← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-427/1993. od 23. studenoga 1994.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-427/

  1. od
  2. studenoga
  3. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-427/
  4. od
  5. studenoga
  6. NN 93/1994 (16.12.1994.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-427/
  7. od
  8. studenoga
  9. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Hartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić-Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, povodom prijedloga Ive Radića iz Lovišta Anđelka Stanića iz Dubrovnika, Ante Kukoća iz Splita i Željka Jukića iz Zagreba za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj
  10. studenoga
  11. godine, donio je RJEŠENJE
  12. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske odredaba članaka 30;
  13. stavak
  14. točka 3; 351;
  15. stavak
  16. točka 8;
  17. stavak
  18. i
  19. Carinskog zakona ("Narodne novine", broj 53A/91, 33/92, 40/92, 61/92 i 106/93).
  20. Ovo rješenje objavit će se u ·"Narodnim novinama". Obrazloženje: Ivo Radić iz Lovišta, Anđelko Stanić iz Dubrovnika, Ante Kukoć iz Splita i Željko Jukić iz Zagreba podnijeli su ovom Sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti više odredaba Carinskog zakona ("Narodne novine", broj 53A/91, 33/92, 40/92, 61/92 i 106/93). Ivo Radić iz Lovišta predložio je pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba članka
  21. stavak
  22. točka
  23. i članka
  24. stavak
  25. Carinskog zakona ("Narodne novine", broj 53A/91, 60/93 i 89/93). U svom prijedlogu navodi da su te odredbe protivne odredbi članka
  26. Ustava Republike Hrvatske kojim se jamči pravo vlasništva. Uporište za takav stav nalazi u činjenici da se navedenim odredbama ograničava stečeno pravo vlasništva i da se pri tom ne ispituje da li korisnik carinske povlastice korištenjem svog prava vlasništva doprinosi općem dobru, a što je propisano odredbom članka
  27. Ustava. Pored iznesenog predlagatelj cijeni da je ova odredba suprotna Ustavu i iz razloga što ograničava pravo raspolaganja predmetima za koje je korištena carinska povlastica do proteka zakonom propisanog roka. Anđelko Stanić iz Dubrovnika podnio je ovom Sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe članka 30; članka
  28. stavak
  29. točka
  30. i članka
  31. stavak
  32. točka
  33. Carinskog zakona ("Narodne novine", broj 53A/91). Svoj prijedlog temelji na ocjeni da su navedene odredbe Carinskog zakona u neskladu s odredbama članaka
  34. i
  35. Ustava Republike Hrvatske. Navodi da ograničavanje prava vlasništva na način da se sakcionira kao carinski prekršaj davanje na upotrebu trećim osobama predmeta za koje je korištena carinska povlastica predstavlja ograničavanje zajamčenog prava vlasništva kao i umanjivanje prava stečenih ulaganjem kapitala, a što je u suprotnosti s navedenim ustavnim odredbama. Pri tome navodi da je i iz Kaznenog zakona brisana, kao kazna, konfiskacija imovine. Ante Kukoć iz Splita u svom prijedlogu predlaže ocjenu ustavnosti i odredaba članka 30; 351; 352;
  36. i 362 Zakona u odnosu na odredbu članka
  37. i članka
  38. stavak
  39. Ustava. Predlagatelj cijeni da ne postoji narušavanje interesa Države (iz članka
  40. Ustava) kod davanja na upotrebu trećim osobama stvari koje su predmet carinske povlastice te da je stoga navedenim zakonskim odredbama povrijedeno pravo vlasništva koje je zajamčeno odredbom članka
  41. Ustava. Nadalje, predlagatelj cijeni da je nepreciznim definiranjem kaznenih odredaba ovog Zakona povrijeđeno načelo pravne određenosti kaznenih djela sadržano u odredbi članka
  42. Ustava. Željko Jukić iz Zagreba u svom prijedlogu predlaže ocjenu ustavnosti odredbe članka
  43. Carinskog zakona u odnosu na članak
  44. stavak
  45. i članak
  46. stavak
  47. Ustava. Naime, predlagatelj cijeni da ne postoji interes Republike odnosno, da je radi zaštite interesa i sigurnosti Republike, nepotrebno propisivanje ogranićenja vlasnicima kod raspolaganja imovinom koju su uvezli na osnovi carinske povlastice. Osporavaju se dakle slijedeče odredbe Carinskog zakona: članak 30, Članak
  48. stavak
  49. točka 3, članak
  50. stavak
  51. točka 8, članak 351, članak
  52. i članak
  53. U odnosu na prijedloge Ive Radića i Anđelka Stanića ukazuje se da su u tijeku postupka pred ovim Sudom prestale važiti odnosno izmijenjene su odredbe za koje se predlaže ocjena njihove ustavnosti donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Carinskog zakona ("Narodne novi ne", broj 106/93). Međutim, navedeni Zakon sadrži gotovo istovjetna rješenja kao i zakoni na koje se pozivaju predlagači. Prijedlozi nisu osnovani.
