Zakon o radnim odnosima

Zakon o radnim odnosima Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Zakon o radnim odnosima NN 19/1990 (3.5.1990.), Zakon o radnim odnosima SABOR SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE Na temelju člana 389. Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, donosim UKAZ o proglašenju Zakona o radnim odnosima Proglašava se Zakon o radnim odnosima koji je Sabor Socijalističke Republike Hrvatske donio na sjednicama Vijeća udruženog rada 26. travnja i Društveno-političkog vijeća 26. travnja 1990. godine. Klasa: 011/01/90-01/41 Urbroj: 71-90-1 Zagreb, 27. travnja 1990. Predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske Ivo Latin, v. r. ZAKON o radnim odnosima I. OPČE ODREDBE Član 1. Odredbe ovog zakona odnose se na radne odnose u poduzeču, u složenim oblicima poduzeča, u organizaciji društvenih djelatnosti, banci i drugoj financijskoj organizaciji, organizaciji za osiguranje, zadruzi i drugim oblicima suradnje i zajedničkog poslovanja sa stranim osobama (u daljnjem tekstu: organizacija). Odredbe ovog zakona odnose se i na radne odnose kod radnih ljudi koji samostalno obavljaju djelatnost osobnim radom odnosno osobnim radom i sredstvima u vlasništvu građana odnosno kod građansko pravnih i fizičkih osoba, u poljoprivrednom gospodarstvu, predstavništvu stranih firmi i diplomatskim konzularnim predstavništvima (u daljnjem tekstu poslodavac). Odredbe ovog zakona odnose se i na radnike u stručnim službama i radnim zajednicama organa društveno-političkih zajednica, društvenih i političkih organizacija, udruženja građana i drugih organizacija i zajednica, kao i na osobe u službi u Jugoslavenskoj narodnoj armiji ako drugim zakonom nije drugačije određeno. Radni odnos radnika, za kojeg je zakonom utvrđeno da se u organizaciji uređuje opčim aktom, kod poslodavca se uređuje kolektivnim ugovorom odnosno ugovorom o zapošljavanju. II. ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA Način zasnivanja radnog odnosa Član 2. Radnik zasniva radni odnos na dan stupanja na rad na temelju odluke o izboru odnosno ugovoru o zapošljavanju. Ugovorom o zapošljavanju utvrđuje se radno mjesto, dan stupanja na rad, trajanje radnog odnosa, pokusni rad, osobni dohodak odnosno plača te naknade osobnog dohotka odnosno plače radnika, radno vrijeme i odmori, otkazni rok te druga prava, obaveze i odgovornosti radnika i organizacije odnosno poslodavca. Ako radnik ne počne raditi određenog dana, smatra se da nije zasnovao radni odnos, ako opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno. Član 3. Radni odnos ne može se zasnovati izmedu bračnih drugova za obavljanje poslova u domačinstvu. Član 4. Opčim aktom odnosno ugovorom o zapošljavanju može se utvrditi da radnik koji u svom poslu koristi podatke koji predstavljaju poslovnu tajnu ili posebna znanja u području tehničkih i proizvodnih dostignuča u organizaciji odnosno kod poslodavca za vrijeme trajanja radnog odnosa ne može raditi u dopunskom radu ili u ugovornom odnosu u drugoj organizaciji ili kod drugog poslodavca, niti ove podatke i znanja koristiti u vlastitom poduzeču odnosno radnji, niti kao svoje sporedno zanimanje, ako bi to za organizaciju odnosno poslodavca predstavljalo nelojalnu konkurenciju. Uvjeti za zasnivanje radnog odnosa Član 5. Ispunjavanje uvjeta za zasnivanje radnog odnosa dokazuje se radnom knjižicom ili drugom javnom ispravom, a može se dokazivati i na drugi način. Uvjet opče zdravstvene sposobnosti i uvjet posebne zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, dokazuje se uvjerenjem nadležne organizacije zdravstva. Uvjerenje o opčoj zdravstvenoj sposobnosti važi šest mjeseci. Smatra se da opču zdravstvenu sposobnost ima radnik u slučaju kad od prestanka radnog odnosa do zasnivanja radnog odnosa nije proteklo više od šest mjeseci. U slučaju iz stava 4. ovoga člana organizacija odnosno poslodavac mogu zahtijevati da se radnik podvrgne liječničkom pregledu radi ustanovljenja opče zdravstvene sposobnosti. Troškove utvrđivanja opče i posebne zdravstvene sposobnosti snosi organizacija odnosno poslodavac. Republički organ uprave nadležan za zdravstvo uz suglasnost republičkog organa uprave nadležnog za rad propisuje sadržaj i način vršenja pregleda za utvrđivanje zdravstvene sposobnosti radnika, sadržaj uputnice za pregled, kao i sadržaj i način izdavanja uvjerenja o rezultatima pregleda. Član 6. Natječaj za izbor radnika s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima u društvenom poduzeču i organizaciji društvenih djelatnosti obavezno se ponavlja svake četiri godine, ako zakonom ili opčim aktom nije odreden krači rok. Član 7. Radno iskustvo kao poseban uvjet za zasnivanje rednog odnosa ne može se odrediti u trajanju dužem od jedne godine a za osobito složena i odgovorna radna mjesta najviše do pet godina. Član 8. Prije zasnivanja radnog odnosa može se obaviti provjeravanje stručnih i drugih radnih sposobnosti na način utvrđen u opčem aktu odnosno kolektivnom ugovoru. Pokusni rad, čije se trajanje utvrđuje općim aktom odnosno kolektivnim ugovorom, može se produžiti najduže onoliko vremena koliko je radnik bio opravdano odsutan. Radnik može otkazati radni odnos za vrijeme pokusnog rada bez otkaznog roka s time da je dužan obavijestiti organizaciju odnosno poslodavca najmanje tri dana prije raskida radnog odnosa. Organizacija odnosno poslodavac dužan je postupak provjere stručnih i radnih sposobnosti radnika na pokusnom radu urediti opčim aktom, odnosno ugovorom o zapošljavanju. Zasnivanje radnog odnosa na određeno vrijeme Član 9. Ako se prema objavljenim uvjetima ne prijavi ni jedan kandidat ili se prijave kandidati koji ne ispunjavanju uvjete, radni odnos može se zasnovati na određeno vrijeme do šest mjeseci s osobom koja ne ispunjava uvjete. Radni odnos ne može se zasnovati u skladu sa stavom 1. ovoga člana s osobom koja ne ispunjava uvjete koji su utvrđeni radi zaštite zdravlja i života radnika. Član 10. Za obavljanje sezonskih poslova radni odnos se može zasnovati na određeno vrijeme u trajanju do najviše osam mjeseci u jednoj kalendarskoj godini. Član 11. Radni odnos može se zasnovati na određeno vrijeme u slučaju privremenog povečanja opsega rada. Radni odnos iz stava 1. ovoga člana može trajati samo onoliko vremena koliko traje privremeno povečanje opsega rada, ali ne duže od godine dana. Član 12. Radni odnos zasnovan na određeno vrijeme za rad na određenom projektu traje do završetka projekta, ali ne duže od pet godina. Član 13. Radni odnos na određeno vrijeme može se zasnovati s radnikom na plovnom objektu u svrhu kompletiranja - popune posade broda. Radni odnos iz stava 1 ovoga člana može trajati onoliko vremena koliko traje određeno putovanje ili određeno vrijeme prema odredbama ugovora o zapošljavanju odnosno opčeg akta, ali ne duže od godine dana. Član 14. Radni odnos na određeno vrijeme može se zasnovati radi potrebe zamjene odsutnog radnika, koji prestaje danom povratka na rad zamjenjivanog radnika. Radnik iz stava 1. ovoga člana može nastaviti rad u radnom odnosu na neodređeno vrijeme ako do isteka zamjene prestane radni odnos radniku kojeg je zamjenjivao, ukoliko ispunjava uvjete i uspješno obavlja poslove radnog mjesta za čije obavljanje je zasnovao radni odnos na određeno vrijeme. Član 15. Radni odnos može se zasnovati bez javnog objavljivanja: - s učenikom odnosno studentom koji je putem natječaja i na temelju zaključenog ugovora uspostavio s organizacijom odnosno poslodavcem međusobna prava i obaveze, ako je u skladu s