Zakon o elektroničkim medijima - Zakon.hr

Zakon o elektroničkim medijima - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26  EU 2024/2679 × Upozorenje Funkcionalnost kopiranja je dostupna samo prijavljenim korisnicima. Prijava / Registracija U redu Povezani zakoni Mediji, telekomunikacije i elektronske stvari Zakon o medijima Zakon o elektroničkim komunikacijama Zakon o elektroničkim medijima Zakon o elektroničkoj trgovini Zakon o informacijskoj sigurnosti Zakon o poštanskim uslugama Zakon o elektroničkoj ispravi Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji Zakon o elektroničkom novcu Zakon o audiovizualnim djelatnostima Zakon o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ Zakon o kibernetičkoj sigurnosti operatora ključnih usluga i davatelja digitalnih usluga 2018-2024 Zakon o Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji Zakon o informatičkoj djelatnosti Zakon o prestanku važenja Zakona o nadležnosti organa uprave u poslovima unošenja, raspačavanja i širenja inozemnih sredstava masovnog komuniciranja Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2021/784 Europskog parlamenta i vijeća od 29. travnja 2021. o borbi protiv širenja terorističkog sadržaja na internetu Zakon o kibernetičkoj sigurnosti Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama) Zakon o elektroničkim medijima NN 111/21, 114/22 na snazi od 01.01.2023. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISI EU06 Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga Agencija za elektroničke medije Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti Arhiva: Zakon o elektroničkim medijima 2021-2022 Zakon o elektroničkim medijima 2013-2021 Zakon o elektroničkim medijima 2011-2013 Zakon o elektroničkim medijima 2009-2011 Zakon o elektroničkim medijima 2003- 2009 I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim se Zakonom uređuju prava, obveze i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost pružanja audio i audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija putem elektroničkih komunikacijskih mreža, platformi za razmjenu videozapisa te interes Republike Hrvatske u području elektroničkih medija. Članak 2. Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeći akti Europske unije: – Direktiva 98/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 1998. o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu ili usluga koje pružaju uvjetovani pristup (SL L 320, 28. 11. 1998.) – Direktiva 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (kodificirana verzija) Tekst značajan za EGP (SL L 376, 27. 12. 2006.) – Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) Tekst značajan za EGP (SL L 95, 15. 4. 2010.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu (SL L 303, 28. 11. 2018.). Članak 3. (1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja: 1. audiovizualna komercijalna komunikacija je slika sa zvukom ili bez njega, kao i zvuk koji su izrađeni za promicanje, izravno ili neizravno, robe, usluga ili ugleda fizičke ili pravne osobe koja se bavi gospodarskom djelatnošću; te slike prate ili su uključene u program ili u videozapis koji je generirao korisnik u zamjenu za plaćanje ili za sličnu naknadu ili u svrhe vlastitog promicanja. Oblici audiovizualne komercijalne komunikacije uključuju, među ostalim, televizijsko i radijsko oglašavanje i teletekst, pokroviteljstvo, teletrgovinu i plasman proizvoda 2. audiovizualna medijska usluga je usluga definirana člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioniraju Europske unije, čija je glavna svrha ili svrha njezina odvojiva dijela posvećena pružanju programa pod uredničkom odgovornošću pružatelja medijske usluge, široj javnosti u svrhu izvješćivanja, zabave ili obrazovanja s pomoću elektroničkih komunikacijskih mreža u smislu odredaba zakona kojim se uređuju elektroničke komunikacije. Takva je audiovizualna medijska usluga televizijsko emitiranje ili audiovizualna medijska usluga na zahtjev i/ili audiovizualna komercijalna komunikacija, kako su definirani ovim Zakonom 3. audiovizualna medijska usluga na zahtjev (odnosno nelinearna audiovizualna medijska usluga) je audiovizualna medijska usluga koju pruža pružatelj medijskih usluga za gledanje programa u trenutku koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev na osnovi kataloga programa koji odabire pružatelj medijskih usluga 4. audiovizualna medijska usluga približnog videa na zahtjev je audiovizualna medijska usluga koju osigurava pružatelj medijskih usluga za gledanje programa koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev, a na osnovi rasporeda programa 5. audiovizualni program predstavlja niz pokretnih slika sa zvukom ili bez njega koji tvori pojedinačnu stavku, neovisno o svojoj duljini, u rasporedu ili katalogu koji je izradio pružatelj medijske usluge, uključujući dugometražne filmove, videoisječke, sportske događaje, komedije situacija, dokumentarne filmove, dječje programe i izvorne drame 6. elektroničke publikacije su urednički oblikovani, proizvedeni ili prikupljeni medijski sadržaji koje putem interneta objavljuju pružatelji usluga elektroničkih publikacija u svrhu javnog informiranja, zabave ili obrazovanja 7. elektronički mediji su audiovizualni programi, radijski programi i elektroničke publikacije 8. gospodarski subjekt je pravna ili fizička osoba koja, bez obzira na pravni status, obavlja gospodarsku djelatnost 9. grupa usluge platformi za razmjenu videozapisa je matično društvo, sva njegova ovisna društva i sva druga društva koja su u pogledu organizacije ekonomski i pravno povezana s njima 10. matično društvo usluge platformi za razmjenu videozapisa je društvo koje kontrolira jedno ili više ovisnih društva 11. medijska usluga radija je izvorno emitiranje i/ili objavljivanje radijskih programa namijenjenih javnosti, žičnim ili bežičnim putem, uključujući i satelitski prijenos, u kodiranom ili nekodiranom obliku. Ovim pojmom obuhvaćeni su i oblici međusobnog posredovanja ili razmjene radijskih programa između pojedinih pružatelja medijskih usluga radija u svrhu njihova priopćavanja javnosti 12. medijska usluga radija na zahtjev je medijska usluga radija koju osigurava pružatelj medijskih usluga za slušanje programa u trenutku koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev na osnovi kataloga programa koji odabire pružatelj medijskih usluga 13. medijska usluga televizije ili televizijsko emitiranje (odnosno linearna audiovizualna medijska usluga) je audiovizualna medijska usluga koju pruža pružatelj medijskih usluga za istodobno gledanje programa na osnovi rasporeda programa 14. ministar je ministar koji je nadležan za poslove u području elektroničkih medija 15. nakladnik radija je pružatelj medijskih usluga radijskog emitiranja 16. nakladnik televizije je pružatelj medijskih usluga televizijskog emitiranja 17. nedopušteno sredstvo je bilo kakva oprema, računalni program i/ili aranžman koji je namijenjen ili prilagođen da omogući pristup u razumljivom obliku zaštićenoj usluzi bez prethodnog odobrenja davatelja usluge 18. neprofitni proizvođač audiovizualnog i/ili radijskog programa je onaj koji ispunjava uvjete propisane člankom 