Zakon o porezu na dobit - Zakon.hr

Zakon o porezu na dobit - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26  EU 2024/2679 × Upozorenje Funkcionalnost kopiranja je dostupna samo prijavljenim korisnicima. Prijava / Registracija U redu Povezani zakoni Porezi i carine Zakon o porezu na promet nekretnina Zakon o osobnom identifikacijskom broju Zakon o porezu na dohodak Zakon o porezu na dobit Opći porezni zakon Zakon o računovodstvu Zakon o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke Zakon o carinskoj službi Zakon o financijskom inspektoratu Republike Hrvatske Zakon o proračunu Zakon o igrama na sreću Zakon o doprinosima Zakon o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Zakon o poreznoj upravi Zakon o fiskalnoj odgovornosti Zakon o mjerama naplate poreznog duga uzrokovanoga gospodarskom krizom Zakon o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju Zakon o trošarinama Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom Zakon o posebnom porezu na motorna vozila Zakon o naplati poreznog duga fizičkih osoba Zakon o posebnom porezu kavu i bezalkoholna pića Zakon o transparentnosti tokova javnih sredstava Zakon o poreznom savjetništvu Zakon o naplati poreznog duga uzrokovanog gospodarskom krizom Zakon o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija Zakon o brdsko-planinskim područjima Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina Zakon o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije Carinski zakonik EU Zakon o administrativnoj suradnji u području poreza Zakon o lokalnim porezima Zakon o porezu na premije osiguranja od automobilske odgovornosti i premije kasko osiguranja cestovnih vozila Zakon o uvjetima za pružanje usluga carinskog zastupanja Zakon o otpisu dugova fizičkim osobama Zakon o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998 Zakon o porezu na dodanu vrijednost Zakon o naplati dospjelih a nenaplaćenih poreza, carina, doprinosa i državnih jamstava Zakon o mehanizmima rješavanja poreznih sporova u Europskoj uniji Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2019/1238 o paneuropskom osobnom mirovinskom proizvodu (PEPP) Zakon o olakšavanju uporabe financijskih i drugih informacija u svrhu sprječavanja, otkrivanja, istraživanja ili progona teških kaznenih djela Zakon o dodatnom porezu na dobit Zakon o minimalnom globalnom porezu na dobit Zakon o Središnjem registru stanovništva Zakon o fiskalizaciji Zakon o porezu na dobitpročišćeni tekst zakona NN 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 114/22, 114/23, 151/25 na snazi od 01.01.2026. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISIArhiva:Zakon o porezu na dobit 2024-2025Zakon o porezu na dobit 2023-2023Zakon o porezu na dobit 2021-2022Zakon o porezu na dobit 2020-2020Zakon o porezu na dobit 2019-2019Zakon o porezu na dobit 2017-2018Zakon o porezu na dobit 2016-2016Zakon o porezu na dobit 2014-2016Zakon o porezu na dobit 2013-2014Porezna upravaRačunovodstvo i revizija Sukno ZAKON.HR O POREZU NA DOBIT I. TEMELJNE ODREDBE Članak 1. (1) Porez na dobit utvrđuje se i plaća prema odredbama ovoga Zakona. (2) Raspodjela i pripadnost prihoda od poreza na dobit uređuje se posebnim zakonom. 1. Pravilnik o porezu na dobit - pročišćeni tekst Članak 1.a (NN 143/14, 50/16, 106/18, 121/19) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose: – Direktiva Vijeća 2003/49/EZ od 3. lipnja 2003. o zajedničkom sustavu oporezivanja isplata kamata i licencije između povezanih trgovačkih društava različitih država članica (SL L 157/49, 26. 6. 2003.), – Direktiva Vijeća 2004/76/EZ od 29. travnja 2004. o izmjenama Direktive 2003/49/EZ o omogućavanju prijelaznog razdoblja nekim državama članicama u vezi s primjenom zajedničkog sustava poreza na isplate kamata i licencije između povezanih trgovačkih društava različitih država članica (SL L 157/106, 30. 4. 2004.), – Direktiva Vijeća 2006/98/EZ o prilagođavanju pojedinih direktiva u području oporezivanja zbog pristupanja Bugarske i Rumunjske (SL L 363/129, 20. 12. 2006.), – Direktiva Vijeća 2009/133/EZ od 19. listopada 2009. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na spajanja, podjele, djelomične podjele, prijenos imovine i zamjene dionica društava iz različitih država članica te na prijenos sjedišta SE-a ili SCE-a iz jedne države članice u drugu (SL L 310/34, 25. 11. 2009.), – Direktiva Vijeća 2011/96/EU od 30. studenoga 2011. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica (preinaka) (SL L 345/8, 29. 12. 2011.), – Direktiva Vijeća 2014/86/EU od 8. srpnja 2014. o izmjeni Direktive 2011/96/EU o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica (SL L 219/40, 25. 7. 2014.),  – Direktiva Vijeća (EU) 2015/121 od 27. siječnja 2015. o izmjeni Direktive 2011/96/EU o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica (SL L 21/1, 28. 1. 2015.), – Direktiva Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta (SL L 193/1, 19. 7. 2016.) i – Direktiva Vijeća (EU) 2017/952 od 29. svibnja 2017. o izmjeni Direktive (EU) 2016/1164 u pogledu hibridnih neusklađenosti s trećim zemljama (SL L 144/1, 7. 6. 2017). II. POREZNI OBVEZNIK 1. Opće odredbe Članak 2. (NN 143/14, 106/18, 121/19, 114/22, 114/23, 151/25) (1) Porezni obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi. (2) Porezni obveznik je i tuzemna poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezident). (3) Porezni obveznik je i fizička osoba koja utvrđuje dohodak na način propisan za samostalne djelatnosti prema propisima o oporezivanju dohotka ili koja počinje obavljati takvu samostalnu djelatnost ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak. (4) Fizička osoba iz stavka 3. ovoga članka obveznik je plaćanja poreza na dobit ako u prethodnom poreznom razdoblju ostvari ukupni primitak veći od 1.000.000,00 eura. (5) Tijela državne uprave, tijela područne (regionalne) samouprave, tijela lokalne samouprave i Hrvatska narodna banka nisu obveznici poreza na dobit, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (6) Državne ustanove, ustanove jedinica područne (regionalne) samouprave, ustanove jedinica lokalne samouprave, državni zavodi, vjerske zajednice, političke stranke, sindikati, komore, udruge, umjetničke udruge, dobrovoljna vatrogasna društva, zajednice tehničke kulture, turističke zajednice, sportski klubovi, sportska društva i savezi, zaklade i fundacije nisu obveznici poreza na dobit. (7) Osobe navedene u stavku 5. i stavku 6. ovoga članka, koje u skladu s posebnim propisima obavljaju određenu gospodarsku djelatnost čije bi neoporezivanje dovelo do stjecanja neopravdanih povlastica na tržištu, dužne su u roku od osam dana od dana početka obavljanja te djelatnosti upisati se u registar poreznih obveznika koji vodi Porezna uprava radi utvrđivanja obveza poreza na dobit po osnovi obavljanja određene gospodarske djelatnosti. Ako se ne upišu u navedeni registar, Porezna uprava će na vlastitu inicijativu ili na prijedlog drugih poreznih obveznika ili druge zainteresirane osobe, rješenjem utvrditi da su te osobe obveznici poreza na dobit za tu djelatnost. (8) Porezni obveznici izuzeti od oporezivanja porezom na dobit su mirovinski i investicijski fondovi bez pravne osobnosti koji su osnovani i posluju u skladu s posebnim propisom. (9) Na fondove iz stavka 8. ovoga članka ne primjenjuju se druge odredbe ovoga Zakona i posebnih propisa koje se primjenjuju na obveznike poreza na dobit, osim u slučaju investicijskog fonda za koji je utvrđeno kako je osnovan radi iskorištavanja porezne pogodnosti odnosno na koji se ne može primijeniti izuzeće od oporezivanja. (10) Porezni obveznik je i svaki onaj poduzetnik ili njegov pravni slijednik koji ne potpada pod odredbe stavka od 1. do 8. ovoga članka, a koji nije obveznik poreza na dohodak prema propisima o oporezivanju dohotka i čija se dobit ne oporezuje drugdje. (11) Ministar financija pravilnikom propisuje način utvrđivanja investicijskih fondova iz stavka 9. ovoga članka na koje se ne može primijeniti izuzeće od oporezivanja. 