preuzetim obavezama završio određeni stupanj obrazovanja i usmjerenja; - s radnikom koji se preuzima zbog toga što je za njegovim radom prestala potreba u drugoj organizaciji odnosno kod drugog poslodavca; - na određeno vrijeme kada obavljanje određenih poslova ne trpi odlaganje, do zasnivanja radnog odnosa s radnikom na temelju javnog oglašavanja, ali ne duže od 60 dana; - na određeno vrijeme kada potreba za obavljanjem poslova ne traje duže od 60 dana; - s radnikom koji je u istoj ili prethodnoj kalendarskoj godini obavljao sezonske poslove u istoj organizaciji ili kod istog poslodavca; - u drugim slučajevima utvrđenim zakonom. Pripravnici Član 16. Organizacija odnosno poslodavac može zasnovati radni odnos s osobom koja je završila stručno obrazovanje radi njenog osposobljavanja za samostalni rad u zanimanju za koje se školovala (radni odnos pripravnika). Organizacija odnosno poslodavac je dužna uvjete za zasnivanje radnog odnosa s pripravnikom utvrditi opčim aktom odnosno ugovorom o zapošljavanju. Radi osposobljavanja za samostalan rad, pripravnik može biti upučen na praksu i u drugu organizaciju odnosno kod drugog poslodavca. Pripravnički staž traje najduže godinu dana, ako zakonom nije drugačije određeno. Nakon proteka pripravničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit ako je to propisano posebnim zakonom. Provjeravanje znanja pripravnika, koji po zakonu ne polažu stručni ispit vrši se u slučajevima i na način propisan opčim aktorm odnosno kolektivnim ugovorom. Član 17. Izuzetno osoba koja je završila stručno obrazovanje može se bez zasnivanja radnog odnosa, radom kod organizacije odnosno poslodavca osposobljavati za samostalni rad u zanimanju za koje se školovala (volonterski rad) na radnim mjestima za koja je zakonom utvrđena obaveza polaganja stručnog ispita. Ukoliko zakonom nije utvrđena obaveza polaganja stručnog ispita, organizacija odnosno poslodavac može primiti radi osposobljavanja za samostalni rad bez zasnivanja radnog odnosa osobe koje su završile najmanje VI stupanj stručnog obrazovanja. Osobama iz stava 1. i 2. ovoga člana organizacija odnosno poslodavac dužni su osigurati prava za slučaj povrede na radu i profesionalnog oboljenja. Vrijeme provedeno na volonterskom radu priznaje se u pripravnički staž i radno iskustvo koje je utvrđeno kao uvjet za zasnivanje radnog odnosa. III. PRAVA, OBAVEZE I ODGOVORNOSTI IZ RADNOG ODNOSA Raspoređivanje radnika Član 18. Radnik može biti privremeno raspoređen, bez svog pristanka na radno mjesto koje ne odgovara njegovom stupnju stručne spreme u slučajevima privremenog povečanja odnosno smanjenja opsega posla, zastoja u obavljanju određenih poslova, iznenadnog kvarenja sirovina, kvara na sredstvima za rad, zamjene odsutnog radnika, obavljanja poslova za vrijeme remonta ili za vrijeme prekida u opskrbi energijom i u slučaju drugih izvanrednih okolnosti iz kojih proizlazi potreba takvog rasporeda, ali ne duže od tri mjeseca. Radnik iz stava 1. ovog člana ostvaruje pravo na osobni dohodak radnog mjesta s kojeg je raspoređen, ako je to za njega povoljnije. Član 19. Radnika se može bez njegovog pristanka rasporediti iz jednog u drugo mjesto rada ako je udaljenost manja od pedeset kilometara i ako je osiguran prijevoz na rad i s rada sredstvima javnog saobračaja ili sredstvima organizacije odnosno poslodavca. Ako je udaljenost do mjesta rada veča od pedeset kilometara, radnika se može raspoređivati u drugo mjesto rada samo u slučaju ako je osiguran odgovarajuči smještaj za radnika i njegovu porodicu. Ako je djelatnost poslodavca odnosno organizacije takve prirode da se poslovi i radni zadaci obavljaju izvan sledišta organizacije odnosno poslodavca (građevinarstvo, montažerski radovi, saobračaj i veze, istraživanje nafte i plina, geoistraživanja), radnika se može rasporediti u drugo mjesto rada bez ograničenja iz stava 1. i 2. ovog člana. Prava radnika za čijim je radom prestala potreba Član 20. Kada zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja kojima se pridonosi povečanju proizvodnosti i uvečava uspjeh organizacije odnosno poslodavca prestane potreba za radom radnika, nadležni organ upravljanja organizacije odnosno poslodavac dužan je sačiniti program osiguranja prava radnicima za čijim je radom prestala potreba, o čemu se obavezno obavještava sindikat. Program osiguranja prava iz stava 1. ovoga člana obavezno sadrži: popis radnika za čijim je radom prestala potreba, pravo koje se radniku osigurava, potrebna sredstva za osiguranje prava i izvore sredstava za ove namjene. Organizacija odnosno poslodavac dužna je pravovremeno obavijestiti radnika da je za njegovim radom prestala potreba, a najmanje tri mjeseca prije realizacije programa iz stava 1. ovoga člana. Kada prestane potreba za radom određenog broja radnika, a dio radnika iste stručne spreme određene vrste zanimanja, znanja i sposobnosti može se zadržati na radu, organizacija odnosno poslodavac dužna je dati prednost u zaposlenju: - radnici za vrijeme trudnoče i s djetetom do dvije godine; - samohranom roditelju odnosno usvojitelju s djetetom do sedam godina; - roditelju teže hendikepiranog djeteta; - sindikalnom povjereniku; - predstavniku radnika u organima upravljanja. Prestanak potrebe za radom radnika iz stava 4. ovoga člana može se izuzetno utvrditi na osnovi detaljnog i preciznog obrazloženja razloga koji opravdavaju donošenje takve odluke, po prethodno pribavljenoj suglasnosti sindikata. Organizacija odnosno poslodavac može utvrditi dodatne kriterije za odabir radnika za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja kad se iskazuje višak radnika na radnim mjestima iste stručne spreme određene vrste zanimanja, znanja i sposobnosti. Član 21. U postupku utvrđivanja potrebe prestanka rada radnika zbog tehnoloških, organizacijskih ili ekonomskih razloga ili mjera društveno-političke zajednice organizacija, odnosno poslodavac dužni su obavijestiti Zavod za zapošljavanje i nadležni organ društveno-političke zajednice. Organizacija odnosno poslodavac dužna je neposredno ili s organizacijom nadležnom za poslove zapošljavanja tražiti mogučnost zapošljavanja radnika za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u drugoj organizaciji, odnosno kod drugog poslodavca, na radnom mjestu koje odgovara radnikovom stupnju stručne spreme određene vrste zanimanja. Član 22. Organizacija odnosno poslodavac može osigurati pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju radnika za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja bez prethodne suglasnosti radnika pod uvjetom da radnik nema više od 50 (muškarac) odnosno 45 (žena) godina života. U slučaju iz stava 1. ovoga člana organizacija odnosno poslodavac može radnika koji je navršio 50 (muškarac) odnosno 45 (žena) godina života uputiti na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju samo uz njegov pismeni pristanak. Radnik koji je prekvalificiran ili dokvalificiran raspoređuje se na odgovarajuče radno mjesto ili zasniva radni odnos u drugoj organizaciji odnosno kod drugog poslodavca bez javnog oglašavanja. Za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije radnik ostvaruje pravo na naknadu osobnog dohotka u visini osobnog dohotka kojeg bi ostvario s osnova tekučeg rada. Član 23. Radniku za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja organizacija odnosno poslodavac može dokupiti staž ako mu nedostaje do pet godina mirovinskog staža za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu. Organizacija odnosno poslodavac može radniku