Službeni izvorizakon.hr · EUR-Lex
Europaius
Hrvatski
ČeštinaDeutschFrançaisEspañolPolskiItalianoNederlandsÖsterreichBelgiquePortuguêsSvenskaDanskSuomiSlovenčinaIrelandMagyarEestiLietuviųLatviešuSlovenščinaΚύπροςMaltiRomânăΕλληνικάLuxembourgБългарски
Hrvatski

Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti - Zakon.hr

Ukratko

Ovaj Zakon propisuje pravila za odobravanje međunarodne i privremene zaštite, te određuje prava i obveze osoba koje traže ili su dobile takvu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

Što regulira

  • Načela, uvjete i postupak odobrenja međunarodne zaštite (azil i supsidijarna zaštita).
  • Načela, uvjete i postupak odobrenja privremene zaštite.
  • Status, prava i obveze tražitelja međunarodne zaštite, azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom i stranaca pod privremenom zaštitom.
  • Uvjete i postupak poništenja i prestanka azila, supsidijarne i privremene zaštite.

Koga se tiče

  • Državljane trećih zemalja ili osobe bez državljanstva koje traže međunarodnu zaštitu.
  • Osobe kojima je odobren azil, supsidijarna zaštita ili privremena zaštita.

Ključne točke

  • Međunarodna zaštita obuhvaća azil i supsidijarnu zaštitu.
  • Azil se priznaje na temelju odluke nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka 20. ovog Zakona.
  • Supsidijarna zaštita se priznaje na temelju odluke nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka 21. ovog Zakona.
  • Privremena zaštita je hitnog i privremenog karaktera, uvodi se odlukom Vijeća Europske unije o masovnom priljevu raseljenih osoba sukladno članku 78. ovog Zakona.
Tekst zakona
Tekst zakona

Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti - Zakon.hr UPUTE UVJETI CJENIK KONTAKT Zakon.ai Prijava / Registracija Baza je ažurirana 08.06.2026. zaključno sa NN 43/26 EU 2024/2679 × Upozorenje Funkcion

alnost kopiranja je dostupna samo prijavljenim korisnicima. Prijava / Registracija U redu Povezani zakoni Europska unija Ustav Republike Hrvatske Zakon o strancima Zakon o azilu Zakon o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora Zakon o pravu državljana drugih država članica Europske unije u izborima za predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave Zakon o Agenciji za mobilnost i programe Europske unije Zakon o uslugama Zakon o nadzoru robe s dvojnom namjenom Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija Zakon o uspostavi institucionalnog okvira za korištenje strukturnih instrumenata Europske unije u Republici Hrvatskoj Zakon o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske Zakon o provedbi uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti Zakon o provedbi uredbi Europske unije iz područja platnog prometa Zakon o provedbi uredbi Europske unije o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju Zakon o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2014-2020 Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 606.2013 o uzajamnom priznavanju zaštitnih mjera u građanskim stvarima Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 650.2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od

  1. srpnja
  2. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi europske potvrde o Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od
  3. srpnja
  4. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe ( Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2015/757 o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2015/2365 o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka Zakon o provedbi projekata međunarodne institucionalne suradnje Europske unije i projekata tehničke pomoći Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 1286/2014 o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2017/852 Europskog parlamenta i Vijeća od
  5. svibnja
  6. o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008 Zakon o sustavu provedbe programa Europske unije i sustavu provedbe projekata financiranih iz sredstava zajmova i darovnica iz ostalih inozemnih izvora Zakon o uvođenju Europskog društva - Societas Europea (SE) i Europskoga gospodarskoga interesnog udruženja (EGIU) Zakon o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2019/2088 o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga i Uredbe (EU) 2020/852 o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 Zakon o institucionalnom okviru za korištenje fondova Europske unije u Republici Hrvatskoj Opća uredba o zaštiti podataka - Uredba (EU) 2016/679 Zakon o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 2182/2004 o medaljama i žetonima koji nalikuju eurokovanicama Zakon o mjerama ograničavanja Zakon o međunarodnoj razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći Unutarnji poslovi Zakon o osobnom imenu Prekršajni zakon Zakon o sigurnosti prometa na cestama Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda Zakon o osobnom identifikacijskom broju Ustav Republike Hrvatske Zakon o državnim službenicima Zakon o privatnim detektivima Zakon o pravu na pristup informacijama Zakon o strancima Zakon o policijskim poslovima i ovlastima Zakon o kaznenom postupku Zakon o tajnosti podataka Zakon o zaštiti osobnih podataka Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira Zakon o policiji Zakon o privatnoj zaštiti Zakon o suzbijanju zlouporabe droga Zakon o azilu Zakon o javnom okupljanju Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima Zakon o hrvatskom državljanstvu Zakon o osobnoj iskaznici Zakon o putnim ispravama hrvatskih državljana Zakon o nadzoru državne granice Zakon o Zakladi policijske solidarnosti Zakon o sigurnosnim provjerama Zakon o prebivalištu Zakon o nadzoru prometa robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske Zakon o pojednostavljenju razmjene podataka između tijela država članica Europske unije nadležnih za provedbu zakona Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti Zakon o sustavu civilne zaštite Zakon o protuminskom djelovanju Zakon o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja Zakon o sustavu domovinske sigurnosti Zakon o prijenosu i obradi podataka o putnicima u zračnom prometu Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana Zakon o ispitivanju i žigosanju odnosno obilježavanju ručnog vatrenog oružja i municije Zakon o provedbi Uredbe (EU) br. 258/2012 o provedbi članka
  7. Protokola Ujedinjenih naroda o vatrenom oružju, utvrđivanju odobrenja za izvoz vatrenog oružja, mjera za uvoz i provoz vatrenog oružja, njegovih dijelova i komponenata i streljiva Zakon o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji Zakon o obradi biometrijskih podataka Zakon o provedbi Uredbe (EU) 2019/1148 Europskog parlamenta i vijeća od
  8. lipnja
  9. o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva te izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 98/2013 Zakon o kritičnoj infrastrukturi Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštitipročišćeni tekst zakona NN 70/15, 127/17, 33/23, 17/25 na snazi od 11.02.
  10. Uživajte... Preuzmite dokumentu PDF formatu Zanimljivi linkovi PODZAKONSKI PROPISIArhiva:Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti 2023-2025Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti 2018-2023Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti 2015-2017Zakon o azilu 2007-2015Ministarstvo unutarnjih poslovaAgencija Europske unije za azil UNHCR Prvi dio OPĆE ODREDBE Glava I. TEMELJNE ODREDBE Članak
  11. Predmet Zakona Ovim se Zakonom propisuju načela, uvjeti i postupak odobrenja međunarodne zaštite i privremene zaštite, status, prava i obveze tražitelja međunarodne zaštite, azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom, stranaca pod privremenom zaštitom te uvjeti i postupak poništenja i prestanak azila, supsidijarne i privremene zaštite. Članak
  12. (NN 33/23, 17/25)

(1)Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije: – Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od
  1. srpnja
  2. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba, (SL L 212,
  4. 2001.) – Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od
  5. rujna
  6. o pravu na spajanje obitelji, (SL L 251,
  8. 2003.) – Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
  9. prosinca
  10. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite (preinačena), (SL L 337,
  12. 2011.) – Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
  13. lipnja
  14. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena), (SL L 180,
  16. 2013.) – Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
  17. lipnja
  18. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinačena), (SL L 180/96,
  20. 2013.).
(2)Ovim se Zakonom uređuje primjena sljedećih uredbi Europske unije: – Uredba Komisije (EZ) br. 1560/2003 od
  1. rujna
  2. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 222,
  4. 2003.) – Uredba (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od
  5. lipnja
  6. o uspostavi sustava »Eurodac« za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Uredbe (EU) br. 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i o zahtjevima za usporedbu s podacima iz Eurodaca od strane tijela kaznenog progona država članica i Europola u svrhu kaznenog progona te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1077/2011 o osnivanju Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (preinaka), (SL L 180,
  8. 2013.) – Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od
  9. lipnja
  10. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka), (SL L 180,
  12. 2013.) – Provedbena Uredba Komisije (EU) br. 118/2014 od
  13. siječnja
  14. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1560/2003 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 39,
  16. 2014.) ‒ Uredba (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od
  17. prosinca
  18. o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010 (SL L 468,
  20. 2021.) – Uredba (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od
  21. svibnja
  22. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013 (SL L 2024/1351,
  24. 2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1351) – Uredba (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća od
  25. svibnja
  26. o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147 (SL L 2024/1359,
  28. 2024., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/1359).
(3)Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) uspostavlja neposrednu suradnju i razmjenu informacija s Europskom komisijom o provođenju direktiva iz stavka 1. ovoga članka i uredbi iz stavka 2. ovoga članka, sukladno njihovim odredbama o suradnji.
(4)Suradnja i razmjena informacija s Europskom komisijom iz stavka
  1. ovoga članka provodit će se putem obrasca za izvješćivanje koji će ministar nadležan za unutarnje poslove propisati pravilnikom kojim se uređuju obrasci i zbirke podataka u postupku odobrenja međunarodne i privremene zaštite. Članak
  2. Primjena drugih propisa
(1)Odredbe Zakona o strancima na odgovarajući način primjenjuju se na tražitelje međunarodne zaštite, azilante, strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom.
(2)Tražitelj međunarodne zaštite nema pravo podnijeti zahtjev za odobrenje boravka sukladno odredbama Zakona o strancima. Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom nema pravo podnijeti zahtjev za odobrenje privremenog ili autonomnog boravka sukladno odredbama Zakona o strancima. Članak 4. (NN 17/25) Značenje izraza
(1)Pojedini izrazi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:
  1. Međunarodna zaštita obuhvaća azil iz točke
  2. ovoga stavka i supsidijarnu zaštitu iz točke
  3. ovoga stavka.
  4. Azil je status koji se priznaje na temelju odluke nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka
  5. ovoga Zakona.
  6. Supsidijarna zaštita je status koji se priznaje na temelju odluke nadležnog tijela o ispunjenju uvjeta iz članka
  7. ovoga Zakona.
  8. Privremena zaštita je zaštita hitnog i privremenog karaktera koja se uvodi na temelju odluke Vijeća Europske unije o postojanju masovnog priljeva raseljenih osoba sukladno članku
  9. ovoga Zakona.
  10. Tražitelj međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: tražitelj) je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: zahtjev) do izvršnosti odluke o zahtjevu. Iznimno, tražitelj može biti i državljanin države članice Europske unije kada je to propisano odredbama Protokola
  11. Ugovora iz Lisabona.
  12. Azilant je izbjeglica u smislu Konvencije o statusu izbjeglica iz
  13. godine (u daljnjem tekstu: Konvencija iz 1951.) kojoj je priznat azil iz točke
  14. ovoga stavka.
  15. Stranac pod supsidijarnom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je priznata supsidijarna zaštita iz točke
  16. ovoga stavka.
  17. Stranac pod privremenom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je odobrena zaštita iz točke
  18. ovoga stavka.
  19. Stranac u transferu je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je u postupku primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora radi razmatranja njezinog zahtjeva.
  20. Zemlja podrijetla je zemlja čije državljanstvo ima državljanin treće zemlje ili zemlja u kojoj je osoba bez državljanstva imala prethodno uobičajeno boravište. Ako državljanin treće zemlje ima više državljanstava, zemljom podrijetla smatrat će se svaka zemlja čiji je državljanin.
  21. Uobičajeno boravište ima državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva u onom mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da ona u tom mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno.
  22. Namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: namjera) je usmeno ili pismeno izražena volja državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva za podnošenje zahtjeva sukladno članku
  23. ovoga Zakona.
  24. Naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu (u daljnjem tekstu: naknadni zahtjev) je namjera izražena nakon izvršnosti odluke kojom se odlučilo o osnovanosti prethodnog zahtjeva sukladno članku
  25. ovoga Zakona ili odluke kojom je postupak obustavljen sukladno članku
  26. stavku
  27. točki
  28. ovoga Zakona.
  29. Ranjive skupine su osobe lišene poslovne sposobnosti, djeca, djeca bez pratnje, starije i nemoćne osobe, teško bolesne osobe, osobe s invaliditetom, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, osobe s duševnim smetnjama te žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog psihičkog, fizičkog i spolnog nasilja, kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa.
  30. Tražitelj kojem su potrebna posebna postupovna i/ili prihvatna jamstva je tražitelj koji s obzirom na svoje osobne okolnosti nije u potpunosti sposoban ostvarivati prava te izvršavati obveze iz ovoga Zakona bez odgovarajuće potpore.
  31. Dijete je tražitelj, azilant, stranac pod supsidijarnom zaštitom i stranac pod privremenom zaštitom mlađi od 18 godina.
  32. Dijete bez pratnje je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađa od osamnaest godina, koja je ušla u Republiku Hrvatsku bez pratnje odrasle osobe odgovorne za njega u smislu roditeljske skrbi sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske, sve dok se ne stavi pod skrb takve osobe, a uključuje i djecu koja su ostala bez pratnje nakon što su ušla u Republiku Hrvatsku.
  33. Članom obitelji tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom smatra se: – bračni ili izvanbračni drug prema propisima Republike Hrvatske, kao i osobe koje su u zajednici, koja se prema propisima Republike Hrvatske može smatrati životnim partnerstvom ili neformalnim životnim partnerstvom – maloljetno zajedničko dijete bračnih i izvanbračnih drugova; njihovo zajedničko maloljetno posvojeno dijete; maloljetno dijete i maloljetno posvojeno dijete bračnog, izvanbračnog druga ili životnog partnera koji ostvaruje roditeljsku skrb o djetetu – punoljetna nevjenčana djeca tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom koja zbog svog zdravstvenog stanja nisu u mogućnosti brinuti se za svoje potrebe – roditelj ili drugi zakonski zastupnik djeteta – srodnik prvog stupnja u ravnoj uzlaznoj lozi s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu, ako se utvrdi da je ovisan o skrbi tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom.
