Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju (pročišćeni tekst)

Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju (pročišćeni tekst) Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju (pročišćeni tekst) NN 12/1991 (16.3.1991.), Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju (pročišćeni tekst) ZAKONODAVNO-PRAVNA KOMISIJA SABORA REPUBLIKE HRVATSKE Na temelju člana 90. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br. 59/90), Zakonodavno-pravna komisija Sabora Republike Hrvatske na sjednici održanoj 20. veljače 1991. godine, utvrdila je pročišćeni tekst Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju. Pročišćeni tekst Zakona o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju obuhvaća Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", br.8/89 - pročišćeni tekst) te njegove izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama", br. 33/89, 31/90 i 59/90 u kojima je naznačeno vrijeme njihova stupanja na snagu. Klasa : 500-01 /90-01 / 10 Zagreb, 20. veljače 1991. Predsjednik Zakonodavno-pravne komisije Sabora Republike Hrvatske Vice Vukojević, v. r. ZAKON o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju (pročišćeni tekst) I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Svi građani imaju pravo na zaštitu zdravlja. U skladu sa svojim potrebama i mogućnostima građani zajedno sa zdravstvenim radnicima osiguravaju, usmjeravaju i provode mjere zdravstvene zaštite radi čuvanja i unapređivanja zdravlja, ostvarivanja socijalne sigurnosti, unapređivanja zdravstvenih uvjeta života, općeg razvoja i društva i povećanja proizvodnosti rada te gospodarske i obrambene moći. Članak 2. Radi ostvarivanja osobnih i zajedničkih potreba građana kad su te potrebe i interesi istovremeno potrebe i interesi društva i radi ostvarivanja ustavom i zakonom zajamčenih prava u oblasti zdravstva i zdravstvene zaštite ovim zakonom osniva se Republički fond zdravstvenog osiguranja i zdravstva Hrvatske (u daljem tekstu: Republički fond). Članak 3. Zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti osigurava se na naćelima uzajamnosti i solidarnosti za sve građane, na način i prema uvjetima utvrđenim ovim zakonom. Članak 4. Građani slobodno biraju organizaciju zdravstva i liječnika koji će im pružiti zdravstvenu zaštitu. Članak 5. Građani samozaštitnim aktivnostima brinu se za ćuvanje svojeg zdravlja, zdravlja djece i omladine, za ostvarivanje zdravstvenih uvjeta okoline u kojoj žive i rade i za izvršavanje propisanih mjera zdravstvene zaštite. Članak 6. Sredstva za ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja osiguravaju i udružuju građani iz dohotka poduzeća i druge pravne osobe i iz svog osobnog dohotka i društ.veno-političke zajednice iz svojih sredstava. Članak 7. Građani zadovoljavaju potrebe u zdravstvenoj zaštiti i druga prava iz zdravstvenog osiguranja, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, najmanje u opsegu koji je utvrđen ovim zakonom i u skladu s ratificiranim međunarodnim ugovorima. Članak 8. Nitko ne može smanjiti niti ograničiti prava koja osiguranicima pripadaju prema odredbama ovoga zakona. Pravo na zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja, stečena prema ovom zakonu, mogu prestati samo u slučajevima propisanim zakonom. Prava koja pripadaju osiguranicima prema ovom zakonu ne mogu se ugovorom mijenjati, prenositi na druge osobe niti nasljeđivati. Prava na novčana primanja iz ovoga zakona, koja su dospjela za isplatu, a ostala su neisplaćena zbog smrti osiguranika, mogu se nasljeđivati. Članak 9. Radi zadovoljavanja osobnih i zajedničkih potreba i interesa u zdravstvenoj zaštiti, građani zajedno s radnicima organizacija zdravstva organiziraju zdravstvenu zaštitu na načelima jedinstva i cjelovitosti, osiguravajući njenu funkcionalnost, racionalnost, efikasnost i dostupnost, polazeći od plana zadovoljavanja potreba u zdravstvenoj zaštiti i ocjene zdravstvenog stanja stanovništva. Članak l0. Zdravstvena zaštita ostvaruje se u organizacijama zdravstva. Radnici organizacije zdravstva dužni su pružati zdravstvenu zaštitu djeci i građanima u skladu s razvojem i dostignućima medicinske znanosti i materijalnim mogućnostima društva u cjelini, a prema dogovorenom standardu kvalitete i postupaka te organizirati rad tako da pružanje zdravstvene zaštite bude racionalno, efikasno i dostupno osiguranicima. Određene poslove u zdravstvenoj zaštiti, pod uvjetima i na način propisan ovim zakonom, mogu obavljati i organizacije drugih djelatnosti, te zdravstveni radnici samostalno osobnim radom. Članak 11. Zdravstvena djelatnost od posebnog je društvenog interesa. Članak 12. Mjere zdravstvene zaštite mogu provoditi zdravstveni radnici koji su za to osposobljeni i koji ispunjavaju druge uvjete propisane ovim zakonom. Članak 13. Organizacija zdravstva, poduzeća i druge pravne osobe, Republički fond te zdravstveni radnici brinu se za osiguranje potrebnog broja zdravstvenih radnika i njihovo stručno usavršavanje na osnovi plana potreba kadrova zdravstva utvrđenog od Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo zdravstva) te potreba i specifičnosti općina odnosno grada Zagreba. Članak 14. Organizacija zdravstva, poduzeća i druge pravne osobe koje obavljaju poslove zdravstvene zaštite dužne su o svom radu obavještavati građane, općinu i grad Zagreb, odnosno Ministarstvo zdravstva i Republički fond. Rad Republičkog fonda je javan i o svom radu dužan je obavještavati Ministarstvo zdravstva i Sabor Republike Hrvatske. Članak 15. Nadzor nad stručnim radom organizacija zdravstva i zdravstvenih radnika obavlja se na način propisan ovim zakonom. Članak 16 Opći akti Republičkog fonda i opći akti organizacija zdravstva kojima se uređuje postupak, način i uvjeti pružanja zdravstvene zaštite objavljuju se u službenim glasilima i u drugim sredstvima informiranja, u skladu s ovim zakonom, statutom Republičkog fonda i statutom organizacije zdravstva. II. ZADOVOLJAVANJE POTREBA U ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI 1. Mjere zdravstvene zaštite Članak 17. Zdravstvena zaštita kao organizirana društvena djelatnost je skup mjera koje se poduzimaju odnosno provode radi čuvanja i unapređivanja zdravlja, suzbijanja i sprečavanja bolesti, liječenja i rehabilitacije građana. Mjere zdravstvene zaštite jesu: 1. podizanje zdravstvene kulture i briga za aktivnu rekreaciju i organizirani odmor građana; 2. zdravstvena zaštita čovjekove okoline i zdravstveni nadzor, unapređivanje zdravstvenih uvjeta za život i rad građana; 3. sprečavanje, otkrivanje i suzbijanje bolesti, liječenje, njega i rehabilitacija oboljelih i povrijeđenih, posebno radnika, djece, omladine, boraca narodnooslobodilačkog rata i žena za vrijeme trudnoće, porođaja i nakon porođaja te osoba sa smetnjama u razvoju; 4. druge mjere kojima se unapređuje zdravstvena zaštita. Članak 18. Zdravstveni radnici u provođenju mjera zdravstvene zaštite : - prate i proučavaju zdravstveno stanje i higijenske prilike, uvjete života i rada građana i sudjeluju u njihovu saniranju; - ispituju uzroke i pojave širenja zaraznih i drugih bolesti, alkoholizma i drugih bolesti ovisnosti te sudjeluju u njihovu sprečavanju i suzbijanju; - prate, proučavaju i ispituju uzroke privremene i trajne nesposobnosti za rad, predlažu mjere koje treba poduzeti u cilju njihova smanjenja te utvrđuju opću i posebnu zdravstvenu sposobnost; - sudjeluju u provođenju zdravstvenog odgoja i prosvjećivanja, planiranja porodice, tjelesnog odgoja, rekreacije i sporta i drugih mjera koje pridonose povećanju duševne i tjelesne