DOM SABORA REPUBLlKE HRVATSKE Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O DRŽAVNOM PRAVOBRANITELJSTVU Proglašavam Zakon o državnom pravobraniteljstvu, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 20. rujna 1995. Broj: 01-95-1576/1 Zagreb, 21. rujna 1995. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, v. r. ZAKON O DRŽAVNOM PRAVOBRANITELJSTVU I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Državno pravobraniteljstvo je posebno državno tijelo koje štiti imovinska prava i interese Republike Hrvatske i županija, odnosno Grada Zagreba. Članak 2. Državno pravobraniteljstvo obavlja svoje poslove na temelju Ustava, zakona te međunarodnih ugovora i drugih propisa donesenih u skladu s Ustavom, zakonom i u skladu s nalozima i uputama Vlade Republike Hrvatske. Članak 3. Državno se pravobraniteljstvo ustanovljava kao jedinstveno državno tijelo čiji se djelokrug, ovlasti i nadležnosti utvrđuje zakonom. Članak 4. Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske dužno je najmanje jedanput godišnje izvjestiti Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske i Vladu Republike Hrvatske, a državno pravobraniteljstvo županija, odnosno Državno pravobraniteljstvo Grada Zagreba skupštinu županije, odnosno Skupštinu Grada Zagreba o svom radu, primjeni zakona u zaštiti imovinskih prava i interesa Republike Hrvatske, županije ili Grada Zagreba, pojavama koje je uočilo u obavljanju svojih ovlasti i uspjehu kojeg su u tome postigli. Članak 5. Državna tijela i druge pravne osobe dužni su državnom pravobraniteljstvu pružiti pomoć kad ju ono u službenim poslovima zatraži i dostavljati mu tražene akte ako za to ne postoje zakonske zapreke. Članak 6. Državna tijela dužna su obavještavati državno pravobraniteljstvo o svim postupcima i činjenicama u kojima je ono po zakonu dužno ili ovlašterio poduzimati određene radnje ili podnositi pravna sredstva. Članak 7. Državni pravobranitelj ili zamjenik državnog pravobranitelja ne smije biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo pravno mišljenje u predmetu koji mu je dodijeljen u rad. Kad je državni pravobranitelj županije odnosno Grada Zagreba ili zamjenik državnog pravobranitelja pritvoren ili je protiv njega pokrenut kazneni postupak odgovarajuće državno tijelo dužno je o tome obavijestiti državnog pravobranitelja Republike Hrvatske. Državni pravobranitelj Republike Hrvatske ne smije biti pritvoren niti se protiv njega smije pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske. Državni pravobranitelj Republike Hrvatske može biti pritvoren bez odobrenja Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske samo ako je zatečen u vršenju kažnjivog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. O tome će se izvijestiti Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske. Članak 8. Državno pravobraniteljstvo ima pečat koji sadrži naziv državnog pravobraniteljstva, te naziv i grb Republike Hrvatske. Na zgradi u kojoj je smješteno državno pravobraniteljstvo moraju biti istaknuti naziv državnog pravobraniteljstva, grb i zastava Republike Hrvatske. II. USTROJSTVO I RAD 1. USTROJSTVO Članak 9. U Republici Hrvatskoj državna pravobraniteljstva jesu: - državno pravobraniteljstvo županije, - Državno pravobraniteljstvo Grada Zagreba, - Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske. Članak 10. Državno se pravobrarkiteljstvo županije ustanovljuje za područje jedne županije. Državno se pravobraniteljstvo Grada Zagreba ustanovljuje za područje Grada Zagreba. Državno se pravobraniteljstvo Republike Hrvatske ustanovljuje za teritorij Republike Hrvatske. Svako državno pravobraniteljstvo postupa u skladu sa svojom stvarnom i mjesnom nadležnosti, ako zakonom nije drukčije određeno. 