← Hrvatska

KLASA: UP/II-034-02/25-01/213

REPUBLIKA HRVATSKA DRŽAVNA KOMISIJA ZA KONTROLU POSTUPAKA JAVNE NABAVE KLASA: UP/II-034-02/25-01/213 URBROJ: 354-02/8-25-10 Zagreb,

  1. srpnja
  2. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave, Zagreb, OIB: 95857869241, u Vijeću sastavljenom od: Maje Kuhar, vršiteljice dužnosti predsjednice, Jasnice Lozo, vršiteljice dužnosti članice te Zvonimira Jukića, vršitelja dužnosti člana, povodom žalbe žalitelja Strabag d.o.o., Zagreb, OIB: 74971361430, izjavljene u odnosu na odluku o odabiru u otvorenom postupku javne nabave, broj objave: 2023/S 0F2-0053394, predmet nabave: izgradnja obilaznice Orebića, naručitelja Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, OIB: 55545787885, na temelju članka
  3. Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (Narodne novine, broj 18/13, 127/13, 74/14, 98/19 i 41/21) te članka
  4. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj 120/16 i 114/22, dalje u tekstu: ZJN 2016) donosi sljedeće RJEŠENJE
  5. Odbija se žalba žalitelja Strabag d.o.o., Zagreb, kao neosnovana.
  6. Odbija se zahtjev žalitelja za naknadom troškova žalbenog postupka. Obrazloženje Naručitelj Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, objavio je
  7. prosinca
  8. godine u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske (dalje u tekstu. EOJN RH) poziv na nadmetanje s dokumentacijom o nabavi u otvorenom postupku javne nabave, broj objave: 2023/S 0F2-0053394, predmet nabave: izgradnja obilaznice Orebića. Kriterij odabira je ekonomski najpovoljnija ponuda koja se određuje na temelju pondera cijene ponude u omjeru 80% te duljine trajanja jamstvenog roka u omjeru 20%. U predmetnom postupku javne nabave dostavljene su tri ponude koje je naručitelj u postupku pregleda i ocjene ponuda ocijenio valjanima te je
  9. rujna
  10. godine donio Odluku o odabiru KLASA: 340-02/23-06/15, URBROJ:345-800-830/675-24-09, kojom je odabrao ponudu zajednice gospodarskih subjekata Texo molior d.o.o., Cavtat i Yapi merkezi insaat ve sanayi A.S., Istanbul, Republika Turska. Na navedenu odluku o odabiru žalbu je Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave izjavio ponuditelj Strabag d.o.o., Zagreb, osporavajući valjanost ponude odabrane zajednice ponuditelja. Postupajući po žalbi Državna komisija je rješenjem KLASA: UP/II-034-02/24-01/533, URBROJ: 354-02/11-25-10, od
  11. siječnja
  12. godine, poništila predmetnu odluku o odabiru i vratila predmet naručitelju na postupanje. Nastavno na rješenje Državne komisije, naručitelj je proveo ponovljeni postupak pregleda i ocjene ponuda, sve zaprimljene ponude ocijenio valjanima te Odlukom o odabiru KLASA: 340-03/23-06/15, URBROJ: 345-800-850/675-25-14, od
  13. ožujka
  14. godine odabrao ponudu zajednice gospodarskih subjekata Texo molior d.o.o., Cavtat i Yapi merkezi insaat ve sanayi A.S., Istanbul, Republika Turska, kao ekonomski najpovoljniju. Na navedenu odluku o odabiru, koju je naručitelj objavio u EOJN RH
  15. travnja
  16. godine, urednu žalbu je
  17. travnja
  18. godine Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave izjavio ponuditelj Strabag d.o.o., Zagreb. Žalitelj u žalbi u bitnom osporava valjanost ponude odabrane zajednice ponuditelja, žalbenim zahtjevom traži da se poništi odluka o odabiru te da mu se naknade troškovi nastali sudjelovanjem u žalbenom postupku. Naručitelj u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je pravilno postupao tijekom ponovljenog postupka pregleda i ocjene ponuda, da su žalbeni navodi neosnovani te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Odabrani ponuditelj, zajednica gospodarskih subjekata Texo molior d.o.o., Cavtat i Yapi merkezi insaat ve sanayi A.S., Istanbul, Republika Turska, u očitovanju na žalbu u bitnom navodi da je ponudu u cijelosti izradio u skladu s uvjetima i zahtjevima dokumentacije o nabavi te predlaže žalbu odbiti. Tijekom postupka pred ovim državnim tijelom izvedeni su dokazi pregledom i analizom dostavljenog dokaznog materijala koji se sastoji od obavijesti o nadmetanju, zapisnika o otvaranju te pregledu i ocjeni ponuda, ponude odabrane zajednice ponuditelja te ostalih dokaza. Žalba žalitelja je dopuštena, uredna, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe. Žalba žalitelja je neosnovana. Žalitelj u uvodnom dijelu žalbe upućuje na odredbe točke 29.
  19. dokumentacije o nabavi, naslova „Tehnička oprema i mjere za osiguranje kvalitete“, kojom je propisano da ponuditelj za uredno izvršenje ugovora na raspolaganju treba imati najmanje jedno asfaltno postrojenje kapaciteta minimalno 60 t/h, a koju točku u cijelosti citira. Zatim upućuje na dijelove zapisnika o ponovljenom pregledu i ocjeni ponuda, iz kojih je razvidno da je u ponovljenom postupku odabrana zajednica nominirala novu asfaltnu bazu, Banje Selo, a naručitelj ocijenio da je uvjet sposobnosti postojao u trenutku predaje ponude, jer je ugovor o najmu za tu bazu sklopljen prije roka za dostavu ponuda. Žalitelj ističe da je predmetni uvjet tehničke sposobnosti iz dokumentacije o nabavi na strani odabranog ponuditelja već bio predmetom žalbe te da je nakon pet mjeseci žalbenog postupka i desetak izmijenjenih podnesaka u žalbenom postupku od svih zainteresiranih strana, Državna komisija donijela rješenje kojim se poništava odluka o odabiru. Upućuje na dijelove toga rješenja u kojima je ocijenjeno da odabrani ponuditelj nije dokazao legalnost tada nominirane asfaltne baze Tounj, jer nije dostavio dokumentacijom o nabavi traženi dokaz u vidu pravomoćne uporabne dozvole postrojenja. Žalitelj smatra bitnim istaknuti da odabrani ponuditelj ni u prethodnom žalbenom postupku nije dostavio traženi dokaz, pravomoćnu uporabnu dozvolu postrojenja. Iz toga se može vidjeti, smatra žalitelj, da je životno nelogično da odabrani ponuditelj u toku pet mjeseci trajanja žalbenog 2 postupka u kojem je izmijenjeno desetak očitovanja i podnesaka niti u jednom trenutku nije imao niti dostavio dokaz potreban za ispunjavanje uvjeta iz 29.
