← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-15/1995. od 1. ožujka 1995.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-15/

  1. od
  2. ožujka
  3. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-15/
  4. od
  5. ožujka
  6. NN 17/1995 (10.3.1995.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-15/
  7. od
  8. ožujka
  9. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnič predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, povodom ustavne tužbe i prijedloga za odgodu izvršenja akta S. B. iz Z., na sjednici održanoj dana
  10. ožujka
  11. godine, donio je ovu Odluku
  12. Ustavna tužba se odbija.
  13. Ova odluka če se objavitl u "Narodnim novinama". Obrazloženje: Ustavna tužba je podnesena u svezi s presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4641/1994 od
  14. prosinca
  15. godine, kojom je u upravnom sporu odbijena tužba podnositeljice ustavne tužbe izjavljena protiv rješenja Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša Republike Hrvatske, Klasa UP/II-371-01/94-06/70, Urbroj 531-06/3-94-2 od
  16. svibnja
  17. godine. Tim rješenjem odbijena je žalba podnositeljice izjavljena protiv rješenja Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove promet I veze Grada Z., Područni ured C., Klasa UP/I-371-3/93-01/57, Urbroj 251-5-09-93-14 od
  18. rujna
  19. godine, a kojim je podnositeljici ustavne tužbe naloženo iseljenje iz stana u Z., i pod prijetnjom izvršenja taj stan preda na slobodno raspolaganje Direkciji HŽP iz Z. Istim rješenjem odbijen je njen prijedlog radi donošenja rješenja koje zamjenjuje odluku davatelja stana o priznanju stanarskog prava. Podnositeljica ustavne tutže smatra da je navedenim upravnim aktima kao i presudom Upravnog suda Republike Hrvatske povrijeđeno ustavno načelo o vladavini prava iz članka
  20. Ustava te ustavno pravo o jednakosti svih pred zakonom iz članka
  21. stavka
  22. Ustava. Povredu označenih ustavnih odredbi podnositeljica temelji na učinjenim povredama pravila upravnog postupka, posebno povredi načela saslušanja stranke iz Zakona o općem upravnom postupku, a do koje je došlo stoga što podnositeljica ili njen punomoćnik nisu bili pozivani na rasprave niti je ona u tom postupku dovoljno saslušavana na sve relevantne okolnosti predmetne upravne stvari. Predložila je usvajanje ustavne tužbe i ukidanje upravnog rješenja prvog stupnja. U sklopu ustavne tužbe, podnositeljica je pozivom na članak
  23. Poslovnika Ustavnog suda, predložila odgodu izvršenja osporenog upravnog akta do donošenja odluke po ustavnoj tužbi, budući da je taj organ donio zaključak o dozvoli izvršenja rješenja o njenom iseljenju iz navedenog stana za dan
  24. siječnja
  25. godine. Ustavna tužba nije osnovana. U konkretnom slučaju predmet upravnog postupka bilo je iseljenje osobe koja koristi stan iza smrti stanara odnosno priznanje stanarskog prava toj osobi. Naime, iz navoda ustavne tužbe, njenih priloga te pribavljenog spisa Upravnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je podnositeljica ustavne tužbe nastavila koristiti stan u Z., nakon smrti svoje bake S. B., a nositeljice stanarskog prava na tom stanu. Davatelj stana na korištenje, Direkcija HŽP iz Z., zatražio je od upravnog organa iseljenje S. B. iz navedenog stana osporavajući joj pravo da kao član porodičnog domaćinstva stanara nastavi koristiti stan iza smrti stanara. U istom postupku S. B. je stavila protuprijedlog da upravni organ donese rješenje koje zamjenjuje odluku davatelja stana o priznanju stanarskog prava na navedenom stanu. Upravni organi prvog i drugog stupnja proveli su postupak u kojem su utvrdili da je zahtjev davatelja stana osnovan, dok su protuprijedlog podnositeljice ustavne tužbe odbili kao neosnovan. Upravni sud Republike Hrvatske, odbijajući tužbu podnositeljice u upravnom sporu, utvrdio je da u upravnom postupku osporenim upravnim aktima nije povrijeđen zakon na štetu podnositeljice. Prema članku
  26. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/1985, 42/1986, 37/1988, 47/1989, 22/1990, 22/1992, 58/1993 i 70/1993), članovi porodičnog domaćinstva stanara imaju pravo nesmetano koristiti stan, između ostalog, i poslije smrti stanara (stavak
  27. i 2.). Tko se smatra članom porodičnog domaćinstva stanara, određeno je u članku