  34. Prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.
  35. Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila.
  36. Izvršnost odluke o zahtjevu nastupa dostavom odluke tražitelju, ako tužba nije podnesena ili podnesena tužba nema odgodni učinak. Ako podnesena tužba ima odgodni učinak, odluka o zahtjevu postaje izvršna dostavom prvostupanjske presude upravnog suda.
(2)Ostali izrazi koji se koriste u ovome Zakonu imaju jednako značenje kao izrazi definirani uredbama iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona. Članak
  3. Rodna jednakost Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski rod. Članak
  4. Načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non refoulement«)
(1)Zabranjeno je prisilno udaljiti ili na bilo koji način vratiti državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva u zemlju: − u kojoj bi njezin život ili sloboda bili ugroženi zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja ili − u kojoj bi mogla biti podvrgnuta mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili − koja bi ju mogla izručiti drugoj zemlji, čime bi se narušilo načelo iz podstavka 1. i 2. ovoga stavka.
(2)Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, koja ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite ili joj je međunarodna zaštita odobrena, može se prisilno udaljiti ili vratiti u zemlju u kojoj ne bi bilo narušeno načelo iz stavka
  1. ovoga članka, ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili je pravomoćno osuđena za teško kazneno djelo radi kojeg predstavlja opasnost za javni poredak. Članak
  2. (NN 33/23) Predaja i izručenje tražitelja
(1)Postupak odobrenja međunarodne zaštite ne sprječava predaju tražitelja za kojeg je izdan Europski uhidbeni nalog.
(2)Postupak odobrenja međunarodne zaštite ne sprječava izvršenje izručenja tražitelja trećoj zemlji za kojim je raspisana međunarodna potraga, osim ako se izvršnom odlukom o izručenju narušava načelo iz članka 6. ovoga Zakona.
(3)Postupak primopredaje stranca u transferu odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora ima prednost pred izvršenjem izručenja državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva trećoj zemlji koja je raspisala međunarodnu potragu.
(4)Postupak odobrenja međunarodne zaštite sprječava izvršenje izručenja tražitelja za kojim je raspisana međunarodna potraga i za kojeg je donesena izvršna odluka o izručenju zemlji podrijetla do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(5)O činjenici da je namjera izražena, kao i svim drugim okolnostima koje mogu utjecati na ishod izvršenja izručenja u smislu stavaka 2.,
  1. i
  2. ovoga članka, Ministarstvo je dužno bez odgode obavijestiti ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa. Članak
  3. Nezakoniti ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je nezakonito ušla u Republiku Hrvatsku, a došla je izravno s područja na kojem je proganjana u smislu članka
  4. ovoga Zakona ili je izložena ozbiljnoj nepravdi u smislu članka
  5. ovoga Zakona, neće se kazniti zbog nezakonitog ulaska ili boravka ako bez odgode izrazi namjeru te opravda razloge nezakonitog ulaska ili boravka. Članak
  6. Načelo cjelovitosti obitelji Prilikom provedbe odredbi ovoga Zakona osigurat će se primjena načela cjelovitosti obitelji sukladno Povelji Europske unije o temeljnim pravima, Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, odnosno Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Članak
  7. (NN 33/23, 17/25) Načelo najboljeg interesa djeteta
(1)Prilikom provedbe odredbi ovoga Zakona postupat će se u skladu s načelom najboljeg interesa djeteta.
(2)Najbolji interes djeteta procjenjuje se uzimajući u obzir: − dobrobit i društveni razvoj djeteta te njegovo podrijetlo − zaštitu i sigurnost djeteta, osobito ako postoji mogućnost da je žrtva trgovanja ljudima − mišljenje djeteta ovisno o njegovoj dobi i zrelosti − mogućnost spajanja s obitelji i slično.
(3)Poseban skrbnik djeteta bez pratnje poduzet će, što je prije moguće nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili zahtjeva za privremenu zaštitu, sve potrebne radnje radi pronalaska članova obitelji i spajanja djeteta s obitelji, ako je to u njegovu interesu, uključujući kontaktiranje i suradnju s mjerodavnim ministarstvima, drugim državnim i inozemnim tijelima te nevladinim organizacijama.
(4)Poseban skrbnik dužan je poštivati načelo povjerljivosti u prikupljanju, obradi i razmjeni informacija o djetetu i članovima obitelji kako se ne bi ugrozila njihova sigurnost.
(5)Djetetu se tijekom postupka međunarodne zaštite ili privremene zaštite osigurava pristup rekreacijskim aktivnostima, uključujući igru i rekreacijske aktivnosti primjerene njegovoj dobi te aktivnostima na otvorenom. Članak 11. Suradnja s Uredom Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice
(1)Ministarstvo i upravni sud surađuju s Uredom Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (u daljnjem tekstu: UNHCR) o pitanjima koja se odnose na tražitelje, azilante, strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom.
(2)Ministarstvo će na zahtjev Ureda UNHCR-a dostaviti podatke o:
  1. tražiteljima, azilantima, strancima pod supsidijarnom zaštitom i strancima pod privremenom zaštitom u Republici Hrvatskoj
  2. primjeni Konvencije iz
  3. i ostalih međunarodnih dokumenata koji se odnose na izbjeglice i
  4. zakonima te ostalim propisima iz područja međunarodne zaštite koji se primjenjuju ili su u izradi.
(3)Ministarstvo će, na temelju suglasnosti tražitelja, omogućiti UNHCR-u pristup podacima o konkretnom zahtjevu, tijeku postupka i donesenoj odluci. Članak 12. Isključenje javnosti
(1)U postupku odobrenja međunarodne zaštite javnost je isključena.
(2)Iznimno od stavka
  1. ovoga članka, na saslušanju može sudjelovati predstavnik UNHCR-a ili druge organizacije koja se bavi zaštitom ljudskih prava, odnosno prava izbjeglica, ako se tome ne protivi tražitelj. Članak
  2. Prevoditelji
(1)Ministarstvo će sklopiti ugovor s prevoditeljem ako je:
  1. ocjenjeno da dobro poznaje hrvatski jezik u pismu i govoru
  2. ocjenjeno da dobro poznaje jezik za koji se angažira
  3. utvrđeno da ne postoji okolnost koja predstavlja zapreku za prijem u državnu službu sukladno propisima koji reguliraju prijem u državnu službu
  4. utvrđeno da ne postoji sigurnosna zapreka nakon provedene temeljne sigurnosne provjere sukladno propisima koji reguliraju sigurnosne provjere.
(2)Prevoditelj iz stavka 1. ovoga članka tijekom postupka mora biti pouzdan, nepristran te prevoditi istinito i točno.
(3)Prevoditelj iz stavka
  1. ovoga članka dužan je postupati sukladno propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka, osobito ne smije otkrivati podatke iz članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona.
(4)Lista prevoditelja objavljuje se na službenim mrežnim stranicama Ministarstva.
(5)Ako iz objektivnih razloga nije moguće osigurati prevoditelja za određeni jezik, Ministarstvo će zatražiti pomoć druge države članice Europskoga gospodarskog prostora.
(6)Visina plaćanja usluge prevođenja iz stavka 5. ovoga članka odredit će se izravnom pogodbom sukladno propisu kojim se uređuje javna nabava.
(7)Usluge prevođenja moguće je pružati putem telekomunikacijskih ili audiovizualnih elektroničkih uređaja. Članak 14. Jezik i pismo u postupku
(1)Postupak odobrenja međunarodne zaštite vodi se na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
(2)Ako tražitelj ne razumije hrvatski jezik, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(3)Ako je moguće, tražitelju će se po službenoj dužnosti osigurati prevoditelj istog spola radi osiguranja cjelovitog obrazlaganja zahtjeva ili drugih opravdanih razloga.
(4)Tražitelj je dužan surađivati s prevoditeljem, osim ako se ocjeni da bi ta suradnja mogla negativno utjecati na cjelovito obrazlaganje njegovog zahtjeva.
(5)U slučaju iz stavka 4. ovoga članka ako tražitelj ocjeni da bi suradnja s prevoditeljem mogla negativno utjecati na cjelovito obrazlaganje njegova zahtjeva te odbije surađivati s prevoditeljem, obavijestit će o tome Ministarstvo navodeći pri tome obrazložene razloge zbog kojih odbija surađivati s prevoditeljem.
(6)Ministarstvo će obrazložene razloge odbijanja suradnje s prevoditeljem razmotriti te će o svojoj odluci obavijestiti tražitelja usmeno na zapisnik. Ako Ministarstvo ocjeni da tražitelj neopravdano odbija surađivati s osiguranim prevoditeljem, smatrat će se da ne želi iznijeti informacije kojima se utvrđuje ispunjava li uvjete iz članaka 20. i 21. ovoga Zakona.
(7)Tražitelj je dužan dostaviti prijevod strane isprave na koju se poziva za dokaz svojih navoda, a koju je preveo prevoditelj iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona. Ako tražitelj ne želi koristiti usluge prevoditelja iz članka
  3. stavka
  4. ovoga Zakona, dužan je dostaviti ovjereni prijevod.
(8)Ako tražitelj ne raspolaže dovoljnim novčanim sredstvima, prijevod strane isprave za koju se slobodnom ocjenom dostupnih informacija utvrdi da je isprava od utjecaja na odluku o zahtjevu osigurat će Ministarstvo. Članak 15. Posebna postupovna i prihvatna jamstva
(1)Posebnim postupovnim i prihvatnim jamstvima pruža se odgovarajuća potpora tražiteljima s obzirom na njihove osobne okolnosti, među ostalim, dob, spol, spolno opredjeljenje, rodni identitet, invalidnost, teške bolesti, mentalno zdravlje ili posljedice mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, radi ostvarivanja prava i obveza iz ovoga Zakona.
(2)Postupak prepoznavanja osobnih okolnosti tražitelja iz stavka 1. ovoga članka kontinuirano provode za to osposobljeni policijski službenici, djelatnici Ministarstva i drugih nadležnih tijela od izražene namjere do uručenja odluke o zahtjevu.
(3)Odredbe članaka
  1. i
  2. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve tražitelja kojima su potrebna posebna postupovna jamstva, osobito na žrtve mučenja, silovanja ili drugog teškog oblika psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, ako se ne može pružiti odgovarajuća potpora. Članak
  3. Djeca
(1)Namjeru za dijete izražava zakonski zastupnik.
(2)Zahtjev djeteta obuhvaćen je zahtjevom njegovog zakonskog zastupnika.
(3)Dijete starije od 16 godina koje je u braku može samostalno sudjelovati u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Članak 17. (NN 33/23) Djeca bez pratnje
(1)Djetetu bez pratnje, koji izrazi namjeru sukladno članku 33. ovoga Zakona, tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi, odmah, imenuje posebnog skrbnika obučenog za rad s djecom koji nije u sukobu interesa s djetetom.
(2)Dijete bez pratnje mora biti odmah obaviješteno o imenovanju posebnog skrbnika.
(3)Iznimno od stavka 1. ovoga članka, djetetu bez pratnje starijem od 16 godina koji je u braku neće se imenovati posebni skrbnik.
(4)Dijete bez pratnje podnosi zahtjev osobno u nazočnosti posebnog skrbnika.
(5)Iznimno od stavka 4. ovoga članka, zahtjev u ime djeteta bez pratnje može podnijeti njegov posebni skrbnik ako u postupku povratka ocjeni da mu je potrebna međunarodna zaštita s obzirom na njegove osobne okolnosti.
(6)Postupak povodom zahtjeva djeteta bez pratnje vodi službena osoba Ministarstva obučena za rad s djecom.
(7)Posebni skrbnik dužan je pravodobno pripremiti dijete bez pratnje za saslušanje te mu pružiti informacije o značenju i posljedicama saslušanja na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati. Troškove prevođenja snosi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.
(8)Dijete bez pratnje dužno je osobno sudjelovati na saslušanju u nazočnosti posebnog skrbnika.
(9)Zahtjev djeteta bez pratnje ima prednost u rješavanju.
(10)Odredbe članka
  1. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve djeteta bez pratnje, osim u slučajevima propisanim člankom
  2. stavkom
  3. točkama 5.,
  4. i
  5. ovoga Zakona.
(11)Odredbe članka
  1. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve djece bez pratnje. Članak
  2. Procjena starosne dobi djeteta bez pratnje
(1)Ako se u postupku odobrenja međunarodne zaštite sumnja u starosnu dob djeteta bez pratnje, pristupit će se postupku procjene starosne dobi.
(2)Procjena starosne dobi provodi se na temelju dostupnih podataka o djetetu, uključujući stručna mišljenja osoba uključenih u rad s djecom. Ako su dostupni podaci nedovoljni, provest će se medicinsko ispitivanje uz prethodnu pisanu suglasnost djeteta i posebnog skrbnika.
(3)Medicinsko ispitivanje provodi se liječničkim pregledom, rendgenom zuba, i/ili šake, uz puno poštivanje dostojanstva djeteta bez pratnje.
(4)Dijete bez pratnje pismeno će se obavijestiti na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati, o načinu pregleda i njegovim mogućim posljedicama na zdravlje, posljedicama rezultata medicinskog ispitivanja na zahtjev, kao i posljedicama neopravdanog uskraćivanja suglasnosti iz stavka 5. ovoga članka.
(5)U slučaju neopravdanog uskraćivanja suglasnosti iz stavka
  1. ovoga članka dijete bez pratnje smatrat će se punoljetnim tražiteljem. Zahtjev ne može biti odbijen isključivo na temelju činjenice da nije dana suglasnost za provedbu medicinskog ispitivanja sukladno stavku
  2. ovoga članka.
(6)Tijekom medicinskog ispitivanja djetetu bez pratnje, koje ne razumije hrvatski jezik, osigurat će se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(7)Troškove medicinskog ispitivanja snosi Ministarstvo.