  20. Odabrani ponuditelj je svim silama pokušavao različitim pravnim tumačenjima opravdati nominirane asfaltne baze i dokazati njihovu legalnost. Stoga je žalitelj mišljenja da postoji sasvim osnovana sumnja da je u novom postupku pregleda i ocjena ponuda odabrani ponuditelj mogao dostaviti važeći ugovor o najmu koji bi bio datiran s danom
  21. ožujka
  22. godine, jer da je isti posjedovao taj ugovor na datum koji je naznačen u predmetnom ugovoru, onda bi sasvim sigurno taj ugovor dostavio u prethodnom žalbenom postupku i odmah dokazao legalnost koju nije mogao bez tog ugovora dokazati u pet mjesečnom periodu prethodne žalbe. Žalitelj je stava da je ovu očitu okolnost naručitelj trebao provjeriti i kontaktirati drugu stranu iz dostavljenog ugovora o najmu kako bi se uvjerio da predmetni dokument nije izrađen naknadno samo za potrebe predmetnog postupka javne nabave. Dodatno je nelogično, smatra žalitelj, da je odabrani ponuditelj u drugom postupku javne nabave kod istog naručitelja (postupak javne nabave radova izgradnje obilaznice Drniša) dostavio ugovor o najmu za istu asfaltnu bazu koji je pak datiran s rujnom
  23. godine, točnije
  24. rujna
  25. godine. Smatra da navedeno dodatno naglašava očitu nelogičnost, jer je otvaranje ponuda za ovaj postupak javne nabave bilo
  26. ožujka
  27. godine pa ukoliko je odabrani ponuditelj imao definiranu suradnju, odnosno sklopljen ugovor o najmu za bazu Banje Selo već od dana
  28. ožujka
  29. godine, kako navodi u ovom postupku javne nabave, zašto je opet za istu bazu ugovarao suradnju u rujnu
  30. godine. Slijedom svega navedenog, žalitelj je stava da se lako može zaključiti da je predmetni dokaz o posjedovanju ugovora o najmu za asfaltnu bazu Banje Selo nezakonito prilagođen potrebama ovog postupka javne nabave, a navedenu očitu nelogičnost je naručitelj propustio provjeriti. Nadalje, što se tiče nominirane baze Banje Selo, žalitelj ističe da se radi o bazi koja je udaljena 605 km od mjesta ugradnje asfalta i minimalno 7,5 sati neprekidnog prijevoza kamionom (bez uračunatih obaveznih zaustavljanja vozača koje još dodatno produžuju vrijeme transporta). Ističe da Tehnički propis za asfaltne kolnike (Narodne novine, broj 48/21), koji regulira djelatnost ugradnje asfalta u Republici Hrvatskoj, u dijelu Prilog J propisuje:

(2)Prijevoz bitumenskih mješavina bez termo-kontejnera od mjesta proizvodnje do mjesta ugradnje ne smije trajati više od dva sata odnosno duljina transporta ne smije biti veća od 120 km, pri čemu temperatura bitumenske mješavine ne smije pasti ispod minimalno dopuštene temperature deklarirane od strane proizvođača. Žalitelj ističe da je iz ranije navedenog jasno da priloženo postrojenje na lokaciji u Banje Selu ni na koji način tehnički ne može udovoljiti uvjet iz natječajne dokumentacije sukladno Tehničkom propisu za asfaltne kolnike Prilog J. Tehničko-tehnološki zahtjevi pri izvedbi asfaltnih kolnika. Naime, mišljenja je da je tehnički neizvedivo da se asfalt s navedene lokacije doveze na mjesto ugradnje u propisanoj kvaliteti i svojstvima. Odabrani bi ponuditelj morao prevesti gotovo 20.000 tona asfalta na skoro 605 km udaljenu lokacíju na odgovarajućoj temperaturi i sa odgovarajućim svojstvima, ističe žalitelj. S obzirom na postojeću praksu, pokušavanja zaobilaženja ranije navedenih tehničkih pravila kojima se osigurava adekvatna kvaliteta, putem navođenja opcije termo-kontejnera, žalitelj unaprijed skreće pozornost da je navedena opcíja propisana samo za manje sanacije te nikako za izgradnju novih asfaltnih površina. Tumači da je tehnički i ekonomski tako nešto sasvim nemoguće provesti u zadanim parametrima. Dodatno, ističe da naručitelj nije niti provjerio u procesu pregleda i ocjene ponuda ima li odabrani ponuditelj odgovarajući broj takvih vozila da bi barem u teoriji bilo moguće ocijeniti postoji li ikakva sposobnost odabranog ponuditelja u tom dijelu. Ukazuje da je Državna komisija u Rješenju KLASA: UP/I1-034-02/24-01/533, URBROJ: 354-02/11-25-10, od dana
  1. siječnja
  2. godine, u odnosu na argumente povezane s mogućnošću prijevoza i ugradnje asfalta na udaljenosti veće od 120 km i 2 h 3 navela da je argument žalitelja neosnovan zbog toga što, citirano: „Žalitelj, upoznat sa sadržajem mišljenja stručnjaka, protudokaz u spis predmeta nije priložio." Žalitelj ističe da je u međuvremenu pribavio potrebne dokaze kako u ovom predmetu, a tako í u drugom žalbenom postupku koji se vodí pred žalbenim tijelom na istu temu udaljenosti asfaltne baze od mjesta ugradnje te time pokušaja zaobilaženja tehničkih propisa Republike Hrvatske. Žalitelj kao dokaz svojih navoda dostavlja stručno mišljenje prof. dr. sc. Tatjana Rukavina, dipl. ing. građ., kojim se potvrđuje da se putem termo-kontejnera ne može ugrađivati asfalt na tako dalekim lokacijama i u navedenim količinama. Žalitelj kao dodatan argument i dokaz dostavlja i odgovor Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva državne imovine KLASA: 360-01/25-02/39, URBROJ: 531-06-1-1-2-25-2 od
  3. veljače
  4. godine. Slijedom navedenog, žalitelj zaključuje da nominirana asfaltna baza u Banje Selu, koju je u ponovljenom postupku pregleda i ocjena ponuda naknadno nominirao odabrani ponuditelj, nije valjana s tehničkog aspekta, jer ne zadovoljava navedene kriterije vremena i udaljenosti asfaltne baze od mjesta ugradnje asfalta. Naručitelj u odgovoru na žalbu navodi da je odabrani ponuditelj dostavio ugovor o najmu sklopljen sa subjektom Pedom asfalti d.o.o. od dana