sposobnosti građana; - otkrivaju bolesti te liječe, njeguju i provode rehabilitaciju oboljelih, povrijeđenih i osoba sa smetnjama u razvoju; - provode zdravstveni nadzor; - opskrbljuju građane lijekovima, krvi i krvnim derivatima te drugim sredstvima za zdravstvenu zaštitu; - obavljaju i druge poslove kojima se unapređuje zdravlje građana; - utvrđuju smrt i uzroke smrti. Poslove iz stavka 1. ovoga članka obavljaju zdravstveni radnici u organizacijama zdravstva odnosno zdravstveni radnici zaposleni u poduzećima i kod drugih pravnih osoba te zdravstveni radnici samostalno osobnim radom. Članak 19. U obavljanju određenih poslova iz članka 18. ovoga zakona pored zdravstvenih radnika sudjeluju i radnici drugih organizacija i građani, organizacije u kojima se obrazuju zdravstveni radnici, Republički fond, stručna udruženja zdravstvenih radnika, organizacije Crvenog križa i druge organizacije te organi nadležnih inspekcija. Organizacije zdravstva u provođenju mjera zdravstvene zaštite surađuju sa sanitetskom službom Jugoslavenske narodne armije. Sudionici u obavljanju poslova zdravstvene zaštite međusobno surađuju. Članak 20. Mjere zdravstvene zaštite provode se na osnovi plana i programa mjera zdravstvene zaštite koje će donijeti Ministarstvo zdravstva. Vrsta i opseg zdravstvene zaštite ovisi o postojećem zdravstvenom stanju stanovništva i očekivanim promjenama, razvoju i mogućnostima medicinske znanosti i dostignute razine zdravstvene zaštite, te o materijalnim mogućnostima društva. Mjere zdravstvene zaštite ovise o prioritetu s obzirom na vrstu bolesti, dob, spol, zanimanje i druge okolnosti. Plan i program mjera zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka, posebno utvrđuje zaštitu materinstva i djece predškolskog i školskog uzrasta u primarnoj i polikliničko-konzilijarnoj zaštiti za svaku općinu, odnosno grad Zagreb. 2. Organiziranje i provođenje zdravstvene zaštite Članak 21. Zdravstvena zaštita organizira se na načelu jedinstva medicine i provodi se u jedinstvenom sistemu zdravstvene djelatnosti i primjenom mjera primarne, polikliničko-konzilijarne i stacionarne zdravstvene zaštite. Podjela rada između primarne, polikliničko-konzilijarne i stacionarne zdravstvene zaštite vrši se ovisno o opsegu poslova i zadataka složenosti medicinskih postupaka, specijaliziranosti kadrova i opreme te o specifičnostima pojedinih područja, a u skladu s planom i programom mjera zdravstvene zaštite. Članak 22. Primarna zdravstvena zaštita obuhvaća mjere zdravstvene zaštite kojima se osigurava: - briga o zdravstvenom stanju osiguranika; - briga o životnim i radnim uvjetima i njihovu utjecaju na zdravlje osiguranika; - pružanje zdravstvene zaštite. Primarna zdravstvena zaštita organizira se na način da bude opće dostupna i da usmjerava osiguranike u ostvarivanju zdravstvene zaštite. Članak 23. Primarna zdravstvena zaštita osobito: 1. sudjeluje u podizanju psihofizičke i radne sposobnosti radnika, učenika i studenata, omladine, sportaša i drugih osoba, provodi mjere zdravstvene zaštite, brine o njihovom zdravstvenom stanju i unapređenju zdravlja, osigurava i ocjenjuje njihovu sposobnost za rad odnosno školovanje i sport; 2. sudjeluje u provođenju preventivnih, a posebno higijensko-epidemioloških mjera zdravstvene zaštite; 3. provodi mjere zdravstvene zaštite djece predškolskog uzrasta, brine o njihovom zdravstvenom stanju i unapređivanju zdravlja i sudjeluje u podizanju njihove psihofizičke sposobnosti ; 4. vodi brigu o zdravstvenoj zaštiti žena za vrijeine trudnoće, porođaja i nakon porođaja te o drugim zdravstvenim potrebama žena; 5. provodi mjere zdravstvene zaštite i vodi brigu o unapređivanju i održavanju zdravstvenog stanja boraca narodnooslobodičakog rata; 6. provodi mjere zdravstvene zaštite osoba sa smetnjama u razvoj ; 7. ukazuje na nepovoljan utjecaj okoline na zdravstveno stanje i radnu sposobnost osiguranika; 8. pruža hitnu medicinsku pomoć; 9. provodi liječenje u ordinaciji odnosno u stanu osiguranika; 10. prati provođenje preventivnih, kurativnih i rehabilitacionih mjera; 11. provodi mjere prevencije, liječenje i saniranje usta i zubi; 12. organizira opskrbu lijekovima i drugim sredstvima za liječenje; 13. upućuje osiguranike na konzultativno-specijalističke preglede te na stacionarno i drugo liječenje; 14. koordinira i provodi nužne dijagnostičke i terapeutske postupke. Članak 24. Primarna zdravstvena zaštita provodi se i organizira u timskom radu u kojem sudjeluje najmanje liječnik opće medicine i medicinska sestra odnosno zdravstveni tehničar. Poslove u primarnoj zdravstvenoj zaštiti uz liječnika opće medicine obavljaju i liječnici medicine rada, školske medicine, liječnici hitne medicinske pomoći, epidemiologije ili higijene sa svojim suradnicima. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti može sudjelovati pedijatar u zdravstvenoj zaštiti djece predškolskog uzrasta i ginekolog u zdravstvenoj zaštiti žena u vezi s trudnoćom, porođajem, materinstvom, planiranjem porodice i ranim otkrivanjem raka. Liječnik stomatolog sa svojim suradnicima provodi zadatke iz točke 11, a diplomirani farmaceut sa svojim suradnicima zadatke iz točke 12. članka 23. ovoga zakona. U provođenju pojedinih mjera primarne zdravstvene zaštite, a posebno u zdravstvenoj zaštiti radnika, djece predškolskog i školskog uzrasta, sudjeluju i psiholog i socijalni radnik odnosno drugi stručnjaci za pojedina specifična pitanja te zaštite. Zdravstveni radnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u obavljanju svojih zadataka potiču i usmjeravaju samozaštitne aktivnosti osiguranika zdravstvene zaštite, kao i aktivnosti i mjere organizacija, mjesnih zajednica i društveno-političkih zajednica. U svom radu zdravstveni radnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti primjenjuju dispanzerske metode rada i surađuju s liječnicima drugih specijalnosti u polikliničko-konzilijarnoj i stacionarnoj zdravstvenoj zaštiti. Članak 25. Specifična zdravstvena zaštita radnika, koja je uvjet za rad i proizvodnju, obuhvaća: 1. liječničke preglede radi utvrđivanja opće i posebne zdravstvene sposobnosti: 2. sistematske kontrolne preglede radnika s obzirom na spol, dob i uvjete rada te pojavu profesionalnih bolesti, povreda na radu i kroničnih bolesti; 3. preglede radnika koji se obavezno provode radi zaštite okoline, zaštite potrošača odnosno osiguranika i druge obavezne zdravstvene preglede; 4 preglede radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti radnika za rad na određenim poslovima i zadacima ili radi izvršavanja obaveza organizacija u vezi s propisima o zaštiti na radu; 5. ocjenjivanje uvjeta rada na pojedinim poslovima i zadacima (djelovanje prašine, buke, rasvjete i sl.) radi zaštite od profesionalnih bolesti; 6. pružanje neposredne prve medicinske pomoći naglo oboljelom ili povrijeđenom radniku na licu mjesta u procesu rada ; 7. zdravstveni odgoj i zdravstveno prosvjećivanje radnika; 8. unapređivanje higijenskih uvjeta na određenim poslovima i zadacima te uvjeta prehrane i stanovanja radnika; 9. ocjenjivanje potrebe upućivanja radnika na provođenje medicinski programiranog aktivnog odmora radi unapređivanja zdravstvene i radne sposobnosti radnika te utvrđivanje njegovog zdravstvenog stanja nakon provedenog odmora; 10. provođenje medicinski programiranog aktivnog odmora; 11. druge preventivne mjere (neobavezno cijepljenje, neobavezni sistemski pregledi i dr.). Članak 26. Polikliničko-konzilijarna i stacionarna zdravstvena zaštita putem svojih specijalističkih djelatnosti detaljno ispituju i utvrđuju pojedina oboljenja i zdravstvena stanja osiguranika, u pravilu upućenih iz primarne zdravstvene zaštite, provode specijalizirane dijagnostičke i terapeutske postupke i zahvate i rehabilitaciju te osiguravaju konzultacije primarnoj zdravstvenoj zaštiti i konzultacije između pojedinih specijalnosti. Radi što kvalitetnijeg izvršavanja poslova i zadataka navedenih u stavku 1. ovoga članka, racionalnog korištenja kadrova, prostora i opreme te permanentnog usavršavanja kadrova kroz rad, polikliničko-konzilijarna i stacionarna zdravstvena zaštita u pravilu su organizaciono povezane u jedinstvenu cjelinu, a razmještene su prema potrebama osiguranika. 