55. ovoga Zakona 19. oglašavanje je bilo koji oblik objave emitiran u zamjenu za plaćanje ili za sličnu naknadu ili emisija u svrhu vlastitog promicanja od strane javnog ili privatnog gospodarskog subjekta ili fizičke osobe u vezi s trgovinom, poduzetništvom, obrtništvom ili strukom kako bi se promicala ponuda robe ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu, prava i obveze 20. opći televizijski ili radijski programski kanal je kanal raznovrsnog sadržaja koji ima programsku osnovu sastavljenu većinom od informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog programa sukladno članku 30. stavcima 1. do 4. ovoga Zakona 21. ovisno društvo usluge platformi za razmjenu videozapisa je društvo koje je pod kontrolom matičnog društva, uključujući sva ovisna društva krajnjeg matičnog društva 22. plasman proizvoda je svaki oblik audiovizualne komercijalne komunikacije koja se sastoji od uključivanja proizvoda, usluge ili pripadajućeg žiga ili upućivanja na njih tako da se prikazuju u programu ili videozapisu koji je generirao korisnik u zamjenu za plaćanje ili sličnu naknadu 23. pokroviteljstvo je svaki doprinos javnih ili privatnih gospodarskih subjekata ili fizičkih osoba, koje nisu uključene u pružanje audiovizualnih medijskih usluga ili usluga platformi za razmjenu videozapisa ili u proizvodnju audiovizualnih djela, financiranju audiovizualnih medijskih usluga, usluga platformi za razmjenu videozapisa, videozapisa koje su generirali korisnici ili programa u svrhu promicanja njihova imena, žiga, ugleda, aktivnosti ili proizvoda 24. prikrivena audiovizualna komercijalna komunikacija je predstavljanje robe, usluga, naziva, žiga ili djelatnosti proizvođača roba ili pružatelja usluga u programima u obliku riječi ili slika kada je namjera pružatelja medijskih usluga da takvo predstavljanje služi za oglašavanje i može zavarati javnost u vezi s njegovom prirodom 25. program o potrošačkim pitanjima je vrsta programa kojim se nude savjeti gledateljima ili koji uključuju ocjenjivanje u vezi s kupnjom proizvoda i usluga 26. program o tekućim događanjima je vrsta informativnog programa koja se odnosi na događaje od političkog, gospodarskog ili društvenog interesa i značaja koji su se nedavno dogodili ili su u tijeku 27. pružatelj elektroničke publikacije je pravna ili fizička osoba koja pruža uslugu elektroničke publikacije i odgovorna je za njezin sadržaj 28. pružatelj medijskih usluga je fizička ili pravna osoba koja ima uredničku odgovornost za odabir audio i audiovizualnog sadržaja audio i audiovizualne medijske usluge te koja određuje način na koji je ona organizirana 29. pružatelj platformi za razmjenu videozapisa je pravna ili fizička osoba koja pruža uslugu platforme za razmjenu videozapisa 30. radijski program su urednički oblikovane zvukovne i govorne informacije svih vrsta te autorska djela i predmeti srodnih prava koja se objavljuju putem radija u svrhu obavješćivanja i zadovoljavanja kulturnih, obrazovnih i ostalih potreba te javne komunikacije 31. specijalizirani televizijski ili radijski programski kanal je kanal koji ima programsku osnovu koja sadržava shemu programa od kojih su više od 80 % istovrsni programi sukladno članku 30. stavku 5. ovoga Zakona 32. sredstvo uvjetovanog pristupa je bilo kakva oprema, računalni program i/ili aranžman koji je namijenjen ili prilagođen kako bi omogućio pristup zaštićenoj usluzi u razumljivom obliku 33. sustav uvjetovanog pristupa je bilo koja tehnička mjera ili rješenje kojim se omogućuje pristup u razumljivom obliku zaštićenim uslugama uz uvjet plaćanja pretplate ili drugi oblik prethodnog pojedinačnog odobrenja 34. teletrgovina je izravna ponuda koja se emitira javnosti u svrhu nuđenja roba ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu te prava i obveze, u zamjenu za plaćanje 35. urednička odgovornost je primjena učinkovite kontrole nad odabirom programa i njihovom organizacijom u kronološki raspored programa, kada se radi o televizijskom odnosno radijskom programu, ili u katalog programa, kada je riječ o audio i audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev. Urednička odgovornost ne uključuje nužno pravnu odgovornost za sadržaj ili pružene usluge, osim ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije drukčije određeno 36. urednička odluka je odluka koja se redovito donosi za potrebe svakodnevnog funkcioniranja audiovizualne medijske usluge 37. usluga platformi za razmjenu videozapisa je usluga definirana člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, pri čemu je glavna svrha usluge ili njezina odvojiva dijela ili osnovne funkcionalnosti usluge posvećena tome da se široj javnosti pruže programi, videozapisi koje su generirali korisnici ili oboje, za koje pružatelj platforme za razmjenu videozapisa ne snosi uredničku odgovornost, u svrhu izvješćivanja, zabave ili obrazovanja uz pomoć elektroničke komunikacijske mreže i čiju organizaciju utvrđuje pružatelj platforme za razmjenu videozapisa, među ostalim automatskim sredstvima ili algoritmima, posebno prikazivanjem, označavanjem i određivanjem slijeda 38. usporedno oglašavanje je bilo koje oglašavanje koje izravno ili neizravno upućuje na konkurenta odnosno koje izravno ili neizravno upućuje na robu ili usluge konkurenta 39. videozapis koji je generirao korisnik predstavlja niz pokretnih slika sa zvukom ili bez njega, koji tvori pojedinačnu stavku, neovisno o svojoj duljini, koju je izradio korisnik te koji je taj korisnik ili bilo koji drugi korisnik učitao na platformu za razmjenu videozapisa 40. zaštićena usluga je medijska usluga televizije i radija te druga audiovizualna medijska usluga, kao i usluga informacijskog društva koja se pruža uz naknadu i na temelju uvjetovanog pristupa ili pružanje uvjetovanog pristupa prethodno navedenim uslugama kao usluge po sebi. Pod uslugom informacijskog društva smatra se svaka usluga informacijskog društva koja se uobičajeno pruža uz naknadu, na daljinu te elektroničkim putem na pojedinačni zahtjev primatelja usluge 41. zavaravajuće oglašavanje je bilo koje oglašavanje koje na bilo koji način, uključujući njegovo predstavljanje, dovodi u zabludu ili je vjerojatno da će dovesti u zabludu osobe kojima je upućeno ili do kojih dopire pa je vjerojatno da će zbog toga utjecati na njihovo ekonomsko ponašanje odnosno da zbog toga povređuje ili je vjerojatno da će povrijediti konkurente. (2) Pojmovi: autor, autorsko djelo i predmeti srodnih prava, audiovizualno djelo, elektronička komunikacijska mreža, programske usluge, kabelska televizija, radio, digitalni radio, radijska frekvencija, koncesionar, televizija, digitalna televizija, televizijski prijenos, multipleks, kao i drugi pojmovi iz područja elektroničkih komunikacija, imaju značenje utvrđeno propisima kojima se uređuju autorska i srodna prava, audiovizualna djelatnost, koncesije te elektroničke komunikacije. (3) Pravo na ispravak objavljene informacije ili na odgovor na objavljenu informaciju ostvaruje se sukladno zakonu kojim je uređeno područje medija. (4) Na odnose uređene ovim Zakonom primjenjuje se Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, br. 