(8)Ako se nakon nalaza i mišljenja o provedenom medicinskom ispitivanju i dalje sumnja u starosnu dob djeteta, primijenit će se institut blagodati sumnje sukladno članku 29. ovoga Zakona. Članak 19. Prikupljanje i razmjena podataka
(1)Ministarstvo i upravni sud mogu, radi provođenja odredaba ovoga Zakona, zatražiti osobne i druge podatke od tražitelja.
(2)Ministarstvo i upravni sud mogu i bez suglasnosti tražitelja prikupljati podatke iz stavka
  1. ovoga članka od tijela javne vlasti te pravnih i fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj ako je to:
  2. u interesu tražitelja
  3. zakonom ili drugim propisom dopušteno ili
  4. potrebno radi provjere podataka o tražitelju.
(3)Tijela i osobe iz stavka 2. ovoga članka, koje raspolažu podacima o tražitelju, dužni su ih dati na zahtjev nadležnih tijela.
(4)Ministarstvo i upravni sud neće prikupljati podatke o tražitelju od zemlje njegovog podrijetla ako bi prikupljanje takvih podataka moglo ugroziti fizički integritet tražitelja i članova njegove obitelji koji su zajedno s njim podnijeli zahtjev, odnosno slobodu i sigurnost članova obitelji koji žive u zemlji podrijetla.
(5)Osobni i drugi podaci prikupljeni tijekom postupka odobrenja međunarodne zaštite, osobito činjenica da je zahtjev podnesen, predstavljaju službeno neobjavljive podatke te se ne smiju dostaviti zemlji podrijetla tražitelja, azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom ili drugim tijelima koja ne sudjeluju u postupku.
(6)Iznimno od stavka
  1. ovoga članka, podaci o imenu i prezimenu, datumu rođenja, spolu, državljanstvu, članovima obitelji, ispravama koje je izdala zemlja podrijetla, zadnjoj adresi u zemlji podrijetla te otisci prstiju i fotografije mogu se dostaviti:
  2. zemlji podrijetla ili trećoj zemlji za državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva čiji je zahtjev odbijen izvršnom odlukom pod uvjetom da ga ta zemlja pristane prihvatiti ili
  3. tijelima treće zemlje radi provedbe Konvencije iz 1951.
(7)Prikupljanje, obrada i čuvanje podataka iz ovoga članka provodi se sukladno propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
(8)Podaci o tražitelju mogu se razmjenjivati s državama članicama Europskoga gospodarskog prostora. Glava I.a AKT STRATEŠKOG PLANIRANJA ZA PROVEDBU SUSTAVA UPRAVLJANJA AZILOM I MIGRACIJAMA Članak 19.a (NN 17/25) Akt strateškog planiranja
(1)Akt strateškog planiranja za provedbu sustava upravljanja azilom i migracijama je srednjoročni akt strateškog planiranja kojim se utvrđuju posebni ciljevi i mjere politike, temeljeni na relevant­nim nacionalnim, višesektorskim i sektorskim strategijama, radi uspostave strateškog pristupa i osiguranja kapaciteta za djelotvornu provedbu sustava upravljanja azilom i migracijama.
(2)Akt strateškog planiranja iz stavka
  1. ovoga članka donosi se i sadržava elemente u skladu s člankom
  2. Uredbe (EU) 2024/1351 i člankom
  3. Uredbe (EU) 2024/1359.
(3)Akt strateškog planiranja iz stavka
  1. ovoga članka, na prijedlog Ministarstva, donosi Vlada Republike Hrvatske. Glava II. UVJETI ZA ODOBRENJE MEĐUNARODNE ZAŠTITE Članak
  2. Azil Azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Članak
  3. Supsidijarna zaštita
(1)Supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
(2)Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Članak
  1. Razlozi proganjanja Razlozi proganjanja iz članka
  2. ovoga Zakona procjenjuju se s obzirom na sadržaj sljedećih pojmova:
  3. Rasa posebno uključuje boju kože, podrijetlo te pripadnost određenoj etničkoj skupini.
  4. Vjera posebno uključuje teistička, neteistička i ateistička uvjerenja, sudjelovanje ili nesudjelovanje u privatnim ili javnim formalnim vjerskim obredima, samostalno ili u zajednici s drugima, druge vjerske obrede ili izražavanje vjere, ili oblike osobnog ili zajedničkog ponašanja koji se temelje na vjerskom uvjerenju ili iz njega proizlaze.
  5. Nacionalnost posebno uključuje pripadnost skupini koja je određena po svom kulturnom, etničkom ili jezičnom identitetu, zajedničkom zemljopisnom ili političkom podrijetlu ili odnosom sa stanovništvom neke druge zemlje, a može obuhvatiti i državljanstvo.
  6. Političko mišljenje posebno uključuje mišljenje, stajalište ili uvjerenje o stvarima povezanim s mogućim progoniteljima iz članka
  7. ovoga Zakona te njihove politike ili metode, bez obzira je li tražitelj postupao po tom mišljenju, stajalištu ili uvjerenju.
  8. Određena društvena skupina posebno uključuje članove koji imaju zajedničke urođene osobine ili zajedničko podrijetlo koje se ne može izmijeniti, odnosno karakteristike ili uvjerenja, u toj mjeri značajna za njihov identitet ili svijest da se te osobe ne smije prisiliti da ih se odreknu, a ta skupina ima poseban identitet u zemlji podrijetla jer ju društvo koje ju okružuje smatra različitom. Ovisno o okolnostima u zemlji podrijetla, određena društvena skupina može označavati i skupinu koja se temelji na zajedničkim karakteristikama spolnog opredjeljenja. Spolnim opredjeljenjem ne mogu se smatrati djela koja se smatraju kaznenim djelima sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske. Značajke vezane za spol, uključujući rodni identitet, moraju se uzeti u obzir za potrebe određivanja pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili utvrđivanja osobina takve skupine. Članak
  9. Djela proganjanja
(1)Djela koja se smatraju proganjanjem sukladno članku
  1. ovoga Zakona moraju biti:
  2. dovoljno ozbiljna po svojoj prirodi ili ponavljanju da predstavljaju ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava, osobito prava koja ne mogu biti ograničena prema članku
  3. stavku
  4. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ili
  5. skup različitih mjera, uključujući i kršenje ljudskih prava, koje su dovoljno ozbiljne da u cjelini mogu utjecati na pojedinca na način iz točke
  6. ovoga stavka.
(2)Djela proganjanja iz stavka
  1. ovoga članka, među ostalim, mogu biti:
  2. fizičko ili psihičko nasilje, uključujući i spolno nasilje
  3. zakonske, administrativne, policijske i/ili sudske mjere koje su diskriminirajuće ili se provode na diskriminirajući način
  4. sudski progon ili kažnjavanje koje je nerazmjerno ili diskriminirajuće
  5. uskraćivanje sudske pomoći što dovodi do nerazmjernih ili diskriminirajućih kazni
  6. sudski progon ili kažnjavanje radi odbijanja obavljanja vojne službe prilikom sukoba, kada bi obavljanje vojne službe uključivalo kaznena djela ili radnje koje potpadaju pod razloge isključenja navedene u člancima
  7. i
  8. ovoga Zakona
  9. djela koja su po svojoj prirodi specifično vezana uz spol ili djecu.
(3)Između razloga i djela proganjanja i/ili nepostojanja zaštite protiv tih djela mora postojati povezanost.
(4)Prilikom procjene strahuje li tražitelj osnovano od proganjanja, nije važno posjeduje li tražitelj stvarno rasne, vjerske, nacionalne, društvene ili političke karakteristike koje izazivaju proganjanje ako mu počinitelj proganjanja pripisuje takve karakteristike. Članak 24. Načelo »sur place«
(1)Osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde može se temeljiti na:
  1. događajima koji su se dogodili nakon što je tražitelj napustio zemlju podrijetla
  2. aktivnostima tražitelja nakon što je napustio zemlju podrijetla, osobito kada se utvrdi da predstavljaju izražavanje i nastavak uvjerenja i/ili orijentacije koje je imao u zemlji podrijetla.
(2)Ako tražitelj podnese naknadni zahtjev, osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde ne može se temeljiti isključivo na okolnostima koje je tražitelj uzrokovao kako bi ispunio uvjete za odobrenje međunarodne zaštite. Članak
  1. Počinitelji proganjanja ili ozbiljne nepravde Proganjanje iz članka
  2. i ozbiljnu nepravdu iz članka
  3. ovoga Zakona mogu provoditi:
  4. državna tijela
  5. stranke ili organizacije koje kontroliraju državu ili značajan dio državnog područja
  6. nedržavni subjekti, ako se dokaže da državna tijela ili stranke, odnosno organizacije koje kontroliraju značajan dio državnog područja, uključujući i međunarodne organizacije, nisu u mogućnosti ili ne žele pružiti zaštitu od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde. Članak
  7. Pružatelji zaštite u zemlji podrijetla
(1)Zaštitu od proganjanja i trpljenja ozbiljne nepravde u zemlji podrijetla u smislu članka
  1. i članka
  2. ovoga Zakona, pod uvjetom da su u mogućnosti i žele, pružaju:
  3. državna tijela ili
  4. stranke te nacionalne ili međunarodne organizacije koje kontroliraju državu ili značajan dio državnog područja.
(2)Prilikom procjene kontroliraju li stranke, nacionalne ili međunarodne organizacije značajan dio državnog područja osobito će se uzeti u obzir podaci službenih smjernica Europske unije.
(3)Zaštita iz stavka
  1. ovoga članka podrazumijeva postojanje učinkovitog pravnog sustava za otkrivanje, progon i kažnjavanje djela koja predstavljaju proganjanje ili ozbiljnu nepravdu, kao i mogućnost ostvarivanja takve zaštite radi potpunog otklanjanja razloga na kojima tražitelj temelji svoj strah od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde. Članak
  2. Unutarnje preseljenje
(1)Procjenjujući osnovanost zahtjeva utvrđuje se i mogućnost unutarnjeg preseljenja tražitelja u određeni dio zemlje podrijetla gdje on:
  1. nema osnovani strah od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde ili
  2. može dobiti učinkovitu zaštitu od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde.
(2)Unutarnje preseljenje tražitelja iz stavka
  1. ovoga članka moguće je ako:
  2. do tog dijela zemlje može putovati na siguran i zakonit način
  3. će mu tamo biti dozvoljen ulazak i
  4. se može razumno očekivati da se u tom dijelu zemlje nastani. Članak
  5. (NN 33/23) Procjena činjenica i okolnosti
(1)Tražitelj je dužan surađivati s Ministarstvom te priložiti svu raspoloživu dokumentaciju i iznijeti točne i istinite podatke koji se odnose na identitet, dob, državljanstvo, obitelj, zemlju i adresu prethodnog boravišta, prijašnje zahtjeve, pravce putovanja, identifikacijske i putne isprave i razloge traženja zaštite.
(2)Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo je dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir:
  1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku
  2. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde
  3. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Agencija Europske unije za azil (u daljnjem tekstu: EUAA) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava
  4. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnu nepravdu
  5. jesu li aktivnosti tražitelja, otkako je napustio zemlju podrijetla, bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li te aktivnosti izložiti tražitelja proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu zemlju
  6. može li tražitelj dobiti zaštitu zemlje čije bi državljanstvo mogao dokazati.
(3)Činjenica da je tražitelj već bio izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, odnosno prijetnjama takvim proganjanjem ili nepravdom je ozbiljan pokazatelj postojanja osnovanog straha od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde, osim ako postoje opravdani razlozi za vjerovanje da se takvo proganjanje ili ozbiljna nepravda neće ponoviti.
(4)Ministarstvo može, uz pristanak tražitelja, organizirati medicinsko vještačenje radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde sukladno zakonu kojim se uređuje opći upravni postupak, a troškove medicinskog vještačenja snosi Ministarstvo.
(5)Kada Ministarstvo ocijeni da medicinsko vještačenje radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde nije potrebno, tražitelj će biti obaviješten pisanim putem ili usmeno na zapisnik ako je nepismen, da ga može organizirati na vlastitu inicijativu i o vlastitom trošku. Članak
  1. Blagodat sumnje Iskaz tražitelja smatrat će se vjerodostojnim u dijelu u kojem određena činjenica ili okolnost nije potkrijepljena dokazima ako:
  2. je utvrđena opća vjerodostojnost iskaza tražitelja
  3. je tražitelj uložio istinski napor da potkrijepi dokazima svoj zahtjev
  4. su svi relevantni elementi koji su mu na raspolaganju podneseni uz zadovoljavajuće objašnjenje glede nedostataka ostalih relevantnih elemenata
  5. je utvrđeno da su izjave tražitelja dosljedne i uvjerljive te da nisu u suprotnosti s dostupnim specifičnim i općim informacijama koje su relevantne za odlučivanje o zahtjevu i
  6. je tražitelj zatražio međunarodnu zaštitu što je moguće prije ili je opravdao razlog zašto nije tako postupio. Članak
  7. Isključenje azila
(1)Azil se neće priznati tražitelju koji ispunjava uvjete iz članka
  1. ovoga Zakona ako:
  2. uživa zaštitu ili prima pomoć tijela ili agencija Ujedinjenih naroda, osim UNHCR-a
  3. već ima odobren boravak u zemlji koja mu na temelju tog boravka priznaje ista prava i obveze kao državljanima te zemlje
  4. postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju: – zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog odredbama međunarodnih akata – teškog nepolitičkog kaznenog djela izvan Republike Hrvatske, a prije njegovog dolaska u Republiku Hrvatsku, uključujući i osobito okrutna postupanja, čak i ako su počinjena s navodnim političkim ciljem – djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda, kao što je istaknuto u Preambuli i člancima
  5. i
  6. Povelje Ujedinjenih naroda.
(2)Ako zaštita ili pomoć iz stavka
  1. točke
  2. ovoga članka prestane iz bilo kojeg razloga na koji tražitelj nije imao utjecaja, a njegov položaj nije konačno riješen u skladu s odgovarajućim rezolucijama koje je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda, priznat će mu se azil. Članak
  3. Isključenje supsidijarne zaštite
(1)Supsidijarna zaštita neće se priznati tražitelju koji ispunjava uvjete iz članka
  1. ovoga Zakona ako:
  2. postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da je počinio, poticao ili na drugi način sudjelovao u izvršenju: − zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti utvrđenog odredbama međunarodnih akata − teškog kaznenog djela − djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda, kao što je istaknuto u Preambuli i članku
  3. i
  4. Povelje Ujedinjenih naroda
  5. predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske.
