti željezničkog sustava. (7) Ako se različite pravne osobe unutar vertikalno integriranog trgovačkog društva koriste zajedničkim informacijskim sustavima, pristup povjerljivim informacijama u vezi s osnovnim funkcijama smiju imati samo ovlaštene osobe upravitelja infrastrukture, a povjerljive informacije se ne smiju prosljeđivati drugim pravnim osobama unutar vertikalno integriranog trgovačkog društva. Članak 11. Neovisnost osnovnih funkcija (1) Upravitelj infrastrukture neovisan je organizacijski i kod donošenja odluka koje su vezane uz osnovne funkcije uzimajući u obzir ograničenja koja su određena člankom 6. stavkom 2. te člancima 45. i 54. ovoga Zakona. (2) U skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka: 1. željeznički prijevoznik ili bilo koja druga pravna osoba ne smije ostvarivati odlučujući utjecaj na upravitelja infrastrukture u vezi s osnovnim funkcijama, pri čemu se ne dovodi u pitanje uloga Republike Hrvatske u pogledu propisivanja pravila za određivanje i naplatu naknada te pravila za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta, kao ni posebna pravila za određivanje i naplatu naknada u skladu s člancima 45. i 54. ovoga Zakona 2. željeznički prijevoznik ili bilo koja druga pravna osoba unutar vertikalno integriranog trgovačkog društva ne smije imati odlučujući utjecaj na imenovanja i razrješenja osoba zaduženih za donošenje odluka o osnovnim funkcijama i 3. mobilnost radnika zaduženih za osnovne funkcije ne smije dovoditi do sukoba interesa. Članak 12. Nepristranost upravitelja infrastrukture kod upravljanja prometom i planiranja održavanja (1) Funkcije upravljanja prometom i planiranja održavanja moraju se izvršavati na transparentan i nediskriminirajući način, pri čemu osobe zadužene za donošenje odluka ne smiju biti u sukobu interesa. (2) Upravitelj infrastrukture dužan je u slučajevima većih poremećaja odvijanja prometa koji utječu na pružanje usluga željezničkih prijevoznika omogućiti istima sveobuhvatan i pravodoban pristup relevantnim informacijama. (3) Kada upravitelj infrastrukture željezničkim prijevoznicima iz stavka 2. ovoga članka odobrava dodatni pristup procesu upravljanja prometom, to je dužan činiti na transparentan i nediskriminirajući način. (4) Upravitelj infrastrukture dužan je pristup relevantnim informacijama iz stavka 2. i dodatni pristup procesu upravljanja prometom iz stavka 3. ovoga članka propisati ugovorom o pristupu. (5) Upravitelj infrastrukture kod dugoročnog planiranja opsežnog održavanja i/ili obnove željezničke infrastrukture koje kao posljedicu može imati izmjenu voznog reda, dužan je savjetovati se s podnositeljima zahtjeva i u najvećoj mogućoj mjeri uzeti u obzir iskazane primjedbe u skladu s Delegiranom odlukom Komisije (EU) 2017/2075. (6) Upravitelj infrastrukture dužan je planirati radove održavanja na nediskriminirajući način. Članak 13. Povjeravanje funkcija upravitelja infrastrukture vanjskim izvršiteljima (1) Upravitelj infrastrukture može, pod uvjetom da ne nastane sukob interesa i da je zajamčena povjerljivost poslovnih podataka: 1. povjeriti funkcije drugoj pravnoj osobi, pod uvjetom da ona nije željeznički prijevoznik, da ne nadzire željezničkog prijevoznika niti je pod nadzorom željezničkog prijevoznika i 2. povjeriti željezničkom prijevozniku ili trgovačkom društvu koje nadzire željezničkog prijevoznika ili koje je pod nadzorom željezničkog prijevoznika izvođenje radova i s njima povezanih zadataka razvoja, održavanja i obnove željezničke infrastrukture. (2) Unutar vertikalno integriranog trgovačkog društva osnovne funkcije ne smiju se povjeriti niti jednoj pravnoj osobi vertikalno integriranog trgovačkog društva, osim ako je ta pravna osoba nadležna isključivo za osnovne funkcije. (3) Upravitelj infrastrukture zadržava nadzor i snosi punu odgovornost za izvršavanje funkcija određenih u članku 10. stavku 1. ovoga Zakona. (4) Svaka pravna osoba koja izvršava osnovne funkcije mora ispunjavati uvjete iz članaka 10., 11., 12. i 14. ovoga Zakona. (5) Iznimno od odredbi članka 10. stavaka 1. do 3. ovoga Zakona, funkcije upravitelja infrastrukture mogu obavljati različiti upravitelji