3. Dužnosti i prava osiguranika, zdravstvenih radnika i njihovih organizacija Članak 27. Građani su dužni čuvati svoje zdravlje i zdravlje osoba o kojima se obavezno brinu, pridržavati se preporuka, uputa i savjeta liječnika i drugih zdravstvenih radnika. Svatko je dužan u granicama svojih mogućnosti pružiti drugome prvu pomoć, a u težim slučajevima obavijestiti odgovarajući organ odnosno organizaciju zdravstva ili drugu organizaciju koja može pružiti ili organizirati pružanje zdravstvene pomoći. Članak 28. Osiguranici čije liječenje dulje traje mogu osnovati udruženja radi aktivnog sudjelovanja u rješavanju svojih zdravstvenih problema. Radnici zdravstva općim aktima uređuju način i postupak svojeg sudjelovanja u rješavanju zdravstvenih problema osiguranika iz stavka 1. ovoga članka. Članak 29. Kirurške i druge medicinske intervencije mogu se poduzimati samo uz prethodni pristanak oboljele osobe, a ako je ona maloljetna ili lišena poslovne sposobnosti, uz prethodni pristanak roditelja odnosno staratelja. Iznimno, u hitnim slučajevima, kada je život oboljele osobe u opasnosti, kirurške i druge medicinske intervencije mogu se poduzimati i bez prethodnog pristanka ako je oboljela osoba u takvom stanju da ne može sama odlučivati, ili ako zbog hitnosti nije moguće pribaviti pristanak roditelja odnosno staratelja. Članak 30. Osobe oboljele od duševnih bolesti, koje predstavljaju opasnost za njihov život, život građana ili imovinu, smjestit će se u hitnim slučajevima na privremeno stacionarno liječenje u psihijatrijsku bolnicu. Osobe oboljele od duševnih bolesti upućuju u psihijatrijsku bolnicu zdravstveni radnici. Ako takve osobe prilikom upućivanja u psihijatrijsku bolnicu pružaju fizički otpor, zdravstveni radnici zatražit će pomoć nadležne policijske uprave. Policijska uprava dužna je pružiti pomoć dok fizički otpor traje. Organizacija zdravstva, koja je primila osobu oboljelu od duševne bolesti na stacionarno liječenje, dužna je o tome bez odlaganja obavijestiti općinski sud i organ starateljstva prema mjestu posljednjeg prebivališta odnosno boravišta primljene osobe, a ako je prebivalište odnosno boravište nepoznato, sud i organ starateljstva prema mjestu svojeg sjedišta. Članak 31. Zdravstveni radnici dužni su čuvati kao profesionalnu tajnu sve što saznaju o zdravstvenom stanju osiguranika. Osiguraniku i osobi koja se brine o osiguraniku zdravstveni radnici dužni su dati potrebna obavještenja o zdravstvenom stanju osiguranika i o rezultatu mjera poduzetih u toku liječenja. Podaci o zdravstvenom stanju osiguranika mogu se pružiti službenim osobama u skladu sa zakonom, a drugim osobama samo uz pristanak osiguranika. Na čuvanje profesionalne tajne iz stavka 1. ovoga članka obavezni su i drugi radnici koji za nju saznaju u izvršavanju svojih dužnosti. Organizacija zdravstva i poduzeća i druge pravne osobe općim aktom uređuju način čuvanja profesionalne tajne. Povreda čuvanja profesionalne tajne prema odredbama ovoga članka predstavlja težu povredu radnih obveza. Članak 32. Kad se u znanstvene ili nastavne svrhe obavlja pregled osiguranika zdravstvene zaštite, organizacija zdravstva i zdravstveni radnik dužni su zaštiti identitet i dostojanstvo osiguranika. Članak 33. Organizacija zdravstva i zdravstveni radnici dužni su građanima pružiti hitnu medicinsku pomoć. Ako organizacija zdravstva odnosno zdravstveni radnik ne može pružiti odgovarajuću medicinsku pomoć, poduzet će potrebne mjere radi pružanja medicinske pomoći u odgovarajućoj organizaciji zdravstva. Članak 34. Osiguranik koji smatra da mu se zdravstvena zaštita ne pruža u skladu s odredbama ovoga zakona ima pravo prigovora organizaciji zdravstva odnosno Republičkom fondu. Organizacija zdravstva odnosno Republički fond dužna je odmah postupiti po prigovoru i o poduzetim mjerama obavijestiti podnosioca prigovora najkasnije u roku tri dana. Ako osiguranik zdravstvene zaštite nije zadovoljan rješenjem i poduzetim mjerama, ima pravo zahtijevati zaštitu svog prava pred nadležnim sudom. Članak 35. Osiguranik, poduzeće ili druga prava osoba mogu neposredno ili preko stručne službe Republičkog fonda zahtijevati provjeru stručnog rada zdravstvenog radnika ako smatraju da se zdravlje osiguranika ne poboljšava zbog neadekvatnog liječenja, neprimjenjivanja potrebnih mjera ili njihove nestručne primjene. Potrebu provjeravanja stručnog rada određuje Ministarstvo zdravstva ako zaključi da je zahtjev opravdan. 4. Prava iz zdravstvenog osiguranja Članak 36. Građani obvezno osiguravaju, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, zadovoljavanje potreba u primarnoj i stacionarnoj zdravstvenoj zaštiti s odgovarajućom medicinskom rehabilitacijom te provođenje mjera prevencije alkoholizma i narkomanije osoba do navršenih 25 godina života i mjera u zdravstvenom odgoju stanovništva. Građani obvezno osiguravaju, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, potrebe zdravstvene zaštite koje se ostvaruju u polikliničko-konzilijarnoj zdravstvenoj zaštiti, a odnose se na: 1. djecu do 15 godina života i omladinu do završetka redovnog obrazovanja, propisanog općim aktom odgovarajuće organizacije srednjeg odnosno visokog obrazovanja: 2. žene u vezi s trudnoćom, porođajem, materinstvom i planiranjem porodice i komplikacije u vezi s trudnoćom, porođajem, materinstvom i planiranjem porodice; 3. osobe u vezi liječenja od zaraznih bolesti koje se obavezno prijavljuju i komplikacije u vezi tih bolesti; 4. osobe oboljele od duševnih bolesti koje predstavljaju opasnost za njihov život, život građana ili imovinu; 5. osobe u vezi liječenja od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih oboljenja, cerebralne paralize, hemiplegije, paraplegije, triplegije, tetraplegije i komplikacija u vezi tih bolesti ; 6. osobe u vezi liječenja od malignih oboljenja, endemske nefropatije, šećerne bolesti i psorijaze i komplikacije u vezi tih bolesti; 7. osobe u vezi liječenja od kronične insuficijencije bubrega te osobe kod kojih je izvršeno presađivanje dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja. Osiguranici imaju pravo i na lijekove te na naknadu troškova za prijevoz u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz ovoga članka. Članak 37. Osiguranici-radnici osiguravaju i ostvaruju zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja za sebe i članove svoje obitelji - najmanje u opsegu utvrđenom ratificiranim međunarodnim ugovorom. Članak 38. Za slučaj nesreće na poslu ili oboljenja od profesionalnih bolesti osiguranicima-radnicima obavezno se osiguravaju: 1. zdravstvena zaštita i provođenje mjera radi otkrivanja i sprečavanja nesreća na poslu i oboljenja od profesionalnih bolesti; 2. sve vrste medicinske pomoći i ortopedskih pomagala radi liječenja i rehabilitacije od posljedica nesreće na poslu i oboljenja od profesionalnih bolesti radi uspostavljanja radne sposobnosti; 3. putni troškovi