(2)Teškim kaznenim djelom, u smislu stavka
  1. točke
  2. podstavka
  3. ovoga članka, smatra se kazneno djelo za koje se prema zakonodavstvu Republike Hrvatske može izreći kazna zatvora u trajanju od pet godina ili teža kazna. Glava III. POSTUPOVNE ODREDBE I. Odjeljak Radnje u postupku Članak
  4. Nadležna tijela
(1)Ministarstvo odlučuje o zahtjevu.
(2)Protiv odluke Ministarstva može se pokrenuti upravni spor pred upravnim sudom. Članak 33. (NN 33/23) Izražavanje namjere
(1)Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva može izraziti namjeru prilikom obavljanja granične kontrole na graničnom prijelazu.
(2)Ako se državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva već nalazi na području Republike Hrvatske, namjeru izražava u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji i prihvatnom centru za strance.
(3)Iznimno od stavka 2. ovoga članka namjera se može izraziti u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: Prihvatilište) u izvanrednim okolnostima radi omogućavanja pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite.
(4)Ako državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva ne može iz opravdanih razloga izraziti namjeru sukladno stavcima
  1. i
  2. ovoga članka, tijelo pred kojim je namjera izražena dužna je o tome obavijestiti Ministarstvo u roku od tri dana od izražene namjere.
(5)U svrhu utvrđivanja identiteta tražitelj stariji od 14 godina dužan je podvrgnuti se uzimanju otisaka prstiju i fotografiranju.
(6)U slučaju privremene nemogućnosti uzimanja otisaka prstiju zbog medicinskih ili drugih razloga koji nisu namjerno prouzročeni djelovanjem tražitelja, tražitelj je dužan dati otiske prstiju u što kraćem roku po prestanku razloga zbog kojih ranije nije bilo moguće uzeti otiske prstiju.
(7)Tražitelju koji bez opravdanog razloga ne postupa sukladno stavcima
  1. i
  2. ovoga članka, policijski službenici uzet će otiske prstiju bez privole.
(8)Policijski službenici dužni su neposredno nakon izražene namjere uzeti otiske prstiju tražitelju i fotografirati ga, utvrditi identitet, način dolaska u Republiku Hrvatsku, pravac putovanja od zemlje podrijetla do Republike Hrvatske te osobne okolnosti bitne za procjenu prihvatnih i postupovnih jamstava iz članka 15. ovoga Zakona, o čemu su dužni bez odgode odmah obavijestiti Ministarstvo.
(9)Ako policijski službenici zbog opravdanih razloga nisu u mogućnosti obaviti poslove iz stavka 8. ovoga članka, iznimno će ih obaviti službenici Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite u Prihvatilištu.
(10)Tijela iz stavaka 1.,
  1. i
  2. ovoga članka registrirat će tražitelja u evidencijama Ministarstva, najkasnije u roku od tri radna dana od dana kada je namjera izražena. Ako je namjera izražena sukladno stavku
  3. ovoga članka, Prihvatilište će registrirati tražitelja u evidencijama Ministarstva u roku od šest radnih dana od kada je izražena namjera.
(11)Tijelo koje je izvršilo registraciju sukladno stavku
  1. ovoga članka izdaje potvrdu o registraciji tražitelja u evidencijama Ministarstva te će prema potrebi odrediti rok u kojem se tražitelj mora javiti u Prihvatilište radi podnošenja zahtjeva. Članak
  2. Zahtjev za međunarodnu zaštitu
(1)Zahtjev se neposredno podnosi Prihvatilištu usmeno na zapisnik, a iznimno u pisanom obliku, čime započinje postupak odobrenja međunarodne zaštite.
(2)Tražitelju će se omogućiti da podnese zahtjev u Prihvatilištu u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 15 dana od registracije statusa u evidencijama Ministarstva.
(3)Iznimno od stavka 1. ovoga članka tražitelju će se omogućiti podnošenje zahtjeva izvan Prihvatilišta u odgovarajućem roku, ovisno o njegovim osobnim okolnostima.
(4)Prilikom podnošenja zahtjeva na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o saslušanju iz članka 35. ovoga Zakona. Članak 35. (NN 33/23) Saslušanje
(1)Službena osoba Ministarstva će što je prije moguće provesti ispitni postupak i omogućiti tražitelju izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite.
(2)Tražitelj je dužan za vrijeme saslušanja dati vjerodostojna i uvjerljiva obrazloženja razloga na kojima temelji svoj zahtjev te priložiti sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev i istinito odgovarati na sva pitanja koja su mu postavljena.
(3)Tražitelj je dužan osobno prisustvovati i sudjelovati na saslušanju bez obzira ima li zakonskog zastupnika, posebnog skrbnika i/ili opunomoćenika.
(4)Saslušanje tražitelja provest će se i u odsustvu uredno pozvanog opunomoćenika koji nije opravdao svoju odsutnost.
(5)Ako je moguće, tražitelju će se po službenoj dužnosti osigurati da saslušanje provodi službena osoba istog spola kada je to nužno radi osiguranja cjelovitog obrazlaganja zahtjeva ili drugih opravdanih razloga.
(6)Tražitelj je dužan navesti i obrazložiti razloge zbog kojih odbija surađivati s osiguranom službenom osobom, a koje će Ministarstvo razmotriti te ga obavijestiti usmeno na zapisnik o svojoj odluci.
(7)Službena osoba Ministarstva može saslušati tražitelja više puta radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
(8)Saslušanje se može izostaviti kad:
  1. se na temelju dostupnih dokaza može donijeti odluka kojom se odobrava međunarodna zaštita
  2. tražitelj nije sposoban ili nije u mogućnosti sudjelovati na saslušanju zbog trajnih okolnosti na koje sam ne može utjecati
  3. se ocjenjuje dopuštenost naknadnog zahtjeva sukladno članku
  4. ovoga Zakona.
(9)Ako se saslušanje izostavi, sukladno stavku
  1. točki
  2. ovoga članka, tražitelju ili članu njegove obitelji omogućit će se podnošenje dokaza i davanje izjava bitnih za odlučivanje o zahtjevu.
(10)Saslušanje se može održati i uz pomoć audiovizualnih elektroničkih uređaja.
(11)O saslušanju se sastavlja zapisnik sukladno zakonu kojim se uređuje opći upravni postupak.
(12)Saslušanje i usmene izjave dane na zapisnik mogu biti snimljene o čemu se prethodno obavještava tražitelj.
(13)Snimke ili transkripti snimljenih saslušanja i usmenih izjava čine, uz zapisnik o saslušanju, sastavni dio spisa tražitelja. Članak 36. Dostava
(1)Dostava odluke o zahtjevu obavlja se osobno tražitelju na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(2)Ako Ministarstvu nije poznato gdje se tražitelj nalazi, a nema zakonskog zastupnika ili opunomoćenika za primanje pismena, dostava će se izvršiti oglašavanjem pismena na oglasnoj ploči Prihvatilišta.
(3)Dostava se smatra izvršenom istekom osmog dana od dana oglašavanja pismena na oglasnoj ploči. Članak 37. Povratak
(1)Odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučit će se i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.
(2)Prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka iz stavka
  1. ovoga članka prednost će se dati dragovoljnom odlasku, osim ako je zahtjev odbijen kao očito neosnovan sukladno članku
  2. stavku
  3. točki
  4. ovoga Zakona ili je naknadni zahtjev odbačen kao nedopušten sukladno članku
  5. stavku
  6. ovoga Zakona. II. Odjeljak Redovni postupak Članak
  7. Odlučivanje o osnovanosti zahtjeva
(1)Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom:
  1. odobrava zahtjev te priznaje azil ako tražitelj ispunjava uvjete iz članka
  2. ovoga Zakona
  3. odobrava zahtjev u dijelu kojim se priznaje supsidijarna zaštita ako tražitelj ispunjava uvjete iz članka
  4. ovoga Zakona
  5. odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka
  6. i
  7. ovoga Zakona
  8. odbija zahtjev ako su ispunjeni uvjeti za isključenje, sukladno člancima
  9. i
  10. ovoga Zakona
  11. odbija zahtjev kao očito neosnovan ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka
  12. i
  13. ovoga Zakona te postoje okolnosti iz članka
  14. stavka
  15. ovoga Zakona.
(2)Zahtjev koji se može odobriti temeljem utvrđenog činjeničnog stanja ima prednost u rješavanju.
(3)Protiv odluke iz stavka
  1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku
  2. ovoga Zakona. Članak
  3. Obustava postupka
(1)Postupak odobrenja međunarodne zaštite obustavit će se ako tražitelj odustane od zahtjeva.
(2)Smatra se da je tražitelj odustao od zahtjeva ako:
  1. se ne pojavi u Prihvatilištu ili izbjegava podnošenje zahtjeva, a to ne opravda u roku od dva dana od roka koji mu je određen za dolazak u Prihvatilište, odnosno za podnošenje zahtjeva
  2. se ne odazove pozivu na saslušanje, a svoj izostanak ne opravda u roku od dva dana od zakazanog saslušanja
  3. napusti boravište duže od dva dana bez suglasnosti Prihvatilišta ili
  4. odustane od zahtjeva.
(3)U slučaju iz stavka
  1. točke
  2. ovoga članka, Ministarstvo će po službenoj dužnosti pokrenuti postupak te donijeti odluku o obustavi.
(4)Iznimno od stavka
  1. ovoga članka Ministarstvo može u slučaju iz stavka
  2. točke
  3. i
  4. ovoga članka odbiti zahtjev tražitelja ako na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti može ocijeniti da nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje međunarodne zaštite.
(5)Protiv odluke o obustavi postupka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku
  1. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Članak
  2. (NN 33/23) Rokovi
(1)Ministarstvo će donijeti odluku o zahtjevu najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja urednog zahtjeva ili dopuštenog urednog naknadnog zahtjeva.
(2)Rok iz stavka 1. ovoga članka računa se od dana kada je utvrđena odgovornost Republike Hrvatske za razmatranje zahtjeva, odnosno od dana primopredaje tražitelja na teritoriju Republike Hrvatske.
(3)Iznimno od stavaka
  1. i
  2. ovoga članka, rok se može produžiti za još devet mjeseci ako:
  3. zahtjev uključuje složena činjenična i/ili pravna pitanja
  4. veliki broj državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva istodobno zatraži međunarodnu zaštitu
  5. tražitelj svojim postupanjima koji su suprotni obvezama iz članka
  6. stavka
  7. ovoga Zakona utječe na produljenje roka.
(4)Iznimno od stavka 3. ovoga članka, rok se može produžiti za još tri mjeseca isključivo radi osiguravanja cjelovitog razmatranja zahtjeva.
(5)Ako se odluka ne može donijeti u roku iz stavka 1. ovoga članka, tražitelja će se o tome pismeno obavijestiti te će mu se na njegov zahtjev pružiti informacija o razlozima nepoštivanja spomenutog roka i o roku u kojem može očekivati odluku.
(6)Ako je opravdano očekivati da se odluka o zahtjevu neće donijeti u rokovima iz stavaka
  1. do
  2. ovoga članka zbog privremeno nesigurnog stanja u zemlji podrijetla, Ministarstvo će:
  3. najmanje svakih šest mjeseci provjeravati stanje u zemlji podrijetla i
  4. obavijestiti tražitelja i Europsku komisiju u razumnom roku o razlozima nedonošenja odluke.
(7)U slučaju iz stavka
  1. ovoga članka odluka se mora donijeti najkasnije u roku od 21 mjesec od dana podnošenja zahtjeva. III. Odjeljak Posebni postupci Članak
  2. Ubrzani postupak
(1)Ministarstvo donosi odluku u ubrzanom postupku najkasnije u roku od dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili dopuštenog naknadnog zahtjeva ako provodeći cjelokupan postupak sukladno odredbama odjeljka I. glave III. ovoga Zakona utvrdi da je:
  1. tražitelj iznio samo one podatke koji nisu važni za procjenu osnovanosti zahtjeva
  2. tražitelj svjesno doveo u zabludu Ministarstvo iznoseći lažne podatke ili predočivši nevjerodostojne dokumente, odnosno nepružajući bitne podatke ili prikrivajući dokumente koji bi mogli negativno utjecati na odluku
  3. tražitelj vjerojatno sa zlom namjerom postupao ili uništio isprave za utvrđivanje identiteta i/ili državljanstva, u svrhu pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu
  4. tražitelj iznio nedosljedne, kontradiktorne, očito netočne ili neuvjerljive izjave suprotne provjerenim podacima o državi podrijetla, koje čine njegov zahtjev nevjerodostojnim
  5. naknadni zahtjev dopušten sukladno članku
  6. stavku
  7. ovoga Zakona
  8. tražitelj već duže boravio na području Republike Hrvatske i bez opravdanog razloga nije prije izrazio namjeru
  9. tražitelj izrazio namjeru s očitom namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke koja bi imala kao posljedicu njegovo prisilno udaljenje iz Republike Hrvatske
  10. tražitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske
  11. moguće primijeniti institut sigurne zemlje podrijetla, sukladno članku
  12. ovoga Zakona
  13. tražitelj odbio dati otiske prstiju sukladno članku
  14. stavku
  15. ovoga Zakona.
(2)Tražitelja će se obavijestiti da se o njegovom zahtjevu odlučuje u ubrzanom postupku.
(3)Rok iz stavka
  1. ovoga članka računa se sukladno članku
  2. stavku
  3. ovoga Zakona.
(4)Ako se odluka ne može donijeti u roku iz stavka 1. ovoga članka, o zahtjevu će se odlučivati u redovnom postupku sukladno odredbama iz odjeljka II. ovoga Zakona.