  5. ožujka
  6. godine, čime je dokazao raspolaganje asfaltnom bazom, potrebne certifikate i potvrde legalnosti. Naručitelj je radi jasnog i nedvojbenog utvrđivanja činjenica u ponovnom pregledu i ocjeni ponuda provjeravao izdane dokumente vezane uz legalnost asfaltne baze kod nadležnog tijela koje je izdalo dostavljene dokumente, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Zagrebačke županije, čime je utvrđeno da dostavljeni dokumenti odabranog ponuditelja predstavljaju uporabnu dozvolu te da je asfaltna baza Banje Selo legalna. U odnosu na navod žalitelja da je naručitelj trebao provjeriti ugovor o najmu sklopljen s Pedom asfalti d.o.o. kako bi se uvjerio da predmetni dokument nije izrađen naknadno, naručitelj ističe da je elektroničkom poštom od
  7. ožujka
  8. godine izvršio provjeru valjanosti ugovora o najmu kod najmodavca asfaltne baze te je provjerom utvrdio da je ugovor o najmu asfaltnog postrojenja Banje Selo valjan. Ukazuje da su te činjenice navedene u zapisniku o pregledu i ocjeni ponuda te je kao dokaz priloženo očitovanje najmodavca asfaltne baze Banje Selo („Prilog zapisnika – Prilog 6_nakon Rješenja: Provjera ugovora o najmu“). S obzirom na to da se najmodavac asfaltne baze očitovao da je ugovor o najmu valjan, što znači da je valjan u svim svojim dijelovima, uključujući i datum sklapanja, to naručitelj nakon provjere nije imao razloga sumnjati u valjanost ugovora o najmu koja se odnosi i na datum sklapanja ugovora niti je imao razloga sumnjati u raspolaganje asfaltnom bazom odabranog ponuditelja u trenutku podnošenja ponude, kako je propisano točkom 29.
  9. dokumentacije o nabavi. Naručitelj ističe da je svaki postupak javne nabave za sebe i neovisan o drugom postupku te se ne može promatrati drugi postupak u odnosu na činjenice u ovom postupku. To što je i u tom drugom postupku odabrani ponuditelj dostavio ugovor o najmu s istim najmodavcem ne dokazuje da u ovom postupku ugovor o najmu nije valjan. Posebno ističe da je u ovom postupku javne nabave dostavljen ugovor o najmu u kojem je izrijekom ugovoreno među strankama da se ugovor zaključuje za potrebe realizacije upravo ovog projekta, izgradnje obilaznice Orebića. U odnosu na drugi dio žalbenog navoda, naručitelj ukazuje da točkom 29.
  10. dokumentacije o nabavi nije propisano da ponuditelj mora dokazati da asfaltno postrojenje ispunjava uvjete sukladno Tehničkom propisu za asfaltne kolnike, pa da je naručitelj iste uvjete morao provjeravati. Ponuditelj uvjete sukladno Tehničkom propisu za asfaltne kolnike mora ispunjavati u fazi izvršenja ugovora, dok u fazi nuđenja ponude te pregleda i ocjene ponuda mora ispunjavati uvjete koje naručitelj mora utvrditi, a koji su propisani točkom 29.
  11. dokumentacije o nabavi. Nadalje, naručitelj ističe da točkom 29.
  12. dokumentacije o nabavi nije propisano da asfaltno postrojenje mora biti udaljeno 120 km od 4 mjesta ugradnje odnosno na dva sata od mjesta ugradnje. S obzirom na to da nije propisan uvjet udaljenosti asfaltnog postrojenja, to naručitelj nije niti bio ovlašten provjeravati postojanja navedenog uvjeta, jer bi time postavio prekomjerne zahtjeve prema odabranom ponuditelju čime bi prekoračio svoje ovlasti u pregledu i ocjeni ponuda. Dakle, naručitelj zaključuje da netočno i neosnovano žalitelj ističe da navedeno postrojenje ne udovoljava uvjetima propisanim dokumentacijom o nabavi. Naime, kao što je gore navedeno, za sve uvjete propisane točkom 29.
  13. dokumentacije o nabavi, odabrani ponuditelj je dostavio dokaze kako su i propisani te je istima dokazao propisani uvjet sposobnosti. Vezano uz mišljenje prof. dr. sc. Tatjane Rukavine, koje je žalitelj dostavio u privitku žalbe, naručitelj ističe da niti u jednom dijelu navedenog mišljenja nije osporeno da se asfalt može prevoziti termo kontejnerima. Stoga, smatra da navedeno mišljenje ne predstavlja dokaz kojim bi se osporila mogućnost upotrebe asfaltne baze Banje Selo, iako je navedeno bespredmetno, jer je udaljenost asfaltne baze i prijevoz asfalta isključivo vezano uz izvršenje ugovora, a ne ispunjavanje uvjeta propisanih točkom 29.
  14. dokumentacije o nabavi. Nadalje, što se tiče od strane žalitelja dostavljenog odgovora Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, naručitelj ističe da navedenim odgovorom žalitelj nije dokazao da se asfalt odnosno bitumenske mješavine ne mogu prevoziti na većim udaljenostima od 120 km odnosno 2 sata, a kako je žalitelj navodio u žalbi i očitovanjima. Naručitelj ukazuje da je odgovorom potvrđeno da je moguće prevoziti asfalt na većim udaljenostima odnosno na višesatnom prijevozu. Iz navoda koji se odnosi na promjene trajnosnih svojstava bitumenske mješavine, degradacijskih procesa, ukazuje da ne proizlazi da se asfalt ne može prevoziti na većim udaljenostima od 120 km, već se to odnosi na kvalitetu asfalta. Ističe da se kvaliteta ugrađenog asfalta provjerava na gradilištu i predmet je izvršenja ugovora, a ne postupka javne nabave, u kojem se provjeravaju uvjeti i zahtjevi propisani dokumentacijom o nabavi, u ovom slučaju iz točke 29.
