Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-46/1994 od 30. studenoga 1994. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-46/1994 od 30. studenoga 1994. NN 92/1994 (14.12.1994.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-46/1994 od 30. studenoga 1994. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda i suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnosti Zakona, na sjednici održanoj 30. studenoga 1994. godine donio je ovu ODLUKU 1. U odredbi stavka 1. članka 12. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/1991) ukida se dio koji glasi: "dok ona postoji". 2. Odluka će se objaviti u "Narodnim novinama" Obrazloženje: Predlagatelj Bruno Ružićka iz Zagreba u prijedlogu ističe da se odredba stavka 1. članka 12. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima izmijenjena odredbom članka 9. Zakona o preuzimanju Zakona o vlasničkopravnim odnosima (.Narodne novine, broj 53/1991) u dijelu, kojim uvjetuje vlasništvo na zemljištu postojanjem zgrade izgrađene na tom zemljištu, nije u skladu odnosno da je u suprotnosti s odredbama članka 48. stavak 1., članka 49. stavak 1. i 3. i članka 50. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990). Nesporno je, ističe predlagatelj, da je osporenom zakonskom odredbom ukinuto društveno vlasništvo nad svekolikim zemljištem na kojem su građani sagradili stambene zgrade u skladu sa zakonom, što znači da su imali ostvareno pravo korištenja građevinske čestice radi izgradnje zgrade. Osporenom zakonskom odredbom stekli su pravo vlasništva na gradevinskoj parceli ali je stečeno pravo vlasništva uvjetovano postojanjem zgrade pa to pravo vlasništva prestaje postojati u slučaju rušenja zgrade bez naknade tržne vrijednosti zemljišta. Smatra da dio odredbe "dok ona postoji" iz navedenog članka zakona u sebi sadrži izvlaštenje koje je protivno članku 50. Ustava Republike Hrvatske a i prikrivenu nacionalizaciju. Stoga predlaže da se osporeni dio navedene zakonske odredbe ukine. Sud je prijedlog prihvatio i pokrenuo postupak (rješenje objavljeno u "Narodnim novinama", broj 57/1994). Sabor Republike Hrvatske, pozvan da se izjasni o pokretanju postupka, nije se izjasnio U nastavku postupka Sud je ocijenio da je osporena odredba u neskladu s Ustavom Republike Hrvatske i to iz slijedećih razloga: Odredba članka 12. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje: ZOVO) prije izmjene glasila je: "Kad je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena u skladu sa zakonom, na zemljištu u društvenom vlasništvu, vlasnik zgrade ima pravo korištenja zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljište što služi za redovnu upotrebu te zgrade dok ona postoji. Pravo korištenja iz stava 1. ovog člana može se prenositi samo s prijenosom prava vlasništva na zgradu". Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (članak 9) (dalje: ZPZOVO) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. godine riječ "korištenja" zamjenjena je s riječju "vlasništva". Time je izvršena (re)privatizacija izgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, ako je na njemu izgrađena zgrada u skladu sa zakonom. Društveno vlasništvo zemljišta pretvorilo se u pravo vlasništva vlasnika zgrade. Naime, Ustav Republike Hrvatske koji je stupio na snagu 22. prosinca 1990. godine ukinuo je dualizam vlasničkopravnih odnosa i više ne poznaje društveno vlasništvo, a u najviše vrednote ustavnog uređenja ubraja i nepovredivost vlasništva (članak 3). Ustavnim jamstvom (članak 48. stavak 1 ) štiti se vlasnik od izvlaštenja. Moguće je, ipak, oduzimanje i ograničenje vlasništva ali:
- a)samo zakonom,
- b)samo ako se za to utvrdi interes Republike i
- c)uz naknadu tržišne vrijednosti (članak 50. stavak 1.) Ograničenje (ne i oduzimanje) je iznimno moguće, i to samo zakonom radi zaštite:
- a)interesa i sigurnosti Republike,
- b)prirode,
- c)ljudskog okoliša i
