← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-871/1994 od 4. studenoga 1994.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-871/1994 od

  1. studenoga
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-871/1994 od
  3. studenoga
  4. NN 82/1994 (11.11.1994.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-871/1994 od
  5. studenoga
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu predsjednik Suda Jadraikko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić-Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujuči o ustavnoj tužbi B. B. iz S, na sjednici održanoj
  7. studenoga
  8. godine, donio je ovu ODLUKU
  9. Ustavna tužba se odbija.
  10. Ne prihvača se prijedlog podnositelja za odgodu izvršenja osporenih akata.
  11. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama". Obrazloženje: Podnositelj ustavne tužbe, zastupan od odvjetnika u S. G. M., podnio je ustavnu tužbu u povodu rješenja Sekretarijata prostornog uređenja, graditeljstva i komunalnih djelatnosti Opčine S. Klasa: UP-I-371-03/92-o2/54, Urbroj: 2181-08-06-03-92-5 od
  12. kolovOza
  13. godine, u povodu rješenja Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša Klasa: UP/II-371-01/92-06/1381, Urbroj: 531-06/3-93-3 od
  14. listopada 1993, te u povodu presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-13241/1993 od
  15. svibnja
  16. Navedenim rješenjem opčinskog sekretarijata bilo je podnositelju ove ustavne tužbe, B. B., naređeno da u roku od 15 dana iseli iz stana u S., te ga slobodna od osoba i stvari pred suvlasnicima K.K.i G. K., a ujedno je odbijen njegov prijedlog da mu se izda rješenje koje zamjenjuje odluku davatelja stana o priznavanju stanarskog prava na tom stanu, kao članu porodićnog domačinstva nakon smrti njegova oca J. B. Ovo rješenje utemeljeno je na odredbi članka
  17. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92), posebno onom njezinom dijelu prema kojem se članovima porodićnog domačinstva stanara smatraju u toj odredbi nabrojene osobe, koje zajedno s njim stanuju posljednje dvije godine Prema istoj zakonskoj odredbi (stavak 2.) izbivanje "radi izvršavanja vojne obveze, školovanja, specijalizacije, liječenja i sl. - ne smatra se prekidom zajedničkog stanovanja " Upravni organ prvog stupnja, nakon provedenog postupka, zaključio je da podnositelj ustavne tužbe nije posljednje dvije godine stanovao sa svojim pokojnim ocem, zbog čega ga se ne može smatrati članom porodićnog do mačinstva stanara, te zbog čega, dalje, nema pravo koristiti stan poslije stanarove smrti. Navedenim upravnim rješenjem drugog stupnja odbijena je podnositeljeva žalba. Prema stajalištu iz tog rješenja rad u inozemstvu člana porodićnog domačinstva mogao bi se podvesti pod slićne slučajeve iz citirane odredbe članka
  18. stavka
  19. Zakona, kad bi taj rad imao karakter privre menosti. Prema tom rješenju: "Kako iz spisa predmeta proizlazi da žalitelj radi u inozemstvu od
  20. godine, i to najprije u Francuskoj pa u Italiji, gdje i sada radi, takvo se izbivanje iz stana ne može podvesti pod citiranu zakonsku od redbu, bez obzira na povremeno dolaženje u predmetni stan i pomaganje ocu i bratu." Navedenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske odbijena je podnositeljeva tužba u upravnom sporu. Iz obrazloženja presude slijedi da je taj sud ocijenio da su nadležna upravna tijela imala temelja za zaključak da je tužitelj duži niz godina živio i radio u inozemstvu, te da nije sa stanarom, svojim ocem, koji je umro
  21. siječnja
  22. godine, stanovao u spornom stanu. Podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu navedenim odlukazna povrijeđena ustavna prava iz odredaba članaka 19,
  23. i
  24. Ustava. (Valja napomenuti da je u ustavnoj tužbi riječ o odredbi članka 29, a ne
  25. Ustava, no kako je odredba na koju se podnositelj poziva i citirana, nedvojbeno je da je podnositelj mislio na odredbu članka
  26. Ustava prema kojoj su svi građani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti.) Prema odredbama članka
  27. Ustava pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu i zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Prema odredbama članka
  28. Ustava svatko ima pravo na rad i slobodu rada, te svatko slobodno bira poziv i za poslenje i svakom je pod jednakim uvjetima dostupno sva ko radno mjesto i dužnost. Ustavna tužba nije osnovana. Povredu citiranih ustavnih odredaba podnositelj obrazlaže nepotpuno utvrđenim činjenićnim stanjem, pogrešnom primjenom materijalnog prava i bitnim povredama postupka, što je kao polazište neosnovano jer Ustavni sud nije žalbeni sud. Odlučujuči o ustavnoj tužbi Ustavni sud ispituje jesu li aktima u povodu kojih je ustavna tužba podnesena povrijeđena ustavna prava, a sudska kontrola njihove zakonitosti zajamčena je Ustavom pred drugim sudovima. Zato bi se navedenim žalbenim razlozima Ustavni sud, odlučujuči o ustavnoj tužbi, mogao baviti samo kad bi se oni pojavili kao odrednice sadržaja povrijeđenog ustavnog prava, ili kao neki oblik njegove povrede, a to u ovom predmetu nije slučaj. Iz uvida u rješenja odnosno presudu u povodu kojih je podnijeta ova ustavna tužba nedvojbeno slijedi da oni jesu utemeljeni na odredbama Zakona o stambenim odnosima, relevantnim za konkretan slučaj. Stoga nema razloga za tvrdnju da su osporeni akti donijeti nesuglasno spomenutom ustavnom načelu Ustavom zajamčena sudska kontrola njihove zakonitosti ostvarena je u upravnom sporu, pa je razvidno da je podnositelju ta zaštita pružena, premda je njegova tužba u upravnom sporu odbijena Što se tiće prava jednakosti svih građana i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima, koja imaju javne ovlasti, podnositelj nije iznio ustavnosudski relevantne razloge u prilog tvrdnji o povredi tog prava. Navodi o tome da mu nisu dostavljeni pozivi, da osobno nije saslušan, da od njega predloženi dokazi nisu prihvačani, ocjenjivani su u presudi Upravnog suda, koji je zaključio da su neosnovani, jer je podnostitelj tijekom postupaka imao punomočnika, a to znači da su stranke imale jednaki položaj u postupku i da ustavno pravo iz članka
  29. Ustava nije povrijeđeno. I konačno, u ustavnoj tužbi nićim nije dokazana sveza ovog predmeta s odredbama članka
  30. Ustava. Stoga je, ne našavši povredu u ustavnoj tužbi navedenih ustavnih prava, Ustavni sud ovu ustavnu tužbu odbio. Prema odredbi članka
  31. stavak 2 Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Sud može odgoditi izvršenje do donošenja odluke, ako bi izvršenje prouzročilo podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veča šteta. Ocijenivši da u ovom predmetu može donijeti odluku o ustavnoj tužbi, Sud nije imao razloga odgoditi izvršenje osporenih akata do donošenja odluke. Objava ove odluke temelji se na članku
  32. stavak
  33. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91). Broj : U-III-871/
  34. Zagreb,
  35. studenoga
  36. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 82/1994-1407 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 82/1994 Broj dokumenta u izdanju: 1407 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 11.11.
  37. ELI: /eli/sluzbeni/1994/82/1407 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  38. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.