infrastrukture, među ostalim i stranke u okviru javno-privatnog partnerstva, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz članka 10. stavaka 4. do 7. i članaka 11., 12. i 14. ovoga Zakona te da preuzimaju punu odgovornost za izvršavanje tih funkcija. (6) Kada osnovne funkcije upravitelja infrastrukture nisu dodijeljene operatoru opskrbe električnom energijom, na njega se ne primjenjuju pravila koja se primjenjuju na upravitelje infrastrukture, pod uvjetom da je osigurana usklađenost s odgovarajućim odredbama o razvoju mreže, posebno s odredbama vezanim uz poboljšanje financijske situacije u skladu s člancima 17. do 20. ovoga Zakona. (7) Upravitelj infrastrukture može sklopiti sporazume o suradnji s jednim ili više željezničkih prijevoznika na nediskriminirajući način u svrhu osiguravanja pogodnosti za korisnike željezničkog prijevoza kao što su smanjeni troškovi ili poboljšanje učinkovitosti dijela mreže koji je obuhvaćen sporazumom. (8) Regulatorno tijelo ovlašteno je za nadzor sklapanja i provedbe sporazuma iz stavka 7. ovoga članka te može savjetovati otkazivanje sporazuma u opravdanim situacijama. (9) Kada funkciju upravitelja infrastrukture obavljaju stranke u okviru javno-privatnog partnerstva u skladu sa stavkom 5. ovoga članka, uzimaju u obzir propise kojima se uređuje javno-privatno partnerstvo. Članak 14. Financijska transparentnost (1) Uzimajući u obzir propise kojima se uređuju trgovačka društva, upravitelj infrastrukture može prihode od djelatnosti upravljanja infrastrukturom, uključujući javna sredstva, upotrebljavati isključivo za financiranje vlastitog poslovanja, uključujući otplatu zajmova. (2) Upravitelj infrastrukture može prihod iz stavka 1. ovoga članka upotrijebiti i za isplatu dobiti vlasnicima trgovačkog društva, što se odnosi na bilo kojeg privatnog vlasnika udjela, no isključuje trgovačka društva koja su dio vertikalno integriranog trgovačkog društva i koja nadziru i željezničkog prijevoznika i tog upravitelja infrastrukture. (3) Upravitelj infrastrukture ne smije ni izravno ni neizravno odobravati zajmove željezničkom prijevozniku. (4) Željeznički prijevoznik ne smije ni izravno ni neizravno odobravati zajmove upravitelju infrastrukture. (5) Zajmovi između pravnih osoba vertikalno integriranog trgovačkog društva isključivo se odobravaju, isplaćuju i otplaćuju po tržišnim stopama i uvjetima koji odražavaju osobnu procjenu rizičnosti dotične pravne osobe. (6) Sve usluge koje upravitelju infrastrukture nude druge pravne osobe u vertikalno integriranom trgovačkom društvu pružaju se na temelju ugovora i plaćaju se ili po tržišnim cijenama ili po cijenama koje odražavaju trošak proizvodnje, uz razumnu profitnu maržu. (7) Dugovi upravitelja infrastrukture moraju biti jasno odvojeni od dugova drugih pravnih osoba unutar vertikalno integriranog trgovačkog društva te se otplaćuju odvojeno. (8) Bez obzira na stavak 7. ovoga članka, konačno plaćanje dugova može se izvršiti putem trgovačkog društva koje je dio vertikalno integriranog trgovačkog društva koje nadzire i željezničkog prijevoznika i upravitelja infrastrukture ili putem druge pravne osobe unutar trgovačkog društva. (9) Računi upravitelja infrastrukture i računi drugih pravnih osoba unutar vertikalno integriranog trgovačkog društva moraju se voditi na način kojim se osigurava ispunjenje odredbi ovoga članka i omogućuje odvojeno računovodstvo i transparentni financijski tokovi unutar trgovačkog društva. (10) Unutar vertikalno integriranog trgovačkog društva upravitelj infrastrukture mora voditi detaljne zapise o svim komercijalnim i financijskim odnosima s drugim pravnim osobama tog trgovačkog društva. Članak 15. Koordinacijski sastanci (1) Glavni upravitelj infrastrukture dužan je organizirati redovite koordinacijske sastanke sa zainteresiranim željezničkim prijevoznicima i podnositeljima zahtjeva uz sudjelovanje Regulatornog tijela kao promatrača. (2) Na koordinacijske sastanke iz stavka 1. ovoga članka prema potrebi će se pozvati i predstavnici korisnika usluga željezničkog prijevoza putnika i tereta te predstavnici državnih, regionalnih ili lokalnih tijela. (3) Koordinacija među ostalim obuhvaća: 