za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja, dokupiti najviše pet godina mirovinskog staža radi ostvarivanja prava na prijevreme nu starosnu mirovinu, pod uvjetom da radnik na to dade pismenu suglasnost. Nadležna zajednica mirovinskog i invalidskog osiguranja opčim aktom utvrđuje uvjete, način i visinu doprinosa za dokup staža osiguranja. Visina doprinosa za dokup staža osiguranja utvrđuje se tako da se sredstvima ostvarenim tim doprinosom osigurava izvršavanje obaveza za jednice mirovinskog i invalidskog osiguranja nastalih priznavanjem toga staža. U mirovinski staž računa se samo ono vrijeme dokupljenog staža za koje je doprinos uplačen u cijelosti. Član 24. Radnik za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja ima pravo na otpremninu u visini od najmanje 24 prosječna osobna dohotka radnika u organizaciji odnosno kod poslodavca ostvarenog u tromjesečju u kojem ostvaruje pravo na otpremninu, pod uvjetom da sredstva upotrijebi za: 1. obavljanje djelatnosti osobnim radom odnosno osobnim radom sredstvima u vlasništvu građana odnosno obavljanje djelatnosti u poljoprivrednom domačinstvu ili za osnivanje poduzeča u privatnom ili mješovitom vlasništvu ili kučne radinosti; 2. ulaganje sredstava u ugovorno ili drugo poduzeče, zadrugu odnosno organizaciju na koji način rješava pitanje svog zaposlenja. Pravo iz stava 1. ovog člana ne može ostvarivati radnik koji je ispunio uvjete za starosnu mirovinu, izuzimajuči prijevremenu mirovinu. Član 25. Radnik za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja, a kojem organizacija odnosno poslodavac nije mogla osigurati ni jedno od prava u skladu sa zakonom, ima pravo najduže dvije godine na novčanu naknadu u visini utvrđenoj opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom, a koja ne može biti manja od zajamčenog osobnog dohotka, pravo na mirovinsko osiguranje te pravo na zdravstveno osiguranje. Organizacija odnosno poslodavac ima pravo da radnika iz stava 1. ovog člana pozove na rad kad se ukaže potreba obavljanja poslova radnog mjesta koje odgovara njegovom stupnju stručne spreme određene vrste zanimanja. Nakon prekida ovog rada, pravo radnika na novčanu naknadu produžava se za onoliko vremena koliko je radio. Radnik kojemu radni odnos prestane nakon isteka vremena za koje je u smislu stava 1. ovog člana ostvarivao pravo na novčanu naknadu, ima naredne dvije godine prednost pri zapošljavanju u organizaciji odnosno kod poslodavca gdje mu je prestao radni odnos, ukoliko organizacija odnosno poslodavac u tom periodu iskaže potrebu za radnikom iste stručne spreme određene vrste zanimanja, znanja i sposobnosti. Radniku koji se, na poziv organizacije odnosno poslodavca ne odazove na rad prema stavu 2. ovog člana, prestaje radni odnos. Član 26. Prava iz člana 21. do člana 25. pod jednakim uvjetima mogu se osigurati radnicima kada je pokrenut postupak za sanaciju ili je otvoren postupak za prestanak organizacije u skladu s kriterijima utvrđenim kolektivnim ugovorom odnosno opčim aktom. Radi realizacije prava iz stava 1. organizacija može koristiti sredstva koja se za te namjene formiraju u društveno-političkoj zajednici. Rad duži od punog radnog vremena Član 27. Radnik je dužan raditi duže od punog radnog vremena u slučaju - potresa, poplave, odrona zemljišta, suše, erupcije, prirodnih plinova i tekučina, provale oblaka, snježne lavine i drugih elementarnih nepogoda, - požara, eksplozije i ionizirajučeg zračenja, - zaraze i epidemije koje dovode u opasnost živote ili zdravlje ljudi ili u večem opsegu ugrožavaju stočni ili biljni fond i druga materijalna dobra, - zagađivanja vode, namirnica i drugih predmeta za ljudsku i stočnu ishranu u večem opsegu, - saobračajnog ili drugog udesa kojima su ugroženi životi ili zdravlje ljudi ili materijalna dobra večeg opsega, potrebe utovara ili istovara robe i stvari, - potrebe da se bez odlaganja izvrše određeni poslovi odnosno radni zadaci koji se po propisima ili po naredbi organa društveno-političke zajednice moraju izvršiti u određenom roku, - da se završi proces rada čije se trajanje nije moglo predvidjeti, a čije bi obustavljanje ili prekidanje nanijelo značajnu materijalnu štetu (izvođenje naučnog eksperimenta, analize ili istraživanje u laboratoriju ili na terenu), - da se završe određeni neodložni montažerski i remontni radovi, tehnološki proces i druge složene radnje u građevinarstvu, komunalnim djelatnostima, saobračaju i vezama, rudarstvu i industriji ili da se završe neodložni poslovi i mjere na energetskim postrojenjima, - da se saobračajno sredstvo dovede do mjesta odredišta ili poduzmu neodložne mjere za sigurnost saobračaja, putnika i robe, - da se zamijeni iznenadno odsutni radnik u procesu rada u neprekidnom trajanju (u saobračaju i vezama, radu na visokim pečima, generatorima, vodenim crpkama, kotlovskim i sličnim postrojenjima, rad nastavnika, odgajatelja i zdravstvenih radnika, rad stražara, vatrogasaca i drugi slični poslovi o kojima ovisi sigurnost ljudi i imovine), - da se spriječi kvarenje sirovina i materijala ili otkloni kvar na sredstvima za rad ili izvrše drugi neodložni poslovi kad bi njihovo neizvršavanje nanijelo štetu organizaciji, poslodavcu ili društvenoj zajednici (prerada, uskladištenje ili otprema robe podložne kvaru, sprečavanje ili otklanjanje štetnog djelovanja iznenadnih atmosferskih promjena, otklanjanje kvarova na strojevima i uređajima), - da se izvrše poslovi za potrebe oružanih snaga, opčenarodne obrane i društvene samozaštite, - kad je potrebno bez odlaganja započeti ili završiti bitnu medicinsku ili veterinarsku intervenciju ili drugu neodložnu zdravstvenu radnju i mjeru, koja se po propisima ili po naredbi organa društveno-političke zajednice mora izvršiti. Uvođenje rada dužeg od punog radnog vremena nije dopušteno ako se posao može obaviti odgovarajučom organizacijom, podjelom rada, rasporedom radnog vremena ili zaposlenjem novih radnika. Član 28. Izuzetno republički organ uprave nadležan za rad na prijedlog republičkog organa uprave nadležnog prema djelatnosti organizacije odnosno poslodavca može odobriti uvođenje rada dužeg od punog radnog vremena radi obavIjanja poslova čije je hitno izvršenje od posebnag društvenog interesa. Član 29. Rad duži od punog radnog vremena uveden u skladu sa članom 27. i 28. ovog zakona ne podliježe obavezi preraspodjele s tim da ne može trajati duže od 10 sati tjedno i obavezno se uzima u obzir pri određivanju radnikovih prava (povečani udio u sredstvima za osabne dohotke odnosno plaču, godišnji odmor i dr.) u skladu s opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. Dežurstva u pojedinim djelatnostima uređuju se posebnim zakonima odnosno kolektivnim ugovorima. Preraspodjela radnog vremena Član 30. Kod preraspodjele radnog vremena rad duži od 42 sata u tjednu ne smatra se posebnim uvjetom rada. Član 31. Radniku na kojeg se odnosi preraspodjela radnog vremena isplačuje se akontacija osobnog dohotka odnosno plača i u razdoblju u kojem neče raditi u skladu s opčim aktom odnosno ugovorom o zapošljavanju. To razdoblje ne može biti duže od 60 dana a u pomorskom i riječnom saobračaju najviše 90 radnih dana u toku kalendarske godine. Ako radniku koji obavlja rad u preraspodjeli radnog vremena prestane radni odnos prije isteka razdoblja u kojem se vrši preraspodjela radnog vremena, na njegov zahtjev sati rada mogu se preračunati na puno radno vrijeme i priznati u staž osiguranja ili mu se računaju kao rad duži od punog radnog vremena. Član 32. Radniku koji provede na sezonskim