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.). (5) Odredbe ovoga Zakona odnose se i na Hrvatsku radioteleviziju ako posebnim zakonom nije drukčije uređeno. (6) Pojmovi i izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod. II. OPĆA NAČELA Članak 4. (1) Jamči se sloboda izražavanja i puna programska sloboda elektroničkih medija. (2) Odredbe ovoga Zakona ne mogu se tumačiti na način da daju pravo na cenzuru ili ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli. Članak 5. (1) Pružatelji medijskih usluga dužni su objavljivati program na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili u prijevodu na hrvatski jezik. (2) Pružatelji medijskih usluga mogu promicati i stvaralaštvo na narječjima hrvatskog jezika, što se smatra ispunjavanjem obveze iz stavka 1. ovoga članka. (3) Uporaba hrvatskog jezika nije obvezna: 1. ako se objavljuju filmovi i druga audio i audiovizualna djela u izvornom obliku 2. ako se objavljuju glazbena djela s tekstom koji je djelomice ili u cijelosti na stranom jeziku 3. ako su programi djelomice ili u cijelosti namijenjeni učenju stranog jezika i pisma. (4) Uporaba hrvatskog jezika nije obvezna u programima namijenjenim pripadnicima nacionalnih manjina u skladu s ustavnim zakonom kojim su uređena prava nacionalnih manjina. (5) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, pružatelji medijskih usluga mogu objavljivati informativni program i uslužne informacije za potrebe stranih gostiju. Članak 6. (1) Djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija, kao i usluga platformi za razmjenu videozapisa prema ovome Zakonu obavlja pružatelj upisan u sudski ili drugi odgovarajući registar u Republici Hrvatskoj te ako uz opće uvjete ima sjedište i uredništvo u Republici Hrvatskoj. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pružatelj elektroničkih publikacija sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Sporazuma o sudjelovanju Republike Hrvatske u Europskom gospodarskom prostoru može trajno obavljati djelatnost u Republici Hrvatskoj ako se upiše u sudski ili drugi odgovarajući registar i ima uredništvo u Republici Hrvatskoj. (3) Pružatelj elektroničkih publikacija i usluga platformi za razmjenu videozapisa sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Sporazuma o sudjelovanju Republike Hrvatske u Europskom gospodarskom prostoru može obavljati djelatnost u Republici Hrvatskoj na privremenoj ili povremenoj osnovi sukladno odredbama zakona kojim je uređeno područje usluga. Članak 7. (1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti su Republike Hrvatske ako imaju poslovni nastan na njezinu području ili ako se prema stavku 9. ovoga članka smatra da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske. (2) Kada pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima sjedište u Republici Hrvatskoj i u njoj se donose uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi, smatra se da ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj. (3) Ako pružatelj medijske usluge ima sjedište u jednoj od država članica, ali se uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi donose u drugoj državi članici, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u onoj državi članici u kojoj djeluje znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualnih medijskih usluga u vezi s programom. (4) Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualne medijske usluge u vezi s programom djeluje u svakoj od tih država članica, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj ima sjedište. (5) Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualnih medijskih usluga u vezi s programom ne djeluje ni u jednoj od tih država članica, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je započeo svoju djelatnost u skladu s pravom te države članice, pod uvjetom da zadrži stabilnu i učinkovitu povezanost s gospodarstvom te države članice. (6) Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga djeluje u Republici Hrvatskoj i drugoj državi članici Europske unije, smatra se da pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ako u njoj ima svoje sjedište. (7) Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga ne djeluje ni u Republici Hrvatskoj ni u drugoj državi članici Europske unije, smatra se da pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ako je u njoj započeo svoju djelatnost u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske, pod uvjetom da održava stabilnu i učinkovitu povezanost s hrvatskim gospodarstvom. (8) Kada pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima svoje sjedište u Republici Hrvatskoj, a odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi donose se u državi koja nije članica Europske unije, ili obrnuto, smatra se da ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom da značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga djeluje u Republici Hrvatskoj. (9) Za pružatelje audiovizualnih medijskih usluga na koje se ne mogu primijeniti odredbe stavaka 1. do 8. ovoga članka smatra se da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske ako: 1. upotrebljavaju satelitsku uzlaznu vezu ili drugi oblik veze koja je smještena u Republici Hrvatskoj 2. ne upotrebljavaju satelitsku uzlaznu vezu ili drugi oblik veze kojoj je zemaljska odašiljačka postaja smještena u Republici Hrvatskoj, a upotrebljavaju satelitske ili druge kapacitete koji pripadaju Republici Hrvatskoj. (10) Ako se prema stavcima 2. do 9. ovoga članka ne može utvrditi potpada li pružatelj audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti Republike Hrvatske ili druge države članice Europske unije, pružatelj audiovizualnih medijskih usluga potpada pod nadležnost one države članice u kojoj ima poslovni nastan u smislu značenja članaka 49. do 55. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. (11) Kada se, u propisanom postupku prema stavcima 2. do 9. ovoga članka, utvrdi da pružatelj audiovizualne medijske usluge koji nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj spada pod nadležnost Republike Hrvatske, Vijeće za elektroničke medije (u daljnjem tekstu: Vijeće) upisuje ga po službenoj dužnosti u Upisnik čiji sadržaj i način vođenja propisuje Vijeće naputkom. (12) U svrhu provedbe ovoga Zakona Vijeće je ovlašteno tražiti sve podatke kojima ne raspolaže od pružatelja medijskih usluga iz stavka 11. ovoga članka. (13) Vijeće je dužno obavješćivati nadležna regulatorna tijela o svim promjenama koje mogu utjecati na određivanje nadležnosti u skladu sa stavcima 3. do 9. ovoga članka. (14) Vijeće vodi popis pružatelja medijskih usluga u svojoj nadležnosti te ga dostavlja Europskoj komisiji, uključujući sva njegova ažuriranja. (15) Ako se u postupku utvrđivanja nadležnosti ne može utvrditi koja država ima nadležnost, Vijeće o tome bez odgode obavješćuje Europsku komisiju. Članak 8. Programe i audiovizualne medijske usluge treba prenositi bez njihova skraćivanja i/ili mijenjanja, kao i bez prekrivanja nadodanim elementima iz komercijalnih razloga bez izričite suglasnosti pružatelja medijskih usluga. Članak 9. (1) Pružatelj medijskih usluga u skladu s ovim Zakonom samostalno oblikuje programsku osnovu medija i snosi odgovornost za objavljivanje