  54. Odredbom članka
  55. Carinskog zakona propisana je obveza naknadnog plaćanja carine u slučajevima kada fizička ili pravna osoba koja je koristila carinsku povlasticu iz članka
  56. ili
  57. tog zakona predmete koji su uvezeni temeljem carinske povlastice, prije proteka roka od tri godine, otuđi, dade drugom na upotrebu ili na drugi način upotrijebi u druge svrhe, a ne u one zbog kojih su ti predmet bili oslobođeni od plaćanja carine. Ne može se prihvatiti navod da je ovakvom odredboni ograničeno pravo vlasništva na način koji nije u skladu s odredbama Ustava. Ovom odredbom se ne ograničava vlasništvo već se propisuje obveza naknadnog plaćanja carine u slučajevima kada se roba, nakon što je uvezena na osnovi carinske povlastice, koristi na način koji nije u skladu s razlozima zbog kojih je prilikom uvoza te robe bilo priznato pravo na carinsku povlasticu. Na ovaj se način građani izjednačuju pred (carinskim) zakonom (članak
  58. stavak
  59. Ustava) u situaciji kada prestanu postojati razlozi zbog kojih je povlastica priznata odredenoj osobi. Naime, pravo na carinsku povlasticu, temeljem članka
  60. Carinskog zakona, priznaje se uvozniku samo ako podnese zahtjev za priznanje te povlastice. Time on izražava svoju volju kako za korištenje carinske povlastice tako i za prihvaćanje propisanih posljedica (naknadno plaćanje carine) u slučaju nepridržavanja propisanih uvjeta u korištenju i raspolaganju robom (stvarima) na koje se povlastica odnosila.
  61. Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe članka 344, stavak
  62. točka 3, članka
  63. stavak
  64. točka
  65. i članka
  66. Carinskog zakona. Navedene odredbe propisuju novčane kazne za fizičke odnosno pravne osobe ako robu koju su uvezle na osnovi carinske povlastice koriste na način koji nije sukladan razlozima odnosno uvjetima pod kojima je prilikom njihova uvoza odobreno korištenje carinske povlastice. Ova odredba izravno je vezana uz odredbu članka
  67. odnosno članka
  68. i
  69. Carinskog zakona. Kao što je prethodno ocijenjeno odredba članka
  70. nije u nesuglasju s Ustavom. Nadalje odredbom članka
  71. stavak
  72. Ustava (kao jednom od temeljnih odredaba) utvrđeno je da je svatko dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike. Ovu odredbu koja ima karakter načelne odredbe, valja povezati s odredbom članka
  73. Ustava prema kojoj se slobode i prava mogu ograničiti zakonom, pored ostalog i radi zaštite pravnog poretka Republike Hrvatske. U dopuštene mjere za zaštitu pravnog poretka valja ubrojiti i mogućnost propisivanja prekršaja i prekršajnih kazni.
  74. Sud nije prihvatio ni prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe članka
  75. Zakona koja propisuje obvezu izricanja zaštitne mjere oduzimanja predmeta u slučajevima ka da je počinjen jedan od prekršaja koji je naveden u toj odredbi. Naime, Ustav Republike Hrvatske utvrdio je u članku
  76. nepovredivost vlasništva kao temeljnu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske, a u članku
  77. stavak
  78. Ustav je građanima zajamčio pravo vlasništva. Valja, međutim, reći da je Ustav u članku
  79. stavak
  80. utvrdio da vlasništvo i obvezuje. To znači da je vlasnik, između ostalog, u obvezi držati se Ustava i zakona i poštivati pravili poredak Republike Hrvatske. Stoga nepoštivanje obveza utvrdenih u Carinskom zakonu je nepoštivanje pravnog poretka, u kojem slućaju Ustav dopušta propisivanje ograničenja ustavnih prava (članak
  81. Ustava Republike Hrvatske). To ograničenje temeljem zakona ponekad se može očitovati i u propisivanju mogućnosti oduzimanja predmeta kojim je počinjeno neko prekršajno djelo.
  82. Prijedlog za ocjenu ustavilosti članka
  83. Zakona Sud također nije mogao prihvalili utvrdivši da propisivanjem pokretanja postupka za naplatu carine po službenoj dužnosti u slučajevima kada u prekršajnom postupku nije izrečena i mjera oduzimanja predmeta kao i u slučajevima kada je prekršajni postupak obustavljen ili se ne može voditi, nije povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo vlasništva, a na što ukazuje predlagač, već je samo utvrđena obveza naknadnog plaćanja carine ako se u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti takva obveza utvrdi. Dakako da i u tom slučaju obvezniku stoje na raspolaganju odgovarajuća pravna sredstva za zaštitu njegovih eventualno povrijeđenih prava i interesa. Na osnovi iznesenog temeljem odredbe članka
  84. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), riješeno je kao u izreci ovog rješenja. Odluka o objavi rješenja temelji se na odredbi stavka
  85. članka
  86. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91). Broj: : U-I-427/
  87. Zagreb,
  88. studenoga
  89. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r Rješenje, NN 93/1994-1615 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 93/1994 Broj dokumenta u izdanju: 1615 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 16.12.
  90. ELI: /eli/sluzbeni/1994/93/1615 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  91. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.