  15. dokumentacije o nabavi koje se odnosi na asfaltnu bazu. Dakle, iz navedenog proizlazi da je moguće prevesti asfalt na većim udaljenostima, i da se mora voditi računa o njegovu prijevozu odnosno da se asfalt može prevoziti „u kamionima u kojima su bitumenske mješavine zaštićene od hlađenja i onečišćenja vodonepropusnom i termostabilnom zaštitom koje pokrivaju sanduk kamiona kipera“. Naručitelj smatra da posebno treba istaknuti da navod koji se odnosi na način prijevoza prema „dosadašnjoj praksi“, ne znači niti dokazuje da se za prijevoz asfalta u stvarnosti i/ili u budućoj praksi ne može koristiti termo-kontejner. Isto tako iz odgovora o prijevozu manjih količina bitumenskih mješavina u svrhu održavanja prometnica, naručitelj ističe da nigdje u dokumentaciji o nabavi nije propisano niti je određeno koliku količinu asfalta može prevoziti u jednom prijevozu. Naručitelj ističe da je angažman broja termo kontejnera ili kamiona kojima će se prevoziti asfalt do gradilišta predmet izvršenja ugovora i na ugovaratelju je odabir načina na koji će prevoziti asfalt do gradilišta, pod uvjetom da se održi kvaliteta asfalta. Stoga smatra da je, u ovoj fazi, preispitivanje načina izvršenja ugovora bespredmetno. Hipotetski, ugovaratelj bi mogao angažirati veći broj kamiona za prijevoz asfalta u kojima bi prevozio manje količine asfalta i koji bi u takvom prijevozu dugotrajno održavali temperaturu i zadržavali svoja svojstva. Ukazuje da iz daljnjeg dijela odgovora Ministarstva proizlazi da je moguće prevoziti asfalt na većim udaljenostima i s duljim vremenskim trajanjem te da se programom kontrole i osiguranja kvalitete odrede okolnosti od utjecaja na asfalt koji će biti ugrađen. Na kvalitetu asfalta i njegova svojstva utječu i razni dodaci u bitumen/aditivi, koji se dodaju u asfalt kako bi isti postigao razinu kvalitete koja je propisana prilikom izgradnje. Međutim, predmetna odredba ulazi u sferu izvršenja ugovora te nije predmet ocjene i odlučivanja u postupku javne nabave, budući da takvi uvjeti nisu bili propisani u svrhu dokazivanja stručne sposobnosti iz točke 29.
  16. dokumentacije o nabavi, ponavlja naručitelj. Naručitelj prilikom 5 izvršenja ugovora, odnosno prije i tijekom ugradnje, ispituje kvalitetu ugrađenog asfalta kroz tekuća i kontrolna ispitivanja, koji mora zadovoljiti propisanu kvalitetu. Naručitelj zaključuje da navedenim odgovorom Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine kao niti mišljenjem prof.dr.sc. Tatjane Rukavine, žalitelj nije dokazao da asfalt nije moguće prevoziti na većim udaljenostima i u duljem vremenskom razdoblju, budući da iz dostavljenih mišljenja ne proizlazi niti je u istima navedeno da se asfalt ne može prevoziti na većim udaljenostima ili u duljem vremenskom razdoblju. Dapače, tumači da iz navedenih mišljenja proizlazi da se asfalt, pod određenim okolnostima i uvjetima, može prevesti na većim udaljenostima, pod uvjetom da se zadrže potrebna tražena svojstva, a što se može postići posebnim kamionima i/ili dodacima u bitumenu odnosno aditivima, a što je sve predmet izvršenja ugovora. Odabrana zajednica ponuditelja u očitovanju na žalbu upućuje na dio zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda gdje je navedeno da je naručitelj kod najmodavca asfaltne baze Banje Selo, subjekta Pedom asfalti d.o.o., izvršio provjeru valjanosti ugovora o najmu te da je provjerom utvrdio da je ugovor o najmu asfaltnog postrojenja Banje Selo u cijelosti valjan. Ostale navode žalitelja koji se odnose na ugovor o najmu asfaltne baze odabrana zajednica drži bespredmetnima, jer se raspolaganje resursom dokazuje za konkretan postupak nabave kako je u samom ugovoru o najmu i navedeno. Ističe da žalitelj samo paušalno osporava valjanost predmetnog ugovora o najmu, što ničim ne dokazuje. Ukazuje da ugovor o najmu asfaltne baze sadrži sve bitne sastojke predviđene Zakonom o obveznim odnosima, koji može, ali ne mora biti u pisanom obliku. Predmetni ugovor je sklopljen u skladu s temeljnim načelom slobode uređivanja obveznih odnosa i kao takav je vjerodostojan, drži odabrana zajednica ponuditelja te ponavlja da suprotno žalitelj ničim nije dokazao. Što se tiče drugog dijela žalbenog navoda, u kojemu žalitelj ističe da udaljenost asfaltne baze od mjesta ugradnje nije u skladu s Tehničkim propisima za asfaltne kolnike, odabrana zajednica ukazuje da je žalbeno tijelo u prethodnom rješenju pravomoćno i konačno u ovom postupku javne nabave ocijenilo da naručitelj dokumentacijom o nabavi nije propisao ograničenje maksimalne udaljenosti asfaltne baze od mjesta izvođenja radova, odnosno da dokumentacija o nabavi ne sadrži nikakve odredbe o udaljenosti asfaltne baze od mjesta izvođenja radova i ugradnje asfalta. Također, da je pravomoćno i konačno tim rješenjem ocijenjeno da naručitelj u dokumentaciji o nabavi nije propisao nikakva ograničenja u pogledu toga u kakvim kontejnerima se asfalt mora prevoziti do mjesta ugradnje niti je propisano da je ponuditelj dužan dokazati na koji će način prevesti asfalt do mjesta izvođenja radova poštujući odredbe Tehničkog propisa za asfaltne kolnike. Odabrana zajednica smatra da je takvo utvrđenje Državne komisije postalo pravomoćno i konačno te da stoga u ovom postupku nema mjesta isticanju ovog dijela žalbenog navoda niti odlučivanju o njegovoj osnovanosti. Žalbeni navodi tiču se uvjeta i zahtjeva dokumentacije o nabavi koji se odnose na raspolaganje tehničkom opremom i mjerama za osiguranje kvalitete, točnije asfaltnim postrojenjem. Naručitelj je točkom 29.