1. potrebe podnositelja zahtjeva povezane s održavanjem i razvojem infrastrukturnog kapaciteta 2. korisnički orijentirane ciljeve kvalitete koji su navedeni u ugovoru o upravljanju željezničkom infrastrukturom i poticaje za smanjivanje troškova povezanih s pristupom infrastrukturi i smanjenje visine naknada i njihovu provedbu 3. sadržaj i provedbu izvješća o mreži 4. pitanja intermodalnosti i interoperabilnosti i 5. sva ostala pitanja povezana s uvjetima za pristup infrastrukturi, njezino korištenje i kvalitetom usluga upravitelja infrastrukture. (4) Glavni upravitelj infrastrukture dužan je, uz prethodno savjetovanje sa zainteresiranim stranama, sastaviti i objaviti smjernice za koordinaciju. (5) Koordinacija se provodi najmanje jednom godišnje, a upravitelj infrastrukture dužan je na svojoj mrežnoj stranici objaviti pregled aktivnosti poduzetih u skladu s ovim člankom. (6) Koordinacijom se ne dovodi u pitanje pravo podnositelja zahtjeva na žalbu Regulatornom tijelu, kao ni ovlasti i nadležnosti Regulatornog tijela. Članak 16. Europska mreža upravitelja infrastrukture Glavni upravitelj infrastrukture dužan je sudjelovati i surađivati u okviru Europske mreže upravitelja infrastrukture radi olakšavanja pružanja učinkovitih i djelotvornih usluga željezničkog prijevoza u Europskoj uniji. Članak 17. Razvoj željezničkog sustava (1) Ciljevi održivog razvoja željezničkog sustava moraju odražavati buduće potrebe za mobilnošću putnika i tereta, jedinstvo funkcioniranja željezničkog sustava, pridonositi ciljevima nacionalne strategije za promet te globalnim ciljevima održivog razvoja i ciljevima strategije održivog razvoja Republike Hrvatske. (2) Vlada Republike Hrvatske radi dugoročnog planiranja razvoja željezničkog sustava donosi strategiju razvoja željezničkog sustava u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Sektorska strategija) kojom se utvrđuju ciljevi, mjere, indikatori uspješnosti provedbe i programi razvoja usluga željezničkog prijevoza, razvoja željezničke infrastrukture i upravljanja željezničkom infrastrukturom. (3) Sektorskom strategijom planira se i razvoj institucionalnog, zakonodavnog i organizacijskog okvira. (4) Sektorska strategija donosi se za razdoblje od najmanje deset godina. (5) Sektorska strategija kao akt dugoročnog planiranja izrađuje se i donosi sukladno propisu kojim je uređen sustav strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske. (6) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva, radi srednjoročnog planiranja razvoja željezničkog sustava donosi: 1. nacionalni plan razvoja željezničke infrastrukture (u daljnjem tekstu: Nacionalni plan ŽI) 2. nacionalni plan upravljanja željezničkom infrastrukturom i uslužnim objektima i razvoja usluga željezničkog prijevoza (u daljnjem tekstu: Nacionalni plan UIŽP). (7) Nacionalnim planovima iz stavka 6. ovoga članka određuju se projekti i aktivnosti te izvori financiranja potrebni za provedbu programa i mjera iz Sektorske strategije. (8) Nacionalni plan ŽI sadrži projekte i aktivnosti za razvoj željezničke infrastrukture zasebno za: 1. održavanje postojeće željezničke infrastrukture 2. obnovu i modernizaciju postojeće željezničke infrastrukture 3. gradnju nove željezničke infrastrukture 4. interoperabilnost željezničke infrastrukture 5. sigurnost željezničkog sustava i 6. zaštitu željezničke infrastrukture i korisnika željezničkih usluga. (9) Nacionalni plan ŽI treba uvažavati potrebe za razvojem željezničkog sustava i biti u skladu s Nacionalnim planom UIŽP. (10) Nacionalni plan UIŽP sadrži projekte i aktivnosti za upravljanje, organizaciju regulacije željezničkog prometa te razvoj usluga željezničkog prijevoza zasebno za: 1. razvoj upravljanja, organizacije i regulacije željezničkog prometa 2. razvoj inteligentnih transportnih sustava 3. razvoj usluga željezničkog prijevoza putnika 4. razvoj usluga integriranog prijevoza putnika 5. razvoj usluga željezničkog prijevoza tereta 6. razvoj usluga intermodalnog prijevoza tereta i 7. razvoj ljudskih potencijala unutar željezničkog sustava. (11) Svi projekti i aktivnosti navedeni u nacionalnim planovima iz stavka 6. ovoga članka moraju