2. Rezident i nerezident Članak 3. (NN 121/19) (1) Rezidenti su u smislu članka 2. stavka 1. ovoga Zakona pravne i fizičke osobe čije je sjedište upisano u sudski ili drugi registar ili upisnik u Republici Hrvatskoj ili kojima se mjesto stvarne uprave i nadzor poslovanja nalazi u Republici Hrvatskoj. Rezidenti su i poduzetnici fizičke osobe s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u Republici Hrvatskoj čija je djelatnost upisana u registar ili upisnik. (2) Nerezidenti su osobe kojima nije utvrđena rezidentnost prema stavku 1. ovoga članka, prema posebnom zakonu ili međunarodnom ugovoru. 3. Poslovna jedinica nerezidenta Članak 4. (NN 106/18) Poslovna jedinica inozemnog poduzetnika (nerezidenta) iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona utvrđuje se u skladu s općim poreznim propisom. III. POREZNA OSNOVICA 1. Opće odredbe Članak 5. (NN 115/16, 121/19, 114/22, 114/23) (1) Porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona. (2) Poreznu osnovicu poreznog obveznika rezidenta čini dobit ostvarena u tuzemstvu i inozemstvu. (3) Poreznu osnovicu nerezidenta čini samo dobit ostvarena u tuzemstvu, a utvrđuje se prema odredbama ovoga Zakona. (4) U poreznu osnovicu ulazi i dobit od likvidacije ili drugog postupka kojim porezni obveznik okončava poslovanje sukladno posebnim propisima, prodaje, promjene pravnog oblika i podjele poreznog obveznika, a porezna osnovica utvrđuje se prema tržišnoj vrijednosti imovine, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (5) Rashodima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i rashodi po osnovi uplaćenih premija dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje u korist zaposlenika, uz njegov pristanak, tuzemnom dobrovoljnom mirovinskom fondu koji je registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno mirovinsko osiguranje, a na koje se ne plaća porez na dohodak prema Zakonu o porezu na dohodak. (6) Rashodima poreznog razdoblja ne smatraju se rashodi koji nisu u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti. (7) Porezni obveznik koji u prethodnom poreznom razdoblju nije ostvario prihode veće od 1.000.000,00 eura može poreznu osnovicu utvrditi prema novčanom načelu. (8) Porezna osnovica iz stavka 7. ovoga članka utvrđuje se tako da se porezna osnovica iz stavka 1. ovoga članka prije propisanih dodatnih uvećanja ili umanjenja uveća ili umanji za određene nenovčane transakcije i nerealizirane dobitke/gubitke te određene novčane transakcije i realizirane dobitke/gubitke. (9) Porezna osnovica poreznog razdoblja iz stavka 8. ovoga članka dodatno se: a) uvećava za 1. rashode (gubitke) od vrijednosnih usklađenja dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine 2. rashode (gubitke) od vrijednosnih usklađenja financijske imovine 3. rashode vrijednosnog usklađenja potraživanja od kupca za isporučena dobra i obavljene usluge 4. rashode od rezerviranja 5. rashode od nerealiziranih tečajnih razlika 6. rashode od ostalih nenovčanih transakcija 7. smanjenja potraživanja od poslovnih aktivnosti 8. smanjenja kratkotrajnih potraživanja po osnovi kamata priznatih u prihode 9. smanjenja zaliha 10. povećanja kratkoročnih obveza od poslovnih aktivnosti 11. povećanja kratkoročnih obveza po osnovi kamata priznatih u rashode 12. ostale korekcije koje povećavaju dobit i b) umanjuje za 1. prihode od vrijednosnih usklađenja financijske imovine 2. prihode od rezerviranja 3. prihode od nerealiziranih tečajnih razlika 4. prihode od ostalih nenovčanih transakcija 5. povećanja potraživanja od poslovnih aktivnosti 6. povećanja kratkotrajnih potraživanja po osnovi kamata priznatih u prihode 7. povećanja zaliha 8. smanjenja kratkoročnih obveza od poslovnih aktivnosti 9. smanjenja kratkoročnih obveza po osnovi kamata priznatih u rashode 10. ostale korekcije koje smanjuju dobit. (10) Nakon proteka roka za naplatu određenih stavki iz stavka 8. ovoga članka ili po realizaciji stavki koji su dodatno umanjili ili uvećali poreznu osnovicu iz ovoga članka iste se uključuju u poreznu osnovicu na način propisan ovim Zakonom, vodeći se načelom izbjegavanja dvostrukog oporezivanja i načelom izbjegavanja dvostrukog umanjenja porezne osnovice. (11) Porezni obveznik koji namjerava promijeniti način utvrđivanja porezne osnovice prema stavku 7. ovoga članka podnosi Poreznoj upravi najkasnije 15 dana nakon početka poreznoga razdoblja izjavu o promjeni načina utvrđivanja porezne osnovice. Porezni obveznik koji dostavi izjavu o promjeni načina utvrđivanja porezne osnovice ako zadovoljava uvjete iz stavka 7. i stavka 12. ovoga članka može primjenjivati taj postupak od prvog dana poreznog razdoblja. (12) Porezni obveznik koji je i obveznik poreza na dodanu vrijednost može izabrati način utvrđivanja porezne osnovice prema stavku 7. ovoga članka ako primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama sukladno posebnom propisu o porezu na dodanu vrijednost. (13) Porezni obveznik koji je izabrao način utvrđivanja porezne osnovice prema stavku 7. ovoga članka mora zadržati isti način utvrđivanja porezne osnovice najmanje tri porezna razdoblja ako zadovoljava uvjete iz toga stavka i uvjete iz stavka 12. ovoga članka. (14) Način provedbe ovoga članka pravilnikom propisuje ministar financija. Članak 5.a (NN 50/16, 138/20) (1) Prava propisana odredbama ovoga Zakona i/ili međunarodnih ugovora, koja se osobito odnose na umanjenje porezne osnovice, izuzeća, oslobođenja od plaćanja poreza i poreza po odbitku ili umanjenje porezne obveze, porezni obveznik neće moći koristiti za aranžmane ili niz aranžmana ako se utvrdi da ih je porezni obveznik osnovao radi ostvarivanja, kao glavne svrhe ili jedne od glavnih svrha, navedenih pogodnosti, te kao takvi, s obzirom na sve relevantne činjenice i okolnosti, nisu autentični. (2) U smislu stavka 1. ovoga članka, aranžman predstavlja bilo koju poslovnu transakciju, aktivnost, shemu, sporazum, obvezu ili događaj, a može se sastojati od više mjera ili dijelova. (3) Aranžman ili niz aranžmana smatraju se neautentičnima u mjeri u kojoj nisu osnovani radi valjanih komercijalnih razloga koji odražavaju gospodarsku stvarnost, odnosno ako su osnovani radi utaje ili izbjegavanja poreza. Članak 5.b (NN 115/16, 121/19, 114/22, 114/23) (1) Iznimno od članka 5. stavka 1. ovoga Zakona obveznici poreza na dobit iz članka 2. stavka 7. ovoga Zakona mogu osnovicu poreza na dobit utvrditi u paušalnom iznosu ako u prethodnom poreznom razdoblju nisu po osnovi obavljanja gospodarske djelatnosti ostvarili prihode veće od 1.000.000,00 eura. (2) Oporezivanje prema stavku 1. ovoga članka ne mogu primijeniti osobe iz članka 2. stavka 7. ovoga Zakona ako obavljaju samo djelatnost po osnovi koje su obveznici poreza na dobit ili po osnovi te djelatnosti ostvaruju više od 50% ukupnih