(5)Protiv odluke donesene u ubrzanom postupku nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku
  1. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Članak
  2. Postupanje na granici ili u tranzitnom prostoru
(1)Postupak odobrenja međunarodne zaštite povodom izražene namjere ili naknadnog zahtjeva na graničnom prijelazu, odnosno u tranzitnom prostoru zračne, morske luke ili luke unutarnjih voda, provest će se na graničnom prijelazu ili tranzitnom prostoru provodeći cjelokupan postupak i poštujući osnovna načela iz glave I., odnosno odjeljka I. glave III. ovoga Zakona ako se: − tražitelju osiguraju materijalni uvjeti prihvata iz članka 55. ovoga Zakona i − zahtjev, odnosno naknadni zahtjev može odbiti kao očito neosnovan sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona ili odbaciti sukladno članku 43. ovoga Zakona.
(2)Organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te koje na temelju ugovora s Ministarstvom pružaju pravno savjetovanje iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona, osigurat će se učinkovit pristup graničnim prijelazima, odnosno tranzitnom prostoru zračne, morske luke ili luke unutarnjih voda.
(3)Opunomoćeniku ili predstavniku organizacije koja se bavi zaštitom prava izbjeglica, osim UNHCR-a, može se privremeno ograničiti pristup tražitelju kada je to prijeko potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.
(4)Ministarstvo će donijeti odluku o zahtjevu u postupku na granici ili tranzitnom prostoru najkasnije u roku od 28 dana od dana podnošenja zahtjeva.
(5)Ako se u roku iz stavka 4. ovoga članka ne donese odluka, tražitelju će se dopustiti ulazak u Republiku Hrvatsku radi provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite.
(6)Protiv odluke iz stavka
  1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku
  2. ovoga Zakona u roku od pet dana od dana dostave odluke. Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Presudu o tužbi upravni sud donosi u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta. Članak
  3. Odbacivanje zahtjeva ili naknadnog zahtjeva
(1)Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje zahtjev ako je:
  1. tražitelju odobrena međunarodna zaštita u drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora
  2. tražitelju odobrena međunarodna zaštita u trećoj državi čija prava i dalje uživa, uključujući i jamstva koja proizlaze iz članka
  3. ovoga Zakona, pod uvjetom da će biti ponovo prihvaćen u toj državi
  4. moguće primijeniti institut sigurne treće zemlje, sukladno članku
  5. ovoga Zakona
  6. moguće primijeniti institut europske sigurne treće zemlje, sukladno članku
  7. ovoga Zakona
  8. utvrđena odgovornost druge države članice Europskoga gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva
  9. zahtjev podnio državljanin države članice Europske unije.
(2)Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.
(3)Protiv odluke o odbacivanju zahtjeva ili naknadnog zahtjeva nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku
  1. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Članak
  2. (NN 33/23) Sigurna zemlja podrijetla
(1)Sigurnom zemljom podrijetla smatra se ona zemlja za koju se na temelju pravnog stanja, primjene propisa, kao i općih političkih okolnosti utvrdi da u njoj općenito i dosljedno ne postoje djela proganjanja iz članka
  1. ovoga Zakona niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona, što se utvrđuje na temelju podataka o:
  4. relevantnim zakonima i propisima zemlje, kao i načinima na koji se primjenjuju
  5. poštivanju prava i sloboda zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, osobito članka
  6. stavka
  7. Europske konvencije, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima te Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv torture i drugih okrutnih, nečovječnih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja
  8. poštivanju načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (»non-refoulement«)
  9. primjeni učinkovitog pravnog lijeka.
(2)Podaci iz stavka 1. ovoga članka prikupljaju se iz različitih mjerodavnih izvora, osobito od drugih država članica Europskoga gospodarskog prostora, EUAA-e, UNHCR-a, Vijeća Europe te drugih relevantnih međunarodnih organizacija.
(3)Ministar nadležan za unutarnje poslove uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za vanjske poslove donosi odluku kojom utvrđuje listu sigurnih zemalja podrijetla o čemu se obavještava Europska komisija.
(4)Ministarstvo će redovito provjeravati i prema potrebi revidirati listu sigurnih zemalja podrijetla, uzimajući u obzir odredbu stavka 1. ovoga članka, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za vanjske poslove, o čemu se obavještava Europska komisija.
(5)Jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu instituta sigurne zemlje podrijetla utvrđuje se za svaki zahtjev zasebno. Zemlja navedena na listi sigurnih zemalja podrijetla može se smatrati sigurnom zemljom podrijetla u konkretnom slučaju samo ako je tražitelj:
  1. državljanin te zemlje ili je u toj zemlji imao prethodno boravište kao osoba bez državljanstva i
  2. nije vjerodostojno obrazložio zašto se ta zemlja podrijetla za njega ne može smatrati sigurnom zemljom podrijetla.
(6)Tražitelj će biti pravodobno obaviješten o primjeni odredbe stavka
  1. ovoga članka kako bi mu se omogućilo osporavanje primjene instituta sigurne zemlje podrijetla s obzirom na specifičnosti njegovih osobnih okolnosti. Članak
  2. Sigurna treća zemlja
(1)Sigurna treća zemlja je zemlja u kojoj je tražitelj siguran od proganjanja iz članka
  1. ili rizika trpljenja ozbiljne nepravde iz članka
  2. ovoga Zakona te u kojoj uživa povlastice koje proizlaze iz članka
  3. ovoga Zakona i postoji mogućnosti pristupa učinkovitom postupku odobrenja zaštite sukladno Konvenciji iz 1951.
(2)Jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu instituta sigurne treće zemlje utvrđuje se za svaki zahtjev zasebno procjenjujući ispunjava li neka zemlja uvjete iz stavka 1. ovoga članka te postoji li veza između te zemlje i tražitelja na temelju koje se može razumno očekivati da u njoj zatraži međunarodnu zaštitu, uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti njegovog zahtjeva.
(3)Tražitelj će biti pravodobno obaviješten o primjeni instituta sigurne treće zemlje, kako bi mu se omogućilo osporavanje u odnosu na stavke 1. i 2. ovoga članka s obzirom na specifičnosti njegovih osobnih okolnosti.
(4)Ministarstvo će tražitelju čiji je zahtjev odbačen sukladno članku
  1. stavku
  2. točki
  3. ovoga Zakona izdati potvrdu na jeziku sigurne treće zemlje kojom se obavještavaju nadležna državna tijela te zemlje da se u Republici Hrvatskoj nije razmatrala osnovanost njegovog zahtjeva.
(5)Ako sigurna treća zemlja odbije prihvatiti stranca, o osnovanosti zahtjeva će se odlučivati sukladno odredbama ovoga Zakona.
(6)Ministarstvo će redovito obavještavati Europsku komisiju o zemljama na koje je primijenjen institut sigurne treće zemlje. Članak 46. Europska sigurna treća zemlja
(1)Europska sigurna treća zemlja je zemlja koja je ratificirala i primjenjuje odredbe Konvencije iz 1951. i Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući standarde o učinkovitom pravnom lijeku, te je uspostavila učinkovit postupak odobrenja zaštite sukladno Konvenciji iz 1951.
(2)Jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu instituta europske sigurne treće zemlje utvrđuje se za svaki zahtjev zasebno procjenjujući ispunjava li neka zemlja uvjete iz stavka 1. ovoga članka.
(3)Zahtjev tražitelja, koji je nezakonito ušao na teritorij Republike Hrvatske iz europske sigurne treće zemlje, odbacit će se sukladno članku
  1. stavku
  2. točki
  3. ovoga Zakona, uzimajući u obzir poštivanje načela iz članka
  4. ovoga Zakona te posebne okolnosti humanitarnog ili političkog karaktera, kao i pravila međunarodnog javnog prava.
(4)Tražitelj će biti pravodobno obaviješten o primjeni instituta europske sigurne treće zemlje kako bi mu se omogućilo osporavanje u odnosu na stavak 1. ovoga članka, s obzirom na njegove osobne okolnosti.
(5)Ministarstvo će tražitelju, čiji zahtjev je odbačen sukladno članku
  1. stavku
  2. točki
  3. ovoga Zakona, izdati potvrdu na jeziku europske sigurne treće zemlje kojom se obavještavaju državna tijela te zemlje da se u Republici Hrvatskoj nije razmatrala osnovanost konkretnog zahtjeva.
(6)Ministarstvo će redovito obavještavati Europsku komisiju o zemljama na koje je primijenjen institut europske sigurne treće zemlje. Članak 47. Naknadni zahtjev
(1)Naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji:
  1. zahtjev odbijen sukladno članku
  2. ovoga Zakona ili
  3. postupak obustavljen sukladno članku
  4. stavku
  5. točki
  6. ovoga Zakona.
(2)Obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje se u Prihvatilištu neposredno u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena. Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja.
(3)Naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
(4)Dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
(5)Ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti.
(6)Naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.
(7)Naknadni zahtjev stranca u transferu razmatrat će se u odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora, a naknadni zahtjev podnesen u Republici Hrvatskoj odbacit će se kao nedopušten. Članak 48. (NN 33/23, 17/25) Preseljenje, humanitarni prihvat i godišnja pričuva za solidarnost
(1)Odluku i program preseljenja ili humanitarnog prihvata državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva koji ispunjavaju uvjete za privremenu zaštitu ili odobrenje međunarodne zaštite iz trećih zemalja donosi Vlada Republike Hrvatske, na zajednički prijedlog Ministarstva i ministarstva nadležnog za vanjske i europske poslove.
(2)Odluku o vrsti, načinima i uvjetima primjene mjera solidarnosti iz članka
  1. stavka
  2. Uredbe (EU) 2024/1351 radi primjene načela solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti donosi Vlada Republike Hrvatske na zajednički prijedlog Ministarstva i ministarstva nadležnog za vanjske i europske poslove.
(3)Državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva koja bude preseljena sukladno stavku
  1. ovoga članka ili premještena sukladno stavku
  2. ovoga članka priznat će se privremena zaštita odnosno azil ili supsidijarna zaštita.
  3. Odluka o premještanju i preseljenju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koje ispunjavaju uvjete za odobrenje međunarodne zaštite IV. Odjeljak Prestanak i poništenje Članak
  4. Prestanak međunarodne zaštite
(1)Azil će prestati ako:
  1. azilant dobrovoljno prihvati zaštitu zemlje svog državljanstva
  2. azilant stekne državljanstvo zemlje čiju zaštitu može uživati
  3. se azilant dobrovoljno vrati i nastani u zemlji koju je napustio ili izvan koje je boravio zbog straha od proganjanja
  4. prestanu okolnosti u zemlji podrijetla azilanta na osnovi kojih je odobrena međunarodna zaštita
  5. azilant dobrovoljno ponovno stekne državljanstvo zemlje podrijetla koje je prethodno izgubio.
(2)Supsidijarna zaštita će prestati ako okolnosti na temelju kojih je priznata prestanu postojati ili se promijene do te mjere da daljnja zaštita više nije potrebna.
(3)Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.
(4)Ministarstvo će nakon što utvrdi da su okolnosti vezano za prestanak međunarodne zaštite iz stavka
  1. točke
  2. i stavka
  3. ovoga članka bitne i stalne prirode o tome, pisanim putem, obavijestiti azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom te mu omogućiti da se izjasni usmeno na zapisnik.
(5)Ministarstvo donosi odluku o ukidanju rješenja kojim je odobrena međunarodna zaštita.
(6)Protiv odluke iz stavka
  1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku
  2. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(7)Međunarodna zaštita prestaje po sili zakona:
  1. kad azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom stekne hrvatsko državljanstvo
  2. smrću azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom. Članak
  3. (NN 33/23) Poništenje međunarodne zaštite
(1)Međunarodna zaštita poništit će se ako:
  1. se naknadno utvrdi postojanje razloga za isključenje iz članaka
  2. ili
  3. ovoga Zakona
  4. se utvrdi da je status priznat na temelju pogrešno iznesenih ili izostavljenih činjenica, lažnim prikazivanjem bitnih činjenica i okolnosti, korištenjem nevjerodostojnih isprava i drugih dokumenata, a što je bilo odlučujuće za odobrenje međunarodne zaštite
  5. osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske.
(2)Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavka 1. ovoga članka.
(3)Ministarstvo će nakon što utvrdi da su nastupile okolnosti vezano za poništenje međunarodne zaštite iz stavka 1. ovoga članka, pisanim putem, obavijestiti azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom o razlozima za poništenje te mu omogućiti da se o tim okolnostima izjasni usmeno na zapisnik.
(4)Ministarstvo donosi odluku o poništenju rješenja kojim je odobrena međunarodna zaštita.
(5)Protiv odluke iz stavka
  1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku
  2. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(6)Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, na koju se primjenjuje stavak
  1. točka
  2. ovoga članka dok se nalazi u Republici Hrvatskoj, uživa prava sukladno Konvenciji iz 1951., osobito u odnosu na zabranu diskriminacije, slobodu vjeroispovijesti, pristup sudovima, obrazovanje, nekažnjavanje nezakonitog ulaska ili boravka, prisilno udaljenje i poštivanje načela »non-refoulement«. V. Odjeljak Pravni lijek Članak
  3. (NN 127/17) Postupak pred upravnim sudom
(1)Tužba podnesena upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju:
  1. odbijanja zahtjeva u ubrzanom postupku sukladno članku
  2. ovoga Zakona
  3. odbacivanja zahtjeva sukladno članku
  4. stavku
  5. točkama
  6. i
  7. ovoga Zakona
  8. odbacivanja naknadnog zahtjeva sukladno članku
  9. stavku
  10. ovoga Zakona
  11. odlučivanja o ograničenju slobode kretanja tražitelja, sukladno članku
  12. stavku
  13. ovoga Zakona
  14. odlučivanja na pravu na novčanu pomoć sukladno članku
  15. stavku
  16. ovoga Zakona
  17. ograničavanja ili uskraćivanju materijalnih prava, sukladno članku
  18. stavcima
  19. i
  20. ovoga Zakona
  21. uskraćivanja odobrenja iz članka
  22. stavka
  23. ovoga Zakona
  24. odbijanja zahtjeva sukladno članku
  25. stavku
  26. ovoga Zakona
  27. odlučivanja o pravu na smještaj sukladno članku
  28. stavcima 3.,
  29. i
  30. ovoga Zakona
  31. usvajanja zahtjeva i priznavanja prava na međunarodnu zaštitu sukladno članku
  32. stavku
  33. točkama
  34. i
  35. ovoga Zakona.