sadržavati određenu dinamiku realizacije te iznos i izvore financijskih sredstava potrebnih za njihovu realizaciju. (12) Nacionalnim planovima iz stavka 6. ovoga članka se, ako je primjenjivo, u obzir uzimaju i opće potrebe Europske unije, uključujući potrebu suradnje sa susjednim trećim zemljama. (13) Nacionalni planovi iz stavka 6. ovoga članka donose se za razdoblje od najmanje pet godina. (14) Nacionalni planovi kao akti srednjoročnog planiranja izrađuju se i donose sukladno propisu kojim je uređen sustav strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske. (15) Na temelju Nacionalnog plana ŽI upravitelj infrastrukture uz suglasnost Ministarstva i središnjeg tijela državne uprave nadležnog za financije donosi godišnji plan građenja, modernizacije, obnove i održavanja željezničke infrastrukture, koji je sastavni dio poslovnog plana upravitelja infrastrukture iz članka 20. ovoga Zakona. (16) Upravitelj infrastrukture dužan je uspostaviti informatički sustav za praćenje provedbe projekata temeljem Nacionalnog plana ŽI i godišnjeg plana građenja modernizacije, obnove i održavanja željezničke infrastrukture te realizacije investicija u željezničku infrastrukturu koji sadrži podatke i dokumentaciju o svim projektima i investicijama te njihovom statusu. (17) Upravitelj infrastrukture mora omogućiti Ministarstvu kontinuirani pristup informatičkom sustavu iz stavka 16. ovoga članka radi uvida u stanje projekata i investicija. (18) Ministarstvo svake godine Vladi Republike Hrvatske podnosi izvješće o provedbi Sektorske strategije i donesenih nacionalnih planova. (19) Upravitelj infrastrukture najmanje jednom godišnje, a prema potrebi i češće, podnosi izvješće Ministarstvu o provedbi godišnjeg plana građenja, modernizacije, obnove i održavanja željezničke infrastrukture. (20) U izradu Sektorske strategije i nacionalnih planova na nediskriminirajući način moraju biti uključeni ključni dionici, kao što su upravitelji infrastrukture, željeznički prijevoznici i operatori uslužnih objekata. Članak 18. (NN 114/22) Financiranje željezničke infrastrukture (1) Izvori sredstava za financiranje željezničke infrastrukture iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona su: 1. sredstva ostvarena naknadom po litri naplaćene trošarine na energente 2. sredstva državnog proračuna za održavanje željezničke infrastrukture 3. sredstva državnog proračuna za financiranje i sufinanciranje građenja, modernizacije i obnove željezničke infrastrukture i ostalih investicijskih projekata željezničke infrastrukture 4. sredstva iz fondova Europske unije za sufinanciranje investicijskih projekata željezničke infrastrukture 5. sredstva iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave 6. sredstva od ulaganja domaćih i stranih pravnih osoba i 7. sredstva iz drugih izvora, uključujući vlastite prihode upravitelja željezničke infrastrukture. (2) Sredstva iz stavka 1. točaka 1. do 5. ovoga članka vode se izdvojeno u poslovnim knjigama upravitelja infrastrukture. (3) Naknada iz stavka 1. točke 1. ovoga članka uplaćuje se iz državnog proračuna po litri naplaćene trošarine na energente, i to u iznosu od 0,03 eura na račun upravitelja infrastrukture, a najviše do iznosa koji je za tu namjenu osiguran u državnom proračunu za pojedinu godinu: 1. motorne benzine koji se koriste kao pogonska goriva: a) olovni benzin iz tarifnih oznaka KN 2710 11 51, 2710 11 59 i b) bezolovni benzin iz tarifnih oznaka KN 2710 11 41, 2710 11 45, 2710 11 49 i c) motorni benzin za zrakoplove iz tarifnih oznaka KN 2710 11 31 i 2710 11 70 i 2. plinska ulja iz tarifnih oznaka KN 2710 19 41 do 2710 19 49 koja se koriste kao pogonska goriva. (4) Naknade iz stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga Zakona uplaćuju se iz državnog proračuna najviše do iznosa koji je za tu namjenu osiguran u državnom proračunu za pojedinu godinu. Članak 19. Financiranje upravitelja infrastrukture (1) Izvori sredstava za financiranje upravitelja željezničke infrastrukture iz članka 71. stavka 1. ovoga Zakona su: 1. sredstva ostvarena naplatom naknada 2. sredstva državnog proračuna za financiranje upravljanja, organizacije i regulacije