← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-400/1995. 21. lipnja 1995

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-400/

  1. lipnja 1995 Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-400/
  2. lipnja 1995 NN 45/1995 (5.7.1995.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-400/
  3. lipnja 1995 USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, prof. dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jalavić Mitrović, mr. Vojislav Kućeković, Jurica Malčič, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi F. K. iz Z., na sjednici Suda održanoj dana
  4. lipnja
  5. godine donio je slijedeću ODLUKU USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-III-400/
  6. LIPNJA
  7. Ustavna tužba se odbija.
  8. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama". Obrazloženje F. K. iz Z., po punomoćniku S. B., odvjetniku iz Z., podnio je Sudu pravodobnu ustavnu tužbu radi povreda ustavnih prava iz članka
  9. Ustava Republike Hrvatske, navodeći da je povreda učinjena rješenjem predsjednika Općinskog suda u Z. broj SU-IK: 38/94 od
  10. travnja
  11. godine, kojim je molba podnositelja tužbe, za odgodu nastupa kazne, odbijena te rješenjem predsjednika Županijskog suda u Gradu Z. broj: Su Ikž-19/95 od
  12. travnja 1995., kojim je odbijena podnositeljeva žalba protiv navedenog rješenja. U skladu s odredbom članka
  13. točka
  14. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/1994, nastavno: Poslovnik Suda), pribavljen je spis Općinskog suda u Z. uvidom u koji je utvrđeno da je podnositelju ustavne tužbe, kao osuđenoj osobi koja se nalazi na slobodi, u razdoblju od
  15. veljače
  16. (podnijeta prva molba za odgodu) do
  17. ožujka
  18. godine, nastup kazne zatvora u trajanju od 10 mjeseci, za koju je podnositelj osuđen presudom Vojnog suda Z. broj: K-248/93 od
  19. svibnja 1993., odgađan sedam puta, a na temelju članka
  20. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje ("Narodne novine", broj 21/1974, 39/1974, 55/1988, 19/1990, 26/1993 i 66/1993 - nastavno: Zakon o izvršenju sankcija). Citiranim člankom propisani su, u stavku
  21. točke 1 - 8 slučajevi nastup kojih može, na molbu osuđene osobe, dovesti do odgode nastupa kazne zatvora, dok su u stavku
  22. istog članka, određene dužine trajanja odgode za pojedine slučajeve iz stavka
  23. Stavak
  24. citiranog članka propisuje da se, u slučajevima opetovane odgode nastupa kazne iz različitih razloga, nastup kazne; u ni jednom slučaju, ne može odgađati duže od godinu dana. Podnijeta ustavna tužba sadrži temeljnu tvrdnju da predsjednici navedenih sudova, odluku o odbijanju molbe za odgodu nastupa kazne zatvora, temelje na pogrešnom tumačenju navedene odredbe stavka
  25. citiranog članka Zakona o izvršenju sankcija, tumačeći da se podnositelju ustavne tužbe nastup kazne ne može ponovno odgoditi, budući da je protekao rok od godine dana od prve odgode. Nakon analize i ocjene razloga ustavne tužbe te razloga osporenih rješenja, a u svezi važećih zakonskih odredbi koje se odnose na konkretnu materiju, utvrđenje je Suda da ustavna tužba nije osnovana. U temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina, koje sadrži Ustav Republike Hrvatske, u članku
  26. stavak
  27. se propisuje da pojedinačni akti driavne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti, moraju biti utemeljeni na zakonu, a u stavku
  28. se zajamćuje sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Podnositelj tužbe nije u tužbi naveo pravno relevantne razloge koji bi ukazivali da su rješenja predsjednika navedenih sudova donijeta protivno odrednicama navedenih odredbi Ustava. Predsjednik Općinskog suda u Z., kao i predsjednik Županijskog suda u Gradu Z. donijeli su osporena rješenja u skladu s odredbama glave IV. Zakona o izvršenju sankcija, poglavito odredbi Članaka
  29. i
  30. citiranog Zakona, glede nadležnosti članka
  31. istog Zakona, glede odluke o molbi i žalbi podnositelja ustavne tužbe. U obrazloženjima osporenih rješenja, navedeni su razlozi donošenja takvih odluka te je iznijeto stajalište u tumačenju primijenjenih odredbi Zakona. Zaključak je, a ocjenjujući osporena rješenja kroz odredbe članka
  32. stavak
  33. Ustava Republike Hrvatske da pojedinačni akti moraju biti utemeljeni na zakonu da rješenja to i jesu, a razlozi zbog kojih predsjednici navedenih sudova nalaze da se pravilnom primjenom vremenskog ograničenja odgoda nastupa kazne, propisanu u članku
  34. stavak
  35. citiranog Zakona, opetovanoj molbi osuđene osobe podnositelja ustavne tužbe, ne može udovoljiti navedeni su u svakom od osporenih rješenja. Naime, tumačenje koje podnositelj tužbe daje glede navedenog članka neprihvatljivo je. Članak
  36. Zakona o izvršenju sankcija, nakon što je u stavku
  37. propisao slučajeve uslijed kojih se može odgoditi nastup kazne zatvora, a u stavku
  38. propisao vremensko ograničenje odgode za slučajeve taksativno navedene u stavku 1., u stavku
  39. daje generalno ograničenje vremena na koje se nastup kazne zatvora može odgoditi, nezavisno od slučaja koji je nastao na strani osudene osobe i na kojem se temelji molba za odgodu, propisavši kao maksimalni rok odgode vrijeme od godine dana kod opetovane odgode, na kojoj su odredbi utemeljena osporena rješenja. Konačno, osporenim rješenjima nije povrijeđeno podnositelju tužbe niti ustavno pravo iz stavka
  40. članka
  41. Ustava Republike Hrvatske. Budući je Zakon o izvršenju sankcija ovlaštenje za odlučivanje o molbi za odgodu nastupa kazne zatvora propisao predsjedniku nadležnog općinskog suda (članak
  42. stavak
  43. Zakona o izvršenju sankcija) te propisao pravo osuđene osobe podnijeti žalbu, protiv rješenja kojim se molba odbija, predsjedniku nadležnog županijskog suda (članak
  44. stavak
  45. Zakona o izvršenju sankcija), a koje je pravo podnositelj ustavne tužbe konkretno i iskoristio, činjenica da nije zadovoljan donijetom odlukom u povodu žalbe ne predstavlja povredu njegova prava na kontrolu osporenog rješenja, a time nije došlo niti do uskrate, podnositelju tužbe, ustavnog prava iz članka
  46. stavak
  47. Ustava Republike Hrvatske. Iz tih razloga stajalište je Suda da podnositelju ustavne tužbe nisu povrijeđena ustavna prava, budući su osporena rješenja donijeta u skladu s odredbama članka
  48. Ustava Republike Hrvatske. Uslijed donijete odluke o ustavnoj tužbi prijedlog podnositelja tužbe, utemeljen na članku
  49. Poslovnika Suda, za odgodu izvršenja do donošenja odluke o ustavnoj tužbi nije uzet u rješavanje. Odluka o objavi u "Narodnim novinama" temelji se na odtedbi članka
  50. stavak
  51. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Nacodne novine", broj 13/1991). Slijedom navedenog, na temelju odredbi članka
  52. stavak
  53. i članka
  54. Poslovnika Suda, odlučeno je kao u izreci. Broj: U-III-400/1995 Zagreb,
  55. lipnja
  56. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 45/1995-895 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 45/1995 Broj dokumenta u izdanju: 895 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 5.7.
  57. ELI: /eli/sluzbeni/1995/45/895 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  58. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.