2. RAD Članak 11. Poslove državnog pravobraniteljstva obavljaju državni pravobranitelj i zamjenici državnog pravobranitelja. Državni pravobranitelj upravlja radom državnog pravobraniteljstva. U državnom pravobraniteljstvu može biti imenovano više zamjenika državnog pravobranitelja. Zamjenik državnog pravobranitelja ovlašten je obavljati svaku radnju u postupku pred sudom ili drugim državnim tijelom za koju je po zakonu ovlašten državni pravobranitelj. III. DJELOKRUG I OVLASTI Članak 12. Djelokrug državnog pravobraniteljstva čine poslovi zastupanja, davanja pravnih mišjenja i drugi poslovi kad je to posebnim zakonom određeno, te poslvi koje državnom pravobraniteljstvu naloži Vlada Republike Hrvatske, te županijsko poglavarstvo, odnosno gradsko poglavarstvo za županiju, odnosno Grad Zagreb. Članak 13. Državni je pravobranitelj ovlašten zamjeniku državnog pravobranitelja istog državnog pravobraniteljstva ili nižem državnom pravobraniteljstvu davati obvezante naputke za rad i postupanje u predmetu, Državni je pravobranitelj ovlašten preuzeti obavljanje svih ili pojedinih poslova zamjenika državnog pravobranitelja istog državnog pravobraniteljstva ili od nižeg državnog pravobraniteljstva. Iz opravdanih razloga državni pravobranitelj može povjeriti postupanje u predmetu drugom zamjeniku državnog pravobranitelja istog državnog pravobraniteljstva ili drugom nižem državnom pravobraniteljstvu. Obvezatni naputak nižem državnom pravobraniteljstvu u pojedinačnom predmetu ili odluka o preuzimanju predmeta od nižeg državnog pravobraniteljstva ili o njegovom povjeravanju drugom nižem državnom pravobraniteljstvu, daje se u pisanom obliku s obrazloženjem. Ako obvezatni naputak ili odluka iz stavka 3. ovoga članka iz posebnih razloga, a naročito uslijed opasnosti od odgode, odmah nije bilo moguće dati u pisanom obliku, takav usmeni naputak mora se naknadno potvrditi u pisanom obliku. 1. ZASTUPANJE Članak 14. Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske zastupa Republiku Hrvatsku, a državno pravobraniteljstvo županije, odnosno Grada Zagreba zastupa županiju, odnosno Grad Zagreb u zaštiti njihovih imovinskih prava i interesa pred sudovima, upravnim i drugim javnim tijelima, prema svim osobama, ako nije zakonom drukčije određeno. Državni pravobranitelj u slučaju suprotstavljenih interesa Republike Hrvatske i županije, odnosno Grada Zagreba, zastupa Republiku Hrvatsku, a županije odnosno Grad Zagreb zastupa župan, odnosno gradonačelnik Grada Zagreba. U slučajevima iz stavka 2. ovoga članka, župan odnosno gradonačelnik Grada Zagreba može opunomoćiti službenika županije, odnosno Grada Zagreba. Članak 15. Državno pravobraniteljstvo može na temelju punomoći zastupati državne fondove, trgovačka društva i druge pravne osobe koje su u vlasništvu ili pretežnom vlasništvu Republike Hrvatske, radi zaštite njihovih imovinskih prava i interesa. Državno pravobraniteljstvo može na temelju punomoći zastupati i humanitarne, kulturne, znanstvene i odgojne ustanove te druga tijela koja nisu u vlasništvu Republike Hrvatske, a čija je djelatnost od značaja za Republiku Hrvatsku. Državno pravobraniteljstvo može na temelju punomoći zastupati i druge pravne osobe koje obavljaju poslove od interesa za Republiku Hrvatsku, kao i jedinice lokalne samouprave. U slučajevima suprotstavljenih imovinsko-pravnih intersa Republike Hrvatske, županija i Grada Zagreba, s imovinsko-pravnim interesima pravnih osoba iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, državni pravobranitelj ne može zastupati stranku u sporu na temelju punomoći. Članak 16. U zastupanju Republike Hrvatske, županije, odnosno Grada Zagreba državno je pravobraniteljstvo po zakonu ovlašteno poduzimati sve radnje, koje je ovlaštena poduzimati stranka u postupku. Članak 17. Državno pravobraniteljstvo može zastupati državna tijela u upravnom sporu, kad su povrijeđeni, odnosno kad postoji vjerojatnost povrede imovinskih prava ili interesa Republike Hrvatske, odnosno županije ili Grada Zagreba, ako na to bude ovlašteno. Članak 18. Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske zastupa Republiku Hrvatsku, županiju, odnosno Grad Zagreb u imovinskim sporovima pred inozemnim sudovima, ustanovama i drugim tijelima. Ako po propisima druge države, Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske ne smije neposredno nastupati pred njezinim sudovima ili drugim tijelima, ovlastit će drugu osobu za zastupanje u pojedinom predmetu uz prethodno pribavljenu suglasnost ministra pravosuđa. Članak 19. Protiv presuda, rješenja i odluka na štetu Republike Hrvatske, županije, odnosno Grada Zagreba, državno pravobraniteljstvo koristit će zakonom propisana pravna sredstva ili pravne lijekove osim ako bi to bilo u suprotnosti s naputkom Vlade Republike Hrvatske, županijskog poglavarstva, odnosno gradskog poglavarstva Grada Zagreba. Državno pravobraniteljstvo će u slučajevima, kada se radi o stvarima od osobitog značenja za Republiku Hrvatsku ili iznimno visoke vrijednosti, a treba se odreći tužbenog zahtjeva, priznati zahtjev protivne strane, zaključiti nagodbu ili odustati od prijedloga za izvršenje, izvijestiti o postupku Vladu Republike Hrvatske i zatražiti zauzimanje stajališta glede daljnjega zastupanja. Stajalište Vlade Republike Hrvatske izraženo u formi zaključka obvezatno je za Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, a stajalište županijskog, odnosno gradskog poglavarstva obvezatno je za državno pravobraniteljstvo županije, odnosno Grada Zagreba. Ako državno pravobraniteljstvo županije, odnosno Grada Zagreba ocijeni da vođenje postupka prema zaključku županijskog, odnosno gradskog poglavarstva ne bi bilo zakonito ili opravdano, dostavit će predmet s obrazloženim mišljenjem Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske radi davanja naloga za daljnje postupanje. Članak 20. Tužbe, odgovore na tužbu, druga pravna sredstva, pravne lijekove i podneske u postupcima u kojima je stranka Republika Hrvatska, odnosno županija ili Grad Zagreb, smije podnositi samo nadležno državno pravobraniteljstvo ako zakonom nije drukčije određeno. Odluke sudbene vlasti i upravnih tijela kao i druga pismena u postupcima koje vode, dostavljaju se nadležnom državnom pravobraniteljstvu. Pogrešna dostava pismena ne proizvodi pravne učinke. Članak 21. Troškovi zastupanja pred sudovima i drugim nadležnim tijelima priznaju se državnom pravobraniteljstvu prema propisima o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika. Pravne osobe koje državno pravobraniteljstvo zastupa na temelju punomoći dužne su za zastupanje plaćati naknadu sukladno propisima o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika. Humanitarne organizacije državni pravobranitelj može osloboditi od plaćanja troškova postupka. Sredstva naplaćena na ime troškova zastupanja prihod su državnog proračuna. 