prihoda. (3) Porezni obveznik iz stavka 1. ovoga članka za potrebe utvrđivanja paušalne obveze poreza na dobit vodi evidenciju o prihodima po osnovi obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka. (4) Porezni obveznik iz stavka 1. ovog članka koji namjerava plaćati porez na dobit u paušalnom iznosu podnosi zahtjev za plaćanje poreza u paušalnom iznosu Poreznoj upravi najkasnije 15 dana nakon početka poreznoga razdoblja. Porezni obveznik kojemu se tijekom poreznog razdoblja prema članku 2. stavku 7. Zakona utvrdi obveza plaćanja poreza na dobit može zahtjev iz ovoga članka podnijeti u roku od osam dana nakon utvrđenja obveze plaćanja poreza na dobit. (5) Godišnji porez u paušalnom iznosu, iznos predujma paušalnog poreza i razlika godišnjeg paušalnog poreza za uplatu ili povrat utvrđuje se na temelju izvješća iz stavka 6. ovoga članka, koje porezni obveznik podnosi Poreznoj upravi najkasnije u roku od 15 dana od dana isteka poreznog razdoblja za koje se izvješće podnosi, pri čemu razlika uplate godišnjeg paušalnog poreza dospijeva 15-og dana od dana isteka poreznog razdoblja, a isti dan se utvrđuje pravo na povrat preplaćenog iznosa godišnjeg paušalnog poreza i vraća se poreznom obvezniku nakon podnošenja zahtjeva. (6) Visinu paušalne porezne osnovice i paušalne obveze poreza na dobit, rokove plaćanja te evidencije i izvješća u svezi s paušalnim oporezivanjem utvrđuje pravilnikom ministar financija. 2. Smanjenje porezne osnovice Članak 6. (NN 143/14, 32/20, 151/25) (1) Porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona smanjuje se: 1. za prihode od dividendi i udjela u dobiti koji su utvrđeni na način propisan ovim Zakonom. 1.1. Prihodima iz točke 1. ovoga stavka smatraju se prihodi: a) čiji je isplatitelj obveznik plaćanja poreza na dobit prema ovom Zakonu ili istovjetne vrste poreza, i b) čiji je isplatitelj osnovan kao društvo čiji je pravni oblik usporediv s društvom kapitala, trgovačkim društvom odnosno društvom ili drugom osobom čiji je pravni oblik i način obračuna i plaćanja poreza usporediv s obveznicima poreza na dobit prema ovom Zakonu, i c) koji isplatitelju nisu porezno priznati rashod odnosno odbitak. 1.2. Kada su prihodi od dividendi ili udjela u dobiti ostvareni iz država članica EU smatra se da su ispunjeni uvjeti iz točke 1. podtočke 1.1. a) i b) ovoga stavka ako je isplatitelj: a) obveznik jednog od poreza za koji se primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za matična društva i povezana društva iz različitih država članica EU, prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit koji donosi ministar financija, i b) društvo koje poprima jedan od oblika na koji se primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za matična društva i povezana društva iz različitih država članica EU, prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit koji donosi ministar financija, i c) rezident države članice EU u skladu s pravom te države i ne odnosi se na rezidente izvan EU prema međunarodnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, zaključenih s državama nečlanicama, 2. za prihode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela (nerealizirani dobici) ako su bili uključeni u poreznu osnovicu, 3. za prihode od naplaćenih otpisanih potraživanja koja su u prethodnim poreznim razdobljima bila uključena u poreznu osnovicu, a nisu isključena iz porezne osnovice kao porezno priznati rashod, 4. za svotu amortizacije koja nije bila porezno priznata u ranijim razdobljima do vrijednosti propisane u članku 12. ovoga Zakona, 5. za svotu poticaja u obliku poreznog oslobođenja ili olakšice sukladno posebnim propisima, 6. za sponzorstava učinjena u tuzemstvu za kulturne, znanstvene, odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, sportske, vjerske, ekološke i druge općekorisne svrhe subjektima kao što su udruge, zaklade, ustanove, samostalni umjetnici, pravne i fizičke osobe u sustavu sporta, tijela državne uprave te jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugim subjektima koji navedene djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima, a koji provode programe i aktivnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. (2) Porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona može se smanjiti za rashode ranijih razdoblja koji su bili uključeni u poreznu osnovicu. (3) Za svote iz stavka 1. ovoga članka može se iskazati porezni gubitak, odnosno gubitak se može povećati, uz uvažavanje pravila o državnim potporama i potporama male vrijednosti. (4) Poticaji iz stavka 1. točke 5. ovoga članka koji sadrže državnu potporu moraju biti odobreni sukladno posebnim propisima o državnim potporama i potporama male vrijednosti. (5) Porezni obveznik iz članka 5. stavka 7. ovog Zakona koji utvrđuje poreznu osnovicu prema novčanom načelu primjenjuje odredbe ovoga članka na odgovarajući način uz primjenu novčanog načela. (6) Porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona smanjuje se za iznos potpora primljenih radi ublažavanja negativnih posljedica u slučaju nastanka posebnih okolnosti u smislu općeg poreznog propisa. (7) Iznos primljene potpore iz stavka 6. ovoga članka ne utječe na prag prihoda iz članka 2. stavka 4., članka 5. stavka 7., članka 5.b stavka 1. i članka 28. ovoga Zakona. (8) Ministar nadležan za aktivnosti iz stavka 1. točke 6. ovoga članka uz prethodnu suglasnost ministra financija odlukom utvrđuje subjekte koji ispunjavaju uvjete za smanjenje porezne osnovice iz stavka 1. točke 6. ovoga članka. (9) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi sa smanjenjem porezne osnovice. 1. Pravilnik o porezu na dobit 3. Povećanje porezne osnovice Članak 7. (NN 148/13, 115/16, 121/19, 114/22, 114/23, 151/25) (1) Porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona povećava se: 1. za rashode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela (nerealizirani gubici), ako su bili iskazani u rashodima, 2. za svotu amortizacije iznad svota propisanih u članku 12. ovoga Zakona, 3. za 50% troškova reprezentacije (ugošćenja, darova sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, troškova odmora, športa, rekreacije, zakupa automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor), u visini troškova nastalih iz poslovnog odnosa s poslovnim partnerom, 4. za 30% troškova, osim troškova osiguranja i kamata, nastalih u svezi s vlastitim ili unajmljenim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz (osobni automobil, plovilo, helikopter, zrakoplov i sl.) poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se na osnovi korištenja sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća (nakon 01.01.2018. za 50%), 5. za manjkove na imovini iznad visine utvrđene odlukom Hrvatske gospodarske komore, odnosno Hrvatske obrtničke komore, u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost, po kojoj osnovi se ne plaća porez na dohodak, 6. za troškove prisilne naplate poreza ili drugih davanja, 7. za kazne koje izriče mjerodavno tijelo, 8. za zatezne kamate između povezanih osoba, 9. za povlastice i druge oblike imovinskih koristi danih fizičkim ili pravnim osobama da nastane, odnosno ne nastane određeni događaj, tj. da se određena radnja obavi, primjerice, bolje ili brže nego inače ili da se propusti obaviti, 10. za darovanja iznad svote iz stavaka 7. i. 9. ovoga članka i za darovanja koja poreznom obvezniku ili povezanoj osobi