željezničkog prometa 3. vlastiti prihodi upravitelja željezničke infrastrukture. (2) Sredstva iz stavka 1. točke 2. ovoga članka dodjeljuju se u skladu s propisima kojima se uređuju državne potpore. (3) Sredstva iz stavka 1. točke 2. ovoga članka vode se izdvojeno u poslovnim knjigama upravitelja infrastrukture. (4) Sredstva osigurana u državnom proračunu, proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i ostalih izvora koja su namijenjena financiranju upravitelja infrastrukture ne mogu se koristiti za potrebe financiranja željezničkih prijevoznika. (5) Naknada iz stavka 1. točke 2. ovoga članka uplaćuje se iz državnog proračuna najviše do iznosa koji je za tu namjenu osiguran u državnom proračunu za pojedinu godinu. Članak 20. Poslovni plan upravitelja infrastrukture (1) Upravitelj infrastrukture, u skladu s Nacionalnim planom ŽI i ugovorom o upravljanju željezničkom infrastrukturom te uzimajući u obzir raspoloživost financijskih sredstava iz članaka 18. i 19. ovoga Zakona, dužan je donijeti poslovni plan koji uključuje plan građenja, modernizacije, obnove i održavanja željezničke infrastrukture i plan upravljanja željezničkom infrastrukturom. (2) Poslovni plan mora osigurati optimalno i učinkovito korištenje, raspoloživost i razvoj željezničke infrastrukture uz osiguranje financijske ravnoteže i sredstva za ostvarenje projekata i aktivnosti. (3) Upravitelj infrastrukture dužan je donijeti poslovni plan najkasnije do kraja veljače godine za koju se plan donosi. (4) Upravitelj infrastrukture dužan je prije donošenja poslovnog plana, postojećim podnositeljima zahtjeva, a po upitu i potencijalnim podnositeljima zahtjeva, osigurati pristup relevantnim podacima i dati im mogućnost da izraze svoje mišljenje o nacrtu poslovnog plana, a vezano uz uvjete pristupa i korištenja te uz učinkovitost, raspoloživost i razvoj željezničke infrastrukture. (5) Nacrt poslovnog plana s mogućim mišljenjima postojećih odnosno potencijalnih podnositelja zahtjeva mora se dostaviti Regulatornom tijelu koje daje neobvezujuće mišljenje. (6) Nacrt poslovnog plana za iduću godinu s mogućim mišljenjima postojećih odnosno potencijalnih podnositelja zahtjeva mora se dostaviti Ministarstvu na mišljenje do kraja listopada tekuće godine. Članak 21. Poravnavanje računa upravitelja infrastrukture Vlasnik željezničke infrastrukture osigurava da su, u uobičajenim poslovnim uvjetima i u razdoblju od pet godina, u računu dobiti i gubitka upravitelja infrastrukture barem uravnoteženi, s jedne strane, prihodi od naknada za minimalni pristupni paket i pristup kolosijekom do uslužnih objekata, viškovi od drugih poslovnih djelatnosti, nepovratna sredstva iz privatnih izvora i javna sredstva koja, gdje je primjenjivo, uključuju predujmove doznačene od strane države te, s druge strane, rashodi upravitelja infrastrukture koji uključuju rashode za održavanje željezničke infrastrukture te rashode upravljanja, organizacije i regulacije željezničkog prometa. Članak 22. Uvjeti za pristup željezničkoj infrastrukturi (1) Svakom željezničkom prijevozniku, uz jednake, nediskriminirajuće i transparentne uvjete, mora se odobriti pravo pristupa željezničkoj infrastrukturi u svrhu pružanja usluga željezničkog prijevoza tereta. (2) Pravo pristupa iz stavka 1. ovoga članka uključuje pristup kolosijecima koji povezuju morske luke i luke unutarnjih voda i ostale uslužne objekte iz Priloga 2. točke 2. ovoga Zakona i pristup kolosijecima koje koristi ili bi ih moglo koristiti više krajnjih korisnika. (3) Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EZ) br. 1370/2007 i Uredbu (EU) 2016/2338, svakom željezničkom prijevozniku, uz jednake, nediskriminirajuće i transparentne uvjete, mora se odobriti pravo pristupa željezničkoj infrastrukturi u svrhu pružanja usluga željezničkog prijevoza putnika. (4) Pravo pristupa iz stavka 3. ovoga članka uključuje pristup kolosijecima koji povezuju uslužne objekte iz Priloga 2. točke 2. ovoga Zakona. (5) Željeznički prijevoznik koji pruža uslugu prijevoza putnika ima pravo ukrcati i iskrcati putnike u službenom mjestu predviđenom za ulazak ili izlazak putnika. (6) Kako bi mogao koristiti