← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-337/1994. od 5. srpnja 1995

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-337/

  1. od
  2. srpnja 1995 Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-337/
  3. od
  4. srpnja 1995 NN 49/1995 (17.7.1995.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-337/
  5. od
  6. srpnja 1995 USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurića Malčić, mr. Hrvoje Momčinović Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu Mehmedalije Omerovića iz Slatine za pokretanje postup za ocjenu ustavnosti Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94) na sjednici održanoj dana
  7. srpnja
  8. godine i donio je RJEŠENJE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE BROJ U-I-337/
  9. OD
  10. SRPNJA 1995
  11. Ne prihvaća se prijedlog.
  12. Ovo će se rješenje objaviti u "Narodnim novinama". Obrazloženje: Mehmedalija Omerović podnio je prijedlog za pokreta postupka ocjene ustavnosti članka
  13. Zakona o odvjetnišu. Prijedlog sadrži usporedbe s odredbom članka
  14. ranije važećega Zakona o odvjetništvu i službi pravne pomoći ("Narodne novine", broj 53/72) te izraženo mišljenje podnositelja da osim terminoloških izmjena bitne razlike nema, osim što je članak
  15. Zakona o odvjetništvu nespretnije riješio pitanje tzv. nedostojnosti za obavljanje odvjetništva. Podnositelj prijedloga smatra da je spomenuta odredba suprotna članku
  16. Ustava Republike Hrvatske, a kada je riječ o novčanoj kazni i uvjetnoj osudi tada upućuje na izravnu suprotnost odredbi članka
  17. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 31/93 - pročišćeni tekst). Predlaže da se osporena odredba ukine. Prijedlog nije osnovan. Položaj i značaj odvjetnićke službe posebno je određen člankom
  18. Ustava Republike Hrvatske u kojem se odvjetništvo određuje kao samostalna i neovisna služba koja građanima osigurava pravnu pomoć u skladu sa zakonom. Činjenica da je odvjetništvo posebno izdvojeno Ustavom, te da Ustav naglašava (jamči) njegovu samostalnost i neovisnost znači da se radi o službi od posebnog značaja. Zakon o odvjetništvu na osnovi Ustavom odredenog statusa službe uređuje ustrojstvo i djelovanje odvjetništva, te nužno sadrži i norme kojima se osiguravaju osnovne pretpostavke za potpunu samoslalnost i neovisnost službe. Temljem članka
  19. Zakona o odvjetništvu, pravo na obavljanje odvjetništva na teritoriju Republike Hrvatske stječe se upisom u imenik odvjetnika, a nakon dane svečane prisege. Zakonske pretpostavke za stjecanje prava na upis u imenik odvjetnika taksativno su nabrojene u članku
  20. Zakona o odvjetništvu, a postavljene su kao uvjeti koje osoba, što traži upis, mora ispuniti kumulativno. Jedan od tih uvjeta (članak
  21. točka 10.) glasi: " - da je dostojna za obavljanje odvjetništva." Odredba članka
  22. Zakona o odvjetništvu glasi: "

