← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-217/1992. od 7. srpnja 1993.

Ukratko

Ova odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske odnosi se na odbijanje ustavne tužbe J. J. iz S. zbog navodne povrede ustavnog prava vlasništva.

Što regulira

Koga se tiče

Ključne točke

📄 Tekst zakona
Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-217/1992. od 7. srpnja 1993. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-217/1992. od 7. srpnja 1993. NN 71/1993 (23.7.1993.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-217/1992. od 7. srpnja 1993. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, rješavajući ustavnu tužbu J. J. iz S., na sjednici održanoj 7. srpnja 1993. godine donio je ODLUKU 1. Odbija se ustavna tužba. 2. Odluka će se objaviti u "Narodnim novinama" Republike Hrvatske. Obrazloženje J. J. iz S. pravodobno je podnijela ustavnu tužbu smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo iz članka 48. Ustave Republike Hrvatske, i to presudama Općinskog suda u S. broj P-680/90 od 13. veljače 1991. godine, Okružnog suda u S. broj Gž-1776/91 od 10. svibnja 1991. godine i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2365/91 od 6. veljače 1992. godine. Presudom Općinskog suda u S. tužena J. J. obvezana je da u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja isprazni od osoba i stvari prostoriju tužitelja izgrađenu na čest. zem. 1068/11 k. o. S. u ulici Kozara 1 u S. te je predati tužitelju na korištenje. Presudom Okružnog suda u S. odbijena je žalba tužene i u cijelosti potvrđena presuda Općinskog suda u S. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je kao neosnovanu reviziju tužene. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu zbog bitne povrede postupka, nedovoljno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U dopuni ustavne tužbe istaknula je da su sudovi povrijedili njezino ustavno pravo vlasništva priznavši tužitelju aktivnu legitimaciju u sporu. Pitanje legitimacije tužitelja smatra povredom ustavnih prava koja su povrijeđena presudama sudova. Tužbom je trebao biti obuhvaćen i njezin sin a presude nisu smjele glasiti i na nenominirane osobe nego samo na tuženu, smatra podnositeljica ustavne tužbe. Time što je tužena pravomoćnom presudom obvezana da spornu prostoriju isprazni od osoba i stvari, dakle da iseli i sina koji nije nominiran, smatra da joj je nametnuta protuustavna obveza. Nametanjem ove obveze smatra da su joj povrijeđena također prava i slobode iz Ustava. Koja su joj prava i slobode povrijeđena, ne kaže. Ustavna tužba nije osnovana. Obrazlažući povredu svog ustavnog prava (vlasništva) tužiteljica tvrdi da je do povrede došlo zbog toga jer da su sudovi činjenično stanje pogrešno utvrdili, a materijalno pravo pogrešno primijenili. Tužiteljica, međutim, gubi iz vida da Ustavni sud cijeni eventualno postojanje povrede ustavnog prava, u pravilu, na podlozi onih činjenica koje su utvrđene u pravomoćno okončanom postupku i materijalnog prava koje je u tom postupku primijenjeno. Samo u slučaju da se zbog netočnih ili nepotpuno utvrđenih činjenica i pogrešne primjene materijalnog prava pojavi osnovana sumnja da je došlo do povrede ustavnog prava tužitelja, Ustavni sud bi bio ovlašten i dužan utvrditi činjenice i primjenom odgovarajućih propisa utvrditi postojanje povrede ustavnog prava tužiteljice i dalje postupiti u skladu s odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Po ocjeni ovoga Ustavnog suda u postupku pred sudovima nije učinjena bitna povreda postupka koja bi imala za posljedicu povredu prava vlasništva zajamčenog odredbama članka 48. Ustava Republike Hrvatske. Ovo pravo podnositeljice ustavne tužbe nije povrijeđeno navedenim presudama sudova. Iz obrazloženja tih presuda, posebno iz obrazloženja presude revizijskog suda, naime, proizlazi da nije sporno da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik zgrade - stambenog prostora koja leži na k. č. 1608/11 k. o. S. a ujedno i korisnik zemljišne čestice. To je utvrđeno i na temelju iskaza podnositeljice ustavne tužbe iz kojeg iskaza proizlazi da nakon rušenja kuglane (što ju je tužitelj izgradio) nije ostalo golo zemljište već je ostala sporna građevina što ju je tužena investiranjem dovela u današnje stanje i u nju uselila. Time, međutim, podnositeljica ustavne tužbe nije izgradila novi građevinski objekt na kojem bi gradnjom stekla pravo vlasništva. Podnositeljica ustavne tužbe nije, dakle, stekla pravo vlasništva na spornoj građevini, pa, prema tome, navedenim odlukama sudova nije povrijeđeno njezino pravo vlasništva. U odnosu na navode istaknute u ustavnoj tužbi da je tužbom u parnici trebala biti obuhvaćena i treća osoba (njezin sin), valja reći da je to neodlučno za ovaj ustavnosudski postupak u kojem se raspravlja o eventualnoj povredi ustavnog prava (vlasništva) tužiteljice, a ne te treće osobe. Iz navedenih razloga nije bilo mjesta ni privremenoj obustavi izvršenja navedenih sudskih odluka pa Sud ni taj prijedlog nije prihvatio. To su razlozi zbog kojih je Sud ustavnu tužbu odbio kao neosnovanu. Broj: U-III-217/1992. Zagreb, 7. srpnja 1993. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 71/1993-1477 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 71/1993    Broj dokumenta u izdanju: 1477 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 23.7.1993. ELI: /eli/sluzbeni/1993/71/1477 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.