u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite i rehabilitacije prouzročene nesrećom na poslu odnosno oboljenjem od profesionalnih bolesti; 4. naknada osobnog dohotka za sve vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad prouzročene nesrećom na poslu odnosno oboljenjem od profesionalnih bolesti. Nesrećom na poslu i oboljenjem od profesionalnih bolesti smatraju se povrede i bolesti koje su kao nesreća na poslu odnosno profesionalna bolest utvrđene propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Članak 39. Osiguranici u Republičkom fondu obvezno utvrđuju i osiguravaju pravo na novčanu naknadu i pomoć koja im pripada na osnovi ovoga zakona, kao i druga prava iz zdravstvenog osiguranja koja samostalno utvrđe. Članak 40. Osiguranici-radnici u Republičkom fondu obvezno utvrđuju i osiguravaju naknadu osobnog dohotka za vrijeme privremene spriječenosti za rad u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite ako su: 1. zbog bolesti ili povrede privremeno nesposobni za rad odnosno radi liječenja ili medicinskih ispitivanja smješteni u organizaciju zdravstva (privremena nesposobnost za rad); 2. spriječeni da rade zbog određenog liječenja ili medicinskog ispitivanja koje se ne može obaviti izvan radnog vremena osiguranika; 3. izolirani kao kliconoše ili zbog pojave zaraze u njihovoj okolini; 4. određeni za pratioca bolesnika upućenog na liječenje ili liječnički pregled u drugo mjesto. Članak 41. Naknada osobnog dohotka zbog privremene spriječenosti za rad pripada od prvog dana te spriječenosti i traje za sve vrijeme takve spriječenosti. Naknada osobnog dohotka pripada samo za dane za koje bi radniku pripadao osobni dohodak ili naknada osobnog dohotka prema propisima o radnim odnosima. Osiguraniku-radniku kod kojeg spriječenost za rad u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite nastupi dok je odsutan s rada bez naknade osobnog dohotka, pripada naknada osobnog dohotka zbog privremene spriječenosti za rad samo po isteku takve odsutnosti ako u to vrijeme još postoji spriječenost za rad. Članak 42. Osiguranici-radnici u Republičkom fondu utvrđuju : osiguravaju naknadu osobnog dohotka za vrijeme spriječenosti za rad kad je određeno da njeguju: 1. oboljelo dijete mlađe od sedam godina; 2 oboljelo dijete starije od sedam godina, odnosno drugog člana uže obitelji ili bračnog druga - porodilju, uz uvjete utvrđene u Republičkom fondu. U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka osiguraniku-radniku pripada naknada osobnog dohotka od prvog dana te spriječenosti za rad iz sredstava Republičkog fonda. Osiguranici-radnici u Republičkom fondu utvrđuju vrijeme jednokratnog korištenja tog prava. Članak 43. Osiguranici koji su prema odredbama Zakona o radnim odnosima ostvarili pravo na porodiljski dopust, dodatni porodiljski dopust, usvojiteljski dopust, te skraćeno radno vrijeme do jedne odnosno tri godine života djeteta imaju pravo na naknadu osobnog dohotka iz sredstava Republičkog fonda i to od prvog dana korištenja toga prava. Članak 44. Osiguranici koja osobnim radom samostalno obavlja privrednu odnosno neprivrednu djelatnost (članak 63. i 64) te osiguranici-poljoprivrednici (članak 66)osigurava se za vrijeme trudnoće i nakon porođaja novčana naknada od prvog dana korištenja toga prava na teret sredstava Republičkog fonda. Pravo iz stavka 1. ovoga članka osigurava se i usvojitelju djeteta. Općim aktom Republičkog fonda utvrdit će se trajanje, iznos i uvjeti korištenja prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka. Članak 45. Privremenu spriječenost za rad utvrđuje od građanina izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite u skladu s općim aktom Republičkog fonda. Privremenu spriječenost za rad nakon roka utvrđenog općim aktom Republičkog fonda utvrđuje liječnička komisija. Liječnička komisija sastoji se od tri člana od kojih je jedan specijalist medicine rada. Liječnička komisija rješava prigovor osiguranika, poduzeća ili druge pravne osobe na ocjenu izabranog liječnika. Izabrani liječnik može prekinuti privremenu spriječenost za rad i prije roka koji je utvrdila liječnička komisija ako utvrdi da se zdravstveno stanje radnika poboljšalo tako da može nastupiti na posao. O prigovoru na ocjenu liječničke komisije o privremenoj spriječenosti za rad rješava viša liječnička komisija. Rješenje više liječničke komisije smatra se konačnim. Ovlaštenja, dužnosti i sastav liječnika i više liječničke komisije utvrđuju Republički fond općim aktom. Članak 46. Ako privremena spriječenost za rad traje duže od godinu dana izabrani liječnik je dužan osiguranika radnika obraditi i uputiti nadležnom organu mirovinsko-invalidskog osiguranja (u daljnjem tekstu: invalidska komisija) radi ocjene radne sposobnosti i invalidnosti. U radu invalidske komisije obavezno sudjeluje liječnik predstavnik Republičkog fonda. Članak 47. Naknadu osobnog dohotka u slučajevima iz točke 4. stavka 1. članka 38. i točke 1. i 2. članka 40. ovoga zakona isplaćuje radniku iz svojih sredstava: 1. poduzeće i druga pravna osoba odnosno radni čovjek koji samostalno obavlja djelatnost osobnim radom sredstvima u vlasništvu građana ili koji osobnim radom samostalno obavlja profesionalnu djelatnost, građanska pravna osoba i fizička osoba koji zapošljavaju radnike (u daljem tekstu: poslodavac) za prvih 30 dana spriječenosti za rad odnosno za vrijeme dok se radnik nalazi na radu u inozemstvu na koji ga je uputila organizacija; 2. organizacija za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida (zaštitna organizacija) za prvih sedam dana spriječenosti za rad. Poduzeće i druga pravna osoba odnosno poslodavac isplaćuje naknadu osobnog dohotka iz svojih sredstava za prvih sedam dana spriječenosti za rad radniku-invalidu u slučajevima iz točke 4. stavka 1. članka 38. i točke 1. i 2. članka 40. ovoga zakona. Naknadu osobnog dohotka zbog privremene spriječenosti za rad, koja se osiguraniku-radniku osigurava iz sredstava Repubičkog fonda,obračunava i isplaćuje poduzeće odnosno druga druga pravna osoba,s tim da je Republički fond dužan vratiti isplaćenu naknad u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva za povrat sredstava. Član 48. Naknada osobnog dohotka zbog bolesti i komplikacija nastalih u vezi s trudnoćom i porođajem te u slučajevlma iz točke 3. i 4. članka 40. ovoga zakona isplaćuje se radniku iz sredstava Republičkog fonda. Članak 49. Naknada osobnog dohotka određuje se od osnovice za naknadu koju čini osobni dohodak koji je osiguraniku isplaćen za mjesec koji prethodi mjesecu u kojem nastupi slučaj na temelju kojeg se stječe pravo na naknadu. Naknada osobnog dohotka za osiguranika-radnika na radu u inozemstvu određuje se od osnovice za naknadu osobnog dohotka prema kojoj se udružuju sredstva za njegovu zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja. U slučaju kad osiguranik-radnik prima naknadu osobnog dohotka u neprekidnom trajanju duljem od tri mjeseca, osnovica za određivanje naknade iz stavka 1. ovoga članka valorizira se u skladu s porastom prosječnog osobnog dohotka radnika u tom poduzeću odnosno drugoj pravnoj osobi, ako je taj porast veći od 5%. Naknada osobnog dohotka prema stavku 3. ovoga članka pripada osiguraniku od prvog dana idućeg mjeseca, po isteku tri mjeseca neprekidne spriječenosti za rad, ako je ispunjen uvjet za povećanje naknade. Osiguranicima koji doprinose za zdravstveno osiguranje plaćaju prema osnovicama svog osiguranja, valorizacija osnovice za naknadu osobnog dohotka vrši se suglasno odredbama stavka 3. i 4. ovoga članka. Skupština Republičkog fonda odlukom