infrastrukturni kapacitet, željeznički prijevoznik dužan je imati važeću potvrdu o sigurnosti te s upraviteljem infrastrukture sklopiti ugovor o pristupu. Članak 23. Ograničenje prava pristupa i prava ukrcaja i iskrcaja putnika (1) Iznimno od članka 22. stavaka 3. do 5. ovoga Zakona, ne odobrava se pravo pristupa željezničkoj infrastrukturi za pružanje usluga prijevoza putnika između određenog polazišta i određenog odredišta kada jedan ili više ugovora o javnim uslugama pokrivaju isti ili alternativni pravac i kada bi pravo pristupa ugrozilo ekonomsku ravnotežu tih ugovora o javnim uslugama. (2) Kako bi se utvrdilo moguće ugrožavanje ekonomske ravnoteže ugovora o javnim uslugama, Regulatorno tijelo obavlja objektivnu ekonomsku analizu i temelji svoju odluku na unaprijed utvrđenim kriterijima u skladu sa zakonom kojim se uređuje regulacija tržišta željezničkih usluga i provedbenim aktima Europske komisije. (3) Podnositelj zahtjeva koji planira zatražiti infrastrukturni kapacitet radi pružanja usluge željezničkog prijevoza putnika na željezničkoj infrastrukturi na kojoj je pravo pristupa ograničeno u skladu sa stavkom 1. ovoga članka dužan je obavijestiti o tome upravitelja infrastrukture i Regulatorno tijelo najmanje osamnaest mjeseci prije stupanja na snagu voznog reda na koji se odnosi zahtjev za dodjelu kapaciteta. Članak 24. Uvjeti za pristup željezničkim uslugama (1) Upravitelj infrastrukture dužan je na nediskriminirajući način pružiti svim željezničkim prijevoznicima minimalni pristupni paket iz Priloga 2. točke 1. ovoga Zakona. (2) Operator uslužnog objekta dužan je na nediskriminirajući način pružiti svim željezničkim prijevoznicima pristup uslužnim objektima iz Priloga 2. točke 2. ovoga Zakona, uključujući pristup kolosijekom do uslužnih objekata, kao i pristup uslugama koje se pružaju u tim objektima. (3) Kada pravna osoba koja djeluje na tržištu usluga željezničkog prijevoza i ima vladajući položaj na domaćem tržištu usluga željezničkog prijevoza, izravno ili neizravno, nadzire operatora uslužnog objekta iz Priloga 2. točke 2. podtočaka a) do f) ovoga Zakona, operator uslužnog objekta mora biti organiziran na takav način da je, u organizacijskom smislu i u pogledu odlučivanja, neovisan o toj pravnoj osobi. (4) Za dokazivanje neovisnosti iz stavka 3. ovoga članka ne traži se osnivanje posebne pravne osobe za upravljanje uslužnim objektima, već je dovoljno organizirati posebnu organizacijsku jedinicu unutar iste pravne osobe. (5) Operatori uslužnih objekata iz Priloga 2. točke 2. ovoga Zakona dužni su voditi odvojene račune, uključujući zasebne bilance i račune dobiti i gubitka, za sve uslužne objekte kojima upravljaju i za usluge koje pružaju. (6) Kada uslužnim objektom upravlja upravitelj infrastrukture ili je operator uslužnog objekta pod izravnim ili neizravnim nadzorom upravitelja infrastrukture, smatra se da su uvjeti iz stavaka 3., 4. i 5. ovoga članka ispunjeni ako upravitelj infrastrukture ispunjava uvjete iz članka 10. ovoga Zakona. (7) Operatori uslužnih objekata iz Priloga 2. točke 2. ovoga Zakona dužni su u razumnom roku, koji određuje Regulatorno tijelo, odgovoriti na zahtjev željezničkog prijevoznika za pristup uslužnom objektu i za pružanje usluga u uslužnom objektu. (8) Operatori uslužnih objekata iz Priloga 2. točke 2. ovoga Zakona mogu odbiti zahtjev željezničkog prijevoznika samo ako postoji izvediva alternativa koja željezničkom prijevozniku omogućuje obavljanje usluge prijevoza putnika ili tereta na istim ili alternativnim pravcima i po ekonomski prihvatljivim uvjetima. (9) Operatori uslužnih objekata iz Priloga 2. točke 2. ovoga Zakona nemaju obvezu ulagati sredstva u uslužne objekte kako bi udovoljili svim zahtjevima željezničkih prijevoznika. (10) Kada operator uslužnog objekta iz stavka 2. ovoga članka odbije zahtjev željezničkog prijevoznika za pristup uslužnom objektu ili za pružanje usluga u tom objektu, operator uslužnog objekta dužan je u pisanom obliku u roku iz stavka 7. ovoga članka obrazložiti svoju odluku te ukazati na izvedive alternative u drugim objektima te je dostaviti Regulatornom tijelu na znanje. (11) U slučaju kolidirajućih