poslovima neprekidno najmanje dva mjeseca u godini i pri tome ostvari veči broj sati od punog radnog vremena, mogu se na njegov zahtjev ovi sati rada preračunati na radne dane s punim radnim vremenom. Preračunavanjem sati rada iz stava 1. ovog člana radnik može ostvariti staž od najviše dvanaest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini. U slučaju preračunavanja sati rada iz stava 1. ovog člana radnik nema pravo na uvečani osobni dohodak odnosno plaču po osnovi rada dužeg od punog radnog vremena. Skračeno radno vrijeme Član 33. Kolektivnim ugovorom zaključenim za pojedine djelatnosti, osim za organizacije od posebnog društvenog interesa, može se utvrditi krače radno vrijeme od 42 sata u tjednu, ali ne krače od 36 sati. Ukoliko kolektivnim ugovorom nije utvrđeno krače radno vrijeme, organizacija odnosno poslodavac može uvesti radno vrijeme krače od 42 sata u tjednu ali ne krače od 36 sati, kada se rad odvija u tri ili četiri smjene po prethodno pribavljenoj suglasnosti republičkog organa uprave, prema djelatnosti organizacije odnosno poslodavca. Organizacije od posebnog društvenog interesa mogu uvesti krače radno vrijeme od 42 sata u tjednu, ali ne krače od 36 sati ukoliko se time osigurava efikasnije korištenje sredstava rada i radnog vremena po prethodno pribavljenoj suglasnosti republičkog organa uprave prema djelatnosti organizacije. Član 34. Radniku koji radi na osobito teškim, napornim i za zdravlje štetnim poslovima radno vrijeme skračuje se razmjerno štetnom utjecaju na njegovo zdravlje odnosno radnu sposobnost. Postupak utvrđivanja osobito teških, napornih i za zdravlje štetnih poslova pokreče se na zahtjev organizacije odnosno poslodavca ili sindikata. Odobrenje za rad sa skračenim radnim vremenom na određenim radnim mjestima daje republički organ uprave nadležan za rad, po prethodno pribavljenom mišljenju organizcije za medicinska istraživanja i medicinu rada i republičkog inspektorata za rad. Republički organ uprave nadležan za rad pravilnikom če propisati metodologiju po kojoj se utvrđuju osobito teški, naporni i po zdravlje štetni poslovi na kojima radnici rade krače radno vrijerne od punog radnog vremena. Radnik koji obavlja osobito teške, naporne i za zdravlje štetne poslove ne može raditi duže od punog radnog vremena niti u dopunskom radu. Član 35. Radno vrijeme skračeno u skladu s članom 33. i 34 izjednačava se s punim radnim vremenom. Nepuno radno vrijeme Član 36. Opčim aktom odredit če se radna mjesta na kojima je radno vrijeme krače od punog radnog vremena za rad na poslovima manjeg opsega kad se objektivno ne zahtijeva puno radno vrijeme. Radni odnos s nepunim radnim vremenom može se zasnovati i na radnim mjestima na kojima rade radnici s pravom na krače radno vrijeme. Ukoliko priroda posla i organizacija rada to omogučava, nadležni organ organizacije odnosno poslodavac može odobriti radniku koji radi s punim radnim vremenom na njegov zahtjev da radi krače od punog radnog vremena. Radnik kojemu je u skladu sa stavom 3. ovoga člana odobreno da radi krače od punog radnog vremena, ima prava i obveze radnika koji radi puno radno vrijeme i ostvaruje ih u opsegu koji ovisi o dužini radnog vremena, doprinosu u radu i rezultatima rada, u skladu s opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. Dopunski rad Član 37. Radnik u radnom odnosu, koji radi u jednoj organizaciji ili više organizacija odnosno kod jednog poslodavca ili više poslodavaca s punim radnim vremenom, može raditi najviše do jedne trečine punoga radnog vremena u drugoj organizaciji odnosno kod poslodavca pod slijedečim uvjetima: - da se na oglas odnosno natječaj, koji se ponavlja svakih šest mjeseci, nije prijavio nezaposleni radnik ili zaposleni radnik s nepunim radnim vremenom, - da se dopunski rad ne obavlja za vrijeme utvrđenog dnevnog radnog vremena radnika koji radi s punim radnim vremenom, - da je o dopunskom radu radnik obavijestio organizaciju odnosno poslodavca gdje je radnik u radnom odnosu s punim radnim vremenom. Poslovi poslovodnog organa ne mogu se obavljati u dopunskom radu. Ako organizacija odnosno poslodavac ne ponovi oglas odnosno natječaj u roku iz stava 1. alineja 1. ovoga člana, istekom toga roka prestaje dopunski rad radnika. Nočni rad Član 38. Rad u vremenu između 22 sata i šest sati idučeg dana a u poljoprivredi između 22 sata i pet sati idučeg dana smatra se nočnim radom. Opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom može se utvrditi da se nočnim radom smatra i rad lzvan vremena utvrđenog u stavu 1. ovog člana. Ako je rad organiziran u smjenama mora se osigurati periodična izmjena smjena, tako da pojedini radnik radi noču uzastopno najviše jedan tjedan. Odmori i dopusti Član 39. Radnik ima u svakoj kalendarskoj godini pravo na godišnji odmor u trajanju od 18 do najviše 30 radnih dana. Izuzetno godišnji odmor radnika koji rade pod posebnim uvjetima rada. može trajati i preko 30 ali ne više od 45 radnih dana. Kao rad pod posebnim uvjetima smatra se rad na poslovima i radnim zadacima na kojima je zbog njihove težine i štetnosti po zdravlje radnika priznato pravo na staž osiguranja s povečanim trajanjem ili pravo na rad sa skračenim radnim vremenom, rad u zemljama s teškim klimatskim uvjetima života i rada kao i rad na radnim mjestima na kojima se rad obavlja uz izuzetna psihofizička naprezanja u skladu s opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. Član 40. Godišnji odmor odnosno prvi dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten zbog bolesti ili porodiljskog dopusta u kalendarskoj godini radnik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja naredne godine, pod uvjetom da je radio najmanje šest mjeseci u godini koja prethodi godini u kojoj se vratio na rad. Član 41. Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje nadležni organ organizacije odnosno poslodavac u skladu s opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. Radnik mora najmanje trideset dana prije korištenja biti obaviješten o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora na način propisan opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. Na zahtjev radnika koji ima pravo na godišnji odmor duži od trideset dana mora se omogučiti korištenje godišnjeg odmora u dva dijela. Izuzetno, može se opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom odrediti da član posade broda ili radnik na radu u inozemstvu može godišnji odmor prenijeti u narednu kalendarsku godinu. Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo koristiti po želji, uz obavezu da o tome obavijesti organizaciju odnosno poslodavca u roku određenom opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. Ukoliko je rad organiziran u manje od šest radnih dana u tjednu, u pogledu određivanja trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na šest radnih dana. Član 42. U slučaju prestanka radnog odnosa, radnik ima pravo koristiti godišnji odmor na koji je stekao pravo ako organizacija odnosno poslodavac kod kojeg prelazi na rad ne preuzme obavezu da mu omoguči korištenje odmora osim ako mu radni odnos prestaje: - povodom izjave da ne želi raditi i da prekida radni odnos, te prestane raditi prije isteka vremena u kojem ima pravo i obavezu raditi, - po njegovu zahtjevu na temelju sporazuma određenog dana zbog čega nije iskoristio godišnji odmor, - zbog teže povrede radnih obaveza, - po sili zakona zbog izrečene zabrane obavljanja određenih poslova odnosno radnih zadataka, zbog stupanja na izdržavanje kazne zatvora ili zbog izrečene mjere sigurnosti, odgojne ili zaštitne mjere. Ne smatra se prekidom rada za stjecanje prava na godišnji odmor ako se radnik zaposli u roku od osam dana od prestanka prethodnog radnog odnosa. Vrijeme provedeno na odsluženju odnosno dosluženju vojnog roka ne smatra se prekidom rada za stjecanje prava na godišnji odmor. Član 43. Radnik ima pravo na dopust do sedam radnih dana uz naknadu osobnog dohotka odnosno plače za osobne potrebe u vezi sa stupanjem radnika u brak, u slučaju porodaja člana uže porodice, teže bolesti ili smrti člana uže porodice i u drugim slučajevima utvrđenim opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. Opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom može se utvrditi pravo radnika na više od sedam radnih dana dopusta uz naknadu osobnog dohotka ako se za istog radnika u toku iste godine izuzetno ponovi slučaj potrebe dopusta iz stava 1. ovog člana kao i za potrebe u vezi sa stručnim osposobljavanjem, usavršavanjem ili polaganjem stručnih ispita. Radnik ima pravo na dopust uz naknadu osobnog dohotka odnosno plače kada je na temelju odluke organizacije odnosno poslodavca upučen na obrazovanje, osposobljavanje, usavršavanje ili specijalizaciju. U pogledu stjecanja prava iz radnog odnosa vrijeme plačenog dopusta smatra se vremenom provedenim na radu. Član 44. Opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom može se utvrditi pravo radnika na dopuste bez naknade osobnog dohotka u trajanju do trideset dana u jednoj kalendarskoj godini. Radniku se može odobriti dopust bez naknade osobnog dohotka u trajanju preko trideset dana u jednoj kalendarskoj godini zbog potrebe obrazovanja, osposobljavanja, usavršavanja ili specijalizacije kao i u drugim slučajevima utvrđenim opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. Za vrijeme neplačenog dopusta dužeg od 30 dana, radnikova prava i obaveze iz radnog odnosa miruju ako zakonom nije drugačije određeno. Član 45. Vrijeme korištenja slobodnih dana po osnovi dobrovoljnog davalaštva krvi utvrđuje poslovodni organ ili radnik s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima odnosno poslodavac. Član 46. Za dane praznika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, praznika Socijalističke Republike Hrvatske, kao i za druge dane za koje je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na naknadu osobnog dohotka. Ako zbog prirode posla ili izuzetne potrebe radnik radi na dane praznika ili na druge dane za koje je zakonom određeno da se ne radi pored naknade iz stava 1. ovoga člana radnik ima pravo i na osobni dohodak odnosno plaču uvečanu u skladu s opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. Rad na dane praznika ili na druge dane za koje je zakonom određeno da se ne radi u okviru punog dnevnog radnog vremena ne smatra se radom dužim od punog radnog vremena. Zaštita materinstva Član 47. Za vrijeme trudnoče, porođaja i njege djeteta radnica obavezno koristi porodiljski dopust od 180 dana neprekidno (obavezni porodiljski dopust). Ako je dijete prerano rođeno produžuje se dopust zai toliko vremena za koliko je dijete prerano rođeno. Član 48. Nakon isteka obaveznog porudiljskog dopusta jedan od roditelja djetata ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena do navršene jedne godine života djeteta ili da koristi dodatni porodiljski dopust do jedne godine života djeteta. Dodatni porodiljski dopust ima pravu umjesto majke koristiti otac djeteta ako njeguje dijete i ako su se roditelji tako sporazumjeli, pod uvjetom da majka za to vrijeme radi s punim radnim vremenom. Otac djeteta može koristiti pravo na dodatni porodiljski dopust u slučaju smrti majke, ako ona napusti dijete ili ako je iz opravdanih razloga spriječena koristiti se tim pravom neovisno o tome da li je majka u radnom odnosu ili je zaposlena s radnim vremenom kračim od punog radnog vremena ili samostalno obavlja djelatnosti usobnim radom odnosno osobnim radom i sredstvima u vlasništvu građana. Nakon isteka dodatnog porodiljskog dopusta majka ima pravo da ne radi dok dijete ne navrši tri godine života, za koje vrijeme joj prava i obveze koje se stječu na radu i po osnovi rada miruju. Član 49. Za vrijeme korištenja porodiljskog dopusta do navršene jedne godine života djeteta roditelj ima pravo na naknadu osobnog dohotka prema propisima o zdravstvenom osiguranju. Za vrijeme rada sa skračenim radnim vremenom do godine dana života djeteta odnosno dok dijete ne navrši tri godine života, roditelj djeteta ima za polovinu radnog vremena pravo na osobni dohodak odnosno plaču u skladu s opčim aktom, kolektivnim ugovorum odnosno ugovorom o zapošljavanju, te pravo na naknadu osobnog dohotka odnosno plače za preostalo radno vrijeme po propisima o zdravstvenom osiguranju. Republički organ uprave nadležan za zdravstvo če propisati potanje kriterije za stjecanje prava na rad sa skračenim radnim vremenom zbog njege djeteta do tri godine života kojemu je potrebna pojačana njega. Član 50. Jedan od roditelja teže hendikepiranog djeteta ima pravo raditi polovicu punog radnog vremena sve dok ta potreba postoji. Roditelj koji radi sa skračenim radnim vremenom u skladu sa stavom 1. ovoga člana ima pravo na naknadu osobnog dohotka u visini razlike između osobnog dohotka odnosno plače koju ostvaruje radeči skračeno radno vrijeme i osobnog dohotka odnosno plače koju bi ostvario radnik u punom radnom vremenu. Naknada osobnog dohotka osigurava se iz sredstava socijalne zaštite. Republički organ uprave nadležan za poslove socijalne zaštite propisat če kriterije, način i postupak za stjecanje prava na rad sa skračenim radnim vremenom zbog njege teže hendikepiranog djeteta te način i obračun isplate naknade osobnog dohotka. Roditelju koji radi skračeno radno vrijeme u skladu sa stavom 1. ovoga člana ne može se odrediti da radi noču, prekovremeno niti duže od punog radnog vremena. Roditelj teže hendikepiranog djeteta dok radi skračeno radno vrijeme može biti raspoređen iz jednog mjesta u drugo mjesto prema članu 19. ovoga zakona samo uz vlastiti pristanak. Po prestanku potrebe rada sa skračenim radnim vremenom roditelj nastavlja raditi puno radno vrijeme na radnom mjestu kojem je ranije radio, a u slučaju da je to radno mjesto ukinuto rasporedit če se na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi određene vrste zanimanja. Član 51. Pravo iz člana 47. do 50. pod jednakim uvjetima koriste i usvojitelji djeteta (usvojiteljski dopust) a pravo iz člana 47. do 49. pod jednakim uvjetima koriste i osobe koje njeguju djete. Jedan od usvojitelja djeteta mlađeg od sedam godina života ima pravo na usvojiteljski dopust od 270 dana neprekidno od dana usvojenja djeteta pod uvjetom da bračni drug usvojitelja nije roditelj djeteta. Za vrijeme korištenja prava iz stava 2. ovoga člana usvojitelj ostvaruje naknadu osobnog dohotka po propisima zdravstvenog osiguranja. Član 52. Porodiljski dopust, dodatni porodiljski dopust, skračeno radno vrijeme roditelja odnosno usvojitelja djeteta, te dopust radi usvojenja smatra se punim radnim vremenom i priznaje u staž osiguranja. Član 53. Po isteku porodiljskog i dodatnog porodiljskog dopusta te dopusta radi usvojenja osoba koja je koristila ova prava raspoređuje se na radno mjesto na kojem je radila prije korištenja prava, a u slučaju ukidanja takvog radnog mjesta rasporedit če se na drugo radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi određene vrste zanimanja. Član 54. Radnica za vrijeme trudnoče i dojenja koja radi na radnom mjestu na koje se u toku trudnoče odnosno