će pobliže propisati sadržaj kao i način valorizacije osnovice za naknadu osobnog dohotka u smislu ovoga članka. Članak 50. Visinu naknade osobnog dohotka koja se isplaćuje iz sredstava Republičkog fonda odnosno poslodavca, utvrđuje Republički fond. Visinu naknade osobnog dohotka zbog privremene spriječenosti za rad koja se isplaćuje iz sredstava poduzeća odnosno drugih pravnih osoba utvrđuje općim aktom Republički fond. Naknada osobnog dohotka ne može biti niža od 70% od osnovice za naknadu. Naknada osobnog dohotka iznosi 100% od osnovice za naknadu : 1. za vrijeme privremene nesposobnosti za rad prouzročene nesrećom na poslu ili oboljenjem od profesionalne bolesti; 2. za vrijeme privremene nesposobnosti za rad nastale zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porođajem; 3. za vrijeme korištenja porodiljskog, dodatnog porodiljskog dopusta i usvojiteljskog dopusta kao i za vrijeme rada sa skraćenim radnim vremenom dok dijete ne navrši jednu godinu života, odnosno dok dijete ne navrši tri godine života, u slučaju rada sa skraćenim radnim vremenom zbog pojačane majčine njege djeteta; 4. za vrijeme spriječenosti za rad zbog njege oboljelog djeteta mlađeg od tri godine. Članak 51. Umirovljeniku dok je zaposlen ili samostalno obavlja djelatnost osobnim radom i za to vrijeme prima mirovinu, ne pripada naknada osobnog dohotka za vrijeme trajanja spriječenosti za rad u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite. Članak 52. U Republičkom fondu se utvrđuje za osiguranike-radnike i članove njihovih obitelji pravo na naknadu putnih troškova u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite, pravo na novčana primanja za slučaij rođenja djeteta u visini utvrđenoj u okviru Republičkog fonda i pravo na troškove i posmrtnu pomoć. Članak 53. Poduzeće i druge pravne osobe općim aktom utvrđuju uvjete, način korištenja, prava i obveze radnika za vrijeme dok se nalaze na medicinski programiranom aktivnom odmoru. Na medicinski programirani aktivni odmor upućuju se radnici koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, te radnici kod kojih je došlo do narušavanja zdravlja većeg stupnja. 5. Osiguranici Osiguranici - radnici Članak 54. Osiguranici - radnici prema ovom zakonu jesu: 1. radnici u poduzeću i drugoi pravnoj osobi, radnici na radu kod poslodavaca na teritoriju Republike i državljani Socijalistićke Federativne Republike Jugoslavije koji su bili zdravstveno osigurani u Republici ili ako nisu bili osigurani- koji su imali prebivalište u Republici, a nalaze se u inozemstvu na radu kod jugoslavenskih poduzeća i drugih pravnih osoba ili na radu u domaćinstvima tih osiguranika, odnosno u domaćinstvima državljana Socijalistićke Federativne Republike Jugoslavije, zaposleni u međunarodnim organizacijama; 2. osobe izabrane odnosno imenovane na stalne dužnosti u društveno-političkim zajednicama, društveno-političkim organizacijama i drugim društvenim organizacijama, komorama i slično, ako za taj rad primaju stalnu mjesečnu naknadu ; 3. članovi zanatskih i ribarskih zadruga kojima je privredni rad u zadruzi jedino i glavno zanimanje; 4. korisnici mirovine i korisnici prava na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje po propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju, te državljani Socijalistićke Federativne Republike Jugoslavije koji primaju mirovinu i invalidninu isključivo od inozemnih nosilaca osiguranja, dok borave na teritoriju Republike - ako međunarodnim ugovorom nija drukčije određeno; 5. stranci-korisnici mirovine kod inozemnog nosioca osiguranja koji imaju prebivalište u Republici, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije odredeno; 6. osobe koje se nakon završenog obrazovanja nalaze na obaveznom praktičnom radu i ako rade s punim radnim vremenom; 7. državljani Socijalističke Federativrie Republike Jugosavije u radnom odnosu u inozemstvu koji su bili osigurani ili su imali prebivalište u Republici prije odlaska u inozemstvo, ako za to vrijeme nisu obavezno osigurani kod inozemnog nosioca zdravstvenog osiguranja; 8. osobe privremeno nezaposlene dok su redovno prijavljene kod podrućne službe za zapošljavnaje, ako se toj podrućnoj službi prijave u roku 30 dana: a) nakon prestanka radnog odnosa ili obavljanja djelatnosti odnosno nakon prestanka primanja naknade osobnog dohotka na koju imaju pravo prema ovom zakonu ili prema propisima donijetim na osnovi ovoga zakona; b) nakon odsluženja redovnog vojnog roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji ili nakon prestanka nesposobnosti za rad zbog koje su otpuštene s te vojne službe; c) nakon otpuštanja iz ustanove za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija, iz zdravstvene ili druge specijalizirane ustanove ako je bila primijenjena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja u organizaciji zdravstva ili obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana; 9. osobe na stručnom osposobljavanju ili prekvalifikaciji koju organizira podrućna služba za zapošljavanje; 10. državljani Socijalistićke Federativne Republike Jugoslavije koji su bili u radnom odnosu u inozemstvu, ako su se nakon povratka u zemlju prijavili radi zaposlenja područnoj službi za zapošljavanje u roku 30 dana; 11. osobe redovno prijavljene podrućnoj službi za zapošljavanje ako su se područnoj službi za zapošljavanje javile u roku 90 dana: a) od dana završetka školske godine u kojoj su završile redovno obrazovanje odnosno od dana položenog ispita, ako su prije toga izgubile pravo na zdravstvenu zaštitu; b) od dana odsluženja vojnog roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji odnosno od dana prestanka nesposobnosti zbog bolesti uslijed koje su otpuštene s te vojne službe, ako su na odsluženje vojnog roka stupile u roku 60 dana od dana završenog obrazovanja u odgovarajućoj organizaciji srednjeg odnosno visokog obrazovanja; 12. djeca osiguranika radnika koja su navršila 15 godina života, ako se u roku 30 dana od dana navršetka 15 godina života odnosno od dana završetka školske godine u kojoj su završila osnovno obrazovanje prijave radi zaposlenja podrućnoj službi za zapošljavnaje, dok se redovno prijavljuju; 13. osobe koje su prema propisima o usmjerenom obrazovanju izgubile status redovnog učenika odnosno studenta ili prekinule redovno obrazovanje zadržavaju pravo na zdravstvenu zaštitu u trajanju od dvije godine od dana prekida obrazovanja, ako su se prijavile područnoj službi za zapošljavanje u roku 30 dana od dana prekida obrazovanja i ako pravo na zdravstvenu zaštitu ne mogu ostvariti po drugoj osnovi; 14. osobe iz točke 1. do 3. ovoga članka nakon prestanka rada odnosno obavljanja djelatnosti, dok primaju naknadu osobnog dohotka prema odredbama ovoga zakona odnosno prema propisirna donesenim na osnovi njega. Osobe iz točke 8. stavka 1. ovoga članka imaju prava prema ovom zakonu, ako su neposredno prije nastupanja okolnosti navedenih u toj točki bile utvrđene kao osiguranici najmanje šest mjeseci neprekidno ili 12 mjeseci s prekidima za posljednje dvije godine. Osobe iz točke 11. stavka 1. ovoga članka imaju prava prema ovome zakonu i u slučaju kad zasnuju radni odnos na određeno vrijeme u trajanju manjem od 6 mjeseci neprekidno ili u trajanju od 12 mjeseci s prekidima za posljednje dvije godine, ako se nakon prestanka rada prijave podrućnoj službi za zapošljavanje u roku od 30 dana dok se redovno prijavljuju. Osobe iz točke 8. do 11. stavka 1. ovoga članka ostvaruju prava prema ovom zakonu, u skladu sa Zakonom o zapošljavanju. Osiguranicima-radnicima smatraju se i