donose izravnu ili neizravnu korist, 11. za kamate koje nisu porezno priznati rashod prema odredbama ovoga Zakona, 12. za rashode utvrđene u postupku nadzora s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, porezom na dohodak, prirezom porezu na dohodak, te obveznim doprinosima koji su nastali u svezi skrivenih isplata dobiti, te izuzimanja dioničara, članova društva i fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost od koje se plaća porez na dobit, te s njima povezanim osobama, 13. za sve druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja porezne osnovice, a koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu. (2) Za rashode iz stavka 1. ovoga članka, osim za rashode iz točke 9. i 12. toga stavka, ne povećava se porezna osnovica kada se sukladno Zakonu o porezu na dohodak obračunava i plaća porez na dohodak. (3) U troškove iz stavka 1. točke 4. ovoga članka spadaju troškovi s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost, prema statusu pojedinog sredstva: 1. za sredstva u vlasništvu poreznog obveznika troškovi goriva i ulja, održavanja i popravaka, registracije i amortizacije, 2. za rent-a-car usluge zaračunana naknada uvećana za troškove goriva, 3. za vozila u najmu trošak naknade po ugovoru, trošak goriva i održavanja te svi drugi troškovi koje po ugovoru o najmu snosi korisnik najma, a kod financijskog najma trošak amortizacije. (4) Brisan. (5) Brisan. (6) Iznimno od stavka 1. točke 3. ovoga članka, ne smatraju se reprezentacijom proizvodi i roba iz asortimana poreznog obveznika prilagođeni za te svrhe s oznakom »nije za prodaju«, te drugi reklamni predmeti s nazivom tvrtke, proizvoda i drugog oblika reklame (čaše, pepeljare, stolnjaci, podmetači, olovke, rokovnici, upaljači, privjesci i slično) dani za uporabu u prodajnom prostoru kupca, a ako se daju potrošačima, ne smatraju se reprezentacijom ako je njihova pojedinačna vrijednost bez poreza na dodanu vrijednost do 22,00 eura. (7) Porezno priznatim rashodima darovanja smatraju se darovanja u naravi ili novcu, u iznosu do 2 % prihoda ostvarenog prethodnog ili tekućeg poreznog razdoblja, koja su učinjena u tuzemstvu za kulturne, znanstvene, odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, sportske, vjerske, ekološke i druge općekorisne svrhe udrugama, tijelima državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave i drugim osobama koje navedene djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima. (8) Iznimno od stavka 7. ovoga članka, darovanja dana za svrhe utvrđene strateškim projektima prema posebnim propisima ili strategijom nadležnih ministarstava mogu biti utvrđena u iznosu većem od 2 % prihoda ostvarenog prethodnog ili tekućeg poreznog razdoblja na temelju Odluke nadležnog ministarstva donesene uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske. (9) U darovanja iz stavka 7. ovoga članka spada i plaćanje troškova za zdravstvene potrebe fizičkih osoba (operativne zahvate, liječenja, nabavu lijekova i ortopedskih pomagala te troškovi prijevoza i smještaja u zdravstvene ustanove) rješavanje kojih nije plaćeno osnovnim, dopunskim, dodatnim i privatnim zdravstvenim osiguranjem niti na teret sredstava fizičke osobe, a pod uvjetom da je darovanje odnosno plaćanje troškova obavljeno na račun primatelja dara ili zdravstvene ustanove te na temelju vjerodostojnih isprava. (10) Porezna osnovica povećava se za privremeno nepriznate rashode. (11) Porezni obveznik iz članka 5. stavka 7. ovoga Zakona koji utvrđuje poreznu osnovicu prema novčanom načelu primjenjuje odredbe ovoga članka na odgovarajući način uz primjenu novčanog načela. (12) Ministar financija pravilnikom propisuje postupak priznavanja rashoda iz stavaka 7. i 8. ovoga članka. Članak 7.a (NN 114/23 – na snazi od 12.10.2023.) (1) Svaka nepripadna nagrada, dar ili druga imovinska ili neimovinska korist bez obzira na vrijednost, koja se može sankcionirati sukladno propisima kaznenog zakonodavstva, ne priznaje se kao porezno priznat trošak poslovanja. (2) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi s utvrđivanjem porezne osnovice. 1. Pravilnik o porezu na dobit Članak 7.a (NN 114/23 – na snazi od 12.10.2023.) (1) Svaka nepripadna nagrada, dar ili druga imovinska ili neimovinska korist bez obzira na vrijednost, koja se može sankcionirati sukladno propisima kaznenog zakonodavstva, ne priznaje se kao porezno priznat trošak poslovanja. (2) Ministar financija pravilnikom propisuje provedbu ovoga članka u vezi s utvrđivanjem porezne osnovice. 4.1. Kamate na zajmove dioničara i članova društva Članak 8. (NN 148/13) (1) U kamate iz članka 7. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona spadaju i kamate na zajmove koji su primljeni od dioničara odnosno člana društva koji drži najmanje 25% dionica ili udjela u kapitalu ili glasačkih prava u poreznom obvezniku, ako bilo kada u poreznom razdoblju ti zajmovi premaše četverostruku svotu udjela toga dioničara odnosno člana društva u kapitalu ili glasačkom pravu, utvrđenu u odnosu na svotu i razdoblje trajanja zajmova u poreznom razdoblju, osim kamate po kreditima od financijskih organizacija. (2) Zajmovima dioničara, odnosno člana društva, prema stav­ku 1. ovoga članka, smatraju se i zajmovi trećih osoba za koje jamči dioničar odnosno član društva te zajmovi od povezanih osoba. (3) Svota udjela dioničara odnosno člana društva u kapitalu korisnika kredita određuje se za porezno razdoblje kao prosjek uplaćenog kapitala, zadržane dobiti i rezervi, zadnji dan svakog mjeseca poreznog razdoblja. 1. Pravilnik o porezu na dobit 4.2. Vrijednosno usklađenje i otpis potraživanja Članak 9. (NN 148/13, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 114/22, 114/23) (1) Vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge, priznaju se kao rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 60 dana, a ista nisu naplaćena do petnaestog dana prije dana podnošenja porezne prijave. Svote vrijednosnih usklađenja potraživanja od kupaca iskazane u prethodnim poreznim razdobljima kao porezno priznati rashod uključuju se u prihode, ako do trenutka nastupa zastare prava na naplatu nije postupljeno na način propisan u stavku 2. ovoga članka. (2) Vrijednosno usklađenje potraživanja priznaje se ako je potraživanje evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga, pažnjom dobroga gospodarstvenika. (3) Smatra se da su obavljene radnje iz stavka 2. ovoga članka ako su potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak, ako su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom ili ako je postignuta nagodba s dužnikom, koji nije povezana osoba, prema posebnom propisu u slučaju stečaja, arbitraže ili mirenja. (4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, priznaje se otpis potraživanja od nepovezanih osoba, koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom razdoblju ne prelaze 665,00 eura po pojedinom dužniku koji je obveznik poreza na dobit ili poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti. Priznaje se i otpis zastarjelih potraživanja do 40,00 eura od nepovezanih fizičkih osoba čiji dug nije nastao po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti, ako ukupno utvrđeno potraživanje po pojedinoj osobi na zadnji dan poreznog razdoblja ne prelazi taj iznos. (5) Iznimno od stavka 3. ovoga članka i članka 10. stavka 1. ovoga Zakona, porezno priznatim rashodom kreditne institucije