  17. dokumentacije o nabavi propisao sljedeće: Tehnička oprema i mjere za osiguranje kvalitete - gospodarski subjekt mora dokazati da ima na raspolaganju minimalno sljedeću tehničku opremu i mjere za osiguranje kvalitete: najmanje jedno asfaltno postrojene kapaciteta minimalno 60 t/h. Gospodarski subjekt za asfaltno postrojenje/a mora dokazati: da za izvršenje predmetne nabave ima u vlasništvu ili da posjeduje Ugovor o najmu postrojenja ili neki drugi dokaz iz kojega će biti vidljivo da gospodarski subjekt raspolaže sa postrojenjem/ima kapaciteta minimalno 60 t/h; usklađenost kontrole tvorničke proizvodnje asfaltnih mješavina s normama HRN EN 13108- 6 1 i HRN 13108-5 za asfaltne mješavine (asfaltbeton, SMA) ili jednakovrijednim; legalnost asfaltnog postrojenja. Za potrebe utvrđivanja okolnosti propisanih točkom 29.
  18. gospodarski subjekt u ponudi dostavlja za sebe/članove zajednice gospodarskih subjekata te podugovaratelja/e (ako je primjenjivo) i za gospodarski/e subjekt/e na čiju sposobnost se oslanja (ako je primjenjivo), za svakoga od njih zasebno ispunjeni e-ESPD obrazac (Dio IV. Kriteriji za odabir, Odjeljak α). Naručitelj će, prije donošenja odluke, od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu, zatražiti u primjerenom roku (ne kraćem od pet dana) dostavu ažuriranih popratnih dokumenata: dokaz vlasništva (ZK uložak ili račun ukoliko je postrojenje mobilno) ili ugovor o najmu postrojenja ili neki drugi dokaz iz kojega će biti vidljivo da gospodarski subjekt raspolaže sa postrojenjem/ima kapaciteta minimalno 60 t/h; certifikat o sukladnosti kontrole tvorničke proizvodnje sukladno normama HRN EN 13108-1 i HRN 13108-5 za asfaltne mješavine (asfaltbeton, SMA). Naručitelj će priznati i jednakovrijedne potvrde/certifikate ako gospodarski subjekt u ponudi na zadovoljavajući način naručitelju dokaže, bilo kojim prikladnim sredstvom, da je kontrola tvorničke proizvodnje usklađena s normama HRN EN 13108-1 i HRN 13108-5; pravomoćnu uporabnu dozvolu postrojenja. Točkom
  19. Opis predmeta nabave dokumentacije o nabavi naručitelj je propisao sljedeće: predmet nabave je izgradnja obilaznice Orebića. Detaljna tehnička specifikacija koja opisuje predmet nabave nalazi se u prilogu dokumentacije o nabavi (Tehnička specifikacija ima značenje cjelokupne tehničke dokumentacije koja se daje gospodarskim subjektima na raspolaganje za izradu ponude, uključivo - Prilog IV. Troškovnik, Prilog VI. Grafički prilozi (navodi poveznicu na svoje mrežne stranice) koji su dani na raspolaganje u privitku dokumentacije i čine njen sastavni dio. Tehničke specifikacije također uključuju Tehnički propis za asfaltne kolnike (Narodne novine, broj 48/21) i Opće tehničke uvjete za radove na cestama, Zagreb, 2001., koji su dostupni na adresama (navodi poveznice na svoje mrežne stranice). Točkom
  20. Tehničke specifikacije dokumentacije o nabavi naručitelj je propisao da tehničke specifikacije imaju značenje cjelokupne tehničke dokumentacije koja se daje gospodarskim subjektima na raspolaganje za izradu ponude, uključivo Opći tehnički uvjeti za radove na cestama, Zagreb, 2001., dostupni na internetskim poveznicama koje su dane prethodno u točki
  21. dokumentacije o nabavi i Tehnički propis za asfaltne kolnike. U žalbenom postupku vođenom pod KLASOM: UP/II-034-02/24-01/533, žalitelj Strabag d.o.o., Zagreb je osporavao valjanost ponude odabrane zajednice ponuditelja Texo molior d.o.o., Cavtat i Yapi merkezi insaat ve sanayi A.S., Istanbul, Republika Turska, u dijelu raspolaganja nominiranim asfaltnim postrojenjem u Tounju. Nakon što je Državna komisija osnovanim ocijenila žalbeni navod koji se ticao traženog uvjeta legalnosti asfaltne baze i predmet vratila naručitelju na postupanje, naručitelj je u ponovljenom postupku pregleda i ocjene ponuda pozvao zajednicu ponuditelja dostaviti pravomoćnu Uporabnu dozvolu asfaltnog postrojenja u Tounju, kako bi ocijenio udovoljava li postrojenje uvjetu legalnosti. Iz sadržaja zapisnika o ponovljenom postupku pregleda i ocjene ponuda razvidno je da je zajednica ponuditelja dostavila pojašnjenje u kojem navodi da je u trenutku predaje ponude raspolagala i asfaltnom bazom Banje Selo, pozvala se na praksu Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o mogućnosti dopune ponude u dijelu koji se odnosi na uvjete tehničke i stručne sposobnosti te je dostavila dokumente tražene točkom 29.
  22. dokumentacije o nabavi za tu bazu. Dalje je iz sadržaja zapisnika razvidno da je naručitelj tražio pojašnjenje i upotpunjavanje tih dokumenata, kako bi mogao ocijeniti udovoljava li nominirana baza Banje Selo uvjetu legalnosti baze te je u tu svrhu tražio i očitovanje Upravnog odjela za 7 prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Zagrebačke županije, koje tijelo je izdavatelj prethodno dostavljenih dokumenata. Što se tiče dostavljenog Ugovora o najmu asfaltnog postrojenja Banje Selo, sklopljenog sa subjektom Pedom asfalti d.o.o. dana
  23. ožujka
  24. godine, naručitelj je kod najmodavca izvršio provjeru valjanosti ugovora o najmu te je provjerom utvrdio da je ugovor o najmu asfaltnog postrojenja Banje Selo valjan. Stoga, imajući u vidu dostavljene dokumente za asfaltnu bazu Banje Selo i provedenu provjeru kod izdavatelja dokumenata, naručitelj je ocijenio da asfaltna baza ispunjava uvjete iz točke 29.