programa. (2) Djelatnost pružatelja medijskih usluga može obuhvaćati proizvodnju programa. Članak 10. Republika Hrvatska osigurava slobodu prijenosa i prijama audio i audiovizualnih medijskih usluga iz država članica Europske unije i drugih europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj televiziji (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, br. 11/01. i 8/03.), a može u pojedinim slučajevima ograničiti slobodu objavljivanja tih usluga samo u skladu s međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom. Članak 11. Djelatnost objavljivanja audiovizualnog i radijskog programa te sadržaja elektroničkih publikacija od javnog su interesa kada se programi odnose na: – ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih građana Republike Hrvatske i Hrvata izvan Republike Hrvatske – ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj – ostvarivanje ljudskih prava i političkih prava građana te unapređivanje pravne i socijalne države te civilnog društva – djecu i mlade ili su namijenjeni djeci i mladima – djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom – ostvarivanje ravnopravnosti muškaraca i žena – očuvanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta – poticanje kulturnog i umjetničkog stvaralaštva – kulturu javnog dijaloga – razvoj obrazovanja, znanosti, umjetnosti i sporta – zaštitu prirode, okoliša i ljudskog zdravlja – poticanje medijske pismenosti. Članak 12. (1) Pojedina pitanja mogu se u skladu s odredbama ovoga Zakona urediti koregulacijom ili samoregulacijom putem kodeksa ponašanja, a radi ujednačavanja njihove primjene u praksi. (2) Kodeksi iz stavka 1. ovoga članka moraju: 1. biti prihvaćeni od strane glavnih dionika 2. sadržavati jasne i nedvosmislene ciljeve 3. sadržavati redovito, transparentno i neovisno praćenje i evaluaciju postizanja zacrtanih ciljeva 4. predviđati učinkovitu provedbu, uključujući učinkovite i razmjerne sankcije. (3) U izradi kodeksa iz stavka 1. ovoga članka pružatelji medijskih usluga, pružatelji elektroničkih publikacija te pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa mogu, prema potrebi, surađivati s drugim sektorima, kao što su industrija, trgovina, profesionalne i potrošačke udruge te druge pravne osobe. (4) Kodekse koregulacije mora odobriti Vijeće te moraju biti objavljeni na njihovoj mrežnoj stranici. (5) Utvrđeni kodeksi ponašanja Europske unije koji su javno objavljeni ne utječu na primjenu nacionalnih kodeksa ponašanja. Članak 13. Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga dužni su primateljima usluge omogućiti jednostavan, izravan i stalan pristup najmanje sljedećim informacijama: – nazivu pružatelja medijskih usluga – adresi na kojoj pružatelj medijskih usluga ima poslovni nastan – detaljnim podatcima o pružatelju medijskih usluga, uključujući adresu njegove elektroničke pošte ili mrežnu stranicu, što omogućuje brže, izravno i učinkovito stupanje u kontakt s njim – vlasničkoj strukturi koja se objavljuje na mrežnim stranicama – impresumu – nadležnim regulatornim i/ili nadzornim tijelima. Članak 14. (1) Zabranjene su audio i/ili audiovizualne medijske usluge koje ugrožavaju ustavni poredak i nacionalnu sigurnost te javno potiču na počinjenje kaznenog djela terorizma iz članka 99. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.). (2) U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama zabranjeno je poticati, pogodovati poticanju i širenju mržnje ili diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije te antisemitizma i ksenofobije, ideja fašističkih, nacističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima. Članak 15. U audiovizualnim i radijskim programima te sadržajima elektroničkih publikacija treba: – objavljivati točne informacije, poštovati ljudska prava i temeljne slobode – pridonositi slobodnom oblikovanju mišljenja, svestranom i objektivnom informiranju slušatelja i gledatelja, kao i njihovoj izobrazbi i zabavi – promicati hrvatske kulturne stečevine i poticati slušatelje i gledatelje na sudjelovanje u kulturnom životu – promicati međunarodno razumijevanje i osjećaj javnosti za pravdu, braniti demokratske slobode, služiti zaštiti okoliša, poticati ravnopravnost žena i muškaraca – promicati ravnopravnost pripadnika nacionalnih manjina – promicati ravnopravnost osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. III. AUDIO I AUDIOVIZUALNE MEDIJSKE USLUGE Članak 16. (1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga ne smiju prenositi audiovizualna djela izvan razdoblja utvrđenih ugovorom s nositeljima prava. (2) U proizvodnji i objavljivanju audiovizualnih ili radijskih programa pružatelji medijskih usluga moraju poštovati autorska prava i srodna prava te su dužni pribaviti odobrenje ovlaštene organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava. Članak 17. (1) Nagradna natjecanja ili različite oblike nagradnog sudjelovanja gledatelja ili slušatelja u audiovizualnom ili radijskom programu pružatelj medijskih usluga obvezan je provoditi pravedno, uz objavu nedvosmislenih pravila o tim sadržajima te javno obećanoj nagradi. (2) Uvjete za pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga koje uključuju sadržaje iz stavka 1. ovoga članka Vijeće pobliže uređuje pravilnikom. 8. Pravilnik o nagradnim natjecanjima i sudjelovanju gledatelja ili slušatelja u audiovizualnom ili radijskom programu Članak 18. (1) Nakladnici televizije i pružatelji medijskih usluga iz članaka 26. i 92. ovoga Zakona dužni su stalno i postupno korištenjem proporcionalnih mjera svoje usluge učiniti pristupačnijima djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. (2) Vijeće, radi provedbe obveze iz stavka 1. ovoga članka, potiče pružatelje medijskih usluga da razviju akcijske planove o pristupačnosti u odnosu na stalno i postupno povećanje pristupačnosti svojih usluga djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. (3) Pružatelji medijskih usluga dužni su jednom godišnje, a najkasnije do 1. rujna, izvijestiti Vijeće o poduzetim mjerama iz stavka 1. ovoga članka. (4) Agencija za elektroničke medije (u daljnjem tekstu: Agencija) internetska je kontaktna točka za pružanje informacija i primanje pritužbi u pogledu svih pitanja pristupačnosti iz ovoga članka. (5) Vijeće je dužno izvijestiti Europsku komisiju o provedbi obveze iz stavka 1. ovoga članka najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga. Članak 19. (1) Vijeće promiče programe za razvoj znanja i vještina medijske pismenosti. (2) Vijeće je dužno izvijestiti Europsku komisiju o provedbi obveze iz stavka 1. ovoga članka najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga, a sukladno smjernicama Europske komisije. Članak 20. (1) Radi trenutne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti, zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti, za trajanja velikih prirodnih nepogoda ili velikih nesreća, katastrofa ili epidemija zaraznih bolesti prema posebnom zakonu ministar naredbom može pružateljima medijskih usluga narediti obveznu objavu proglasa i službenih priopćenja nadležnih državnih tijela bez naknade. (2) Pružatelji medijskih usluga dužni su obavijesti iz stavka 1. ovoga članka objaviti