smatra se iznos otpisa potraživanja (glavnice i kamate iskazane u prihodima) od nepovezane fizičke ili pravne osobe, a koja su prethodno bila vrijednosno umanjena i rezervirana u skladu s propisima Hrvatske narodne banke. (6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka kreditna institucija se odriče prava naplate otpisanog iznosa potraživanja te o istome dostavlja dužniku i jamcu pisanu izjavu o prestanku njihove obveze u navedenom iznosu otpisa, a iznos otpisane obveze ne smatra se oporezivim prihodom odnosno primitkom i nema utjecaja na druge pragove propisane ovim Zakonom. (7) Kreditna institucija dužna je uz prijavu poreza na dobit dostaviti pregled otpisa izvršenih sukladno stavcima 5. i 6. ovoga članka, u ukupnom iznosu te po pojedinom plasmanu i korisniku kredita. (8) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, porezno priznati rashod je otpis potraživanja iskazanih u prihodima od nepovezane osobe ako porezni obveznik dokaže da troškovi pokretanja određenih postupaka iz stavka 3. ovoga članka premašuju iznos potraživanja ili ako dokaže da je pažnjom dobrog gospodarstvenika pokrenuo određene radnje s ciljem naplate potraživanja pri čemu je utvrdio konačnu nemogućnost naplate otpisanog iznosa potraživanja. (9) Porezno priznatim rashodom smatraju se otpisi potraživanja koji su potvrđeni u skladu s posebnim propisom o stečaju potrošača i posebnim propisom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja. 4.3. Vrijednosno usklađenje zaliha i financijske imovine Članak 10. (1) Rashodi smanjenja vrijednosti zaliha i financijske imovine priznaju se u razdoblju u kojemu je imovina prodana ili na drugi način uporabljena. (2) Rashodi zaliha po osnovi manjkova zaliha priznaju se u visini utvrđenoj odlukom Hrvatske gospodarske komore, odnosno Hrvat­ske obrtničke komore, u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost. Članak 10.a Ako je tijekom poreznog razdoblja fizičkoj osobi isplaćen predujam dobiti, a istekom tog poreznog razdoblja ostvarena dobit nije dostatna za pokriće takvog predujma, tada se nastala razlika smatra primitkom koji se oporezuje u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak. 4.4. Rezerviranja Članak 11. (1) Pri utvrđivanju porezne osnovice ne priznaju se rezerviranja, osim za namjene propisane u ovomu članku. (2) Priznaju se kao rashod rezerviranja za rizike i troškove na temelju zakona ili drugog propisa i rezerviranja koja su uvjetovana ugovorima (rezerviranja za otpremnine, rezerviranja za troš­kove obnavljanja prirodnih bogatstava, rezerviranja za troškove u jamstvenim rokovima i rezerviranja za troškove po započetim sudskim sporovima). (3) Rezerviranja kod banaka za rizike od potencijalnih gubitaka priznaju se kao rashod u obračunanoj svoti, ali najviše do visine koju određuju propisi Hrvatske narodne banke. (4) Rezerviranja kod osiguravajućih društava koja se obvezatno formiraju u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje, priznaju se osiguravajućem društvu kao rashod u obračunanim svotama, ali najviše do visine ili gornje granice u skladu sa zakonom koji uređuje osiguranje. (5) Priznaju se kao rashod rezerviranja za neiskorištene godišnje odmore sukladno računovodstvenim propisima. (6) Ukidanje ili uporaba rezervacija priznaje se na način da se prihodi izuzmu i rashodi priznaju tako da u poreznu osnovicu nisu ponovno uključeni prihodi i rashodi koji su prethodno povećavali ili smanjivali poreznu osnovicu, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (7) Rezerviranja iz stavka 5. ovoga članka obvezno se ukidaju u sljedećem poreznom razdoblju na način propisan stavkom 6. ovoga članka. 4.5. Amortizacija Članak 12. (NN 143/14, 114/22, 114/23) (1) Amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine priznaje se kao rashod u svoti obračunanoj na trošak nabave po linearnoj metodi primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. ovoga članka. (2) Amortizacija se obračunava pojedinačno. (3) Dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju se stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 665,00 eura i vijek trajanja duži od godinu dana. (4) Amortizaciji ne podliježe zemljište, šuma i slična obnov­ljiva prirodna bogatstva, financijska imovina, spomenici kulture te umjetnička djela. (5) Godišnje amortizacijske stope utvrđuju se prema amortizacijskom vijeku za svrhe oporezivanja, za pojedine su grupe dugotrajne imovine: 1. za građevinske objekte i brodove veće od 1000 BRT, (20 godina), 5%, 2. za osnovno stado, osobne automobile (5 godina), 20%, 3. za nematerijalnu imovinu, opremu, vozila, osim za osobne automobile, te za mehanizaciju (4 godine), 25%, 4. za računala, računalnu opremu i programe, mobilne telefone i opremu za računalne mreže (2 godine), 50%, 5. za ostalu nespomenutu imovinu (10 godina), 10%. (6) Godišnje amortizacijske stope iz stavka 5. ovoga članka mogu se podvostručiti. (7) Ako porezni obveznik obračunava amortizaciju u svoti nižoj od porezno dopustive, tako obračunana amortizacija smatra se i porezno priznatim rashodom. (8) Trošak amortizacije predmeta dugotrajne imovine priznaje se u porezni rashod od prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon mjeseca u kojem je dugotrajna imovina stavljena u upotrebu. (9) Trošak amortizacije za prodanu, darovanu, na drugi način otuđenu ili uništenu dugotrajnu imovinu priznaje se u porezni rashod do kraja mjeseca u kojem je dugotrajna imovina bila u upotrebi. (10) Neamortizirani trošak nabave dugotrajne imovine priznaje se u porezni rashod u poreznom razdoblju u kojemu je dugotrajna imovina prodana, darovana, na drugi način otuđena ili uništena. (11) Iznimno od odredbe stavka 10. ovoga članka, ako je trošak nabave iskazan u revaloriziranoj svoti, u porezni rashod priznaje se neamortizirani trošak nabave umanjen za revaloriziranu svotu koja je do trenutka prodaje, darovanja, otuđenja na drugi način i uništenja uključena u prihode. (12) Ne priznaje se kao porezni rashod amortizacija obra­čunana na otpisanu dugotrajnu imovinu. (13) Amortizacija za osobne automobile i druga sredstva za osobni prijevoz priznaje se do 54.000,00 eura troška nabave po jednom sredstvu. Ako trošak nabave premašuje navedenu svotu, amortizacija iznad navedene svote priznaje se samo ako sredstvo služi isključivo za registriranu djelatnost najma ili prijevoza. (14) Dugotrajna se imovina, i nakon što je u cijelosti otpisana, zadržava u evidenciji do trenutka prodaje, darovanja, drugog načina otuđenja ili uništenja. (15) Ne priznaju se rashodi amortizacije za imovinu kojom se ne obavlja djelatnost. (16) Poreznom obvezniku koji u dugotrajnoj imovini ima evidentirana plovila, zrakoplove, apartmane i kuće za odmor priznaje se kao rashod amortizacija takve imovine pod uvjetima: 1. da je porezni obveznik registriran za djelatnost iznajmljivanja i prijevoza plovilima i zrakoplovima, odnosno za djelatnost iznajmljivanja apartmana i kuće za odmor, i 2. da po osnovi korištenja plovila i zrakoplova ostvaruje u poreznom razdoblju prihod najmanje u visini od 7% nabavne vrijednosti takve imovine, i 3. da po osnovi korištenja apartmana i kuće za odmor ostvaruje u poreznom razdoblju prihod najmanje u visini od 5% nabavne vrijednosti takve imovine. (17) Porezni obveznik koji u poreznom razdoblju ne ispuni uvjete iz stavka 16. ovoga članka, dužan je za to porezno razdoblje uvećati poreznu osnovicu za rashod