dojenja ne smije raspoređivati u smislu odredaba zakona kojim je regulirana zaštita na radu, privremeno se raspoređuje na drugo odgovarajuče radno mjesto i za to vrijeme zadržava pravo na osobni dohodak odnosno plaču radnog mjesta na kojem je radila prije privremenog rasporeda, ako je to za radnicu povoljnije. Član 55. Radnica koja radi u industriji i građevinarstvu može raditi noču uz prethodnu suglasnost republičkog organa uprave nadležnog za rad, koji prethodno pribavlja mišljenje republičkog odbora odgovarajučeg sindikata i Privredne komore Hrvatske. Zaštita omladine Član 56. Radniku mlađem od 18 godina ne može se odrediti da radi na naročito težim fizičkim poslovima, na poslovima pod zemljom ili pod vodom i na drugim poslovima koji su u smislu propisa o zaštiti na radu utvrđeni kao poslovi koji povečanom opasnošču štetno utječu na zdravlje radnika njegov psihifizički razvoj. Član 57. Radniku mlađem od 18 godina može se kao puno radno vrijeme opčim aktom odnosno kolektivnim ugovororr utvrditi pravo na krače radno vrijeme ali ne krače od 36 sati tjedno. Godišnji odmor radnika mlađih od 18 godina ne možE biti krači od 25 radnih dana. Član 58. Radnicima mlađim od 18 godina koji rade na području industrije građevinarstva ili prometa može se odrediti da rade noču po postupku utvrđenom za odobravanje nočnog rada radnice. Zaštita invalidnih osoba i radnika s umanjenom zdravstvenom i radnom sposobnošču Član 59. Radnik kod kojeg nastupi smanjenje zdravstvene sposobnosti ima pravo raditi na svojem ili drugom odgovarajučem radnom mjestu ako prema preostaloj radnoj sposobnosti može poslove tog radnog mjesta obavljati bez profesionalne rehabilitacije. Radnik kome je smanjena zdravstvena ili radna sposobnost, smatra se sposobnim za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je rehabilitacijom osposobljen. Radniku iz stava 1. i 2. ovog člana te radniku kod kojeg postoji opasnost od nastupanja invalidnosti organizacija odnosno poslodavac je dužan osigurati raspored na odgovarajuče radno mjesto ili prelazak na rad u drugu organizaciju na takvo radno mjesto u okviru složenih oblika udruživanja organizacija odnosno poslodavca. Član 60. Radniku kojem je zbog invalidnosti nadležni organ odredio vrijeme krače od punog radnog vremena ne može se tako određeno radno vrijeme povečati. Osobni dohodak i naknade Član 61. Radnik ima pravo na osobni dohodak odnosno plaču u visini utvrđenoj opčim aktom odnosno ugovorom o zapošljavanju u skladu sa zakonom, društvenim dogovorom odnosno kolektivnim ugovorom. Član 62. Radnici imaju pravo na zajamčeni osobni dohodak kad organizacija odnosno poslodavac nije u mogučnosti svojim poslovanjem radnicima osigurati osobni dohodak u visini utvrđenoj opčim aktom odnosno ugovorom o zapošljavanju. Zajamčeni osobni dohodak pripada radniku razmjerno vremenu provedenom na radu. Kao vrijeme provedeno na radu smatra se također i vrijeme odmora i drugi slučajevi odsustvovanja s rada kad radnik ima pravo na naknadu osobnog dohotka odnosno plaču iz sredstava organizacije odnosno poslodavca kao i prekid rada zbog nestanka pogonske energije i sl. Član 63. Svota zajamčenog osobnog dohotka utvrđuje se svaka tri mjeseca u iznosu od najmanje 60 posto prosječnog mjesečnog čistog osobnog dohotka radnika u Republici u pretposljednjem tromjesečju. Svotu zajamčenog osobnog dohotka iz stava 1. ovog člana utvrđuje Izvršno viječe Sabora na temelju statističkih podataka i objavljuje u "Narodnim novinama". Član 64. Radnik ima pravo na naknadu osobnog dohotka odnosno plače za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo bez njegove krivnje ako nije moguče da se radom u slobodne dane ili dane tjednog odmora u narednih trideset dana nadoknadi izgubljeno radno vrijeme. Ako radnik nije prethodnog dana ili ranije obaviješten da se određenog dana neče raditi a to je obzirom na razlog prekida rada bilo moguče pripada mu naknada osobnog dohotka odnosno plača za vrijeme prekida rada i nije dužan da radom u slobodne dane ili dane tjednog odmora nadoknadi izgubljeno radno vrijeme. Visina naknade određuje se opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom. Radnik koji odbije raditi jer nisu provedene propisane mjere zaštite na radu uslijed čega mu prijeti neposredna opasnost po život ili zdravlje, ima pravo na naknadu osobnog dohotka odnosno plača u skladu sa opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom za vrijeme dok se ne provedu propisane mjere zaštite na radu, ako za to vrijeme nije raspoređen na drugo odgovarajuče radno mjesto. Ako ovakvim ili drugim zakonom, opčim aktom, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o zapošljavanju nije drugačije određeno radnik ima pravo na naknadu u vezi s korištenjem pojedinih prava iz radnog odnosa u visini prosječnog osobnog dohotka odnosno plače isplačene mu u ptethodna tri mjeseca. IV. ODGOVORNOST RADNIKA Disciplinska odgovornost Član 65. Radnik odgovora samo za one povrede radne obaveze koje su prije nego što ih je učinio bile zakonom, opčim aktom ili kolektivnim ugovorom, predviđene i za koje je bila predviđena disciplinska mjera. Član 66. Disciplinski postupak je hitan. Disciplinski organ dužan je zahtjev za pokretanje postupka razmotriti i uzeti u postupak u roku od 15 dana od dana kad je zahtjev podnijet. Član 67. Disciplinske mjere primjenjuju se uzimajuči u obzir stupanj odgovornosti radnika, uvjete pod kojima je radnik počinio povredu radne obaveze, prijašnji rad i ponašanje odnosno izvršenje radnih obveza radnika, težinu povrede i njezine posljedice, značenje djelatnosti u kojoj radnik radi, materijalne i socijalne prilike radnika i druge okolnosti kojima se osigurava prvenstveno odgojni utjecaj na radnika naročito mlađeg. Član 68. Izvršenje mjere prestanka radnog odnosa može se odgoditi za vrijeme koje ne može biti krače od šest mjeseci ni duže od jedne godine. Udaljenje radnika Član 69. Radnik može biti privremeno udaljen sa radnog mjesta pod slijedečim uvjetima: 1. ako je zatečen u vršenju teže povrede radne obveze, 2. ako je protiv njega pokrenut postupak zbog toga što je neispunjenjem svojih radnih obveza poremetio proces rada, 3. ako je izvršenom težom povredom radne obveze poremetio međusobne odnose radnika. Radnik iz stava 1 ovog člana raspoređuje se na drugo radno mjesto bez obzira na njegov stupanj stručne spreme. Za vrijeme udaljenja s radnog mjesta odnosno poslova i radnih zadataka radnik ostvaruje osobni dohodak odnosno plaču u skladu s radnim mjestom odnosno poslovima i radnim zadacima koje obavlja. Član 70. Radnik može biti privremeno udaljen iz organizacije i s rada kod poslodavca u slijedečim slučajevima: 1. ako je protiv njega pokrenut postupak zbog toga što je neispunjenjem svojih radnih obveza teže povrijedio zajedničke interese drugih radnika organizacije odnosno poslodavca, 2. ako je protiv njega podnesena krivična prijava zbog krivičnog djela učinjenog na radu ili u vezi s radom, 3. ako ugrožava svoj ili život drugih radnika ili osoba na radu ili društvenu imovinu veče vrijednosti odnosno imovinu poslodavca, 4. ako sovjim ponašanjem ugrožava osobni integritet poslodavca odnosno članova njegove uže porodice, 5. kada je zatečen pod utjecajem alkohola ili opojnih droga. Za vrijeme privremenog udaljenja iz organizacije odnosno s rada kod poslodavca radniku se može zabraniti ulazak u krug organizacije odnosno na mjesta rada organizacije odnosno poslodavca izuzev u slučajevima vođenja disicplinskog postupka. Za vrijeme privremenog udaljenja iz organizacije odnosno s