na način da budu pristupačne i djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom. Članak 21. (1) Audiovizualna komercijalna komunikacija mora biti odmah prepoznatljiva kao takva. (2) Nisu dopuštene prikrivene audiovizualne komercijalne komunikacije. (3) Audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije koristiti podsvjesne tehnike. (4) Audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju: – dovoditi u pitanje poštovanje ljudskog dostojanstva – uključivati ili promicati bilo kakvu diskriminaciju na temelju rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnosti ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije – poticati ponašanje koje je štetno za zdravlje ili sigurnost – poticati ponašanje koje šteti zaštiti okoliša. (5) Nije dopušten niti jedan oblik audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje promiču cigarete i druge duhanske proizvode, kao i elektroničke cigarete i spremnike za njihovo ponovno punjenje. (6) Audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču alkoholna pića ne smiju biti posebno usmjerene na maloljetnike i ne smiju poticati na neumjerenu konzumaciju takvih pića, kao i prikazivati djecu i mladež koji konzumiraju takva pića. (7) Nisu dopuštene audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču lijekove i liječenje koji su dostupni samo na liječnički recept. (8) Audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju: – prouzročiti fizičku, psihičku ili moralnu štetu maloljetnicima – izravno poticati maloljetnike na kupnju ili unajmljivanje proizvoda ili usluge, iskorištavajući njihovo neiskustvo ili lakovjernost – izravno poticati maloljetnike na uvjeravanje njihovih roditelja ili drugih na kupnju robe ili usluga koje se oglašavaju – iskorištavati posebno povjerenje koje maloljetnici imaju u roditelje, učitelje ili druge osobe – neopravdano pokazivati maloljetnike u opasnim prilikama. (9) Audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču alkoholna pića u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev, uz iznimku pokroviteljstva i plasmana proizvoda, moraju ispunjavati kriterije propisane člankom 35. stavkom 5. ovoga Zakona. (10) Audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću ne smiju se emitirati u programima namijenjenim djeci. (11) Audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću moraju sadržavati poruku o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću. (12) Audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije biti više od 5 % glasnija od ostatka audiovizualnog programa, radijskog programa ili elektroničke komunikacije. (13) Pružatelji medijskih usluga dužni su u skladu s člankom 12. ovoga Zakona utvrditi pravila ponašanja u pogledu dječjih programa koji sadržavaju ili su popraćeni neprimjerenom audiovizualnom komercijalnom komunikacijom u vezi s hranom i pićima koji sadrže hranjive tvari i sastojke s prehrambenim ili fiziološkim učinkom, a posebno onih kao što su masnoća, transmasne kiseline, sol/natrij i šećeri, čija se pretjerana uporaba u općoj prehrani ne preporučuje. (14) Pružatelji medijskih usluga dužni su u skladu s člankom 12. ovoga Zakona utvrditi pravila ponašanja u pogledu neprimjerenih audiovizualnih komercijalnih komunikacija za alkoholna pića koja moraju biti usmjerena na učinkovito smanjenje izloženosti maloljetnika alkoholnim pićima. (15) Vijeće će na svojoj mrežnoj stranici objaviti pravila ponašanja koja su prihvaćena sukladno stavcima 13. i 14. ovoga članka. Članak 22. (1) Audiovizualne medijske usluge i programi te sadržaji elektroničkih publikacija pod pokroviteljstvom moraju zadovoljavati sljedeće uvjete: – ni u kakvim se okolnostima na njihov sadržaj i, u slučaju televizijskog emitiranja, na njihov raspored ne smije utjecati na način da se djeluje na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga – ne smiju izravno poticati na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu i usluge – gledatelje se mora jasno obavijestiti o postojanju sporazuma o pokroviteljstvu – programi pod pokroviteljstvom moraju biti jasno označeni kao takvi imenom, znakom tvrtke i/ili drugim simbolom pokrovitelja, kao što je primjerice upućivanje na njegov/njegove proizvod/prozvode ili njegovu/njegove uslugu/usluge ili njegov žig na primjeren način za programe i u primjerenom trajanju na početku, tijekom te na kraju programa, emisije ili svakog pojedinačnog priloga. (2) Audiovizualne medijske usluge ili programi ne smiju biti pod pokroviteljstvom gospodarskog subjekta čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje. (3) Kad su audiovizualne medijske usluge ili programi pod pokroviteljstvom gospodarskog subjekta čije djelatnosti uključuju proizvodnju ili prodaju lijekova i liječenje, može se promicati ime ili ugled toga gospodarskog subjekta, ali se ne smiju promicati određeni lijekovi ili liječenje dostupni isključivo na liječnički recept. (4) Vijesti i program o tekućim događanjima ne smiju biti pod pokroviteljstvom. (5) Nije dopušteno prikazivanje znaka tvrtke ili žiga pokrovitelja tijekom dječjih programa, dokumentarnih i vjerskih programa. (6) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na medijske usluge radija. (7) Vijeće pravilnikom propisuje način i trajanje označavanja programa pod pokroviteljstvom iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka. 11. Pravilnik o načinu i trajanju označavanja programa pod pokroviteljstvom Članak 23. (1) Plasman proizvoda nije dopušten u vijestima i programima o tekućim događanjima, programima o potrošačkim pitanjima, vjerskom programu i dječjem programu. (2) Audiovizualni programi koji sadrže plasman proizvoda moraju ispunjavati sve sljedeće uvjete: – na njihov sadržaj i organizaciju u okviru rasporeda, u slučaju televizijskog emitiranja ili u okviru kataloga, u slučaju audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev, ni u kojem se slučaju ne utječe na način kojim se utječe na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga – ne smiju izravno poticati na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu ili usluge – ne smiju neprilično isticati dotični proizvod – gledatelje se mora jasno obavijestiti o postojanju plasmana proizvoda na najavnoj i/ili odjavnoj špici te kada se audiovizualni program nastavi nakon stanke za oglašavanje, kako ne bi došlo do zbunjivanja gledatelja. (3) Iznimno, odredbe stavka 2. podstavka 4. ovoga članka ne primjenjuju se kada audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda ne proizvodi niti naručuje sam pružatelj medijskih usluga ili gospodarski subjekt povezan s pružateljem medijskih usluga. (4) Audiovizualni programi ne smiju uključivati plasman sljedećih proizvoda: – cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili plasman proizvoda gospodarskog subjekta čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili – posebnih lijekova ili liječenja dostupnih samo na liječnički recept. (5) Odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na programe proizvedene nakon 19. prosinca 2009. (6) Vijeće pravilnikom propisuje tehničke i druge mjere kojima se gledatelji obavještavaju o plasmanu proizvoda u programima. 