← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-364/1993. od 5. srpnja 1994.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-364/

  1. od
  2. srpnja
  3. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-364/
  4. od
  5. srpnja
  6. NN 57/1994 (29.7.1994.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-364/
  7. od
  8. srpnja
  9. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu predsjednik Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić, mr-. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela u povodu ustavne tužbe A.Ž. iz O i Lj. D. iz R., na sjednici održanoj dana
  10. srpnja
  11. godine, donio je ovu ODLUKU
  12. Odbija se ustavna tužba.
  13. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama". Obrazloženje: Podnositeljice ustavne tužbe, zastupane od odvjetnika u R. mr. N. V., podnijele su ustavnu tužbu u povodu presude Općinskog suda u Ogulinu broj P-451/89 od
  14. srpnja 1990 godine, presude i rješenja Okružnog suda u Rijeci broj GŽ-777/91 od
  15. siječnja
  16. godine, te rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2064/92 od
  17. ožujka
  18. Navedenom presudom Općinskog suda u Ogulinu poništen je darovni ugovor od
  19. veljače
  20. godine, sklopljen između A. Ž. i Lj. D., kojim je A. Ž. darovala Lj. D. svoj suvlasnički dio u presudi navedenih zemljišnih čestica s novosagrađenom kućom broj
  21. u B. Dalje je presuđeno da je A. Ž. dužna vratiti J. Ž. polovicu nekretnina navedenih u presudi, koje joj je on bio darovao
  22. rujna
  23. godine i uspostaviti prijašnje zemljišno knjižno stanje, te mu naknaditi troškove parničnog postupka. Okružni sud u Rijeci presudio je da se odbija žalba A. Ž. i Lj. D., te je potvrdio presudu suda prvog stupnja u dijelu izreke koji se odnosi na vraćanje polovice nekretnina, darovanih 1983 godine, a ukinuo je presudu suda prvog stupnja u pogledu poništenja darovnog ugovora između A. Ž. i Lj. D. i u pogledu troškova postupka, te je u tom dijelu predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje. Navedenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbačena je kao nedopuštena revizija A. Ž. i Lj. B., što su je bile izjavile protiv presude suda drugog stupnja kojim im je odbijena žalba i potvrđena presuda suda prvog stupnja (u dijelu pod točkom I. stavak
  24. izreke presude suda prvog stupnja). Donoseći rješenje o nedopuštenosti revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske polazio je sa stajališta da se radi o imovinskopravnom sporu u kojem tužbeni zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, te je dalje zaključivao: vrijednost predmeta spora, označena u tužbi, iznosila je
  25. 000, dakle 81 HRD. Prema članku
  26. stavak
  27. Zakona o parničnom postupku, koji je kao republički preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92) ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv više tuženika, nadležnost se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva. Kako je za oba tužbena zahtjeva označena vrijednost spora u iznosu od 81 HRD, za ocjenu dopuštenosti revizije naznačena vrijednost spora dijeli se na dva dijela, što znači da za svaki od objektivno kumuliranih tužbenih zahtjeva vrijednost predmeta spora iznosi 40 HRD. Vrhovni sud Republike Hrvatske pozvao se na članak
  28. stavak
  29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" broj 27/90), koji je na snazi od
  30. srpnja 1990; prema toj odredbi o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja, u postupku koji je pokrenut prije stupanja na snagu tog Zakona, rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su vrijedila do dana stupanja Zakona na snagu, a što je - u svezi s odredbom članka
  31. stavak
  32. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list", broj 20/90, 57/89) i s odredbom članka
  33. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" broj 74/87) - značilo da revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 80 HRD. Podnositeljice ustavne tužbe smatraju da su im navedenim odlukama povrijeđena ustavna prava iz odredaba članaka 3, 18, 115, 14, 19,
  34. i
  35. Ustava Republike Hrvatske. Prema odredbi članka 3 Ustava sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Prema odrebi članka
