← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-304/ 1992.

Ukratko

Ova odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske odnosi se na ustavnu tužbu podnesenu zbog odbijanja prava na dodjelu dodatnih gradilišta i potvrđuje da prvenstveno pravo korištenja građevinskog zemljišta nije ustavno pravo.

Što regulira

Koga se tiče

Ključne točke

📄 Tekst zakona
Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-304/ 1992. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-304/ 1992. NN 52/1993 (22.6.1993.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-304/ 1992. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, rješavajući o ustavnoj tužbi K. R. iz B. kraj N. na sjednici održanoj dana 18. svibnja 1993. godine, donio je ODLUKU 1. Odbija se ustavna tužba. 2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama", službenom glasilu Republike Hrvatske. Obrazloženje K. R. je 12. listopada 1992. godine pravodobno podnijela ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske u kojoj navodi da je rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske Klasa br. UP/II-944-11/91-01/0020 Ur. br. 524-05-04/1-91-2 od 15. listopada 1991. godine i presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-1563/92 od 9. srpnja 1992. povrijeđeno njeno "materijalno pravo a time i sloboda". Povredu prava tužiteljica nalazi u odbijanju nadležnog organa uprave da joj se u skladu s parcelacionim elaboratom prizna pravo na dodjelu još dva gradilišta, i to kao prvenstveno pravo korištenja građevinskog zemljišta na temelju Zakona o građevinskom zemljištu. Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske odbijena je njena tužba kojom je ustala protiv citiranog rješenja. Iz sadržaja spisa i presude Upravnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je rješenjem Komisije za građevinsko zemljište Skupštine općine N. od 8. svibnja 1989. deposedirana nekretnina k.č. 1364/2 k.o. N. Parcelacionim elaboratom nekretnina je parcelirana na više čestica, time da je pravo korištenja stekla Općina N. Tužiteljici je priznato prvenstveno pravo korištenja zemljišta na katastarskoj čestici broj 1364/5, površine 220 čhv, dok je prvostepeni organ zaključkom obustavio postupak, na temelju utvrđenja da tužiteljica ne može ostvariti pravo prvenstvenog korištenja na ioš dvije čestice jer je površina bivše vlasnice (tužiteljice) manja od 80o/o površine novoformiranih parcela. Ministarstvo pravosuđa i uprave odbilo je izjavljenu žalbu protiv ovog zaključka, te je tužiteljica pokrenula upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske koji je tužbu odbio. U obrazloženju presude Upravnog suda navedeno je da je prvostepeni organ pogriješio kad je obustavio postupak (trebalo je rješenjem odbiti zahtjev stranke) no obrazloženjem se sasvim odredeno ukazuje na činjenicu da je u skladu sa zahtjevom tužiteljice postupak vođen u pravcu utvrđenja da li je ona ostvarila pravo prvenstvenog korištenja na još dvije parcele, a ne o ostvarivanju prava koje regulira odredba članka 4a, odnosno članka 60. Zakona o građevinskom zemljištu. Ostvarivanje prava iz članka 4a. i članka 60. cit. Zakona ovisi o određenim činjenicama. o čemu je obrazloženjem osporenog rješenja i presudom Upravnog suda i dana uputa tužiteljici. Ustavna tužba nije osnovana. O zahtjevu tužiteljice za priznavanje prvenstvenog prava korištenja građevinskog zemljišta meritorno je rješavao nadležni organ uprave, i u upravnom sporu Upravni sud Republike Hrvatske. Iz predmeta zahtjeva proizlazi da je odlučeno na temelju zakona, dakle u skladu s načelom i jamstvom utvrđenim člankom 18. Ustava Republike Hrvatske. Iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da tužiteljica u osnovi smatra da je i u upravnom postupku i u upravnom sporu pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pa izvodi zaključak o povredi ustavnih prava u smislu članka 28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju nadležna tijela uprave kao ni Upravni sud Republike Hrvatske nisu povrijedili ustavna prava i slobode tužiteljice, jer je ona u zaštiti pretpostavljenog osobnog prava koristila dopuštena pravna sredstva te je i donesena konačna odluka. Tužiteljica nastupa u ostvarivanju svojih temeljnih prava u skladu s načelom iz članka 14. Ustava Republike Hrvatske, u položaju slobodnog građanina pred zakonom jednakog ostalima Iako je ustavna tužba usmjerena na zaštitu ustavnih prava i sloboda u smislu članka 14. Ustava Republike Hrvatske, tužiteljica i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske traži ostvarenje upravo prvenstvenog prava korištenja građevinskog zemljišta, a ne prava vlasništva. Prvenstveno pravo korištenja građevinskog zemljišta nije ustavno pravo. Tužiteljica je obrazloženjem presude Upravnog suda Republike Hrvatske i upućena na okolnosti pod kojima može ostvariti svoja prava (a posebno pravo vlasništva) u skladu s odredbom članka 4a. Zakona o građevinskom zemljištu. Iz prethodno navedenoga proizlazi da u opisanim postupcima nije povrijedeno ni eventualno pravo vlasništva tužiteljice čime se ustavna tužba ukazuje neosnovanom. Rješenje o objavljivanju odluke zasniva se na odredbi članka 2o. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Na temelju izloženog odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-304/ 1992. Zagreb, 18. svibnja 1983. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 52/1993-1014 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 52/1993    Broj dokumenta u izdanju: 1014 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 22.6.1993. ELI: /eli/sluzbeni/1993/52/1014 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.