rada kod poslodavca radniku pripada naknada osobnog dohotka odnosno plače u visini određenoj opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom ali ne manje od jedne trečine odnosno ako radnik uzdržava porodicu najmanje od jedne polovine osobnog dohotka radnika iz prethodnog tromjesečja ako opčim aktom odnosno kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno. Član 71. Privremeno udaljenje iz člana 69. i 70. ovog zakona može trajati najduže do donošenja konačne odluke o radnikovoj odgovornosti za povredu radne obveze zbog koje je udaljen odnosno do isteka roka zastare za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka. Smatra se da je radnik privremeno udaljen iz organizacije odnosno od poslodavca kad se nalazi u pritvoru. Član 72. Ako radnik bude oslobođen od odgovornosti pripada mu razlika između naknade osobnog dohotka odnosno plače za vrijeme privremenog udaljenja iz organizacije i prosječnog osobnog dohotka odnosno plače koju je ostvario u prethodnom tromjesečju prije udaljenja a u slučaju privremenog udaljenja od obavljanja poslova i radnih zadataka odnosno sa radnog mjesta pripada mu razlika između osobnog dohotka odnosno plače koju je ostvario za vrijeme udaljenja i prosječnog osobnog dohotka kojeg je ostvario u protekla tri mjeseca prije udaljenja. Član 73. Ako je radnik u pritvoru organ koji je odredio pritvor dužan je o tome obavijestiti njegovu organizaciju odnosno poslodavca u roku od tri dana. Za vrijeme pritvora radnik ima pravo na naknadu osobnog dohotka odnosno plače u visini jedne trečine odnosno ako uzdržava porodicu jedne polovine mjesečnog osobnog dohotka odnosno plače iz prethodnog tromjesečja. Radniku pripada razlika od punog iznosa osobnog dohotka odnosno plače i ostala prava koja se ostvaruju na temelju rada a ako je krivični postupak pravomočnom odlukom obustavljen ili ako je radnik pravomočnom presudom oslobođen optužbe ili je optužba odbijena ali ne zbog nenadležnosti suda. Naknadu iz stava 2. i 3. ovog člana prima radnik od organizacije odnosno poslodavca na teret republike. Republički organ uprave nadležan za rad propisat če način isplate i refundacije naknade iz stava 2. i 3. ovog člana. V. PRESTANAK RADNOG ODNOSA Član 74. U slučaju da organizacija odnosno poslodavac otkazuju radni odnos radnik ima pravo i dužnost ostati na radu do isteka otkaznog roka, koji ne može biti duži od šest mjeseci. Dužina otkaznog roka utvrđuje se opčim aktom, kolektivnim ugovorom odnosno ugovorom o zapošljavanju. Ako opčim aktom, kolektivnim ugovorom odnosno ugovorom o zapošljavanju nije drugačije određeno ili ako se ne postigne sporazum između radnika i organizacije odnosno poslodavca otkazni rok je 30 dana. Član 75. Otkazni rok je obavezan u slijedečim slučajevima: 1. kada radnik pismeno izjavi da želi raskinuti radni odnos, 2. kad nadležni organ utvrdi u roku od jedne godine od dana zasnivanja radnog odnosa da je radnik zasnovao radni odnos suprotno odredbi zakona, opčeg akta odnosno kolektivnog ugovora, 3. kad radniku prestaje radni odnos zbog trajnijeg i večeg smanjenja opsega posla kod poslodavca, 4. kad radnik odbije prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju za obavljanje poslova drugog radnog mjesta. Član 76. Za vrijeme otkaznog roka organizacija odnosno poslodavac je dužan omogučiti radniku da radi traženja novog zaposlenja odsustvuje s rada najmanje četiri sata tjedno. Za vrijeme odsustvovanja s rada iz stava 1. ovog člana radnik ima pravo na naknadu osobnog dohotka odnosno plače. Ako radnik po odluci organizacije odnosno poslodavca prestane s radom prije isteka otkaznog roka organizacija odnosno poslodavac mu je dužan isplatiti naknadu osobnog dohotka odnosno plače za razdoblje do isteka otkaznog roka. Ako je radnik u toku otkaznog roka pozvan na vojnu vježbu ili na dosluženje vojnog roka otkazni rok se zaustavlja uz radnikov pristanak danom primitka poziva i nastavlja se po povratku radnika s vježbe odnosno dosluženja vojnog roka. U tom slučaju radniku ne može prestati radni odnos prije isteka 14 dana od dana povratka radnika s vježbe odnosno dosluženja vojnog roka. Član 77. Nadležni organ organizacije odnosno poslodavac može odlučiti da radnik koji je navršio 40 godina staža osiguranja ili 65 godina života ostane u radnom odnosu pod slijedečim uvjetima: - ako se objavom potrebe za radnikom odnosno natječajem ne može osigurati radnik koji ispunjava tražene uvjete; - ako je radnik započeo određeni projekt ili obavlja posebne poslove koje je potrebno dovršiti, a angažiranjem novog izvršioca bi se nepotrebno produžilo izvršavanje poslova odnosno projekta, ali ne duže od jedne godine; - ako je radnik navršio 65 godina života, a nema 15 godina mirovinskog staža može ostati u radnom odnosu dok ne navrši 15 godina mirovinskog staža. U slučaju iz stava 1. alineja 1. ovoga člana organizacija odnosno poslodavac dužni su prijaviti potrebu za radnikom odnosno objaviti natječaj svakih šest mjeseci. Radniku iz stava 1. alineje 1. ovoga člana prestaje radni odnos ako se po objavi potrebe za radnikom odnosno na raspisani natječaj javi kandidat koji ispunjava uvjete za rad na tom radnom mjestu, neovisno o tome da li je prijavljeni kandidat izabran, kao i ako organizacija odnosno poslodavac ne prijavi potrebu za radnikom odnosno ne raspiše natječaj prema stavu 2. ovog člana. Član 78. Poslodavac može randiku otkazti radni odnos: 1. u slučaju trajnijeg i večeg smanjenja opsega posla uslijed kojeg je objektivno prestala potreba za njegovim radom, 2. zbog postupka radnika kojim se izaziva netrpeljiv odnos između radnika i poslodavca ili se poslodavcu nanosi materijalna šteta odnosno šteta njegovu ugledu. VI. ZAŠTITA PRAVA RADNIKA Član 79. Sve odluke o ostvarivanju prava, obaveza i odgovornosti radnika obavezno se u pismenom obliku dostavljaju radniku s poukom o pravnom lijeku. Član 60. Podnošenje zahtjeva za zaštitu prava radnika ne zadržava izvršenje odluke o privremenom rasporedu radnika na drugo radno mjesto ili u drugu radnu organizaciju odnosno drugom poslodavcu, radu dužem od punog radnog vremena, o privremenom udaljenju, o prestanku radnog odnosa ako radnik ne udovolji na probnom radu, ako je izostao s posla pet radnih dana uzastopce i odluke kojom se utvrđuje osobni dohodak odnosno plača. Član 61. Ako povodom zahtjeva za zaštitu prava nadležnom sudu odluka o izboru bude poništena radni odnos radnika koji je po konačnoj odluci stupio na rad prestaje danom dostavljanja pravomočne odluke organizaciji odnosno poslodavcu. Ako je odluka o izboru i zasnivanju radnog odnosa, poništena jer izabrani radnik ne ispunjava uvjete za zasnivanje radnog odnosa, nadležni organ odnosno poslodavac dužan je ponoviti postupak odlučivanja o izboru između ostalih kandidata koji ispunjavaju uvjete. Član 82. Radnik i organizacija odnosno poslodavac mogu sporazumno povjeriti odlučivanje u sporu o pravu, obavezi ili odgovornosti iz radnog odnosa arbitru ili arbitražnom viječu. Odluka arbitra ili arbitražnog viječa je konačna i ima snagu izvršne isprave. Sporazumom o iznošenju spora arbitra ili arbitražno viječe iz stava 1 ovog člana utvrđuje se arbitar odnosno sastav arbitražnog viječa, postupak i ostala pitanja mjerodavna za donošenje odluke. Kolektivnim ugovorom može se osnovati stalna arbitraža koja če na osnovi sporazuma stranaka u sporu odlučivati o ostvarivanju pojedinačnih prava, i odgovornosti iz radnog odnosa. Član 83. Poslovodni organ u društvenom poduzeču i organizaciji društvenih djelatnosti dužan je jednom godišnje podnijeti nadležnom