  25. dokumentacije o nabavi. Žalitelj u žalbi ističe dva žalbena navoda, koja se oba tiču raspolaganja odabrane zajednice ponuditelja asfaltnom bazom Banje Selo. U prvom navodu žalitelj osporava vjerodostojnost dostavljenog ugovora o najmu te baze, sklopljenog između najmodavca Pedom asfalti d.o.o., Zagreb s najmoprimcem Texo molior d.o.o., Cavtat
  26. ožujka
  27. godine. Žalitelj smatra da je ključan podatak, onaj o datumu sklapanja ugovora, prilagođen za potrebe predmetnog postupka javne nabave, pri čemu ukazuje da nije životno i logično da odabrana zajednica nije ranije, odmah u ponudi, navela da raspolaže tom bazom te da je u drugom postupku javne nabave kod istog naručitelja dostavila ugovor o najmu iste baze koji je pak datiran s rujnom
  28. godine. Zaključuje da je zbog svega naručitelj kod najmodavca trebao izvršiti provjeru dostavljenog ugovora. Međutim, kako je prethodno navedeno, naručitelj se tijekom ponovljenog postupka pregleda i ocjene ponuda obratio subjektu koji je naveden kao najmodavac u predmetnom ugovoru, Pedom asfalti d.o.o., Zagreb, zatraživši potvrdu vjerodostojnosti ugovora i datuma njegovog sklapanja, na što je dobio odgovor da je ugovor valjano sklopljen
  29. ožujka
  30. godine, od kojeg datuma stranke ugovora uredno ispunjavaju ugovorene obveze. Naručitelj je navedenu korespondenciju objavio u EOJN RH kao jedan od privitaka zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda. Također, žalbeno tijelo je nakon izvršenog uvida u primjerak ugovora utvrdilo da je u pravu naručitelj koji ističe da u članku 1.
  31. toga ugovora stoji da se zaključuje za potrebe realizacije projekta "Izgradnja obilaznice Orebića", EOJN oznake 2023/S 0F2-
  32. Naručitelj je tako izvršio radnje u svrhu potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja te se ocjenjuje da je u pravu kada navodi da nakon toga nije imao razloga sumnjati u valjanost ugovora o najmu niti je imao razloga sumnjati u raspolaganje asfaltnom bazom Banje Selo u trenutku podnošenja ponude. Slijedom navedenog, žalbeni je navod ocijenjen neosnovanim. U drugom žalbenom navodu žalitelj ističe da baza Banje Selo ni na koji način tehnički ne može udovoljiti uvjet iz natječajne dokumentacije sukladno Tehničkom propisu za asfaltne kolnike Prilog J. Tehničko-tehnološki zahtjevi pri izvedbi asfaltnih kolnika. Naime, mišljenja je da je tehnički neizvedivo da se asfalt s navedene lokacije doveze na mjesto ugradnje u propisanoj kvaliteti i svojstvima. Ovdje treba reći da je žalitelj u prethodnom žalbenom postupku, u odnosu na u ponudi nominiranu asfaltnu bazu Tounj, također istaknuo žalbeni navod da ta baza ne može udovoljiti Tehničkom propisu i da je neizvedivo da se asfalt s te lokacije transportira na mjesto izvođenja radova u propisanoj kvaliteti i svojstvima. U rješenju KLASA: UP/II034-02/24-01/533, URBROJ: 354-02/11-25-10, od
  33. siječnja
  34. godine, žalbeni navod je ocijenjen na sljedeći način: „Uvidom u dokumentaciju o nabavi utvrđeno je da se ne može prihvatiti argumentacija naručitelja da je poštivanje odredbi Tehničkog propisa za asfaltne kolnike rezervirano samo za fazu izvršenja ugovora budući je u točki
  35. dokumentacije o nabavi propisano da se tehničke specifikacije stavljaju gospodarskim subjektima na raspolaganje za izradu ponude, te se između ostalog navodi i Tehnički propis za asfaltne kolnike. Nadalje, naručitelj dokumentacijom o nabavi nije propisao ograničenje maksimalne udaljenosti asfaltne baze od mjesta izvođenja radova, odnosno dokumentacija 8 ne sadrži nikakve odredbe o udaljenosti asfaltne baze od mjesta izvođenja radova odnosno ugradnje asfalta. Naručitelj, pored toga, u dokumentaciji o nabavi nije propisao nikakva ograničenja u pogledu toga u kakvim kontejnerima se asfalt mora prevoziti do mjesta ugradnje niti je propisano da je ponuditelj dužan dokazati na koji način će prevesti asfalt do mjesta izvođenja radova poštujući odredbe Tehničkog propisa za kolnike. Nadalje, odabrani ponuditelj je u žalbenom postupku kako bi dokazao sukladnost svoje ponude sa spornim uvjetom, dostavio Stručno mišljenje prof. dr.sc. Ivice Završkog, dipl. ing. građ., sa Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u kojemu se navodi da se asfaltna mješavina uz primjenu termo kontejnera može prevoziti i na velike udaljenosti, i od 500 km, vodeći računa da njegova temperatura, kao i sva ostala svojstva, neposredno prije ugradnje budu sukladna Tehničkom propisu za asfaltne kolnike. Dalje se navodi da, ovisno o vrsti i tipu termo kontejnera, protek vremena od proizvodnje asfalta do njegove ugradnje može biti 38 pa čak i do 72 sata. Žalitelj, upoznat sa sadržajem mišljenja stručnjaka, protudokaz u spis predmeta nije priložio. Slijedom navedenog, primjenom mjerodavnog prava na utvrđeno činjenično stanje, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, Državna komisija je u žalbenom postupku utvrdila da žalitelj svojim navodom nije doveo u sumnju mogućnost ispunjenja spornog uvjeta vezano za prijevoz asfalta do mjesta ugradnje sukladno Tehničkom propisu za asfaltne kolnike, te da je odabrani ponuditelj u svemu postupio sukladno odredbama dokumentacije o nabavi slijedom čega je žalbeni navod ocijenjen neosnovanim.