(2)Tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, sukladno propisima kojima se uređuju upravni sporovi, osim u slučaju iz članka
  1. stavka
  2. točke
  3. ovoga Zakona. Ministarstvo će dostaviti spis predmeta najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta radi odlučivanja o zahtjevu za odgodnim učinkom. Upravni sud odlučuje o zahtjevu za odgodnim učinkom tužbe u roku od osam dana od dana dostave spisa predmeta.
(3)Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Glava IV. PRAVA I OBVEZE TRAŽITELJA Članak 52. (NN 33/23) Prava i obveze
(1)Tražitelj ima pravo na:
  1. boravak
  2. slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj
  3. osiguranje odgovarajućih materijalnih uvjeta prihvata
  4. zdravstvenu zaštitu
  5. osnovno i srednje obrazovanje
  6. informacije, pravno savjetovanje i besplatnu pravnu pomoć
  7. slobodu vjeroispovijesti
  8. rad i
  9. isprave sukladno članku
  10. ovoga Zakona.
(2)U ostvarivanju prava iz stavka 1. ovoga članka uzet će se u obzir potrebe tražitelja kojima su potrebna posebna postupovna i/ili prihvatna jamstva.
(3)Tražitelj je dužan:
  1. poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
  2. surađivati s državnim tijelima Republike Hrvatske te postupati po njihovim mjerama i uputama
  3. podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta te zemlje ili regije podrijetla, uključujući analizu jezika i dijalekta uz mogućnost korištenja programskih tehnologija, uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva
  4. podvrgnuti se zdravstvenom pregledu
  5. poštivati Kućni red Prihvatilišta
  6. pojaviti se u Prihvatilištu u roku koji mu je određen
  7. odazvati se pozivu Ministarstva za saslušanje te surađivati tijekom cijelog postupka odobrenja međunarodne zaštite
  8. ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite
  9. javiti promjenu boravišta Ministarstvu u roku od dva dana od dana promjene
  10. pridržavati se uputa i mjera Ministarstva o ograničenju slobode kretanja.
(4)Tražitelj koji nema pravo na boravak sukladno članku 53. ovoga Zakona ne ostvaruje prava iz ovoga članka, osim prava na besplatnu pravnu pomoć.
(5)Stranac u transferu ima prava i obveze iz ovoga članka do izvršenja primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.
(6)Ako nije moguće utvrditi identitet i zemlju podrijetla sukladno stavku
  1. točki
  2. ovoga članka, tražitelj je dužan podvrgnuti se pregledu, koji može uključivati pretragu predmeta i nosača podataka kao što su računala te drugih elektroničkih i mobilnih uređaja koje ima kod sebe, u svrhu utvrđivanja identiteta i države podrijetla.
(7)Pregled tražitelja iz stavka
  1. točke
  2. ovoga članka provodi osoba istoga spola uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva te fizičkog i psihičkog integriteta.
(8)Pretraga iz stavka
  1. ovoga članka provodi se uz pisanu suglasnost tražitelja uz puno poštivanje zaštite osobnih podataka, a u slučaju uskraćivanja suglasnosti, smatrat će se da tražitelj ne surađuje s Ministarstvom, sukladno članku
  2. stavku
  3. ovoga Zakona. Članak
  4. Pravo na boravak
(1)Tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(2)Ako je tražitelj podnio tužbu koja sadržava zahtjev za odgodnim učinkom sukladno članku
  1. stavku
  2. ovoga Zakona, ima pravo na boravak do dostave presude o odgodnom učinku.
(3)Ako tražitelj podnese naknadni zahtjev s namjerom da odgodi ili spriječi izvršenje odluke o prisilnom udaljenju Republike Hrvatske, a koji je odbačen kao nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona, ima pravo na boravak do izvršnosti odluke o naknadnom zahtjevu.
(4)Tražitelj koji podnese novi naknadni zahtjev nakon što je o ranijem naknadnom zahtjevu već donesena odluka sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona, nema pravo na boravak u Republici Hrvatskoj.
(5)Tražitelj koji se nalazi u postupku predaje ili izručenja sukladno članku
  1. stavcima
  2. i
  3. ovoga Zakona nema pravo na boravak u Republici Hrvatskoj.
(6)Članovi obitelji, koji su došli zajedno s tražiteljem, imaju pravo na boravak sukladno stavku 1. ovoga članka.
(7)Stranac u transferu ima pravo na boravak do izvršenja transfera u drugu državu članicu Europskoga gospodarskog prostora. Članak 54. (NN 33/23) Sloboda kretanja tražitelja
(1)Tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.
(2)Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:
  1. radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega
  2. radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva
  3. radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske
  4. radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama
  5. radi sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine
  6. zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite
  7. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.
(3)Strancu u transferu može se ograničiti sloboda kretanja samo u svrhu osiguranja provedbe primopredaje drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora ako se ocijeni da postoji rizik od bijega.
(4)Rizik od bijega procjenjuje se na temeljeu svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.
(5)Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
  1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta
  2. zabrana kretanja izvan određenog područja
  3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme
  4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata
  5. smještaj u prihvatni centar za strance.
(6)Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
(7)Pripadniku ranjive skupine može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance ako se individualnom procjenom utvrdi da takav smještaj odgovara njegovim osobnim okolnostima i potrebama, osobito zdravstvenom stanju.
(8)Djetetu bez pratnje može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance odvojeno od odraslih osoba u što kraćem trajanju ako se individualnom procjenom utvrdi da je takav smještaj nužan.
(9)Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.
(10)U slučaju iz stavka
  1. ovoga članka mjere se izriču do provedbe transfera, najduže šest tjedana od utvrđene odgovornosti druge države članice Europskoga gospodarskog prostora. Ako je pokrenut upravni spor, rok od šest tjedana računa se od izvršnosti odluke o odbacivanju sukladno članku
  2. stavku
  3. točki
  4. ovoga Zakona.
(11)Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.
(12)Protiv odluke iz stavka
  1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku
  2. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavit će spis predmeta upravnom sudu u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Odluku o tužbi upravni sud će donijeti nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta.
(13)Ograničenje kretanja, u razumnim vremenskim razmacima, razmatra nadležni upravni sud po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražitelja, posebno kada ograničenje kretanja traje dulje od mjesec dana te u slučaju promjene ili nastupanja novih okolnosti koje mogu utjecati na zakonitost ograničenja kretanja tražitelja.
(14)Ako nadležni upravni sud utvrdi da rješenje o ograničenju slobode kretanja nije zakonito, Ministarstvo je dužno postupiti po izrečenoj presudi i tražitelja odmah pustiti na slobodu. Članak 55. Materijalni uvjeti prihvata
(1)Materijalni uvjeti prihvata su: smještaj u Prihvatilištu, hrana i odjeća osigurana u naravi, naknada troškova javnog prijevoza za potrebe postupka odobrenja međunarodne zaštite te novčana pomoć.
(2)Načine i uvjete ostvarivanja materijalnih uvjeta prihvata određuje Ministarstvo, a o pravu na novčanu pomoć odlučuje Prihvatilište.
(3)Visinu novčane pomoći određuje ministar odlukom.
(4)Tražitelj može o svom trošku boraviti na bilo kojoj adresi u Republici Hrvatskoj uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(5)Materijalni uvjeti prihvata mogu se ograničiti ili uskratiti ako tražitelj:
  1. ne boravi u Prihvatilištu u kojem mu je određen smještaj
  2. izbiva izvan Prihvatilišta protivno uvjetima iz članka
  3. stavka
  4. ovoga Zakona
  5. posjeduje sredstva koja mu omogućavaju odgovarajući životni standard
  6. krši odredbe Kućnog reda Prihvatilišta.
(6)Prihvatilište na temelju individualne procijene donosi odluku kojom se ograničavaju ili uskraćuju neki od materijalnih uvjeta prihvata iz stavka
  1. ovoga članka, razmjerno svrsi koja se želi postići, uzimajući u obzir članak
  2. stavak
  3. ovoga Zakona i očuvanje dostojanstvenog životnog standarda tražitelja.
(7)Ako prestanu okolnosti iz stavka
  1. točaka
  2. i
  3. ovoga članka, Prihvatilište donosi odluku kojom u cijelosti ili djelomično ukida odluku iz stavka
  4. ovoga članka.
(8)Protiv odluke iz stavaka 2.,
  1. i
  2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku
  3. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(9)Ministarstvo ima pravo zahtijevati povrat troškova smještaja, uključujući i nastalu materijalnu štetu u slučaju propisanom stavkom 5. točkama 3. i 4. ovoga članka. Članak 56. (NN 33/23) Prihvatilište za tražitelje
(1)Prihvatilište je ustrojstvena jedinica Ministarstva.
(2)UNHCR, Hrvatski crveni križ i druge organizacije koje se bave zaštitom prava izbjeglica ili humanitarnim radom mogu u Prihvatilištu provoditi odgojne, obrazovne i slične programe te pružati druge oblike pomoći, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(3)Tražiteljima smještenim u Prihvatilište osigurat će se prikladan prostor za susrete i komunikaciju s članovima obitelji i rođacima, pravnim ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugih nacionalnih, međunarodnih i nevladinih organizacija i tijela.
(4)Pristup tražiteljima iz stavka 3. ovoga članka privremeno se može ograničiti zbog ozbiljnih zdravstvenih ili sigurnosnih razloga.
(5)Tražiteljima smještenim u Prihvatilištu osigurat će se materijalni uvjeti prihvata.
(6)Prilikom smještaja tražitelja u Prihvatilištu posebno će se voditi računa o spolu, dobi, položaju ranjivih skupina, tražiteljima s posebnim prihvatnim potrebama te cjelovitosti obitelji.
(7)Pravila boravka u Prihvatilištu određuju se Kućnim redom.
(8)Tražitelj može izbivati izvan Prihvatilišta duže od 24 sata uz prethodno odobrenje Prihvatilišta. Ako se na temelju individualne procjene uskrati odobrenje, Prihvatilište o tome donosi odluku.
(9)Protiv odluke iz stavka
  1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku
  2. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(10)Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra unutarnjih poslova, odredit će pravnu osobu u državnom vlasništvu koja će pružati usluge zaštite osoba i imovine u Prihvatilištu.
  1. Odluka o određivanju pravne osobe za pružanje usluga zaštite osoba i imovine u Prihvatilištu za tražitelja azila Članak
  2. (NN 33/23) Zdravstvena zaštita
(1)Zdravstvena zaštita tražitelja obuhvaća hitnu medicinsku pomoć i prijeko potrebno liječenje bolesti i ozbiljnih mentalnih poremećaja sukladno medicinskoj indikaciji.
(2)Tražitelju kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna jamstva, osobito žrtvama mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, pružit će se odgovarajuća zdravstvena zaštita vezano uz specifično stanje, odnosno posljedice prouzročene navedenim djelima.
(3)Ministarstvo nadležno za zdravlje dužno je osigurati zdravstveni pregled iz članka
  1. stavka
  2. točke
  3. ovoga Zakona te zdravstvenu zaštitu iz stavka
  4. i
  5. ovoga članka.
(4)Troškove zdravstvene zaštite iz stavaka
  1. i
  2. ovoga članka i zdravstvenog pregleda iz članka
  3. stavka
  4. točke
  5. ovoga Zakona snosi ministarstvo nadležno za poslove zdravlja. Članak
  6. Obrazovanje
(1)Pravo na osnovno i srednje obrazovanje dijete tražitelj ostvaruje pod istim uvjetima kao hrvatski državljanin.
(2)Tražitelju, koji je započeo ostvarivati pravo na srednjoškolsko obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, omogućit će se nastavak srednjoškolskog obrazovanja i nakon stjecanja punoljetnosti.
(3)Ostvarivanje prava iz stavka 1. ovoga članka omogućit će se djetetu tražitelju u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva do izvršenja odluke o povratku.
(4)Ako dijete tražitelj ne zna ili nedovoljno poznaje hrvatski jezik, omogućit će mu se pohađanje pripremne nastave ili dopunske nastave hrvatskog jezika, kao i dopunske nastave u pojedinim nastavnim predmetima, ako za to postoji potreba. Članak 59. (NN 33/23) Pravo na informacije i pravno savjetovanje
(1)Državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva zadržanoj u prihvatnom centru, na graničnom prijelazu, odnosno u tranzitnom prostoru zračne, morske luke ili luke unutarnjih voda, koja bi željela izraziti namjeru, policijski službenici pružit će sve potrebne informacije o postupku odobrenja međunarodne zaštite, u pisanom obliku, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(2)Ministarstvo će u roku od 15 dana od izražene namjere, pisanim putem, obavijestiti tražitelja o načinu provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite, o pravima i obvezama koje ima u tom postupku, kao i o mogućnosti obraćanja predstavnicima UNHCR-a i drugim organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te mogućnosti dobivanja besplatne pravne pomoći.
(3)Ako informacije iz stavaka
  1. i
  2. ovoga članka zbog opravdanih razloga nije moguće dati u pisanom obliku ili je tražitelj nepismen, informacije će se pružiti usmenim putem na jeziku za koji se pretpostavlja da ga tražitelj razumije i na kojem može komunicirati.
(4)Tražitelju će se na njegov zahtjev pružiti pravne i postupovne informacije o odobrenju međunarodne zaštite uzimajući u obzir okolnosti konkretnog zahtjeva, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(5)Pravno savjetovanje iz stavka 4. ovoga članka pružaju organizacije koje se bave zaštitom prava izbjeglica ili odvjetnici s kojima Ministarstvo sklopi ugovor o provođenju pravnog savjetovanja.