amortizacije takve imovine, te za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine. (18) Poreznom obvezniku čija je imovina iz stavka 16. ovoga članka u prethodnim poreznim razdobljima amortizirana, priznaju se troškovi koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine u skladu s ovim Zakonom, ako isti u poreznom razdoblju ispunjava uvjete iz stavka 16. ovoga članka. Ako porezni obveznik ne ispuni u poreznom razdoblju uvjete iz stavka 16. ovoga članka, istom se uvećava porezna osnovica za sve pripadajuće troškove koji su nastali u svezi s korištenjem takve imovine. (19) Poreznom obvezniku koji koristi imovinu iz stavka 16. ovoga članka na temelju poslovnog najma, priznaju se troškovi najma takve imovine, te troškovi nastali po osnovi korištenja iste imovine u skladu s ovim Zakonom, pod uvjetom da je porezni obveznik u poreznom razdoblju po osnovi korištenja takve imovine ostvario prihod najmanje u visini troškova najma. Ako porezni obveznik ne ispuni u poreznom razdoblju navedeni uvjet, istom se uvećava porezna osnovica za trošak najma takve imovine i pripadajuće troškove nastale po osnovi korištenja takve imovine. (20) U smislu stavka 16. ovoga članka, plovilom se smatra brod ili brodica (jahta) i čamac unutarnje plovidbe koje služi razonodi, športu ili rekreaciji te najmu. (21) U smislu stavka 16. ovoga članka, zrakoplovom se ne smatra zrakoplov koji služi za redoviti i izvanredni zračni prijevoz putnika. (22) Ako porezni obveznik u poslovnim knjigama iskazuje vrijednosno usklađenje dugotrajne imovine navedene u ovom članku, u porezno priznate rashode poreznog razdoblja može se uključiti samo iznos koji bi bio utvrđen primjenom godišnjih amortizacijskih stopa iz stavka 5. ovoga članka. (23) Oporezivim prihodom ne smatra se iznos razlike između ostvarenih bespovratnih novčanih sredstava isplaćenih iz fondova Europske unije i državnog proračuna Republike Hrvatske za provedbu mjere trajne obustave ribolovne aktivnosti ili mjere trajnog ukidanja prava na obavljanje ribolova obalnim mrežama potegačama, malim plivaricama i gospodarskog sakupljanja crvenog koralja uz uništenje plovila ili ribolovnih alata, u skladu s posebnim propisima, i neamortiziranog troška nabave uništenog plovila odnosno ribolovnih alata prema stavku 10. ovoga članka. 5. Porezna osnovica u poslovanju između povezanih osoba rezidenta i nerezidenta Članak 13. (NN 138/20, 151/25) (1) Ako se između povezanih osoba u njihovim poslovnim odnosima ugovore takve cijene ili drugi uvjeti koji se razlikuju od cijena ili drugih uvjeta koji bi se ugovorili između nepovezanih osoba, tada porezni obveznik za iznos dobiti koja bi bila ostvarena, kada bi se radilo o odnosima između nepovezanih osoba, provodi usklađenje. (2) Povezanim osobama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobe kod kojih jedna osoba sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu druge osobe, ili iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva. (3) Pri utvrđivanju i procjeni jesu li poslovni odnosi između povezanih osoba iz stavka 2. ovoga članka ugovoreni po tržišnim cijenama može se koristiti jedna od sljedećih metoda: a) Metoda usporedivih nekontroliranih cijena po kojoj se cijene za prodane proizvode, robu ili usluge u kontroliranim poslovima uspoređuju s onima u nekontroliranim poslovima i usporedivim okolnostima b) Metoda preprodajne cijene po kojoj se utvrđuje cijena po kojoj se roba nabavljena od povezanih osoba prodaje nepovezanim osobama. Tako utvrđena cijena umanjuje se za odgovarajuću bruto trgovačku maržu koja se može postići u postojećim tržišnim uvjetima. Dobiveni ostatak, nakon usklađenja za ostale troškove u vezi s kupnjom proizvoda, je cijena po kojoj je roba mogla biti nabavljena od nepovezanih osoba c) Metoda trošak plus po kojoj se prvo utvrđuju troškovi proizvoda, poluproizvoda ili usluga koje je imala osoba koja je proizvode, poluproizvode ili usluge prodala drugoj povezanoj osobi. Na tako utvrđene troškove dodaje se odgovarajuća brutodobit koja se može postići u postojećim tržišnim uvjetima. Tako dobiveni iznos je cijena po kojoj su proizvodi, poluproizvodi ili usluge mogli biti nabavljeni od nepovezanih osoba d) Transakcijska metoda podjele dobiti identificira relevantnu dobit koja će se podijeliti između povezanih društava iz kontrolirane transakcije ili kontroliranih transakcija koje je prikladno agregirati, a zatim dijeli tu dobit između povezanih društava na gospodarski valjanoj osnovi koja je približna raspodjeli dobiti prema načelu nepristrane transakcije e) Metoda transakcijske netomarže po kojoj se ispituje ostvarena netomarža dobiti u odnosu na odgovarajuću osnovicu, kao što su ukupni troškovi, prihodi od prodaje, imovina ili vlastiti kapital koju jedna osoba ostvaruje u poslovima s jednom ili više povezanih osoba. Tako ostvarena netodobit uspoređuje se s netodobitkom sličnih osoba u sličnim okolnostima f) Osim metoda navedenih u točkama (a) do (e) iz ovoga stavka, porezni obveznik može koristiti i druge metode za određivanje cijena pod uvjetom da te cijene zadovoljavaju načelo nepristrane transakcije. Druge metode koriste se samo ako metode iz točaka (a) do (e) ovoga stavka nisu primjerene činjenicama i okolnostima slučaja. (4) Poslovni odnosi između povezanih osoba priznat će se samo ako porezni obveznik posjeduje i na zahtjev Porezne uprave pruži podatke i informacije o povezanim osobama i poslovnim odnosima s tim osobama, metodama kojima se koristi za utvr­đi­vanje usporedivih tržišnih cijena, razlozima za odabiranje kon­kretnih metoda te načinu na koji se provodi usklađenje. (5) Odredbe ovoga članka odnose se i na povezane osobe iz stavka 2. ovoga članka koje su rezidenti ako jedna od povezanih osoba: 1. ima povlašteni porezni status, odnosno plaća porez na dobit po stopama koje su niže od propisane stope ili je oslobođena od plaćanja poreza na dobit, ili       2. ima u poreznom razdoblju pravo na prijenos poreznog gubitka iz prethodnih poreznih razdoblja. (6) Podrobniju razradu i upute u svezi s primjenom odredaba ovoga članka donosi ministar financija. 1. Pravilnik o porezu na dobit 3. Odluka o objavi kamatne stope na zajmove između povezanih osoba 4. Odluka o objavi kamatne stope na zajmove između povezanih osoba 5.1. Kamate između povezanih osoba Članak 14. (NN 115/16) (1) Pri utvrđivanju prihoda od kamata na dane zajmove kod povezanih osoba obračunava se kamata najmanje do visine kamatne stope koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba u trenutku odobrenja zajma. (2) Pri utvrđivanju rashoda od kamata na primljene zajmove kod povezanih osoba, priznaju se obračunane kamate najviše do visine kamatne stope koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba u trenutku odobrenja zajma. (3) Kamatnu stopu iz stavka 1. i 2. ovoga članka određuje i objavljuje ministar financija, prije početka poreznog razdoblja u kojem će se koristiti, vodeći pritom računa da se radi o kamatnoj stopi koja se ostvaruje u usporedivim okolnostima ili koja bi se ostvarila između nepovezanih osoba. (4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka porezni obveznik može kamatu iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrđivati prema uvjetima i na način propisan člankom 13. ovoga Zakona i pod uvjetom da taj način primjenjuje na sve ugovore. (5) Odredbe ovoga članka odnose se i na povezane osobe iz članka 13. stavka 5. ovoga