“ Žalitelj kao dokaz žalbenom navodu da niti baza Banje Selo ne udovoljava Tehničkom propisu za asfaltne kolnike i da se asfalt s te lokacije ne može dovesti na mjesto ugradnje u propisanoj kvaliteti i svojstvima, u prilogu žalbe dostavlja stručno mišljenje prof. dr. sc. Tatjane Rukavine i odgovor Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva državne imovine. U stručnom mišljenju prof. dr. sc. Tatjana Rukavina, dipl. ing.građ. s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u bitnom iznosi svoje mišljenje da se putem termo – kontejnera ne može prevoziti asfalt na tako dalekim lokacijama i u navedenim količinama. U predmetnom mišljenju se navodi slijedeće: „U Republici Hrvatskoj, kako je predviđeno Tehničkim propisom za asfaltne kolnike, uporaba termo kontejnera isključivo je vezana uz radove redovitog održavanja prometnica, koji se odvijaju u vremenskom periodu koji može višestruko nadmašiti vrijeme unutar kojega dolazi do hlađenja asfaltne mješavine, i gubitka mogućnosti njene ugradnje. Kako je tehnički propis dokument koji se odnosi na sve vrste radova, građenje, redovito i izvanredno održavanje, prilikom njegove izrade navedena je i mogućnost uporabe termo kontejnera, kao sredstva kojim se omogućava i olakšava upravo izvedba radova redovitog održavanja koji prvenstveno obuhvaćaju sanacije oštećenja asfaltnih slojeva kolničke konstrukcije (manjeg opsega), a što mi je kao jednom od autora navedenog dokumenta bio i cilj regulirati navedenom odredbom o termo-kontejnerima. S obzirom da se u ovom slučaju, radi o izgradnji i rekonstrukciji prometnice, uporaba termo kontejnera nema nikakav tehnički ni tehnološki smisao, a u svakom slučaju nije ni u skladu s odredbama novih Općih tehničkih uvjeta za radove na cestama izdavača Hrvatske ceste d.o.o. čiji sam također osobno i izrađivač. Također bitno je napomenuti da propisane uvjete koje je potrebno zadovoljiti u pogledu svojstava izvedenih asfaltnih slojeva tehnički gledano nije moguće postići upotrebom termo-kontejnera. Dodatno, prema meni dostupnim podacima, u Republici Hrvatskoj do sada nikada nisu izvođeni radovi kontinuiranog asfaltiranja na izgradnji i rekonstrukciji cesta upotrebom termo-kontejnera te je iz toga vidljivo da se radi o tehnički i tehnološki sasvim neodrživom konceptu izvođenja predmetnih radova." U očitovanju Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od
  36. veljače
  37. godine, vezano za tumačenje instituta termo - kontejnera propisanog u točki J.2.
  38. prijevoz bitumenskih mješavina, Priloga J - Tehničkog propisa za asfaltne kolnike, 9 Ministarstvo je, pozivajući se na stručno mišljenje stručnjaka koji su sudjelovali u izradi Tehničkog propisa te citirajući pojedine navode iz mišljenja, zaključno navelo „da je pri građenju novih ili rekonstrukciji postojećih prometnica, velike količine asfaltne mješavine potrebno transportirati do mjesta ugradnje u što kraćem vremenu i najkraćim mogućim putem te da je propisani kriterij; 2 sata ili 120 km primjenjiv neovisno o vrsti prijevoznog sredstva.“ U nastavku nadležno Ministarstvo ukazuje da u Republici Hrvatskoj ima ukupno 55 asfaltnih baza, podatak na dan
  39. veljače
  40. s internetske stranice Hrvatskog asfalterskog društva. Citirajući odredbu članka
  41. stavka 1.,
  42. i
  43. Tehničkog propisa kojim je stavkom
  44. propisano da ako je tehničko rješenje asfaltnog kolnika odnosno ako su uvjeti u kojima se izvode radovi i druge okolnosti koje mogu biti od utjecaja na tehnička svojstva asfaltnog kolnika takvi da nisu obuhvaćeni odredbama Priloga J Tehničkog propisa, tada se programom kontrole i osiguranja kvalitete moraju urediti posebni uvjeti građenja kojima se ispunjava zahtjev iz članka
  45. stavka
  46. Tehničkog propisa. Stoga Ministarstvo u mišljenju zaključno navodi: “u cilju osiguravanja kvalitete ugrađene asfaltne mješavine u sloj asfaltnog kolnika i s time u vezi udaljenosti prijevoza bitumenske mješavine izražene vremenom i/ili duljinom prijeđenoga puta od mjesta proizvodnje do mjesta ugradnje, upućujemo Vas na mogućnost da se u programu kontrole i osiguranja kvalitete navedu sve okolnosti koje su od utjecaja na svojstva asfaltnog kolnika, pa tako i maksimalno vrijeme odnosno udaljenosti s obzirom na prijevoz bitumenske mješavine termokontejnerom.”. Dakle, iako je riječ o drugoj nominiranoj asfaltnoj bazi na drugoj lokaciji i udaljenosti od mjesta ugradnje, nove činjenice i dokazi koje, pored onih utvrđenih u rješenju KLASA: UP/II-034-02/24-01/533, URBROJ: 354-02/11-25-10, od
  47. siječnja
  48. godine, treba uzeti u obzir kod ocjene žalbenog navoda zapravo su samo citirano stručno mišljenje prof. dr. sc. Tatjane Rukavine i odgovor Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva državne imovine. Pri ocjeni mišljenja stručnjaka žalbeno tijelo uzima u obzir da se u konkretnom slučaju ne radi o izvođenju dokaza vještačenjem sukladno članku
  49. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 49/09 i 110/21), već o dokazu koji predstavlja stručno mišljenje osoba koje su u konkretnom slučaju angažirale stranke u postupku. Analizom tog dokaza utvrđeno je da stručnjakinja prof. dr. sc. Tatjana Rukavina, dipl.ing.građ. izlaže svoje stručno mišljenje da se putem termo – kontejnera ne može prevoziti asfalt udaljenostima većim od 120 km, pri čemu naglašava da je uporaba termokontejnera propisana kao mogućnost pri izvedbi radova redovitog održavanja prometnica, prvenstveno sanacije oštećenja asfaltnih slojeva kolničke konstrukcije (manjeg opsega). Nasuprot tome, stručnjak prof. dr.sc. Ivica Završki, dipl. ing. građ., angažiran od strane odabrane zajednice ponuditelja, iznosi mišljenje da se asfaltna mješavina uz primjenu termo kontejnera može prevoziti i na veće udaljenosti od 500 km, vodeći računa da njegova temperatura, kao i sva ostala svojstva, neposredno prije ugradnje budu sukladna Tehničkom propisu za asfaltne kolnike. Nadalje, pri ocjeni mišljenja nadležnog Ministarstva (očitovanje od