(6)Pravo na pravno savjetovanje iz stavka
  1. ovoga članka ima tražitelj koji ne posjeduje novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti koja mu omogućavaju odgovarajući životni standard. Članak
  2. Besplatna pravna pomoć
(1)Pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.
(2)Pravna pomoć iz stavka
  1. ovoga članka obuhvaća:
  2. pomoć u sastavljanju tužbe
  3. zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i
  4. oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.
(3)Upravni sud odlučuje o pravu na besplatnu pravnu pomoć iz stavka
  1. ovoga članka i visini troškova pravne pomoći iz stavka
  2. ovoga članka.
(4)Pružatelji pravne pomoći su odvjetnici i pravnici iz udruga registriranih za pružanje pravne pomoći u ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.
(5)Pružatelji pravne pomoći iz stavka
  1. ovoga članka dužni su, bez odgode, obavijestiti Ministarstvo o podnošenju tužbe upravnom sudu i datumu uručenja presude upravnog suda. Ako pružatelj pravne pomoći ne postupa u skladu s ovom obvezom, bit će brisan s Liste pružatelja besplatne pravne pomoći sukladno odredbama pravilnika iz članka
  2. stavka
  3. točke
  4. ovog Zakona.
(6)Sukladno odluci upravnog suda iz stavka
  1. ovoga članka troškove pravne pomoći snosi Ministarstvo. Članak
  2. (NN 33/23) Rad tražitelja
(1)Tražitelj stječe pravo na rad istekom roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva o kojem Ministarstvo nije donijelo odluku, ako tražitelj svojim postupanjem nije utjecao na razloge nedonošenja odluke.
(2)Ministarstvo izdaje potvrdu na zahtjev tražitelja kojom potvrđuje da je tražitelj stekao pravo na rad sukladno stavku 1. ovoga članka.
(3)Ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz stavka
  1. ovoga članka, Ministarstvo donosi odluku kojom odbija izdavanje potvrde iz stavka
  2. ovoga članka.
(4)Protiv odluke iz stavka
  1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku
  2. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(5)Tražitelj ostvaruje pravo na rad bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(6)Tražitelj je dužan, u pisanom obliku, obavijestiti Prihvatilište o zasnivanju radnog odnosa i dostaviti potvrdu poslodavca o sklopljenom ugovoru o radu, u roku od 15 dana od sklapanja ugovora o radu.
(7)Osoba kojoj je prestao status tražitelja dužna je, u roku od 15 dana od prestanka statusa, vratiti Ministarstvu potvrdu o radu, radi poništenja. Članak 62. (NN 33/23) Isprave tražitelja
(1)Ministarstvo će tražitelju izdati iskaznicu tražitelja međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: iskaznica tražitelja) u roku od tri dana od dana podnošenja zahtjeva. Iskaznica tražitelja potvrđuje pravo boravka u Republici Hrvatskoj sukladno članku 53. ovoga Zakona. Iskaznica tražitelja nije dokaz o identitetu.
(2)Iznimno od stavka
  1. ovoga članka iskaznica tražitelja se neće izdati tražitelju koji je podnio zahtjev na graničnom prijelazu ili tranzitnom prostoru iz članka
  2. ovoga Zakona.
(3)Ministarstvo će članovima obitelji tražitelja iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona izdati iskaznicu tražitelja.
(4)Iskaznica tražitelja mora se vratiti Ministarstvu po prestanku prava na boravak, sukladno članku 53. ovoga Zakona, radi njezinog poništenja.
(5)Tražitelju se može izdati putni list za stranca, ako postoje ozbiljni humanitarni razlozi koji zahtijevaju njegovu prisutnost u drugoj državi.
(6)Ministarstvo će strancu u transferu izdati laissez-passer u svrhu primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora. Članak 63. Privremeno zadržavanje stranih isprava
(1)Ministarstvo može zadržati putnu ili drugu identifikacijsku ispravu tražitelja ako to zahtijevaju razlozi:
  1. utvrđivanja ili provjere identiteta
  2. zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.
(2)Isprava iz stavka
  1. ovoga članka zadržava se na vrijeme dok postoje razlozi za njezino zadržavanje, o čemu se izdaje potvrda. Glava V. PRAVA I OBVEZE AZILANTA I STRANCA POD SUPSIDIJARNOM ZAŠTITOM Članak
  2. (NN 33/23) Prava i obveze azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom
(1)Status azila, odnosno status stranca pod supsidijarnom zaštitom stječe se danom uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.
(2)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na:
  1. boravak u Republici Hrvatskoj
  2. spajanje obitelji
  3. smještaj
  4. rad
  5. zdravstvenu zaštitu
  6. obrazovanje
  7. slobodu vjeroispovijesti
  8. besplatnu pravnu pomoć
  9. socijalnu skrb
  10. pomoć pri integraciji u društvo
  11. vlasništvo nekretnine sukladno Konvenciji iz
  12. i
  13. stjecanje hrvatskog državljanstva sukladno propisima koji reguliraju stjecanje državljanstva.
(3)Ministarstvo će azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom pružiti opće informacije o pravima i obvezama koje stječe odobrenjem međunarodne zaštite u roku od osam dana od dana uručenja odluke, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(4)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom dužan je:
  1. poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
  2. prijaviti prebivalište u roku od 15 dana od uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite, kao i promjenu prebivališta i adrese stanovanja u roku od 15 dana od dana promjene
  3. imati kod sebe dozvolu boravka iz članka
  4. ovoga Zakona i dati je na uvid zakonom ovlaštenim osobama
  5. pohađati tečaj hrvatskog jezika, povijesti i kulture
  6. obavijestiti Ministarstvo, ako se iseli iz Republike Hrvatske ili neprekidno boravi u inozemstvu duže od 90 dana u razdoblju od 180 dana, u roku od 15 dana od dana nastupa navedenih okolnosti. Članak
  7. (NN 33/23) Pravo na boravak
(1)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite, a dokazuje se dozvolom boravka.
(2)Pravo na boravak u Republici Hrvatskoj utvrđuje se odlukom o odobrenju međunarodne zaštite.
(3)Brisan. Članak 66. (NN 33/23) Pravo na spajanje obitelji
(1)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na spajanje s članovima obitelji iz članka 4. stavka 1. točke 18. ovoga Zakona.
(2)Maloljetno dijete azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koje nije zasnovalo vlastitu obitelj slijedi pravni položaj zakonskog zastupnika kojem je odobrena međunarodna zaštita, o čemu Ministarstvo donosi odluku.
(3)Članovi obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koji nisu navedeni u stavku 2. ovoga članka, boravak te izdavanje dozvole boravka reguliraju sukladno odredbama Zakona o strancima.
(4)Član obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji zakonito boravi u Republici Hrvatskoj ostvaruje ista prava kao i azilant, odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom, sukladno odredbama članaka 64. do 74. te članaka 76. i 77. ovoga Zakona.
(5)Član obitelji kod kojeg postoje razlozi za isključenje iz članaka
  1. i
  2. ovoga Zakona te zbog razloga zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske nema pravo na spajanje obitelji.
(6)U slučaju spajanja obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koje se provodi sukladno odredbama ovoga Zakona ili Zakona o strancima, za osobu koja ne može pribaviti službene dokumente kojima dokazuje određeni obiteljski odnos, uzet će se u obzir okolnosti na temelju kojih se može procijeniti postoji li takav odnos. Odluka o odbijanju zahtjeva za spajanje obitelji ne može se temeljiti isključivo na činjenici da ne postoje službeni dokumenti kojima se dokazuje određeni obiteljski odnos. Članak 67. (NN 127/17, 33/23) Pravo na smještaj
(1)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na smještaj, ako nemaju novčana sredstva ili imovinu kojima mogu osigurati uzdržavanje, najduže dvije godine od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.
(2)Postupak za priznavanje prava na smještaj pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: područni ured), a nadležan je područni ured prema prebivalištu azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom.
(3)O zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka područni ured odlučuje rješenjem.
(4)Ako područni ured utvrdi da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, rješenjem o priznavanju prava na smještaj iz stavka
  1. ovoga članka odredit će da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom sudjeluje u plaćanju troškova smještaja sukladno propisu iz članka
  2. stavka
  3. ovoga Zakona uplatom na račun ministarstva nadležnog za poslove stambenog zbrinjavanja.
(5)Ako područni ured u postupku iz svoje nadležnosti, nakon izvršnosti rješenja o priznavanju prava na smještaj iz stavka
  1. ovoga članka, utvrdi da azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, ukinut će rješenje iz stavka
  2. ovoga članka i donijeti novo kojim će priznati pravo na smještaj azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom i utvrditi obvezu sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja, sukladno članku
  3. stavku
  4. ovoga Zakona.
(6)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom nakon prekida međunarodne zaštite sukladno člancima
  1. i
  2. ovoga Zakona te ponovnim odobrenjem međunarodne zaštite imaju pravo na smještaj razmjerno neiskorištenom razdoblju ukupnog trajanja takvog smještaja propisanog stavkom
  3. ovoga članka.
(7)Pravo na smještaj azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom prestaje:
  1. istekom roka iz stavka
  2. ovoga članka
  3. na osobni zahtjev
  4. ako bez opravdanog razloga odbiju osigurani smještaj
  5. ako bez opravdanog razloga, neprekidno duže od 30 dana, ne borave na prijavljenoj adresi
  6. ako se utvrdi da ne ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na smještaj
  7. ako se utvrdi da ne skrbe o osiguranom smještaju s pažnjom dobroga gospodara
  8. ako se utvrdi da koriste osigurani smještaj suprotno njegovoj namjeni.
(8)Osim u slučaju iz stavka
  1. točke
  2. ovoga članka, područni ured će, nakon što u propisanom postupku utvrdi pretpostavke iz stavka
  3. točaka
  4. do
  5. ovoga članka, ukinuti rješenje iz stavka
  6. ovoga članka i donijeti novo rješenje kojim utvrđuje prestanak prava na smještaj.
(9)Protiv rješenja iz stavaka 3., 4.,
  1. i
  2. ovoga članka može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
(10)Žalba protiv rješenja iz stavaka 3., 4.,
  1. i
  2. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.
(11)O žalbi protiv rješenja iz stavaka 3., 4.,
  1. i
  2. ovoga članka odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(12)Izvršna rješenja iz stavaka 3., 4.,
  1. i
  2. ovoga članka dostavljaju se ministarstvu nadležnom za poslove stambenog zbrinjavanja i Ministarstvu.
(13)Ako prestanu okolnosti iz stavaka
  1. i
  2. te stavka
  3. točaka
  4. i
  5. ovoga članka, kao i u slučaju kad je pravo na smještaj prestalo na osobni zahtjev, azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom mogu ponovno podnijeti zahtjev sukladno stavku
  6. ovoga članka.
(14)Iznimno od stavka
  1. ovoga članka, na zahtjev azilanta ili osobe pod supsidijarnom zaštitom, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove stambenog zbrinjavanja, rješenjem nadležnog područnog ureda azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom može se omogućiti privremeno korištenje stambene jedinice koja je vlasništvo Republike Hrvatske nakon isteka roka iz stavka
  2. ovoga članka na najduže još dvije godine, uz nastavak sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja prema rješenju iz stavaka
  3. ili
  4. ovoga članka ili uz plaćanje zaštićene najamnine na stambenu površinu, ako im rješenjem nije utvrđeno sudjelovanje u plaćanju troškova iz stavaka
  5. i
  6. ovoga članka.
(15)Protiv rješenja iz stavka 14. ovoga članka može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
(16)Žalba protiv rješenja iz stavka 14. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.
(17)O žalbi protiv rješenja iz stavka 14. ovoga članka odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(18)Plaćanje zaštićene najamnine regulirat će se ugovorom o najmu koji ministarstvo nadležno za poslove stambenog zbrinjavanja sklapa s azilantom i strancem pod supsidijarnom zaštitom na temelju prijedloga i suglasnosti iz stavka 14. ovoga članka.
(19)U svrhu daljnje integracije azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom nakon isteka roka iz stavka
  1. ovoga članka, ministarstvo nadležno za upravljanje državnom imovinom može jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave ustupiti na upravljanje stambene jedinice koje su vlasništvo Republike Hrvatske.
  2. Pravilnik o sudjelovanju azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom i stranaca pod privremenom zaštitom u plaćanju troškova smještaja Članak 67.a (NN 127/17, 33/23)
(1)Na temelju rješenja o priznavanju prava na smještaj iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona, ministarstvo nadležno za poslove stambenog zbrinjavanja osigurava smještaj azilantima i strancima pod supsidijarnom zaštitom u stambenim jedinicama koje su vlasništvo Republike Hrvatske ili stambenim jedinicama koje navedeno ministarstvo koristi temeljem sklopljenog ugovora o najmu s trećim osobama.
(2)Ministarstvo nadležno za poslove stambenog zbrinjavanja sklapa ugovor o najmu ili podnajmu stambene jedinice navedene u stavku
  1. ovoga članka s azilantom i strancem pod supsidijarnom zaštitom kojima je priznato pravo na smještaj, sukladno članku
  2. stavku
  3. ovoga Zakona, najduže na dvije godine od dana izvršnosti odluke o odobrenju međunarodne zaštite. Ugovorom o najmu ili podnajmu definiraju se međusobna prava i obveze.
(3)Ministarstvo nadležno za poslove stambenog zbrinjavanja azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom s kojima je potpisao ugovor iz stavka 2. ovoga članka uvodi u posjed dodijeljene stambene jedinice.
(4)Sredstva za troškove smještaja iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske na pozicijama ministarstva nadležnog za poslove stambenog zbrinjavanja.
(5)Osiguranje smještaja iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva i pronalazak, adaptaciju, opremanje, održavanje te podmirenje režijskih troškova i troškova najma osigurane stambene jedinice. Članak 67.b (NN 33/23)
(1)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na smještaj u Prihvatilištu najduže 60 dana dok im se ne osigura smještaj u primjerenoj stambenoj jedinici na temelju rješenja iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona, ako u roku od osam dana od dana prijave prebivališta podnesu zahtjev za smještaj nadležnom područnom uredu.