9. Pravilnik o tehničkim i drugim mjerama kojima se gledatelji obavještavaju o plasmanu proizvoda u programima Članak 24. (1) U audiovizualnim medijskim uslugama i radijskim programima te sadržajima elektroničkih publikacija nije dopušteno: – objavljivati priloge koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka – objavljivati priloge osobito nemoralnog i pornografskog sadržaja – na bilo koji način poticati, promicati i veličati nasilje i kriminal te poticati građane, a posebice djecu i mladež, na uporabu duhanskih proizvoda, alkohola, droga ili svih drugih oblika ovisnosti. (2) Nisu dopuštene audiovizualne medijske usluge i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija koji mogu ozbiljno naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika, posebno oni koji uključuju bezrazložno nasilje. (3) Audiovizualne medijske usluge i radijske programe za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika nije dopušteno objavljivati, osim kada je pružatelj medijske usluge osigurao, odabirom vremena emitiranja, alatima za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom, da ih maloljetnici u području prijenosa neće, uobičajeno, čuti ili gledati. Ako se audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću te audiovizualne medijske usluge i radijski programi emitiraju u nekodiranom obliku, pružatelj medijske usluge obvezan je osigurati da im prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja. (4) Audiovizualne medijske usluge koje sadrže vizualne efekte koji mogu izazvati epilepsiju moraju biti označene odgovarajućom tehničkom mjerom. (5) Nije dopušteno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18. godine života uključenog u slučajeve bilo kojeg oblika nasilja, bez obzira je li svjedok, žrtva ili počinitelj ili je dijete pokušalo ili izvršilo samoubojstvo, a niti iznositi pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života. (6) Osobni podatci maloljetnika koje su prikupili ili na drugi način dobili pružatelji medijskih usluga u okviru tehničkih mjera za zaštitu maloljetnika ne smiju se obrađivati u komercijalne svrhe, kao što su izravni marketing, izrada profila i ciljano bihevioralno oglašavanje. (7) Vijeće pravilnikom propisuje tehničke mjere i način postupanja nakladnika televizije i/ili radija u slučaju iz stavaka 2. do 5. ovoga članka. 10. Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima Članak 25. (1) Pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija dužni su do najkasnije 10. svibnja tekuće godine putem informacijskog sustava pružatelja medijskih usluga na mrežnim stranicama Agencije dostaviti Agenciji izvješće o ostvarenim prihodima za prethodnu godinu. (2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o ostvarenim iznosima: – prihoda od obavljanja djelatnosti definiranih člankom 81. stavkom 1. ovoga Zakona – prihoda od primljenih državnih potpora i potpora male vrijednosti – prihoda od jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave – prihoda na temelju članka 38. ovoga Zakona i – svih preostalih prihoda iskazanih zbirno. (3) Ostvareni iznosi prihoda iz stavka 2. podstavaka 2. do 4. ovoga članka iskazuju se pojedinačno uz navođenje subjekata od kojih je ostvaren svaki pojedinačni prihod. (4) Obveza iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na one pružatelje medijskih usluga i elektroničkih publikacija koji tijekom godine dobiju koncesiju i/ili dopuštenje za obavljanje djelatnosti i/ili budu upisani u knjigu pružatelja elektroničkih publikacija, od dana davanja koncesije i/ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti odnosno od dana upisa u knjigu pružatelja elektroničkih publikacija. (5) Agencija, pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija objavit će na svojim mrežnim stranicama izvješće iz stavka 1. ovoga članka. (6) Agencija naputkom propisuje sadržaj, oblik i način izvršenja izvješća iz stavka 1. ovoga članka. 12. Naputak o sadržaju, obliku i načinu izvješćivanja o ostvarenim prihodima pružatelja medijskih usluga u prethodnoj godini IV. AUDIO I AUDIOVIZUALNE MEDIJSKE USLUGE NA ZAHTJEV Članak 26. (1) Djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev može obavljati pravna ili fizička osoba koja ispunjava uvjete iz članaka 6. ili 7. ovoga Zakona i ima dopuštenje Vijeća za obavljanje ove djelatnosti (u daljnjem tekstu: pružatelj medijskih usluga na zahtjev). (2) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka Vijeće daje na temelju zahtjeva pružatelja medijskih usluga na zahtjev koji je ostvario tehničke uvjete za prijenos audiovizualnog i/ili radijskog programa i programske osnove koja sadrži programsko usmjerenje pružatelja medijskih usluga na zahtjev, opće ili specijalizirano. (3) Prije donošenja odluke o davanju dopuštenja Vijeće je ovlašteno s regulatornim tijelima drugih država članica Europske unije razmijeniti informacije o pružatelju medijskih usluga na zahtjev ako se djelatnost iz stavka 1. ovoga članka odnosi i na druge države članice Europske unije. (4) Vijeće je dužno donijeti odluku o davanju ili uskraćivanju dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka najkasnije u roku od 45 dana od prijma urednog zahtjeva. (5) Na temelju odluke o davanju dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka pružatelj medijskih usluga na zahtjev upisuje se u Upisnik koji vodi Agencija. (6) Vijeće će po službenoj dužnosti donijeti odluku o ukidanju dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka i brisati pružatelja medijskih usluga iz Upisnika u sljedećim slučajevima: – ako pružatelj medijskih usluga u pisanom obliku izvijesti Vijeće o prestanku obavljanja djelatnosti – ako pružatelj medijskih usluga prekine obavljati djelatnost u razdoblju duljem od godine dana – ako pružatelj medijskih usluga više ne ispunjava tehničke uvjete prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa – ako je pružatelju medijskih usluga pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje upisane djelatnosti te – nakon prestanka pravne osobe pružatelja medijskih usluga ili prestanka obrta. (7) Dopuštenje za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev ne može se prenijeti na drugu osobu. (8) Popis pružatelja medijskih usluga iz stavka 1. ovoga članka Vijeće objavljuje na svojoj mrežnoj stranici. (9) Sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 5. ovoga članka propisuje Vijeće naputkom iz članka 7. stavka 11. ovoga Zakona. Članak 27. (NN 114/22) (1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev moraju osigurati najmanje 30 % udjela europskih djela u svojim katalozima te osigurati njihovo isticanje i na naslovnoj stranici kataloga. (2) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su uložiti 2 % ukupnog godišnjeg brutoprihoda u proizvodnju hrvatskih audiovizualnih djela neovisnih proizvođača ili otkupiti proizvedena hrvatska audiovizualna djela neovisnih proizvođača. (3) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su ostvarivati i povećavati udio europskih djela u katalogu programa sukladno kriterijima i načinu koji pravilnikom iz članka 48. stavka 8. ovoga Zakona utvrdi Vijeće. (4) Obveza iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuje se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija. (5) Izvješće o provedbi obveze iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su dostaviti Vijeću najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće. (6) Vijeće je dužno izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovoga članka najkasnije do 19. prosinca 2021. te svake dvije godine nakon toga. Članak 28. (1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev koji su usmjereni prema publici u Republici Hrvatskoj, a čiji je poslovni nastan u drugim državama članicama Europske unije, dužni su: – uplaćivati financijski doprinos za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva za proizvodnju europskih djela sukladno zakonu kojim je uređena audiovizualna djelatnost – uložiti 2 % ukupnog godišnjeg brutoprihoda u proizvodnju hrvatskih audiovizualnih djela neovisnih proizvođača ili otkupiti proizvedena hrvatska audiovizualna djela neovisnih proizvođača. (2) Ulaganje iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka može se kumulirati kroz dvije godine. (3) Obveze iz stavka 1. ovoga članka odnose se na prihode koje je pružatelj medijske usluge na zahtjev ostvario obavljanjem djelatnosti u Republici Hrvatskoj. Podatke o prihodima ostvarenim od oglašavanja i od pretplate pružatelji medijskih usluga na zahtjev trebaju dostaviti u obliku financijskih izvješća koja su ovjerile neovisne revizorske tvrtke. (4) Pružateljima medijskih usluga na zahtjev koji imaju nastan u Republici Hrvatskoj, a koji su usmjereni prema publici u drugim državama članicama Europske unije koje su uvele financijski doprinos, iznos uplaćenog doprinosa u drugim državama uzima se u obzir pri izračunu. (5) Obveze iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija. (6) Vijeće je dužno izvijestiti Europsku komisiju o provedbi obveze iz stavka 1. ovoga članka najkasnije do 19. prosinca 2021. te svake dvije godine nakon toga. V. MEDIJSKE USLUGE TELEVIZIJE I RADIJA Članak 29. (1) Djelatnost pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija može obavljati pravna i fizička osoba (u daljnjem tekstu: nakladnik televizije i/ili radija) koja je upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar u Republici Hrvatskoj u skladu s ovim Zakonom, a koja je dobila koncesiju te sklopila ugovor o koncesiji u skladu s ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuju koncesije. (2) Za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka pored općih i programskih uvjeta propisanih ovim Zakonom nakladnik televizije i/ili radija mora ispuniti posebne tehničke, prostorne, financijske i kadrovske uvjete. (3) Uvjete iz stavka 2. ovoga članka i način utvrđivanja uvjeta pravilnikom propisuje Vijeće. 15. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija i vođenju očevidnika Članak 30. (1) Programska osnova općeg televizijskog ili radijskog programskog kanala izražava se opisno i kvantitativno, kao minimalni udio određene programske vrste u ukupnom godišnjem vremenu emitiranja tog kanala. (2) Zbroj udjela programskih vrsta u programskoj osnovi iz stavka 1. ovoga članka mora iznositi najmanje 70 % ukupnoga godišnjeg vremena objavljivanja. (3) Programska osnova iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje: – vrsta audiovizualnog ili radijskog programa, odnosno njihovo razvrstavanje u pojedine skupine – predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja – predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela – vrijeme objavljivanja. (4) Nakladnik televizije programskom osnovom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje udio europskih djela iz članaka 47. i 48. ovoga Zakona i audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz članaka 49. i 50. ovoga Zakona. (5) Programska osnova specijaliziranog televizijskog ili radijskog programskog kanala mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje: – vrsta audiovizualnog ili radijskog programa, od kojih više od 80 % moraju biti istovrsni programi – predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja – predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela – udio europskih djela iz članaka 47. i 48. ovoga Zakona, audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz članaka 49. i 50. ovoga Zakona i drugih djela za nakladnike specijaliziranog televizijskog programa – vrijeme objavljivanja. (6) Promjena odnosno dopuna programske osnove iz stavaka 3. i 5. ovoga članka ne može se tražiti u roku od 24 mjeseca od dana potpisivanja ugovora odnosno od dana davanja dopuštenja. (7) Za promjenu ili dopunu programske osnove iz stavaka 3. i 5. ovoga članka nakladnik televizije i/ili radija dužan je pribaviti prethodno mišljenje uredništva koje čine glavni urednik i urednici pojedinih audiovizualnih ili radijskih programa većinom glasova članova uredništva. (8) Za promjenu ili dopunu programske osnove iz stavaka 3. i 5. ovoga članka koja se odnosi na više od 10 % njezina sadržaja na temelju kojeg je dana koncesija, nakladnik televizije i/ili radija mora pribaviti prethodnu suglasnost Vijeća. Uz zahtjev za prethodnu suglasnost prilaže se i mišljenje iz stavka 7. ovoga članka. (9) Programska je osnova prilog i čini sastavni dio ugovora o radu između nakladnika televizije i/ili radija i urednika odnosno novinara. Posebna prava urednika i novinara koja nastaju zbog promjena ili dopuna programske osnove uređuju se dodatkom ugovoru o radu. (10) Programska osnova nakladnika televizije i/ili radija na temelju koje je dana koncesija, kao i njezine eventualne izmjene javne su i objavljuju se na mrežnoj stranici Vijeća. Članak 31. (1) Nakladnik televizije i/ili radija mora voditi elektronički očevidnik o objavljenom audiovizualnom ili radijskom programu i mora čuvati snimke cjelovito objavljenog programa najmanje 90 dana od objavljivanja, a u slučaju prigovora ili spora, snimku spornog sadržaja dužan je čuvati do okončanja spora. (2) Nakladnik televizije i/ili radija iz stavka 1. ovoga članka dužan je na zahtjev Vijeća, u roku od pet dana od dana primitka zahtjeva, dostaviti snimku objavljenog audiovizualnog ili radijskog programa. (3) Način vođenja očevidnika iz stavka 1. ovoga članka, njegov sadržaj te kvalitetu snimke i tehničke pojedinosti o prijenosu uživo programa putem interneta propisuje Vijeće pravilnikom iz članka 29. stavka 3. ovoga Zakona. Članak 32. Državna tijela i njihovi predstavnici, političke stranke te sindikati i različite interesne skupine ne smiju utjecati na nakladnika televizije i/ili radija glede stvaranja audiovizualnog ili radijskog programa. Članak 33. (1) Oglašavanje i teletrgovina moraju biti lako prepoznatljivi i razlikovati se od uredničkog sadržaja. Ne dovodeći u pitanje uporabu novih tehnika oglašavanja, oglašavanje i teletrgovina moraju se jasno odvojiti od drugih dijelova programa putem vizualnih/grafičkih i zvučnih sredstava. (2) Pojedinačni kratki televizijski oglasi i kratki oglasi za teletrgovinu dopušteni su u sportskim događanjima te predstavljaju iznimku. (3) Usporedno oglašavanje dopušteno je samo uz ispunjenje pretpostavki iz zakona kojim se uređuje pitanje nedopuštenog oglašavanja. Članak 34. (1) U oglašavanju i teletrgovini koji su namijenjeni maloljetnicima