  36. Ustava jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim organom, s tim da pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. Prema odredbama članka
  37. Ustava sudbenu vlast obavljaju sudovi, sudbena vlast je samostalna i neovisna, te sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Prema odredbama članka
  38. Ustava građani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode, neovisno o njihovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. I dalje, svi su pred zakonom jednaki. Prema odredbama članka
  39. Ustava pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, s tim da se zajamčuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Prema odredbi članka
  40. Ustava svaki građanin ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobivati na njih odgovor. Prema odredbama članka
  41. jamči se pravo vlasništva, vlasništvo obvezuje, nositelji vlasničkoga prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru, strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete utvrđene zakonom, te se jamči pravo nasljeđivanja. Kao pobliže obrazloženje za povredu ovih ustavnih prava u ustavnoj tužbi se u pogledu presuda suda prvog i drugog stupnja navodi da sadrže bitne povrede Zakona o parničnom postupku, jer ti sudovi nisu htjeli spojiti parnice radi vraćanja dara i radi poništenja darovnog ugovora, jer nisu napravili razliku između poljoprivrednog i građevinskog zemljišta i jer nisu primijenili odredbu članka
  42. stavak
  43. Zakona o braku i porodičnim odnosima (pročišćeni tekst "Narodne novine", broj 51/89, 59/90) prema kojoj se darovi iz posebne imovine bračnog druga, koji su nerazmjerno velike vrijednosti u odnosu na vrijednost njegove cjelokupne imovine u vrijeme postavljanja zahtjeva za vraćanje, vraćaju darodavcu u slučaju razvoda ili poništenja braka. Takav dar nije dužan vratiti bračni drug koji bi vraćanjem dara došao u teže materijalne prilike. U pogledu rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tušbi se navodi da je time što je odbacio reviziju Vrhovni sud izbjegao meritorno suditi, čime je podnositeljicama povrijedio već navedena ustavna prava. Ustavna tužba nije osnovana. Podnositeljice nisu dokazale povredu jednakosti pred zakonom iz odredbe članka
  44. stavak
  45. Ustava, u postupcima u kojima su sudovi odlučivali po istim pravilima postupka i primjenjujući isto materijalno pravo na sve stranke u postupku. Ustavno pravo na žalbu iz odredbe članka
  46. stavak
  47. Ustava nije povrijeđeno jer su podnositeljice to pravo imale i njime se koristile. Što se tiče revizije, koja je odbačena kao nedopuštena zbog podijeljene vrijednosti predmeta spora u dijelu što je došao do revizije, jer je Vrhovni sud smatrao da se radi o dva samostalna zahtjeva, tj. zahtjevu za poništenje ugovora i o zahtjevu za vraćanje dara, od kojih svaki ima samostalnu pravnu sudbinu i u pogledu revizije, Ustavni sud ne nalazi da je zaključkom Vrhovnog suda o nedopuštenosti revizije u konkretnom predmetu povrijeđen Ustav. Odredba članka 19 neosnovano je navedena u ustavnoj tužbi u povodu sudskih odluka, jer se ova ustavna odredba odnosi na akte tijela državne uprave i drugih tijela koja imaju javne ovlasti, a ne na sudske odluke Podnositeljice ničim nisu dokazale ma kakvu povezanost svojih konkretnih sporova s odredbom članka 46 Ustava. Sud ne nalazi da je povrijeđena ustavna odredba članka
  48. stavak
  49. Ustava, kojom se jamči pravo vlasništva ti me što se pod uvjetima i u postupku predvidenom zakonom nečije pravo vlasništva pobija. I konačno, podnositeljice ničim nisu dokazale povredu vladavine prava iz članka
  50. Ustava, odnosno povredu odredbe članka
  51. Ustava prema kojoj sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Stoga je, ne nalazeći povredu u ustavnoj tužbi navedenih ustavnih prava, Ustavni sud ovu ustavnu tužbu odbio. Objava ove odluke temelji se na odredbi članka
  52. stavak
  53. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991). Broj : U-III-364/
  54. Zagreb,
  55. srpnja
  56. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 57/1994-1056 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 57/1994 Broj dokumenta u izdanju: 1056 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 29.7.
  57. ELI: /eli/sluzbeni/1994/57/1056 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  58. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.