poljoprivrednici koji su temeljem udruživanja rada i sredstava zasnovali radni odnos po odredbama Zakona o radnim odnosima radnika. Kao osiguranici-radnici imaju prava prema ovom zakonu i: 1. osobe koje su prekinule rad zbog toga što ih je organizacija uputila na obrazovanje, stručno usavršavanje ili postdiplomski studij; 2. osobe koje poduzeće i druga pravna osoba, prije stupanja na rad, uputi kao svoje stipendiste na praktičan rad u drugu organizaciju radi stručnog osposobljavanja ili usavršavanja; 3. osobe upućene u inozemstvo u okviru međunarodne tehničko-prosvjetne i kulturne suradnje. Članak 55. Redovni polaznici svih vjerskih škola za spremanje svećenika i ostalih vjerskih službenika ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu pod uvjetima i na način kako ova prava ostvaruju polaznici usmjerenog obrazovanja prema propisima i općim aktima Republičkog fonda, poduzeća i drugih pravnih osoba kojima se uređuju uvjeti i način ostvarivanja ovih prava. Članak 56. Državljani Socijalistićke Federativne Republike Jugoslavije zaposleni kod inozemnog poslodavca u inozemstvu, koji su bili zdravstveno osigurani u Republici ili ako nisu bili osigurani a imali su prebivalište na teritoriju Republike, dužni su osigurati prava na zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja za članove svoje uže obitelji u Republičkom fondu, ako nisu obuhvaćeni zdravstvenim osiguranjem kod inozemnog nosioca osiguranja. Članak 57. Strani državljani i osobe bez državljanstva, zaposlene na teritoriju Republike u poduzeću ili kod drugih pravnih osoba odnosno poslodavaca, imaju pravo na zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja za sebe i članove svoje obitelji kao i osiguranici-radnici državljani Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Članovi obitelji osiguranika-radnika iz stavka 1. ovoga članka imaju prava iz toga stavka dok borave na teritoriju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, ako međudržavnim sporazumom nije drukćije određeno. Članovi obitelji osiguranika - radnika Članak 58. Članovi obitelji osiguranika-radnika, prema ovom zakonu, jesu: 1. članovi uže obitelji i to: a) bračni drug osiguranika; b) djeca osiguranika, usvojena djeca i pastorčad te djeca koju je osiguranik uzeo na uzdržavanje, ako ispunjavaju uvjete propisane ovim zakonom (u daljem tekstu djeca osiguranika); 2. članovi šire obitelji i to roditelji, očuh, maćeha, usvojitelj, djed, baka, braća i sestre osiguranika, ako ih osiguranik uzdržava, a ispunjavaju uvjete utvrđene ovim zakonom. Članovi obitelji osiguranika-radnika iz stavka 1. ovaga članka imaju pravo po osnovi ovoga zakona, ako nemaju ta prava po osnovi zaposlenja ili samostalnog obavljanja djelatnosti osobnim radom. Članak 59. Članovi obitelji osiguranika-radnika iz članka 58. ovoga zakona koje je osiguranik-radnik uzdržavao u času odlaska na odsluženje vojnog roka, zadržavaju pravo na zdravstvenu zaštitu za sve vrijeme do njegovog povratka ako to pravo ne ostvare po posebnim propisima. Članak 60. Na osnovi odredaba ovoga zakona imaju prava i: 1. bračni drug umrlog osiguranika-radnika, koji nakon smrti osiguranika-radnika nije stekao pravo na porodičnu miroviru zato što nije navršio određene godine života, ako je u vrijeme smrti bračnog druga bio stariji od 40 (žena), odnosno 55 godina (muškarac). Braćni drug mlađi od 40 odnosno 55 godina, produžava prava iz ovoga zakona dok je redovno prijavljen nadležnoj područnoj službi za zapošljavanje, ako se toj područnoj službi prijavi u roku 90 dana od smrti osiguranika-radnika; 2. razvedeni bračni drug kojem je sudskom odlukom određeno uzdržavanje, ako je u vrijeme razvoda bio stariji od 45 (žena) odnosno 60 godina (muškarac). Bračni drug koji je u vrijeme razvoda bio mlađi od 45 odnosno 60 godina, produžava prava po ovom zakonu, ako je potpuno nesposoban za rad odnosno privređivanje u smislu propisa o mirovinskom i invalidskom osiguranju; 3. razvedeni bračni drug mlađi od 45 (žena) odnosno 60 godina (muškarac), kojem su sudskom odlukom povjerena djeca na čuvanje i odgoj, dok je redovno prijavljen nadležnoj područnoj službi za zapošljavanje i dok djeca imaju uzdržavanje, ako se toj područnoj službi prijavi u roku 90 dana od razvoda braka. Članak 61. Djeca osiguranika-radnika imaju pravo prema ovom zakonu do navršene 15 godine života, a ako su na srednjem odnosno visokom obrazovanju, do završetka redovnog obrazovanja, propisanog općim aktom odgovarajuće organizacije srednjeg odnosno visokog obrazovanja. Djeca osiguranika-radnika koja su zbog bolesti prekinula redovno obrazovanje imaju pravo prema ovom zakonu i za vrijeme trajanja takve bolesti, a ako nastave redovno obrazovanje, produžava im se korištenje tih prava, ali najduže onoliko koliko je trajao prekid redovnog obrazovanja zbog bolesti. Djeca osiguranika-radnika, koja postanu nesposobna za samostalan život i rad, u smislu propisa o mirovinskom i invalidskom osiguranju prije nego što navrše 15 godina života odnosno dok su na redovnom obrazovanju, imaju prava prema ovom zakonu i za sve vrijeme dok traje takva nesposobnost. Prava prema ovom zakonu imaju i djeca osiguranika- radnika koja postanu nesposobna za samostalan život i rad, u smislu propisa o mirovinskom i invalidskom osiguranju, poslije isteka razdoblja iz stavka 1. i 3. ovoga članka dok traje takva nesposobnost, ako ih osiguranik-radnik uzdržava zbog toga što nemaju vlastitih prihoda dovoljnih za uzdržavanje. Djeca koju je osiguranik-radnik uzeo na uzdržavanje imaju prava prema ovom zakonu, u pravilu, ako su bez roditelja. Djeca koja imaju jednog ili oba roditelja, koje je osiguranik-radnik uzeo na uzdržavanje, imaju prava prema ovom zakonu, ako roditelji te djece zbog svojeg zdravstvenog stanja ili drugih razloga nisu u mogućnosti privređivati odnosno brinuti se o djeci i njihovu uzdržavanju, a ni djeca ni njihovi roditelji nemaju dovoljno vlastitih prihoda za uzdržavanje djece. Članak 62 Republički fond propisuje uvjete pod kojima se smatra da osiguranik-radnik uzdržava djecu uzetu na uzdržavanje (članak 58. stavak 1. točka 1. pod b) odnosno članove šire obitelji zbog toga što nemaju vlastitih prihoda dovoljnih za uzdržavanje (članak 58. stavak 1. točka 2. i članak 61. stavak 4. i 5.) Osiguranici-radni ljudi koji osobnim radom samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost Članak 63. Osiguranici-radni ljudi koji osobnim radom samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, kao jedino ili glavno zanimanje prema ovom zakonu, jesu: 1. radni ljudi u oblasti umjetničke i kulturne djelatnosti; umjetnici, skladatelji, književnici, prevodioci znanstvenih i književnih djela, muzičari, filmski radnici, artisti, manekeni i drugi; 2. odvjetnici, zdravstveni radnici, istaknuti sportaši, nosači na željezničkim stanicama, kolporteri, ribari, poslovni agenti, izdavačkih organizacija, debatni stenografi, lektori, ućitelji plesa koje obavljaju crkveno-vjerske poslove u vjerskim zajednicama; 3. drugi radni ljudi koji osobnim radom samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost prema posebnim propisima; 4. osiguranici prava na mirovinu, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje, te na novčane naknade za tjelesno oštećenje po propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Osiguranici-radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima rada u vlasništvu građana Članak 64. Osiguranici-radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima rada u vlasništvu građana, prema ovom zakonu, jesu: 1. samostalni zanatlije, osobe koje obavljaju