Zakona. Članak 14.a (NN 151/25) 5.2. Prethodni sporazum o transfernim cijenama (1) Prethodni sporazum o transfernim cijenama i ugovornim odnosima iz članka 13. i 14. ovoga Zakona jest sporazum između poreznog obveznika i Ministarstva financija Porezne uprave te poreznih tijela drugih država u kojima su povezane osobe rezidenti ili posluju preko poslovne jedinice, kojim se za transakcije između povezanih osoba, prije nego što su započele, a u poslovno opravdanim okolnostima i za transakcije koje su već u tijeku, utvrđuje odgovarajući skup kriterija kao što su metode, usporednice, odgovarajuća usklađivanja ili ključne pretpostavke u vezi s budućim događajima, da bi se odredile transferne cijene za te transakcije tijekom određenog vremenskog razdoblja. (2) Prethodni sporazum o transfernim cijenama obvezujući je za poreznog obveznika i za Ministarstvo financija, Poreznu upravu za vrijeme za koje je sklopljen. (3) Troškove sklapanja prethodnog sporazuma o transfernim cijenama u cijelosti snosi porezni obveznik. (4) Način sklapanja, sadržaj, rokove važenja i iznose troškova sklapanja prethodnih sporazuma o transfernim cijenama pravilnikom propisuje ministar financija. 5. Pravilnik o postupku sklapanja prethodnog sporazuma o transfernim cijenama 6. Porezna osnovica poslovnih jedinica nerezidenata Članak 15. (NN 106/18) (1) Porezna osnovica poslovnih jedinica nerezidenata jest dobit utvrđena prema ovom Zakonu koja se može pripisati poslov­noj jedinici u Republici Hrvatskoj. (2) Pri utvrđivanju porezne osnovice, dobit poslovne jedinice mora odgovarati onoj dobiti koju bi ostvarila poslovna jedinica kad bi bila zasebno i nezavisno društvo koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili sličnim okolnostima, te kad bi poslovala potpuno samostalno s društvom čija je poslovna jedinica, pritom uzimajući u obzir obavljene funkcije, imovinu koju koristi te sve rizike koje je preuzela bilo kojim putem. (3) Pri utvrđivanju dobiti poslovne jedinice priznaju se rashodi nastali za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući opće upravne i administrativne rashode, bilo da su nastali u tuzemstvu ili inozemstvu. 7. Promjena metode utvrđivanja porezne osnovice Članak 16. (NN 115/16) (1) Obveznik poreza na dohodak koji postaje obveznikom poreza na dobit mora na prvi dan poreznog razdoblja za koje utvrđuje porez na dobit sastaviti početnu bilancu i nastaviti voditi poslovne knjige prema propisima o računovodstvu. (2) Na kraju prvoga poreznog razdoblja za koje utvrđuje osnovicu poreza na dobit, utvrđena dobit uvećava se (+) i umanjuje se (-) za u nastavku navedene pozicije iz početne bilance: - vrijednost zatečenih zaliha - dani predujmovi za robu i usluge - potraživanja od kupaca za robu i usluge - potraživanja od kupaca za prodane predmete dugotrajne imovine iz popisa dugotrajne imovine - aktivna vremenska razgraničenja - zahtjevi za povrat poreza na promet i istovrsnih poreza - obveze prema dobavljačima za robu i usluge - obveze za primljene predujmove od kupaca za robu i usluge - pasivna vremenska razgraničenja - dugoročna rezerviranja - obveze za porez na promet i istovrsne poreze. (3) Početnu bilancu iz stavka 1. ovoga članka obveznik dostavlja uz prijavu poreza na dobit Poreznoj upravi. (4) Na kraju prvog poreznog razdoblja u kojemu je porezni obveznik izabrao način utvrđivanja porezne osnovice prema članku 5. stavku 7. ovoga Zakona, porezni obveznik je dužan utvrđenu dobit uvećati i umanjiti uz primjenu suprotnog predznaka pozicija iz stavka 2. ovoga članka te uvećati za obveze prema zaposlenima, vodeći se načelom izbjegavanja dvostrukog oporezivanja i načelom izbjegavanja dvostrukog umanjenja porezne osnovice. 8. Porezni gubitak Članak 17. (1) Ako se u postupku utvrđivanja porezne osnovice utvrdi negativna osnovica, porezni obveznik ima porezni gubitak. (2) Porezni gubitak prenosi se i nadoknađuje umanjivanjem porezne osnovice u sljedećih pet godina, ako Zakon ne određuje drukčije. (3) Ako se prenosi pravo za nadoknadu gubitka pri spajanjima, pripajanjima i podjelama na pravne sljednike tijekom poreznog razdoblja, pravo na prijenos gubitka počinje teći u razdoblju u kojemu je pravni sljednik stekao pravo na prijenos gubitka. (4) Pri smanjenju porezne osnovice zbog gubitka iz prethodnih poreznih razdoblja, porezna se osnovica smanjuje najprije za gubitke starijega datuma. (5) Pravnom sljedniku prestaje pravo na prijenos poreznoga gubitka: 1. ako pravni prednik već dva porezna razdoblja prije statusne promjene ne obavlja djelatnosti, ili 2. ako tijekom dva porezna razdoblja od nastanka statusne promjene bitno promijeni djelatnost pravnog prednika. (6) Za iznos iskorištenoga poreznoga gubitka, pravni sljednik je dužan uvećati poreznu osnovicu u poreznom razdoblju u kojem je prestalo pravo na prijenos poreznoga gubitka sukladno stavku 5. ovoga članka. (7) Stavci 5. i 6. ovoga članka primjenjuju se i u slučaju kada se u poreznom razdoblju struktura vlasništva poreznog obveznika promijeni za više od 50% u odnosu na strukturu vlasništva na početku poreznog razdoblja. (8) Stavci 5., 6. i 7. ovoga članka ne primjenjuju se za pravnog sljednika koji bitno promijeni djelatnost zbog očuvanja radnih mjesta ili sanacije poslovanja. 9. Preoblikovanje, likvidacija, stečaj i okončanje poslovanja Članak 18. (NN 121/19, 151/25) (1) Ako se porezni obveznik preoblikuje (mijenja pravni oblik), pri čemu se nastavljaju knjigovodstvene vrijednosti imovine i obveza, promjena ne utječe na oporezivanje. (2) Ako se u slučaju iz stavka 1. ovoga članka ne nastavljaju knjigovodstvene vrijednosti, razlika kapitala koja iz promjene proizlazi smatra se oporezivom dobiti. (3) U slučaju okončanja likvidacije ili drugog postupka kojim porezni obveznik okončava poslovanje sukladno posebnim propisima, porezni obveznik na zadnji dan poreznog razdoblja zatvara poslovne knjige, sastavlja zaključna financijska izvješća i utvrđuje poreznu obvezu. Ako na zadnji dan tog poreznog razdoblja sva imovina nije unovčena, u poreznu osnovicu se uključuju iznosi kao da je imovina unovčena. (4) Imovina se na kraju razdoblja likvidacije ili drugog postupka kojim porezni obveznik okončava poslovanje sukladno posebnim propisima, procjenjuje po tržišnoj vrijednosti. (5) Ako se pri promjeni pravnog oblika ili likvidaciji ili drugom postupku kojim porezni obveznik okončava poslovanje sukladno posebnim propisima iz imovine izuzimaju stvari i prava ili se ta imovina koristi za ulaganja, primjenjuju se odredbe članka 7. ovoga Zakona. (6) U slučaju stečaja, primjenjuju se odredbe stavaka od 3. do 5. ovoga članka. 10. Spajanje, pripajanje i podjela Članak 19. (1) Spajanje je transakcija kojom prestaju, bez postupka likvidacije, jedno ili više društava (u daljnjem tekstu: preneseno društvo) prijenosom sve imovine i obveza na novo društvo (u daljnjem tekstu: društvo preuzimatelj), u skladu s propisima koji uređuju to područje. (2) Pripajanje je transakcija kojom nestaju, bez postupka likvidacije, jedno ili više društava (u daljnjem tekstu: preneseno društvo) prijenosom sve imovine i obveza na drugo postojeće društvo (u daljnjem tekstu: društvo preuzimatelj), u skladu s propisima koji uređuju to područje. (3) Podjela je transakcija koja obuhvaća razdvajanje i odvajanje: 1. pri razdvajanju društva (u daljnjem tekstu: preneseno društvo), društvo nestaje, bez postupka likvidacije, prijenosom sve imovine i obveza na dva ili više novoosnovanih ili postojećih društava (u daljnjem tekstu: društvo preuzimatelj) u skladu s propisima koji uređuju to područje. 