(2)Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom koji zbog opravdanih razloga propuste rok za podnošenje zahtjeva za smještaj nadležnom područnom uredu, nadležni područni ured dopustit će povrat u prijašnje stanje ako u roku od osam dana od prestanka uzroka zbog kojeg su propustili rok podnesu molbu za povrat u prijašnje stanje te istodobno s molbom podnesu i zahtjev za smještaj.
(3)Nakon proteka tri mjeseca od dana propuštanja roka ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.
(4)Ako azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom za vrijeme dok je smješten u Prihvatilištu izbiva duže od osam dana, a da nije o tome prethodno obavijestio Ministarstvo, izgubit će pravo na smještaj u Prihvatilištu.
(5)Ako azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom za vrijeme dok je smješten u Prihvatilištu izbiva iz Prihvatilišta duže od osam dana, a o tome je prethodno obavijestio Ministarstvo, dodijeljena soba u Prihvatilištu čuvat će se najduže 15 dana od dana obavijesti Prihvatilištu.
(6)Azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom koji ima novčana sredstva ili imovinu kojom može osigurati uzdržavanje ima pravo na smještaj u Prihvatilištu najduže 30 dana od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite. Članak 68. Pravo na rad
(1)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom može raditi u Republici Hrvatskoj bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.
(2)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje pravo na obrazovanje odraslih vezano uz zaposlenje, stručno usavršavanje i stjecanje praktičnog radnog iskustva pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin. Članak 69. Zdravstvena zaštita
(1)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu sukladno propisu kojim se uređuje zdravstveno osiguranje i zdravstvena zaštita stranaca u Republici Hrvatskoj.
(2)Troškovi zdravstvene zaštite osobe iz stavka
  1. ovoga članka isplaćuju se iz Državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za poslove zdravlja. Članak
  2. Pravo na obrazovanje
(1)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na osnovno, srednje i visoko obrazovanje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin u skladu s posebnim propisima.
(2)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje pravo na obrazovanje odraslih sukladno propisima kojima se regulira obrazovanje odraslih pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(3)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruje pravo na priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(4)Za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti potrebnu dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu kvalifikaciju provest će se procjena ranije stečenih kompetencija (»prior learning«). Procjenu ranije stečenih kompetencija azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom provest će nadležna tijela sukladno propisima kojima se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.
(5)Odluka o odbijanju zahtjeva za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija ne može se temeljiti isključivo na činjenici da ne postoje službeni dokumenti kojima se dokazuje određena inozemna stručna kvalifikacija.
(6)Ako azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom ne raspolaže dovoljnim novčanim sredstvima, prijevod stranih isprava u svrhu priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija osigurat će se iz Državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja. Članak
  1. Pravo na slobodu vjeroispovijesti Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom jamči se sloboda življenja i odgoja djece u skladu s njegovim vjerskim uvjerenjima. Članak
  2. Besplatna pravna pomoć Pravo na besplatnu pravnu pomoć ima azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom pod istim uvjetima kao i tražitelj sukladno članku
  3. ovoga Zakona u slučaju odluke iz članka
  4. stavka
  5. točke 2., članka
  6. stavka
  7. i članka
  8. stavka
  9. ovoga Zakona. Članak
  10. Pravo na socijalnu skrb Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na socijalnu skrb sukladno propisima kojima se uređuje područje socijalne skrbi hrvatskih državljana. Članak
  11. Učenje hrvatskog jezika, povijesti i kulture
(1)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom obvezan je pohađati tečaj hrvatskog jezika, povijesti i kulture radi uključivanja u hrvatsko društvo.
(2)U slučaju neispunjenja obveze iz stavka 1. ovoga članka, azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom nadoknadit će troškove tečaja ministarstvu nadležnom za obrazovanje.
(3)Troškovi aktivnosti iz stavka
  1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s pozicije ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja. Članak
  2. (NN 33/23) Isprave
(1)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom podnose zahtjev za izdavanje dozvole boravka u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu prebivališta.
(2)Dozvola boravka azilantu izdaje se na vrijeme od pet godina.
(3)Dozvola boravka strancu pod supsidijarnom zaštitom izdaje se na vrijeme od tri godine.
(4)Zahtjev za izdavanje dozvole iz stavaka
  1. i
  2. ovoga članka podnosi azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom stariji od 16 godina, a za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom mlađeg od 16 godina zahtjev podnosi zakonski zastupnik ili poseban skrbnik pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(5)Putna isprava za azilanta izdaje se azilantu na vrijeme od pet godina, sukladno Aneksu Konvencije iz 1951.
(6)Putna isprava za državljanina treće zemlje može se izdati strancu pod supsidijarnom zaštitom sukladno odredbama zakona kojim se propisuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada državljana trećih zemalja.
(7)Putne isprave iz stavaka
  1. i
  2. ovoga članka izdaju se uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(8)Azilant može podnijeti zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu prebivališta koja odlučuje o zahtjevu.
(9)Zahtjev za izdavanje putne isprave za dijete azilanta i dijete stranca pod supsidijarnom zaštitom podnosi zakonski zastupnik ili posebni skrbnik pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(10)Policijska uprava ili policijska postaja iz stavka
  1. ovoga članka odbit će zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta:
  2. protiv kojeg se vodi kazneni ili prekršajni postupak, osim ako postoji suglasnost javnopravnog tijela koje vodi postupak
  3. koji je osuđen na kaznu zatvora ili mu je izrečena novčana kazna u prekršajnom ili kaznenom postupku, dok kaznu ne izdrži, odnosno dok ne plati novčanu kaznu
  4. koji nije regulirao svoju dospjelu imovinskopravnu obvezu za koju postoji ovršni naslov
  5. ako to zahtijevaju razlozi zaštite javnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.
(11)Protiv rješenja kojim se odbija zahtjev iz stavka 8. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(12)Policijska uprava ili postaja iz stavka
  1. ovoga članka po službenoj će dužnosti oduzeti i poništiti putnu ispravu za azilanta kada nastupe okolnosti iz stavka
  2. ovoga članka.
(13)Policijska uprava ili postaja iz stavka 8. ovoga članka po službenoj će dužnosti oduzeti i poništiti dozvolu boravka, putnu ispravu za azilanta ili posebnu putnu ispravu za državljanina treće zemlje prestankom međunarodne zaštite, odnosno poništenjem odluke kojom je odobrena međunarodna zaštita. Članak 75.a (NN 33/23) Gubitak, nestanak ili krađa dozvole boravka ili putne isprave za azilanta
(1)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom dužni su, u roku od 15 dana od dana saznanja, prijaviti gubitak, nestanak ili krađu dozvole boravka ili putne isprave za azilanta policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu događaja ili saznanja, o čemu se izdaje potvrda.
(2)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom koji u inozemstvu izgube ili na drugi način ostanu bez dozvole boravka ili azilant bez putne isprave za azilanta iz članka
  1. stavka
  2. ovoga Zakona dužni su u roku od 15 dana od dana saznanja prijaviti gubitak najbližoj diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske, koji je o tome dužan obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju koja ju je izdala. Članak 75.b (NN 33/23) Status nevažeće dozvole boravka i putne isprave za azilanta Policijska uprava odnosno policijska postaja, u Informacijskom sustavu Ministarstva, evidentirat će status nevažeće dozvole boravka za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom ili putne isprave za azilanta kojoj je istekao rok važenja ili je prestala važiti zbog nekog od razloga iz članka
  3. stavaka
  4. i
  5. i članka 75.a ovoga Zakona. Članak
  6. (NN 127/17) Uključivanje u društvo
(1)Postupak uključivanja azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom u društvo obuhvaća postupanja, odnosno ostvarivanja prava iz članaka 64. do 77. ovoga Zakona.
(2)Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na pomoć pri uključivanju u društvo najduže tri godine od uručenja odluke.
(3)Pomoć pri uključivanju u društvo obuhvaća:
  1. izradu plana integracije za azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom s obzirom na njegove individualne potrebe, znanja, sposobnosti i vještine
  2. pružanje pomoći azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom radi ostvarivanja izrađenog plana
  3. nadzor nad izvršenjem plana.
(4)Ministarstvo provodi aktivnosti iz stavka 3. ovoga članka.
(5)Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske provodi koordinaciju rada svih ministarstva, nevladinih organizacija i dugih tijela koja sudjeluju u postupku uključivanja u društvo azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom u okviru Stalnog povjerenstva za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo i pripadajuće Radne skupine koja izrađuje prijedloge nacionalnih strateških dokumenata u ovom području. 25. Odluka o osnivanju Stalnog povjerenstva za provedbu integracije stranaca u hrvatsko društvo Članak 77. Stjecanje hrvatskog državljanstva
(1)Ako azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ne može iz objektivnih razloga pribaviti službene isprave zemlje podrijetla potrebne za stjecanje hrvatskog državljanstva, u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva uzet će se u obzir službene isprave Republike Hrvatske, kao i druge isprave kojima raspolaže, a na temelju kojih se može procijeniti ispunjava li uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva.
(2)Odluka o odbijanju zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva ne može se temeljiti isključivo na činjenici da nisu podnesene službene isprave države podrijetla iz stavka
  1. ovoga članka potrebne za stjecanje hrvatskog državljanstva. Glava VI. PRIVREMENA ZAŠTITA Članak
  2. (NN 33/23) Odobrenje privremene zaštite
(1)Privremena zaštita je zaštita odobrena u izvanrednom postupku, u slučajevima masovnog priljeva ili predstojećeg masovnog priljeva raseljenih osoba iz trećih zemalja koje se ne mogu vratiti u zemlju svog podrijetla, osobito ako postoji rizik da zbog tog masovnog priljeva nije moguće učinkovito provesti postupak odobrenja međunarodne zaštite, radi zaštite interesa raseljenih osoba i drugih osoba koje traže zaštitu.
(2)Raseljenim osobama iz stavka
  1. ovoga članka smatraju se državljani trećih zemalja i osobe bez državljanstva koje su bile prisiljene napustiti područje ili zemlju svog podrijetla, odnosno koji su bili evakuirani, posebice na poziv međunarodnih organizacija, a koji se ne mogu vratiti u trajne i sigurne uvjete života zbog situacije koja prevladava u toj zemlji, uključujući osobe na koje se odnosi članak 1.A Konvencije iz 1951., odnosno drugi međunarodni ili nacionalni akti kojima se omogućava međunarodna zaštita, osobito:
  2. osobe koje su napustile područje oružanih sukoba ili lokalnog nasilja
  3. osobe koje su u ozbiljnoj opasnosti od, ili su bile žrtve, sustavnog ili općeg kršenja svojih ljudskih prava.
(3)Masovni priljev iz stavka 1. ovoga članka odnosi se na veliki broj raseljenih osoba koje dolaze iz određene zemlje ili zemljopisnog područja, bez obzira na to je li njihov dolazak spontan ili organiziran.
(4)Vlada Republike Hrvatske donosi odluku o uvođenju privremene zaštite temeljem odluke Vijeća Europske unije o postojanju masovnog priljeva raseljenih osoba.
(5)Ako zahtjev za privremenu zaštitu podnese osoba koja nije predviđena kao kategorija raseljenih osoba za privremenu zaštitu odlukom Vlade Republike Hrvatske iz stavka 4. ovoga članka, Ministarstvo će putem policijske uprave odnosno postaje donijeti odluku kojom odbacuje zahtjev.
(6)Protiv odluke o odbacivanju zahtjeva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor u roku od osam dana od dana dostave odluke. Članak 79. (NN 17/25) Trajanje privremene zaštite
(1)Privremena zaštita odobrava se na vrijeme od jedne godine.
(2)Istekom roka iz stavka
  1. ovoga članka privremena zaštita može se automatski produžiti na šest mjeseci, a najduže do godine dana, osim ako je privremena zaštita prestala sukladno stavku
  2. točki
  3. ovoga članka.
(3)Kada razlozi za privremenu zaštitu i dalje postoje, na temelju odluke Vijeća Europske unije privremena zaštita može se produljiti u trajanju od najviše godinu dana.
(4)Privremena zaštita prestaje:
  1. istekom dopuštenog vremena trajanja privremene zaštite ili
  2. odlukom Vijeća Europske unije. Članak
  3. (NN 33/23) Isključenje privremene zaštite
(1)Privremena zaštita neće se odobriti državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva ako postoje ozbiljni razlozi na temelju kojih se smatra da:
  1. je počinila zločin protiv mira, ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti utvrđen odredbama međunarodnih akata
  2. je počinila, poticala ili sudjelovala u počinjenju teškog nepolitičkog kaznenog djela izvan Republike Hrvatske, a prije njezina dolaska u Republiku Hrvatsku, uključujući i osobito okrutna postupanja čak i ako su počinjena s navodnim političkim ciljem
  3. je počinila djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda, kao što je istaknuto u preambuli i člancima
  4. i
  5. Povelje Ujedinjenih naroda
  6. postoji osnovana sumnja da predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske
  7. je pravomoćno osuđena za teško kazneno djelo za koje se prema zakonodavstvu Republike Hrvatske može izreći kazna zatvora u trajanju od pet godina i duže.
(2)Ministarstvo donosi odluku o isključenju privremene zaštite ako su ispunjeni uvjeti za isključenje iz stavka 1. ovoga članka.
(3)Protiv odluke iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu.
(4)Tužba podnesena nadležnom upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja.
(5)Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Članak 81. Dragovoljan odlazak
(1)Na zahtjev stranca pod privremenom zaštitom ili stranca kojem je prestala privremena zaštita, Ministarstvo će poduzeti odgovarajuće mjere kako bi mu omogućio dragovoljan odlazak u zemlju podrijetla vodeći računa o ljudskom dostojanstvu.
(2)U slučaju iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo će razmotriti relevantna izvješća o stanju u zemlji podr

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.