organu upravljanja izvještaj o stanju na području ostvarivanja i zaštite prava radnika. Sindikat ima pravo, ukoliko ocijeni da je poslovodni organ prekoračio ili zloupotrebio ovlaštenja, čime je počinio težu povredu radne dužnosti, da pred nadležnim organom upravljanja inicira pokretanja disciplinskog postupka. VII. DJELOVANJE SINDIKATA I SINDIKALNIH POVJERENIKA Član 84. Ako opčim aktom odnosno kolektivnim ugovarom nije drugačije određeno u slučaju organiziranja dva ili više sindikata pravo da zastupa radnike u kolektivnim pregovorima i kolektivnim sporovima ima onaj sindikat kojem pripadaju ili za kojeg se izjasni največi broj radnika. Radnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj radi pripadanja ili nepripadanja sindikatu ili radi sudjelovanja u aktivnostima sindikata. Član 85. Organizacija odnosno poslodavac dužna je sindikalnom povjereniku staviti na raspolaganje informacije koje mogu biti potrebne za vršenje njihovih funkcija, te omogučiti uvid u isprave u vezi s ostvarivanjem i zaštitom prava iz radnog odnosa. Organizacija odnosno poslodavac dužna je omogučiti sindikalnom povjereniku pristup svim radnim mjestima u organizaciji odnosno kod poslodavca kada je taj pristup potreban da bi mogao obavljati svoje sindikalne funkcije. Sindikalni povjerenik ima pravo prisustvovati raspravama u disciplinskom postupku i sjednicama organa upravljanja na kojima se odlučuje o ostvarivanju i zaštiti prava iz radnog odnosa. Član 86. Sindikalnom povjereniku organizacija odnosno poslodavac mora osigurati uvjete za nesmetano obavljanje aktivnosti, koje se odnose na prava i interese radnika. Sindikalni povjerenik dužan je svoju aktivnost obavljati tako da ne utječe na umanjivanje ukupnog poslovanja organizacije, odnosno poslodavca. Sindikalnom povjereniku treba omogučiti da aktivnosti iz stava 1. ovoga člana obavlja u radnom vremenu u opsegu koji zavisi od veličine i načina organiziranja organizacije i od broja radnika, a naknadu osobnog dohotka, kako je to utvrdeno kolektivnim ugovorom. Sindikalnog povjerenika za vrijeme obavljanja njegove funkcije, kao i po njezinom prestanku, u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom zbog sindikalne aktivnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguče: - rasporediti na drugo radno mjesto, u drugu organizaciju ili k drugom poslodavcu, - uvrstiti među višak radnika, - ili na drugi način postavljati u manje povoljan ili podređen položaj. Sindikalnom povjereniku zbog sindikalne aktivnosti ne smije se snižavati osobni dohodak, niti protiv njega povesti disciplinski postupak ili postupak za naknadu štete. Član 87. Organizacija odnosno poslodavac dužna je omogučiti odsustvovanje s rada sindikalnom povjereniku koje mu je potrebno radi pohađanja sindikalnih sastanaka, tečajeva, osposobljavanja, seminara, kongresa i konferencija. VIII. KOLEKTIVNI UGOVORI Član 88. O uređenju pitanja za koja je zakonom određeno da ih treba urediti kolektivnim ugovorom sindikat, komora, savezi, udruženja i organizacije odnosno poslodavac dužni su savjesno pregovarati. Kolektivni ugovor se može zaključiti za uređenje radnog odnosa u jednoj organizaciji ili više povezanih organizacija ili za određeno područje radi uređenja prava, obveza i odgovornosti iz radnog odnosa radnika zaposlenih kod poslodavaca. Kolektivni ugovor u organizaciji zaključuje nadležni organ upravljanja organizacije i sindikat. Kolektivni ugovor primjenjuje se neposredno i obavezuju sindikat i organizaciju odnosno poslodavca ili njihove komore, saveze i udruženja, koji su ga zaključili, te radnike organizacije i poslodavce u čije ime su zaključeni. Kolektivni ugovor ne može sadržavati odredbe kojima se radnicima daju manja prava ili utvrđuju nepovoljni uvjeti rada od prava i uvjeta što su utvrđeni zakonom, a ako takve odredbe sadrže, umjesto njih se primjenjuju odgovarajuče odredbe zakona. Opči akt koji donosi organizacija odnosno poslodavac, ugovor o zapošljavanju, odluke i akti kojima se odlučuje o pravu, obvezi ili odgovornosti radnika ne smiju biti u suprotnosti s kolektivnim ugovorom, osim ako su povoljniji za radnike. Član 89. Ako organizacija odnosno poslodavac obavlja više djelatnosti, u nedostatku preciznijih odredaba kolektivnog ugovora, na njega se primjenjuju odredbe kolektivnog ugovora one djelatnosti u kojoj je radno angažirana večina zapsoslenih radnika. Kolektivni ugovori zaključeni na nivou republike odnosno za određene djelatnosti, te kolektivni ugovori zaključeni u skladu s odredbom člana 88. stava 2. ovoga zakona registriraju se u republičkom organu uprave nadležnom za rad. Ovaj organ propisat če uputstvo o načinu i postupku registracije i objave kolektivnih ugovora. IX. NADZOR NAD OSTVARIVANJEM PRAVA RADNIKA Član 90. Nadzor nad primjenom ovog i drugih zakona i propisa o radnim odnosima, opčih akata i kolektivnih ugovora kojima se uređuju prava, obveze i odgovornosti iz radnog odnosa obavlja inspekcija rada. Radnik ima pravo da se radi ostvarivanja i zaštite svojih prava obrati nadležnom organu inspekcije rada. Član 91. Na zahtjev radnika koji smatra da je povrijeđeno neko njegovo pravo iz radnog odnosa, nadležni organ inspekcije rada posredovat če kod organizacije odnosno poslodavca. Ako organ inspekcije rada ocijeni da je povrijeđeno neko pravo radnika, te da iz te povrede može nastati nenadoknadiva šteta za radnika, donijet če rješenje kojim se privremeno odgađa izvršenje odluke organizacije odnosno poslodavca ili se organizaciji odnosno poslodavcu naređuje izvršenje određene obveze u pogledu ostvarivanja povrijedenog ili uskračenog prava radnika. Pri donošenju rješenja iz stava 2. ovog člana organ inspekcije rada po službenoj dužnosti pazi na prekluziju prava radnika. U rješenju iz stava 2. ovog člana organ inspekcije rada upozorit če radnika da je rješenje privremenog karaktera i da prestaje važiti ako radnik u zakonskom roku ne pokrene spor pred nadležnim organom odnosno sudom. Žalba protiv rješenja nadležnog organa inspekcije rada ne zadržava izvršenje rješenja. Protiv konačnog rješenja organa inspekcije rada nemože se pokrenuti upravni spor. Rješenje iz stava 2. ovog člana prestaje važiti donošenjem pravomočne odluke po zahtjevu radnika. X. POSEBNE ODREDBE Radna knjižica Član 92. Radna knjižica je javna isprava. U radnu knjižicu se upisuju slijedeči podaci: - o organu koji je izdao radnu knjižicu, mjesto i datum izdavatelja, te serijski i registarski broj radne knjižice - osobni podaci radnika - o radnikovoj stručnoj spremi i vrsti zanimanja te dodatnim znanjima i sposobnostima - o kretanju radnika u radnom odnosu - o privremenoj nezaposlenosti radnika - o radu radnika u inozemstvu - o posebnim oblicima radnog odnosa - o dokupu staža osiguranja - o isplačenoj otpremnini - drugi podaci određeni propisima. Član 93. Prilikom zasnivanja radnog odnosa radnik predaje organizaciji odnosno poslodavcu radnu knjižicu. O preuzimanju radne knjižice iz prethodnog stava ovog člana organizacija odnosno poslodavae izdaju radniku potvrđu. Prilikom prestanka radnog odnosa organizacija odnosno poslodavac dužni su radniku vratiti radnu knjižicu. Organizacija odnosno poslodavac dužni su predati radniku radnu knjižicu i prije prestanka radnog odnosa na njegov pismeni zahtjev. Ako je radniku prestao radni odnos a organizacija odnosno poslodavac nisu u mogučnosti da mu vrate radnu knjižicu dužni su dostaviti radnu knjižicu organu opčinske uprave nadležnom za rad prema mjestu prebivališta radnika, a ako je ono nepoznato organu opčinske uprave nadležnom z …