  28. toga zakona. To su bračni drug stanara te osobe koje zajedno sa stanarom stanuju posljednje dvije godine. Među taksativno nabrojenim osobama su i srodnici po krvi u pravoj liniji, dakle, i unučad. Nadalje, prema stavku
  29. članka
  30. Zakona o stambenim odnosima, ako davatelj stana smatra da ni jedna od osoba koje su ostale u stanu u slučaju iz stavka
  31. toga članka nema pravo na korištenje tog stana, može od stambenog organa tražiti njihovo iseljenje. U slučaju podnositeljice ustavne tužbe, stambeni organ je postupio po zahtjevu davatelja stana Direkcije HŽP u Z. i proveo postupak u kojem je utvrdio da podnositeljica ne udovoljava zakonskim pretpostavkama koje mora ispunjavati osoba koja stanuje sa stanarom da bi se smatrala članom njegovog porodičnog domaćinstva suglasno članku
  32. navedenog Zakona te da bi slijedom toga imala pravo nesmetano koristiti taj stan i iza smrti stanara. Utvrdivši da podnositeljica nije do dana smrti svoje bake S. B. s njom stanovala posljednje dvije godine, stambeni organ je na temelju odredbe članka
  33. stavka
  34. Zakona o stambenim odnosima donio rješenje da se ona mora iseliti iz stana u Z., i stan predati davatelju stana. Prijedlog podnositeljice ustavne tužbe o priznanju stanarskog prava na navedenom stanu, a suglasno stavku
  35. članka
  36. navedenog Zakona, stambeni je organ odbio pozivom na taj isti članak Zakona. Naime, prema navedenoj odredbi, ako davatelj stana ne donese odluku kojem stanaru, odnosno članu porodičnog domaćinstva stanara koji je ostao u stanu iza smrti stanara, priznaje stanarsko pravo, a kako mu to i nalaže odredba stavka
  37. članka 93, stambeni organ će na prijedlog stanara donijeti rješenje koje zamjenjuje odluku davatelja stana. U konkretnoj upravnoj stvari, stambeni organ je odbio takav prijedlog podnositeljice jer je utvrdio da ona nije bila član porodičnog domaćinstva umrlog stanara te da stoga niti nema pravo u smislu članka
  38. Zakona o stambenim odnosima koristiti taj stan odnosno tražiti priznanje stanarskog prava na tom stanu po Članku
  39. istog Zakona. Slijedom izloženoga, Ustavni sud je odbio ustavnu tužbu podnositeljice jer je utvrdio da osporenim upravnim aktima kao ni presudom Upravnog suda Republike Hrvatske nisu povrijeđene odredbe iz članaka
  40. i
  41. stavak
  42. Ustava. U članku
  43. Ustava utvrđene su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, medu njima i vladavina prava, a koje su polazišta za ustavnopravnu i zakonsku razradbu ostalih ustavnih odredbi pa tako i utvrđenih ustavnih prava, koja se kroz njih ostvaruju. Ustavno pravo iz članka
  44. stavka 2, kojim se svima jamči jednakost pred zakonom, nije povrijedeno u izloženoj upravnoj stvari jer su rješenja donijeta na temelju odgovarajućih propisa i od strane mjerodavnih tijela. Prema podacima pribavljenog spisa Upravnog suda, podnositeljica ustavne tužbe je bila saslušana u upravnom postupku, njen punomoćnik bio je prisutan na raspravama
  45. svibnja
  46. i
  47. lipnja 1993, dok na rasprave zakazane za dane
  48. lipnja 1993,
  49. srpnja
  50. (tražena odgoda),
  51. rujna
  52. i
  53. rujna
  54. nisu pristupili ni podnositeljica ustavne tužbe niti njen punomoćnik, iako su o tim raspravama bili uredno obaviješteni. Po ocjeni Upravnog suda Republike Hrvatske, nema osnove tvrdnja podnositeljice ustavne tužbe da joj nije bila dana mogućnost izjašnjavanja o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja. Kako je ustavna tužba odbijena, to nije bilo osnove za odgodu izvršenja osporednog upravnog akta u smislu članka
  55. stavka
  56. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94). Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
  57. stavak
  58. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu,Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91). Broj: U-III-15/1995 Zagreb,
  59. ožujka
  60. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 17/1995-346 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 17/1995 Broj dokumenta u izdanju: 346 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 10.3.
  61. ELI: /eli/sluzbeni/1995/17/346 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  62. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.