  50. veljače 2025.) potrebno je navesti da ovo tijelo ne raspolaže upitom koji je žalitelj postavio Ministarstvu, a iz samog odgovora proizlazi da je kriterij od dva sata ili 120 kilometara primjenjiv neovisno o vrsti prijevoznog sredstva, što ovo tijelo ne može prihvatiti obzirom da je i iz samog odgovora Ministarstva jasno vidljivo da se isti temelji na mišljenju stručnjaka, a ne na uvjetima koji su definirani Tehničkim propisom. Naime, Tehničkim propisom za asfaltne kolnike, prilog J, točka 2., propisano je da „prijevoz bitumenskih mješavina bez termokontejnera od mjesta proizvodnje do mjesta ugradnje ne smije trajati više od dva sata odnosno duljina transporta ne smije biti veća od 120 km, pri čemu temperatura bitumenske mješavine ne smije pasti ispod minimalno dopuštene temperature deklarirane od strane proizvođača.“. Osim toga, u cilju osiguranja kvalitete Ministarstvo je uputilo na mogućnost da se u programu kontrole i osiguranja kvalitete navedu sve okolnosti koje su od utjecaja 10 na svojstva asfaltnog kolnika, pa tako i maksimalno vrijeme odnosno udaljenost s obzirom na prijevoz bitumenske mješavine termo-kontejnerom. S tim u svezi potrebno je navesti da sukladno članku
  51. stavku
  52. Tehničkog propisa za asfaltne kolnike, Građevinski projekt – projekt kolničke konstrukcije s asfaltnim kolnikom, kao dio glavnog projekta prometne građevine, mora obavezno sadržavati i pod
  53. Program kontrole i osiguranja kvalitete, te je detaljno propisan sadržaj tog programa. Nastavno na mogućnost propisivanja okolnosti značajnih za kvalitetu asfaltnih kolnika, na koje je uputilo Ministarstvo, iz dostupne dokumentacije predmetnog postupka javne nabave, odnosno dokumenta naziva MAPA 3 IIA50 – Projekt kolničke konstrukcije, ne proizlazi da su propisane okolnosti koje su od utjecaja na svojstva asfaltnog kolnika, poput maksimalnog vremena prijevoza bitumenske mješavine termo-kontejnerom odnosno udaljenosti asfaltne baze od mjesta ugradnje. Ovo tijelo prihvaća naručiteljevo tumačenje Tehničkog propisa da prijevoz bitumenske mješavine bez termo-kontejnera ne smije trajati duže od dva sata odnosno 120 km, a u slučaju da se bitumenska mješavina prevozi termo-kontejnerom, tada prijevoz bitumenske mješavine može biti i u dužem vremenskom razdoblju, kao i na dužim relacijama od 120 km. Pri tome je potrebno naglasiti da je dokumentacijom o nabavi naručitelj tražio raspolaganje najmanje jednim asfaltnim postrojenjem, a nije propisao nikakve odredbe o udaljenosti asfaltne baze od mjesta izvođenja radova odnosno ugradnje asfalta. Naručitelj, pored toga, u dokumentaciji o nabavi nije propisao da je ponuditelj dužan dokazati na koji način će prevesti asfalt do mjesta izvođenja radova poštujući odredbe Tehničkog propisa za kolnike niti su propisana ograničenja u pogledu toga u kakvim kontejnerima se asfalt mora prevoziti do mjesta ugradnje. Stoga se ocjenjuje da žalitelj svojim navodom i dokazima nije doveo u sumnju mogućnost ispunjenja spornog uvjeta vezano za prijevoz asfalta do mjesta ugradnje sukladno Tehničkom propisu za asfaltne kolnike te da je odabrana zajednica ponuditelja u svemu postupila sukladno odredbama dokumentacije o nabavi. Upravo bi pregled i ocjena ponuda na način kako to sugerira žalitelj u konkretnom postupku predstavljala uvođenje novih uvjeta i zahtjeva koji nisu propisani dokumentacijom o nabavi te predstavljala postupanje protivno odredbama ZJN
  54. Slijedom navedenog, žalbeni navod je ocijenjen neosnovanim. U očitovanju od
  55. travnja
  56. godine žalitelj ističe da nije dokazan uvjet legalnosti baze iz dokumentacije o nabavi za bazu Banje Selo, jer nije dostavljena pravomoćna uporabna dozvola za predmetno postrojenje. Također, da nominiranje sasvim nove asfaltne baze tek u ponovljenom postupku pregleda i ocjene ponuda predstavlja izmjenu ponude i nedopušteno pregovaranje i favoriziranje određenog ponuditelja u postupku javne nabave. Riječ je o novim žalbenim navodima koji nisu bili sadržani u žalbi podnesenoj dana
  57. travnja
  58. godine. Sukladno odredbi članka
  59. stavka
  60. točke
  61. ZJN 2016, žalitelj je dužan sve žalbene navode istaknuti u žalbi. Naknadno iznošenje novih žalbenih navoda koji nisu sadržani u pravodobno podnesenoj žalbi predstavlja zakašnjelu procesnu radnju. Slijedom navedenog, Državna komisija ne može uzeti u razmatranje nove žalbene navode iznesene izvan zakonskog roka za izjavljivanje žalbe na odluku o odabiru, budući da bi odlučivanje o takvim navodima bilo protivno načelu pravne sigurnosti te bi dovelo u pitanje svrhu i cilj žalbenog postupka. Postupajući po službenoj dužnosti temeljem članka
  62. ZJN 2016, a u odnosu na osobito bitne povrede postupka javne nabave iz članka
  63. stavaka
  64. i
  65. toga Zakona, ovo državno tijelo nije utvrdilo postojanje osobito bitnih povreda. 11 Sukladno prethodno navedenom, a temeljem članka
  66. stavka
  67. točke
  68. ZJN 2016, žalba se odbija kao neosnovana, kako je i odlučeno u točki
  69. izreke ovog rješenja. Žalitelj je postavio zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, u ukupnom iznosu od 66.360,00 eura, koji se sastoji od prethodno plaćene naknade za pokretanje žalbenog postupka. Međutim, sukladno odredbi članka
  70. stavka
  71. ZJN 2016, u slučaju odbijanja žalbe žalitelj nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka. Stoga je odlučeno kao u točki
  72. izreke ovog rješenja. UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog Rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od isteka osmog dana od dana javne objave Rješenja na internetskim stranicama Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave. Tužba se predaje neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se šalje poštom, odnosno dostavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. V.D. PREDSJEDNICE Maja Kuhar Maja Kuhar 12 Digitalno potpisao: Maja Kuhar Datum: 2025.07.21 10:30:15 +02'00'

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.