ili koji koriste maloljetnike ne smije se objavljivati ništa što bi moglo nauditi njihovim interesima, uzimajući u obzir njihovu posebnu osjetljivost i podložnost te se ne smije prouzročiti moralna ili fizička šteta maloljetnicima. (2) Nije dopušteno oglašavanje u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući način, s obzirom na spol ili spolnu orijentaciju. (3) Nije dopušteno oglašavanje političkih stranaka, koalicija i nezavisnih zastupnika u Hrvatskome saboru te članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranih s liste grupe birača, osim za vrijeme izborne promidžbe sukladno posebnim propisima ili posebnim propisima kojima se uređuje provedba izbora. Članak 35. (1) Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina oružja, streljiva i pirotehničkih sredstava, duhana i duhanskih proizvoda te droge. (2) Oglašavanje lijekova, medicinskih proizvoda i liječenja mora odgovarati uvjetima propisanim zakonom kojim se uređuje područje lijekova i zakonom kojim se uređuju medicinski proizvodi, kao i podzakonskim aktima donesenim na temelju tih zakona te odredbama ovoga Zakona. (3) Nije dopuštena teletrgovina lijekova i liječenja. (4) Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića, osim ako posebnim propisima nije drukčije propisano. (5) Oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića, uključujući piva i mješavine piva s voćnim sokovima, voćnim nektarima, osvježavajućim bezalkoholnim pićima te voćnim vinima iz stavka 4. ovoga članka, moraju udovoljavati sljedećim kriterijima: – ne smiju biti usmjereni posebno na maloljetnike ili, posebice, prikazivati maloljetnike koji konzumiraju takva pića – ne smiju povezivati konzumiranje alkohola s poboljšanim fizičkim stanjem ili vožnjom – ne smiju stvarati dojam da potrošnja alkohola pridonosi društvenom ili seksualnom uspjehu – ne smiju tvrditi da alkohol ima ljekovita svojstva ili da je stimulans, sedativ ili sredstvo za rješavanje osobnih problema – ne smiju poticati neumjerenu potrošnju alkohola ili prikazivati apstinenciju ili umjerenost u negativnom smislu – ne smiju stavljati naglasak na visok sadržaj alkohola kao pozitivno svojstvo pića. (6) Kriteriji za oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića iz stavka 5. ovoga članka primjenjuju se i na energetska pića. Članak 36. (1) Trajanje kratkih televizijskih oglasa i kratkih oglasa za teletrgovinu u razdoblju između 6 i 18 sati ne smije prekoračiti 20 % tog razdoblja. Trajanje kratkih televizijskih oglasa i kratkih oglasa za teletrgovinu u razdoblju između 18 i 24 sata ne smije prekoračiti 20 % tog razdoblja. (2) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i teletrgovini te za televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni samopromidžbi iz članka 40. stavka 2. ovoga Zakona. (3) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na najave nakladnika televizije vezane uz vlastite programe i sporedne proizvode neposredno proizišle iz tih programa ili s programima i audiovizualnim medijskim uslugama drugih subjekata koji pripadaju istoj grupi televizijskih nakladnika, najave pokroviteljstva, plasman proizvoda i neutralne okvire između uredničkog sadržaja i spotova za televizijsko oglašavanje ili za teletrgovinu te između kratkih televizijskih oglasa. (4) Oglašavanje i teletrgovina u audiovizualnom programu umetat će se između programa. Oglašavanje i teletrgovina mogu se umetati i za vrijeme audiovizualnog programa, ali tako da integritet programa i prava nositelja prava ne budu oštećeni, uzimajući u obzir prirodne stanke u programu, kao i trajanje i značaj programa. (5) Prijenos filmova snimljenih za televiziju, isključujući serije, serijale i dokumentarne emisije, kinematografskih djela i vijesti može se prekidati oglašavanjem i/ili teletrgovinom, jednom u svakom predviđenom razdoblju od najmanje 30 minuta. (6) Oglašavanje i teletrgovina neće se umetati u prijenos vjerskih službi. (7) Programi za djecu koji su kraći od 30 minuta ne smiju se prekidati kratkim televizijskim oglasima. Programi za djecu mogu se prekinuti oglašavanjem jednom za svako predviđeno razdoblje od najmanje 30 minuta, pod uvjetom da je predviđeno trajanje programa dulje od 30 minuta. (8) Programe za djecu zabranjeno je prekidati teletrgovinom tijekom cijelog trajanja te objavljivati kratke oglase za teletrgovinu deset minuta prije početka i poslije završetka dječjeg programa. (9) Odredbe ovoga članka ne odnose se na oglašavanje u radijskim programima. Članak 37. (1) Poruke humanitarnog karaktera koje se odnose na prikupljanje humanitarne pomoći i/ili provođenje humanitarne akcije te poruke koje potiču temeljne društvene vrijednosti koje se besplatno emitiraju u programima pružatelja medijskih usluga dopuštene su pod uvjetima: – da se radi o pravnoj osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava stalno prikupljanje humanitarne pomoći ili pravnoj odnosno fizičkoj osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava provođenje humanitarne akcije, a sukladno zakonu kojim je uređeno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći – da se radi o sadržaju koji nije zabranjen odredbama ovoga Zakona. (2) Emitiranje poruka iz stavka 1. ovoga članka ne ubraja se u dopušteno vrijeme oglašavanja. Članak 38. (1) Tijela državne uprave i javne ustanove kojima je osnivač Republika Hrvatska, kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužne su 15 % godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju svojih usluga ili aktivnosti utrošiti na oglašavanje u audiovizualnim ili radijskim programima regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija i/ili kod pružatelja elektroničkih publikacija upisanih u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija. (2) Tijela i pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka dužna su do 31. ožujka svake kalendarske godine izvijestiti Vijeće o obavljenom oglašavanju u protekloj godini i objaviti podatke o oglašavanju na svojim mrežnim stranicama. Članak 39. Ako su sredstva za proizvodnju i objavljivanje programa regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija te elektroničkih publikacija osigurana u proračunima tijela državne uprave i javnim ustanovama kojima je osnivač Republika Hrvatska, kao i pravnih osoba u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ta se sredstva dodjeljuju putem javnog poziva, a na temelju javno objavljenih kriterija. Članak 40. (1) Izlozi namijenjeni za teletrgovinu moraju biti jasno određeni kao takvi uz pomoć vizualnih i zvučnih sredstava i bez prekida trajati najmanje 15 minuta. (2) Odredbe ovoga Zakona odgovarajuće se primjenjuju na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i teletrgovini te na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni samopromidžbi, osim odredbi članka 36. stavaka 4. do 8. i članaka 42. i 44. ovoga Zakona. Članak 41. Političke stranke, nezavisni zastupnici u Hrvatskome saboru i članovi predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabrani s liste grupe birača i koalicije ne smiju biti pokrovitelji audiovizualnog ili radijskog programa, osim u vrijeme izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu. Članak 42. …