privredne djelatnosti slične zanatskim djelatnostima, ugostitelji i prijevoznici, osobe koje obavljaju kućnu radinost kao glavno zanimanje; 2. drugi radni ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom sredstvima rada u vlasništu građana prema posebnim propisima, ako im je obavljanje te djelatnosti jedino ili glavno zanimanje; 3. osiguranici prava na mirovinu, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje, te na novčane naknade za tjelesno oštećenje po propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Članak 65. Članovi obitelji osiguranika iz članka 63. i 64. ovoga zakona imaju prava prema ovom zakonu, uz uvjete i na način predviđen za članove obitelji osiguranika-radnika Osiguranici-poljoprivrednici Članak 66. Osiguranici-poljoprivrednici, prema ovom zakonu, jesu osobe koje se bave poljoprivrednom djelatnošću kao jedinim ili glavnim zanimanjem te članovi njihova domaćinstva, ako ne ostvaruju prava iz ovoga zakona po drugoj osnovi. Kao osiguranici-poljoprivrednici, prema ovom zakonu, smatraju se i osobe koje su svoje poljoprivredno zemljište ustupile na korištenje odnosno dale u zakup pravnim ili fizičkim osobama i od njih primaju naknadu odnosno zakupninu. Smatra se da se osoba, u smislu ovoga članka, bavi poIjoprivrednom djelatnošću kao jedinim ili glavnim zanimanjem ako tom djelatnošću ostvaruje dohodak kao glavni prihod za uzdržavanje sebe i članova svoga domaćinstva. Osiguranicima- poljoprivrednicima, prema odredbama ovoga zakona, smatraju se i poljoprivrednici koji su ostvarili pravo na mirovinu te na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje po propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Osiguranici-borci narodnooslobodilačkog rata i s njima izjednačene osobe, žrtve fašističkog terora, građanske žrtve rata i žrtve neprijateljskog djelovanja Članak 67. Osiguranici-borci narodnooslobodilaćkog rata i s njima izjednačene osobe jesu borci i osobe kojima je pravo na zdravstvenu zaštitu priznato prema republičkom Zakonu o materijalnoj i zdravstvenoj zaštiti boraca narodnooslobodilačkog rata, republičkom Zakonu o posebnoj novčanoj naknadi borcima narodnooslobodilačkog rata i predratnim revolucionarima ili republičkom Zakonu o invalidskom dodatku i drugim pravima vojnih invalida. Članak 68. Osiguranici-žrtve fašističkog terora, građanske žrtve rata i žrtve neprijateljskog djelovanja odnosno članovi njihovih obitelji jesu osobe kojima je pravo na zdravstvenu zaštitu priznato prema republičkom Zakonu o zaštiti žrtava fašističkog terora i građanskih žrtava rata. Članak 69. Osiguranici iz članka 67. i 68. ovoga zakona ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu pod uvjetima, u opsegu i na način utvrđen u zakonima kojima im je priznato to pravo. Osiguranicima iz stavka 1. ovoga članka zdravstvena zaštita osigurava se u Republičkom fondu. Osobe koje imaju pojedina prava u određenim okolnostima Članak 70. Učenici organizacija srednjeg obrazovanja i redovni studenti organizacija visokog obrazovanja koji nisu obuhvaćeni kao osiguranici po odredbama ovoga zakona ili kojima je opseg zdravstvene zaštite po drugoj osnovi manji od opsega te zaštite utvrđenog za članove obitelji osiguranika-radnika imaju pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao i članovi obitelji osiguranika-radnika. Članovima uže obitelji ućenika i redovnih studenata, ako im zdravstvena zaštita ne pripada po drugoj osnovi ili ako im je opseg zdravstvene zaštite po drugoj osnovi manji od opsega utvrđenog za članove obitelji osiguranika-radnika, pripada zdravstvena zaštita u opsegu utvrđenom za članove obitelji osiguranika-radnika. Pravo na zdravstvenu zaštitu prema odredbama ovoga članka traje dok odnosne osobe imaju svojstvo učenika odnosno redovnog studenta Zdravstvena zaštita osoba iz ovoga članka osigurava se prema sjedištu obrazovne ustanove u kojoj je učenik odnosno student na redovnom obrazovanju. Ukoliko je ostvarivanje pojedinih prava na zdravstvenu zaštitu za članove obitelji osiguranika-radnika uvjetovano prethodnim stažem osiguranja, za osobe iz ovoga članka vrijeme provedeno na redovnom obrazovanju (osnovnom i usmjerenom) uzima se u prethodni staž. Članak 71. Pravo na zdravstvenu zaštitu, u opsegu u kojem pripada osiguranicima-radnicima imaju i: 1. osobe na omladinskim radnim akcijama na kojima su po propisima i o mirovinskom i invalidskom osiguranju osigurane za slučaj invalidnosti i tjelesnog oštećenja; 2. osobe koje sudjeluju u organiziranim javnim radovima, ako na tim radovima rade najmanje šest sati dnevno; 3. osobe na službi u teritorijalnoj obrani, civilnoj zaštiti, na obuci za obranu i zaštitu, na izvršavanju drugih zakonom utvrđenih obaveza u vezi s narodnom obranom te pripadnici dobrovoljnih omladinskih jedinica narodne obrane, ako nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu po drugoj osnovi; 4. osobe koje se pri obavljanju dužnosti po propisima o zaštiti od požara ili kao članovi vatrogasnih društava za vrijeme stručnog osposobljavanja ili prilikom sudjelovanja u gašenju požara povrijede ili obole u vezi s obavljanjem navedenih dužnosti ; 5. korisnici novčane naknade za tjelesno oštećenje prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju, ako nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu po drugoj osnovi, kojima zdravstvena zaštita pripada samo za slučj potrebe liječenja u vezi s povredom ili bolešću koja je prouzročila tjelesno oštećenje po kojem im pripada pravo na novčanu naknadu za to oštećenje. Osobe iz stavka 1. ovoga članka, koje imaju pravo na zdravstvenu zaštitu kao osiguranici-poljoprivrednici ili na osnovi samostalnog obavljanja djelatnosti osobnim radom ili kao članovi njihovih obitelji, imaju pravo na zdravstvenu zaštitu do opsega zdravstvene zaštite utvrđene za osiguranike-radnike i članove njihovih obitelji. Članak 72. Pravo na zdravstvenu zaštitu koju imaju osiguranici-radnici za slučaj nesreće na poslu i oboljenja od profesionalnih bolesti, imaju u Reubličkom fondu: 1. učenici organizacija srednjeg obrazovanja i redovni studenti organizacija visokog obrazovanja, kad obavljaju praktičan rad u vezi s nastavom; 2. osobe na službi u teritorijalnoj obrani, civilnoj zaštiti, na obuci za obranu i zaštitu, na izvršavanju drugih zakonom utvrđenih obaveza u vezi s narodnom obranom te pripadnici dobrovoljnih omladinskih jedinica narodne obrane, ako nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu po drugoj osnovi; 3. osobe koje sudjeluju u organiziranim javnim radovima i u omladinskim radnim akcijama, ako nemaju pravo na zdravstvenu zaštitu po drugoj osnovi; 4. osobe koje pretrpe povredu kao sudionici u određenim javnim akcijama, u spašavanju i obrani od elementarnih nepogoda i nesreća ili u obavljanju određenih javnih funkcija i dužnosti, ako su po propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju za vrijeme takve aktivnosti osigurane za slučaj invalidnosti prouzročene nesrećom na poslu; 5. osobe koje po osnovi ugovora o radu obavljaju privremene ili povremene poslove. Osobe kojima zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi Članak 73. Osobe koje su nesposobne za rad i privređivanje i nemaju sredstva za uzdržavanje te kojima se zdravstvena zaštita ne osigurava po drugoj osnovi, a ne postoji ni obaveza drugih osoba za njihovo uzdržavanje, imaju pravo na zdravstvenu zaštitu u Republičkom fondu u opsegu utvrđenom za članove obitelji osiguranika-radnika. Općinska skupština propisuje uvjete po kojima se smatra da su osobe iz stavka 1. ovoga članka nesposobne za rad i privređivanje, kao i visinu prihoda koji će se uzirnati u obzir pri utvrđivanju prava na zdravstvenu zaštitu tih osoba na teret sredstava općine. Osobe koje imaju sredstva za uzdržavanje, a kojima se zdravstvena zaštita ne osigurava po drugoj osnovi, imaju pravo na zdravstvenu zaštitu u Republičkom fondu u opsegu u kojem se ta zaštita osigurava članovima obitelji osiguranika- radnika. 