zahtjeva operator uslužnog objekta iz Priloga 2. točke 2. ovoga Zakona, u onoj mjeri u kojoj je to moguće, nastojat će udovoljiti svim zahtjevima. (12) Ako u slučaju iz stavka 11. ovoga članka ne postoji izvediva alternativa i nije moguće udovoljiti svim zahtjevima za kapacitetom uslužnog objekta, podnositelj zahtjeva može pokrenuti postupak pravne zaštite pred Regulatornim tijelom koje preispituje predmet i prema potrebi poduzima radnje kojima će osigurati dodjelu odgovarajućeg dijela kapaciteta podnositelju zahtjeva. (13) Ako se uslužni objekt iz Priloga 2. točke 2. ovoga Zakona nije koristio najmanje dvije uzastopne godine, a željeznički prijevoznici su operatoru uslužnog objekta izrazili interes i dokazali potrebu za korištenjem uslužnog objekta, vlasnik uslužnog objekta dužan je objaviti da se uslužni objekt u cijelosti ili dijelom daje u zakup, osim ako operator uslužnog objekta dokaže da je u tijeku postupak prenamjene uslužnog objekta zbog kojeg objekt ne može koristiti niti jedan željeznički prijevoznik. (14) Kada operator uslužnog objekta pruža dodatne usluge iz Priloga 2. točke 3. ovoga Zakona, dužan ih je pružiti na zahtjev željezničkog prijevoznika na nediskriminirajući način. (15) Željeznički prijevoznici mogu od upravitelja infrastrukture ili drugih operatora uslužnih objekata zatražiti pružanje pratećih usluga iz Priloga 2. točke 4. ovoga Zakona. (16) Operator uslužnog objekta iz stavka 15. ovoga članka nije dužan pružiti prateće usluge iz Priloga 2. točke 4. ovoga Zakona, ali kada ih pruža jednom željezničkom prijevozniku, dužan ih je pružiti i drugim željezničkim prijevoznicima na njihov zahtjev i na nediskriminirajući način. (17) Mjere kojima se određuju pojedinosti postupka i kriteriji za pristup uslugama koje se pružaju u uslužnim objektima iz Priloga 2. točaka 2. do 4. ovoga Zakona određene su Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2017/2177 оd 22. studenoga 2017. o pristupu uslužnim objektima i uslugama povezanima sa željeznicom (Tekst značajan za EGP) (SL L 307, 23. 11. 2017.). Članak 25. Željezničke usluge operatora uslužnog objekta (1) Operator uslužnog objekta iz Priloga 2. točke 2. ovoga Zakona dužan je objaviti podatke o uvjetima pružanja željezničkih usluga, naknadama i načinu pristupa uslužnom objektu i uslugama u skladu s Provedbenom Uredbom (EU) 2017/2177. (2) Operator uslužnog objekta iz Priloga 2. točke 2. ovoga Zakona dužan je na pisani zahtjev dostaviti Regulatornom tijelu način izračuna naknada za sve željezničke usluge koje pruža, podatke na temelju kojih su naknade izračunate i poveznicu na mrežnu stranicu na kojoj su objavljeni podaci o željezničkim uslugama koje pruža. (3) Operator uslužnog objekta iz Priloga 2. točke 2. ovoga Zakona dužan je Regulatornom tijelu petnaest dana prije promjene visina naknada, načina i uvjeta pružanja željezničkih usluga dostaviti na znanje podatke o promjenama. (4) Regulatorno tijelo vodi registar željezničkih usluga operatora uslužnih objekata iz Priloga 2. točke 2. ovoga Zakona koji javno objavljuje na svojim mrežnim stranicama. (5) Opremljenosti pojedinih vrsta uslužnih objekata iz Priloga 2. točke 2. ovoga Zakona detaljnije će se urediti pravilnikom koji donosi ministar. 5. Pravilnik o opremljenosti pojedinih vrsta uslužnih objekata Članak 26. Električna energija za vuču vlakova (1) Djelatnost upravitelja infrastrukture vezana uz isporuku i naplatu električne energije za vuču vlakova ne smatra se energetskom djelatnošću u smislu propisa kojim se uređuje energija i tržište električne energije. (2) Upravitelj infrastrukture je kupac električne energije u smislu propisa kojim se uređuje energija i tržište električne energije. (3) Upravitelj infrastrukture isporučuje željezničkim prijevoznicima, kao krajnjim kupcima, električnu energiju potrebnu za vuču vlakova i obračunava naknadu za isporuku električne energije potrebne za vuču vlakova. (4) Naknada iz stavka 3. ovoga članka sadrži troškove isporuke električne energije koje upravitelj infrastrukture ima kao kupac električne energije (troškovi nabave električne energije, naknada korištenja prijenosne i distribucijske mreže), pri čemu se