2. pri odvajanju društvo (u daljnjem tekstu: preneseno društvo) prenosi jednu ili više djelatnosti na jedno ili više druš­tava koja se osnivaju ili na jedno ili više postojećih društava (u daljnjem tekstu: društvo preuzimatelja), u skladu s propisima koji uređuju to područje. Prijenosom djelatnosti se smatra prijenos cjelokupne imovine i obveza koje se pripisuju dijelu društva koje organizacijski čini zasebno poslovanje. (4) Prava i obveze spojenih, pripojenih ili podijeljenih poreznih obveznika iz poreznopravnog odnosa preuzima pravni sljednik. (5) Porezni obveznici koji se spajaju, pripajaju ili dijele dostav­ljaju Poreznoj upravi financijska izvješća i poreznu prijavu s nadnev­kom koji prethodi nadnevku spajanja, pripajanja ili podjele.                         11. Stjecanje i vrednovanje prava pri spajanju, pripajanju i podjeli Članak 20. (NN 121/19) (1) U slučaju spajanja, pripajanja ili podjele prema članku 19. ovoga Zakona porezni obveznik dužan je prethodno iskazana usklađenja vrijednosti ili procjene imovine uključiti u poreznu osnovicu, osim ako primjenjuje odredbe članka 20.a do 20.r ovoga Zakona. (2) Ako porezni obveznik nema iskazana usklađenja iz stavka 1. ovoga članka te ako sukladno računovodstvenom propisu nije bio dužan, nije izvršio i ne treba izvršiti određena usklađenja vrijednosti, tada postupci iz članka 19. ovoga Zakona nemaju utjecaja na oporezivanje. (3) U slučaju kada nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovoga članka, porezni obveznik dužan je za svrhe oporezivanja procijeniti imovinu i otkriti skrivene pričuve, a razliku, zajedno s već iskazanim pričuvama, uključiti u poreznu osnovicu, osim ako primjenjuje odredbe članaka 20.a do 20.r ovoga Zakona. (4) Odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se na sve obveznike poreza na dobit i neovisno o tome radi li se o jednom ili više prenesenih društava ili društava preuzimatelja. 12. Spajanje, podjela, djelomična podjela, prijenos imovine i zamjena dionica trgovačkih društava iz različitih država članica prema Direktivama 90/434/EEZ i 2005/19/EZ 12.1. Opće odredbe Članak 20.a Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona u primjeni Direktiva Vijeća 90/434/EEZ i 2005/19/EZ, imaju sljedeće značenje: 1. trgovačkim društvom rezidentom države članice EU smatra se društvo koje: 1.1. ima jedan od oblika za koji se primjenjuje zajednički sustav oporezivanja, koji vrijedi za spajanja, podjelu, djelomičnu podjelu, prijenos imovine i zamjenu dionica društava iz različitih država članica EU te za prijenos sjedišta europskog društva (u nastavku: SE) ili europske zadruge (u nastavku: SCE) između država članica, prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit kojeg donosi ministar financija, 1.2. je rezident države članice EU u skladu s pravom te države i ne odnosi se na rezidente izvan EU prema međunarodnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, zaključenih s državama nečlanicama, 1.3. je obveznik jednog od poreza za koji se primjenjuje zajednički sustav oporezivanja koji vrijedi za spajanja, podjelu, djelomičnu podjelu, prijenos imovine i zamjenu dionica društava iz različitih država članica EU te za prijenos sjedišta SE ili SCE između država članica, prema popisu u dodatku koji je sastavni dio Pravilnika o porezu na dobit kojeg donosi ministar financija. Navedeno se ne odnosi na društva koja su oslobođena plaćanja poreza ili imaju mogućnost izbora. 2. spajanje označava poslovnu aktivnost u kojoj: 2.1. jedno ili više društava prestaju s radom bez postupka likvidacije, prenose cjelokupnu imovinu i obveze u drugo postojeće društvo u zamjenu za doznačivanje vrijednosnih papira njihovim dioničarima u odgovarajućem iznosu kapitala drugog društva te ako se obavlja plaćanje u gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira, 2.2. dva ili više društava se gase bez postupka likvidacije, prenose svu imovinu i obveze u društvo koje su osnovali u zamjenu za doznačivanje vrijednosnih papira njihovim dioničarima u odgovarajućem iznosu kapitala novog društva te ako se obavlja plaćanje u gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira, 2.3. se društvo gasi bez postupka likvidacije te prenosi cjelokupnu imovinu i obveze u društvo koje drži sve vrijednosne papire koje predstavljaju njegov kapital, 3. podjela označava poslovnu aktivnost u kojoj se društvo gasi bez postupka likvidacije, a sva imovina i obveze prenose se u dva ili više postojećih društava u zamjenu za proporcionalnu emisiju vrijednosnih papira njezinim dioničarima u odgovarajućem iznosu kapitala drugog društva koje prima imovinu i obveze, te ako se obavlja plaćanje u gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira, 4. djelomična podjela označava poslovnu aktivnost u kojoj društvo, bez da se gasi, prenosi jednu ili više gospodarskih cjelina na jedno ili više postojećih ili novih društava pri čemu najmanje jednu gospodarsku cjelinu ostavlja u društvu koje vrši prijenos u zamjenu za proporcionalnu emisiju vrijednosnih papira koji predstavljaju kapital društava članovima društva, koji stječu imovinu i obveze te ako se obavlja plaćanje u gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira, 5. prijenos imovine označava poslovnu aktivnost u kojoj društvo, bez da se gasi, prenosi, sve ili jednu ili više gospodarskih cjelina, u drugo već osnovano društvo ili u društvo koje osniva u zamjenu za izdavanje ili prijenos vrijednosnih papira koji predstavljaju udjele u kapitalu društva preuzimatelja članovima prenesenog društva, 6. zamjena dionica ili udjela označava poslovnu aktivnost kojom postojeće ili novo društvo (društvo stjecatelj) stječe vrijednosne papire drugog društva u zamjenu za izdavanje ili prijenos vlastitih vrijednosnih papira članovima preuzetog društva u zamjenu za vrijednosne papire koji predstavljaju kapital preuzetog društva, uz uvjet da nakon zamjene vrijednosnih papira društvo stjecatelj stekne ili daljnjim stjecanjem vrijednosnih papira zadrži većinu glasačkih prava u preuzetom društvu, te ako se obavlja plaćanje u gotovini da ne prelazi više od 10% nominalne vrijednosti, ili u nedostatku nominalne vrijednosti, knjigovodstvene vrijednosti tih vrijednosnih papira, 7. preneseno društvo označava društvo koje prenosi svu svoju imovinu i obveze ili prenosi jednu ili više gospodarskih cjelina, 8. društvo preuzimatelj označava društvo koje prima svu imovinu i obveze, ili prima jednu ili više gospodarskih cjelina prenesenog društva, 9. preuzeto društvo označava društvo čiji je kapital steklo drugo društvo zamjenom vrijednosnih papira, 10. društvo stjecatelj označava društvo koje je steklo kapital drugog društva zamjenom vrijednosnih papira, 11. gospodarska cjelina označava svu imovinu i obveze društva koja u poslovno-organizacijskom smislu predstavlja neovisni poslovni subjekt odnosno subjekt sposoban za potpuno samostalno poslovanje vlastitom imovinom, 12. prijenos sjedišta je postupak u kojemu SE ili SCE društvo, bez likvidacije ili osnivanja nove pravne osobe, obavlja prijenos svoga sjedišta iz jedne države članice u drugu državu članicu EU. Članak 20.b (1) Kod spajanja, podjele ili djelomične podjele, provedenih prema članku 20.a – 20.r ovoga Zakona, porezni obveznik mora u poreznom razdoblju is …