6. Ostvarivanje i zaštita prava Članak 74. Općim aktom Republičkog fonda propisuju se: - uvjeti i način ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu na teritoriju za koje je osnovan Republički fond; - uvjeti i način korištenja prava na zdravstvenu zaštitu u organizacijama zdravstva s teritorija drugih republika i autonomnih pokrajina; - prava, uvjeti i način korištenja zdravstvene zaštite. Članak 75. Indikacija za proteze, ortopedska i druga pomagala te sanitarne sprave, zubotehničku pomoć i zuboprotetička sredstva, standarde za materijal od kojeg se izrađuju ta sredstva i rokove trajanja tih sredstava, kad su ona potrebna za ostvarivanje zdravstvene zaštite, utvrđuje Republički fond, na osnovi stručnog mišljenja organizacija zdravstva koja se u okviru svoje djelatnosti bavi odnosnom specijalnošću. Korištenje ortopedskih pomagala i sanitarnih sprava može se uvjetovati prethodnim trajanjem članstva u Republičkom fondu osim kad se to pravo koristi kao posljedica nesreće na poslu ili profesionalnog oboljenja. Članak 76. Prava prema ovom zakonu ostvaruju osobe kojima je utvrđeno svojstvo osiguranika. Svojstvo osiguranika dokazuje se posebnom ispravom. Sadržaj i oblik te isprave i način njezina izdavanja propisuje Republički fond. Poduzeća i druge pravne osobe i poslodavci dužni su prema propisima koje donosi Republički fond prijavljivati i odjavljivati Republičkom fondu osiguranike koji su kod njih počeli s radom odnosno s kojima je prekinut radni odnos i članove njihove obitelji. Članak 77. Svojstvo osiguranika utvrđuje Republički fond izdavanjem isprave iz članka 76. ovoga zakona, a na osnovi propisane prijave koju podnosi poduzeće i druga pravna osoba, poslodavac, ili sam osiguranik kad je obvezan udruživati sredstva u Republički fond. Ako Republički fond kojem je podnijeta prijava ne prihvati podnijetu prijavu ili utvrdi svojstvo osiguranika po nekoj drugoj osnovi, o tome donosi pismeno rješenje koje dostavlja podnosiocu prijave i zainteresiranoj osobi. Osoba za koju poduzeće i druga pravna osoba odnosno poslodavac ne podnose prijavu može zahtijevati da joj Republički fond rješenjem utvrdi svojstvo osiguranika. Način utvrđivanja svojstva osiguranika iz točke 1. članka 63. ovoga zakona propisuje Republički fond. Članak 78. Osiguranici koji sami za sebe i članove obitelji, odnosno članove domaćinstva udružuju sredstva u Republički fond mogu koristiti zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja na teret sredstava Republičkog fonda ako su ta sredstva uredno uplaćena. Obustavljeno korištenje prava iz stavka 1. ovoga članka uspostavlja se danom podmirenja svih dospjelih a neuplaćenih sredstava Republičkom fondu. Republički fond utvrđuje kada se smatra da su dospjela sredstva uredno uplaćena. Članak 79. Radi zaštite prava iz ovog zakona, osiguranicima se osigurava u Republičkom Fondu dvostepenost rješavanja u postupku koji je pokrenuo osiguranik. Drugostepeno rješenje Republičkog fonda je konaćno. Ako osiguranik nije zadovoljan konačnim rješenjem, ima pravo na sudsku zaštitu. Članak 80. Dospjelost prava za isplatu naknada i pomoći utvrđuje Republički fond. Članak 81. Zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu, pomoć i ostala prava iz ovoga zakona može se podnijeti u roku tri godine od dana dospjelosti prava. III. DRUŠTVENO-EKONOMSKI ODNOSI 1. Utvrđivanje potreba i udruživanja sredstava Članak 82. Potrebe i interesi društva (u daljem tekstu: zajedničke potrebe društva) u oblasti zdravstvene zaštite obuhvaćaju primarnu zdravstvenu zaštitu, polikliničko-konzilijarnu i stacionarnu zdravstvenu zaštitu i potrebe zdravstvene zaštite za slučaj nesreće na poslu ili oboljenja od profesionalnih bolesti. Članaka 83. Oblik, opseg, kvalitetu i način zadovoljavanja javnih potreba u zdravstvenoj zaštiti određenih odredbama ovoga zakona koji ćine zdravstveni standard u Republici određuje Ministarstvo zdravstva. Visinu novčanog iznosa zdravstvenog standarda u Republici na prijedlog Vlade Republike Hrvatske određuje Sabor Republike Hrvatske. Članak 84. Zajedničke potrebe društva jesu i ovim zakonom zajamčena druga prava iz zdravstvenog osiguranja. Članak 85. Potrebe koje obuhvaćaju specifičnu zdravstvenu zaštitu zadovoljavaju se ugovornim odnosima organizacije zdravstva i osiguranika. Članak 86. Sredstva za specifičnu zdravstvenu zaštitu radnika u poduzećima i drugim pravnim osobama i osoba koje samostalno osobnirn radom obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost i kod njih zaposlenih radnika osiguravaju se iz ukupnog prihoda poduzeća i drugih pravnih osoba odnosno prihoda osoba koje obavljaju djelatnost samostalno osobnim radom, u okviru materijalnih troškova. Članak 87. Sredstva za zdravstvenu zaštitu i za ostvarivanje drugih prava iz zdravstvenog osiguranja i propisanih ovim zakonom radnika i članova njihovih obitelji, osoba koje obavljaju privredne i neprivredne djelatnosti samostalno osobnim radom i članova njihovih obitelji i kod njih zaposlenih radnika i članova njihovih obitelji osiguravaju se plaćanjem doprinosa iz dohotka poduzeća i drugih pravnih osoba i osobnih dohodaka radnika poduzeća i drugih pravnih osoba i doprinosa iz osobnog dohotka osoba koje obavljaju djelatnost samostano osobnim radom i kod njih zaposlenih radnika. Članak 88. Društveno-političke zajednice, u skladu sa svojim pravima i dužnostima utvrđenim ustavom i zakonom, osiguravaju sredstva za zadovoljavanje općih društvenih potreba u zaštiti zdravlja i to za: zdravstvene mjere zaštite čovjekove okoline (zrak, voda, živežne namirnice i sl.); hitnu medicinsku pomoć na magistralnim cestama; dijelove zdravstveno-informacijskog sistema; epidemiološka i druga istraživanja o zdravstvenom stanju stanovništva; međunarodne obaveze u oblasti zdravstva; nadzor nad stručnim radom organizacija udruženog rada zdravstva i za dio obrambenih priprema u zdravstvu. Ove potrebe utvrđuju se planovima društveno-političkih zajednica. Članak 89. Sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju za osiguranike poljoprivrednog domaćinstva osiguravaju i udružuje u Republički fond to domaćinstvo iz svog osobnog dohotka od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti (katastarski prihod). Članovi poljoprivrednog domaćinstva koji su ostvarili pravo na mirovinu, ili su navršili 65 godina života, ne plaćaju doprinos za zdravstvenu zaštitu i druga prava iz zdravstvenog osiguranja. Za poljoprivredna domaćinstva, koja su oslobođena plaćanja poreza iz osobnog dohotka od samostalnog obavljanja poljoprivredne djelatnosti, sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja osiguranika-poljoprivrednika osigurava općina. Članak 90. Sredstva za zadovoljavanje potreba u zdravstvenoj zaštiti i drugih prava iz zdravstvenog osiguranja korisnika prava na mirovinu, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje, te na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje po propisima o mirovinsko-invalidskom osiguranju Republike Hrvatske, osiguravaju se u stopi doprinosa iz osobnih dohodaka građana, te iz prihoda poljoprivrednika propisanim prema odredbama ovoga zakona. Iznimno, kada se prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja iz stavka …