Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-312/1992. od 31. ožujka 1993.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-312/1992. od 31. ožujka 1993. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-312/1992. od 31. ožujka 1993. NN 38/1993 (1.5.1993.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-312/1992. od 31. ožujka 1993. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, odlučujući o ustavnoj tužbi P. J. iz Z. na sjednici održanoj dana 31. ožujka 1993. godine, donio je ovu ODLUKU Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-312/1992. od 31. ožujka 1993. 1. Odbija se ustavna tužba. 2. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama". Obrazloženje P. J. podnio je ovome Sudu ustavnu tužbu u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2790/1991-2 od 11. ožujka 1992. godine, kojom je prihvaćena revizija i preinačene presude Okružnog suda u Z. broj Gž-4622/91 i Općinskog suda u Z. broj P-4895/89 tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja P. J. da se raskine ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28. lipnja 1988. godine zaključen sa davaocem uzdržavanja B. J. te da je davalac uzdržavanja sa članovima obitelji dužan iseliti iz kuće tužitelja. Podnositelj ustavne tužbe smatra da je presudom Vrhovnog suda Republike Hxvatske povrijeđeno ustavno pravo tužitelja na 1) jednakost pred zakonom jet se presuda revizijskog suda ne temelji na odredbama Zakona o obveznim odnosima a smatra da mu je povrijeđeno i 2) pravo vlasništva zajamčeno odredbom članka 48. Ustava Republike Hrvatske, te da je pobijana presuda prije svega nezakonita. Revizijski sud prihvatio je reviziju jer je utvrdio da su i prvostepeni i drugostepeni sud udovoljili tužbenom zahtjevu za raskidanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog poremećaja međusobnih odnosa ugovornih stranaka, dok je tužitelj u tužbenom zahtjevu tražio da se ugovor raskine zbog neizvršavanja ugovornih obveza, jer tuženi (davalac uzdržavanja) ne izvršava obveze iz članka 3. ugovora o uzdržavanju. Razlog za raskidanje ugovora u toku raspravljanja nije ni dopunjen ni mijenjan. Prvostepeni sud je, međutim, utvrdio a drugostepeni sud ovo utvrđenje prihvatio, kao razlog za raskid ugovora poremećaj odnosa među strankama a ne neizvršavanje obveze iz ugovora. Revizijski sud nalazi da su sudovi nižeg stupnja upuštajući se u ispitivanje poremećaja odnosa među strankama postupali suprotno osnovnom načelu parničnog postupka iz članka 2. stavka 1. Zakona o parničnom poslupku, to jest, da sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Time je i prvostepeni i drugostepeni sud prekoračio granice odlučivanja u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva. Revizijski sud stoga preinačuje obje pobijane presude i odbija tužbeni zahtjev jer nalazi da nije osnovana tvrdnja da tuženi davalac uzdržavanja nije izvršavao svoje obveze. Ustavna tužba nije osnovana. Ispitujući tužbu u okviru tvrdnje da je revizijskom presudom povrijeđeno tužitelju pravo jednakosti pred zakonom ovaj Sud nije našao da bi navedenom presudom takova povreda bila počinjena jer podnositelju tužbe nije bila uskraćena ni jedna mogućnost da koristi sva pravna sredstva za zaštitu svojih prava a sam podnositelj tužbe ne navodi drugih razloga za nejednakost pred zakonom osim tvrdnje da se presuda ne temelji na odredbama Zakona o obveznim odnosima. Ovaj Sud ne ispituje utemeljenost osporene presude na određenim zakonskim odredbama već da li su, eventualnom pogrešnom primjenom zakona, povrijeđena ustavna prava ili slobode na koje ustavna tužba ukazuje. U odnosu na tvrdnju da je presudom tužitelju povrijeđeno ustavno pravo vlasništva Sud je ocijenio da ni to pravo podnositelja ustavne tužbe nije povrijeđeno osporenom presudom. Naime, tom se presudom ne dira u pravo vlasništva podnositelja ustavne tužbe na nekretninama koje su predmet ugovora o uzdržavanju jer on i dalje ostaje isključivi vlasnik navedenih nekretnina uz eventualna ograničenja vlasničkih ovlaštenja tužitelja utvrđena ugovorom o uzdržavanju što ga je on zaključio. To su razlozi zbog kojih je Sud odbio ustavnu tužbu. Broj : U-III-312/ 1992. Zagreb, 31. ožujka 1993. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Zamjenik predsjednika Ante Jelavić, v. r. Odluka, NN 38/1993-697 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 38/1993    Broj dokumenta u izdanju: 697 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 1.5.1993. ELI: /eli/sluzbeni/1993/38/697 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.