(1)Nije dostojna za obavljanje odvjetništva osoba osuđena za kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, za kazneno djelo protiv službene dužnosti, za kazneno djelo izvršeno iz koristoIjublja ili drugo kazneno djelo izvršeno iz nečasnih pobuda ili koje je čini moralno nedostojnom za obavljanje odvjetništva. Takva osoba nema pravo na upis u imenik odvjetnika deset godina poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne, a ako je osoba osuđena na novčanu kaznu, pet godina od dana pravomoćnosti presude. Osoba kojoj je izrečena uvjetna osuda nema pravo na upis za vrijeme za koje joj je pravomoćnom odlukom određen rok kušnje.
(2)Nije dostojna za obavljanje odvjetništva ni osoba čije ranije ponašanje i djelatnost ne jamči da će ona savjesno obavljati odvjetničko zvanje.
(3)Ako je zahtjev za upis u imenik odvjetnika odbijen zato što podnositelj zahtjeva nije dostojan za obavljanje odvjetništva zbog razloga navedenih u stavku
  1. ovoga članka, novi zahtjev za upis ne može se podnijeti prije isteka roka od dvije godine od pravomoćnosti odluke kojom je zahtjev odbijen." Dostojnost u smislu citirane odredbe je pravni standard, koji se niti semantički ne može poistovjetiti s institutima krivičnog prava, pojmovima nekažnjavanja ili pravnih posljedica osude u kaznenopravnom smislu. Pojam dostojnosti u sebi sadrži skup moralnih odlika a među inima i čestitost, poštenje, kajepost, predanost dužnostima, savjesnost, discipliniranost i dr. Na to upućuje i odvjetnička prisega utvrđena člankom
  2. Zakona o odvjetništvu, kojom odvjetnik kome je odobren upis u odvjetnički imenik svečano prisiže da će dužnost odvjetnika obavljati savjesno, da će se u svom radu pridržavati Ustava Republike Hrvatske, zakona, statuta odvjetničke komore i Kodeksa odvjetničke etike, te da će u svim svojim postupcima paziti na ugled odvjetništva. Propuštanje davanja svečane prisege u Zakonom određenom roku ima za posljedicu brisanje odobrenog upisa iz imenika odvjetnika. Ugled ovisi i o tome koga odvjetništvo prima u svoje redove. Taj ugled na kojem zbog položaja odvjetništva ustraje Zakon, mogao bi se ugroziti, ako bi odvjetništvo bez kriterija dopustilo da tu službu obavlja osoba čije ranije ponašanje i djelatnost nose u sebi značajke suprotne odlikama koje sadrži pojam dostojnosti. Predmet osporene odredbe su unaprijed, apstraktno određeni kriteriji za prosudbu dostojnosti za obavljanje odvjetništva, a tako odredeni oni su nužni za osiguranje pravne sigurnosti, objektivnosti i jamstvo protiv proizvoljnosti. Argumenti prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbe članka
  3. Zakona o odvjetništvu zasnivaju se na prividnoj svezi između kriterija za prosudbu dostojnosti za obavljanje odvjetničke službe te kaznenopravnog instituta pravnih posljedica osude iz glave osme (članka
  4. - 85.) Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske. Članak
  5. Ustava odreduje domet pravnih posljedica kaznene osude i to za teška i osobito nečasna kaznena djela, a glasi: "Kaznena osuda za teška i osobito nećasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na odredeno vrijeme nekih prava na obavljanje odredenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka." Osporena odredba stavka
  6. članka
  7. Zakona o odvjetništvu, međutim, ne predstavlja kaznenopravnu posljedicu osude već, a to proizlazi iz same odredbe, samo jedan od kriterija za pcocjenu dostojnosti. Takovo odredivanje kriterija nije suprotno Ustavu. Citirana odredba članka
  8. Ustava svrstana je u glavu III. "Temeljne slobode i prava čovjeka i građanina" - poglavlje
  9. "Osobne i političke slobode i prava". Njome se razrađuju odredbe iz
  10. poglavlja iste glave pod nazivom: " Zajedničke odredbe", a odnosi se na članak
  11. Ustava. Članak
  12. Ustava glasi: "Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje." Odredba članka
  13. Zakona o odvjetništvu predstavlja ograničenje prava iz članka
  14. Ustava prema kojem svatko ima pravo na rad i slobodu rada, slobodno bira poziv i zaposlenje, a svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost. Ograničenje za obavljanje odvjetništva iz osporene odredbe Zakona o odvjetništvu nije u neskladu s Ustavom. Ovo zato jer se određuje zakonom, u funkciji je zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja te djeluje na određeno vrijeme. Dakle, neosnovano podnositelj prijedloga za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti drži osporenu odredbu suprotnom Ustavu. Iz izloženoga proizlazi da Zakon o odvjetništvu u postavljanju kriterija za procjenu dostojnosti djelimice koristi pojmove k;rznerkog prava, no to ne znači i nesklad u odnosu na Osnovni krivični zakon Republike Hrvatske. Medutim, valja naglasiti da temeijem odredbe članka
  15. Ustava Republike Hrvatske Ustavni sud odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom i o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonorn, ali nije nadležan odlučivati o suglasnosti, odnosno međusobnoj usklađenosti zakona, kako to predlaže podnositelj prijedloga. lz navedenoga slijedi da su ograničenja za obavljanje odvjeništva koje sadrži članak
  16. Zakona o odvjetništvu u skladu s Ustavom, te je riješeno kao u izreci. Objavljivanje ovog rješenja u "Narodnim novinama" službenom glasiliu Republike Hrvatske temelji se na odredbi članka
  17. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91). Broj: U-1-337/1994 Zagreb,
  18. srpnja
  19. Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Rješenje, NN 49/1995-1013 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 49/1995 Broj dokumenta u izdanju: 1013 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 17.7.
  20. ELI: /eli/sluzbeni/1995/49/1013 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  21. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.