- d)zdravlja ljudi (članak 50. stavak 2). Zakonodavac je, međutim, osporenim dijelom članka 9. ZPZOVO propisao još jedan slučaj prestanka prava vlasništva na zemijištu: fizičkim prestankom zgrade iz bilo kojih razloga. Pri tome zakonodavac ništa nije rekao, pored ostalog, ni o tome koja je sudbina tog zemljišta, odnosno uspostavlja li se i čije vlasništvo nad tim zemljištem, te ima li vlasnik zgrade pravo na naknadu za izgubljeno vlasništvo nad tim zemljištem i od koga. Zakonodavac je propisao prestanak prava vlasništva na zemljištu bez naknade čak i za slučaj kada je do rušenja zgrade došlo: - iz uzroka koji se nalazi izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći, ni otkloniti (viša sila); - iz razloga koji se ne može pripisati vlasniku; - krivnjom trećega; - uslijed akata terora, nasilja, rata i sl. Zakonodavac je propisao prestanak prava vlasništva zemljišta bez naknade i za slučaj kada su vlasnici tog zemljišta bili prijašnji vlasnici nacionaliziranog ili na drugi način oduzetog zemljišta koje im je dano na korištenje u svrhu izgradnje obiteljske zgrade. Dakle, sagradili su zgradu na zemljištu koje je bilo njihovo vlasništvo, a sada kada je zgrada prestala postojati gube i pravo vlasništva svog zemljišta Nekim prijašnjim vlasnicima je vraćeno nacionalizirano (podruštvovljeno) neizgrađeno građevinsko zemljište (članak 4a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o građevinskom zemljištu - "Narodne novine", broj 53/1990), a drugim prijašnjim vlasnicima se, kao u slučaju rečene odredbe članka 9. ZPZOVO, oduzima u času kada ono postaje neizgradeno (kada zgrada prestane postojati). Ovaj gubitak prava vlasništva odnosi se, prema slovu zakona, i na pravo vlasništva pravnih osoba (ustanove, trgovačka društva) te na (
- i)daleke pravne sljednike bilo fizičkih ili pravnih osoba i očito može dovesti do nepredvidivih pa i apsurdnih situacija. Tako dotrajalu zgradu nije moguće srušiti da bi se sagradila nova jer vlasniku prijeti opasnost gubitka prava vlasništva na zemljištu. Nadalje, nadležno državno tijelo graditeljstva (građevinski inspektor) ovlašteno je narediti (članak 58. Zakona o građenju - "Narodne novine", broj 77/1992, 82/1992, 76/1993) i rušenje građevine koja predstavlja opasnost za okolinu a posljedica je opet gubitak vlasništva na zemljištu. Sve to upućuje na zaključak da ustavnu normu o jamčenju prava vlasništva (članak 48. stavak 1. Ustava) valja tumačiti šire od jamstva pojedinačnog prava vlasništva na nekoj stvari i protegnuti je na jamčenje vlasništva kao pravnog instituta u pravnom poretku. Sud naime smatra da je ovakvim (nejasnim) normiranjem zakonodavac ugrozio i sam pravni institut vlasništva, načelo o nepovredivosti vlasništva i o vladavini prava kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske (članak 3 Ustava). Pravo i propisi moraju biti tako koncipirani da ne narušavaju temeljne principe na kojima su pravo i njegove ustanove sazdane. Jedan od principa je i da je norma jasna i određena i da vlasnik redovito ne gubi vlasništvo bez svoje volje. Ako netko, pod određenim pretpostavkama gubi vlasništvo svoje stvari, redovito se može zaključiti tko postaje vlasnik. U konkretnom slućaju, očito je, s prestankom prava vlasništva, ne oživljava se društveno vlasništvo (Ustav ga i ne poznaje) na građevinskoj čestici, već, valjda orla postaje vlasništvo nekog drugog subjekta bivšeg vlasnika odnosno njegovog nasljednika ili sljednika u slučaju eventualne denacionalizacije, Republike Hrvatske, županije, grada, općine, eventualno osobe od koje je vlasnik zgrade stekao vlasništvo zgrade. Zakonodavac se ne izjašnjava kojeg, a tih potencijalnih vlasnika može biti, pokraj neograničenog pravnog prometa, bezbroj. Doduše, ne može se isključiti da se u propise o pretvorbi, (re)privatizaciji, ugrađuju i određene norme o ograničenjima prava vlasništva, ali to treba jasno i nedvosmisleno reći, postaviti pravila u skladu s pravnim sustavom. Kada bi i otpali svi drugi razlozi ostaje ustavna norma članka 50. stavka 1. Ustava prema kojoj se zakonom može propisati oduzimanje vlasništva samo kada je to u interesu Republike i uz naknadu tržišne vrijednosti. Sve da se nekom širokom interpretacijom i prihvati da je interes Republike da pri uređivanju (re)privatizacije (građevinskog zemljišta) propiše i ovakva ograničenje, odnosno gubitak prava vlasništva, nikako se ne može ustavnopravno opravdati beziznimno propisivanje gubitka vlasništva bez naknade (tržišne vrijednosti), zavisno (
- i)od nekih slučajnih pravno neodređenih činjenica i okolnosti. Odlučeno je zato kao u izreci pod 1. Izreka pod 2. temelji se na odredbi članka 20 stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/1991). Broj : U-I-46/1994. Zagreb, 30. studenoga 1994. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v r Odluka, NN 92/1994-1585 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 92/1994 Broj dokumenta u izdanju: 1585 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 14.12.1994. ELI: /eli/sluzbeni/1994/92/1585 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.