iznos naknade može uvećati za razumnu dobit. (5) Upravitelj infrastrukture dužan je izraditi model naplate električne energije za vuču vlakova koji najbolje odgovara postojećem stanju tržišta. (6) Upravitelj infrastrukture obvezuje se pratiti troškove električne energije za vuču vlakova i ostvareni rad željezničkih prijevoznika te shodno pribavljenim podacima prema potrebi revidirati ili mijenjati model obračuna naknade za korištenje električne energije za vuču vlakova. (7) Uvažavajući opće uvjete za priključenje postrojenja korisnika na mrežu operatora prijenosnog sustava, postojeće stanje na elektroenergetskom tržištu, stanje voznog parka željezničkih prijevoznika i tehničke mogućnosti elektroenergetskih postrojenja upravitelja infrastrukture za prihvat proizvedene električne energije na vučnim vozilima, upravitelj infrastrukture pratit će, razvijati i unaprjeđivati elektroenergetski sustav za prihvat električne energije proizvedene na vučnim vozilima rekuperativnim kočenjem. (8) Model naplate električne energije za vuču vlakova iz stavka 5. ovoga članka uvažava proizvedenu električnu energiju rekuperativnim kočenjem i brojila električne energije na vučnim vozilima. (9) Električna energija proizvedena rekuperativnim kočenjem smatra se energijom iz obnovljivih izvora energije. Članak 27. Zajednički informacijski sustav i sustav za izdavanje jedinstvenih prijevoznih karata (1) Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, 3. 12. 2007.) i propis kojim se uređuje prijevoz u cestovnom prometu, željeznički prijevoznik koji pruža usluge domaćeg prijevoza putnika dužan je sudjelovati u zajedničkom informacijskom sustavu i integriranom sustavu za izdavanje karata, jedinstvenih prijevoznih karata i rezervacija koji uspostavlja nadležno tijelo. (2) Ako je sustav iz stavka 1. ovoga članka uspostavljen, on ne smije uzrokovati narušavanje tržišta ili diskriminaciju među željezničkim prijevoznicima te njime upravlja javno tijelo ili druga pravna osoba ili udruženje svih željezničkih prijevoznika koji obavljaju usluge prijevoza putnika. Članak 28. Jedinstven informatički sustav prijevoza (1) Ministarstvo uspostavlja jedinstveni informatički sustav za prikupljanje podataka neophodnih za izradu strateških dokumenata, praćenje tržišta željezničkih usluga, tržišta usluga željezničkog prijevoza i podatke koji se dostavljaju Europskoj komisiji. (2) Ministarstvo uspostavlja, održava i nadograđuje sustav iz stavka 1. ovoga članka prema razvoju tržišta i zahtjevima prometnog sektora vezanom za podatke prijeko potrebne za izradu studija, strategija i planskih dokumenata iz prometnog sektora. (3) Ministarstvo daje korisnicima i državnim tijelima ovlaštenja za dostupnost sustavu i korištenje podataka iz sustava poštujući načelo poslovno osjetljivih podataka. (4) Upravitelji infrastrukture, operatori uslužnih objekata, željeznički prijevoznici, podnositelji zahtjeva i cestovni prijevoznici koji ostvaruju pravo na poticaje u kombiniranom prijevozu tereta dužni su redovito upisivati podatke u sustav iz stavka 1. ovoga članka. (5) Ministarstvo prati stanje na tržištu usluga željezničkog prijevoza, izrađuje analize i javno na svojim mrežnim stranicama objavljuje podatke vezane za udio na tržištu željezničkih prijevoznika putnika i tereta. Članak 29. Pomoć putnicima u izvanrednim situacijama Željeznički prijevoznik koji pruža usluge prijevoza putnika dužan je izraditi planove za izvanredne situacije i osigurati da su ti planovi za izvanredne situacije usklađeni kako bi se u smislu članka 18. Uredbe (EZ) br. 1371/2007 putnicima osigurala pomoć u slučaju većih smetnji u pružanju usluga željezničkog prijevoza. Članak 30. Prekogranični sporazumi (1) Radi nesmetanog odvijanja željezničkog prijevoza, Republika Hrvatska sa susjednom državom može sklopiti prekogranični sporazum koji mora biti u skladu s pravom Europske unije i koji ne smije diskriminirati između željezničkih prijevoznika niti smije ograničiti slobodu pružanja usluga prekograničnog prijevoza. (2) Ministarstvo obavješćuje Europsku komisiju o svim sklopljenim prekograničnim sporazumima, kao i o namjeri započinjanja pregovora o sklapanju novi …