2. DAVANJE PRAVNIH MIŠLJENJA Članak 22. Državna pravobraniteljstva daju na zahtjev državnih tijela pravno mišljenje o svim pitanjima koja se odnose na imovinskopravne poslove i zaštitu imovine, prirodnih bogatstava, dijelova prirode, nekretnina, stvari i prava od interesa za Republiku Hrvatsku. Kada pravno mišljenje iz stavka 1. ovoga članka traži državno tijelo koje ima svoju pravnu službu, dužno je, uz zahtjev, dostaviti i mišljenje svoje službe. Članak 23. Prije sklapanja ugovora o prometu nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, državna su tijela dužna pribaviti mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora od nadležnog državnog pravobraniteljstva. Članak 24. Nadležno državno pravobraniteljstvo dat će mišljenje o pravnoj valjanosti ugovora najkasnije u roku od trideset dana od dana dostave zahtjeva za davanje pravnog mišljenja, a u protivnom smatrat će se da ne postoje pravne zapreke za sklapanje pravnog posla. Neovisno o tome je li pravno mišljenje dato ili nije državno pravobraniteljstvo može iz razloga predviđenih zakonom tražiti poništenje sklopljenog ugovora, odnosno utvrđenje ništavosti pravnog posla, ako je on protivan prisilnim propisima. IV. UNUTARNJE USTROJSTVO DRŽAVNIH PRAVOBRANITELJSTAVA 1. POSLOVI UPRAVE Članak 25. Poslovi uprave obuhvaćaju osiguranje uvjeta za pravilan rad i poslovanje državnog pravobraniteljstva, a posebice: ustrojstvo unutarnjeg poslovanja u državnom pravobraniteljstvu, skrb o urednom i pravodobnom obavljanju poslova u državnom pravobraniteljstvu, poslove u svezi s predstavkama i pritužbama na rad državnog pravobraniteljstva, stručne poslove u svezi s ostvarivanjem dužnosti i prava službenika i namještenika u državnom pravabraniteljstvu, skrb o stručnom usavršavanju državnih pravobranitelja, zamjenika državnih pravobranitelja, savjetnika, vježbenika i drugih službenika i namještenika u državnom pravobraniteljstvu, vođenje statistike, financijsko i materijalno poslovanje državnog pravobraniteljstva te druge poslove propisane zakonom i pravilnikom o unutarnjem poslovanju državnih pravobranjteljstava. Članak 26. Državni pravobranitelj obavlja poslove uprave sukladno zakonu i pravilniku o unutarnjem poslovanju. Državnog pravobranitelja u slučaju njegove spriječenosti ili odsutnosti u obavljanju poslova uprave i drugih poslova koje povjeri zamjenjuje zamjenik državnog pravobranitelja određen godišnjim rasporedom poslova: U slučaju odsutnosti ili spriječenosti državnog pravobranitelja u državnom pravobraniteljstvu u kojem nema zamjenika državnog pravobranitelja kao i kad državni pravobranitelj nije imenovan, državni pravobranitelj Republike Hrvatske može odrediti zamjenika državnog pravobranitelja iz tog državnog pravobraniteljstva ili državnog pravobranitelja, odnosno zamjenika državnog pravobranitelja drugog državnog pravobraniteljstva, da privremeno ali najdulje šest mjeseci u jednoj godini obavlja poslove držvnog pravobranitelja, odnosno zamjenika državnog pravobranitelja. Državnom pravobranitelju Republike Hrvatske u poslovima uprave pomažu zamjenici - voditelji odjela i tajnik državnog pravobraniteljstva, a u drugim državnim pravobraniteljstvima državnom pravobranitelju pomažu zamjenici - voditelji odjela, tajnik državnog pravobraniteljstva ili službenik kojeg odredi državni pravobranitelj. 2. ODJELI Članak 27. U državnom pravobraniteljstvu u kojem ima više od pet zamjenika ustanovljuju se odjeli. Odjel se ustanovljuje ako najmanje tri zamjenika državnog pravobranitelja rade na predmetima istog pravnog područja. Na čelu odjela nalazi se voditelj - zamjenik državnog pravobranitelja kojeg imenuje državni pravobranitelj godišnjim rasporedom poslova. Raspored zamjenika državnog pravobranitelja u odjele izvršit će se godišnjim rasporedom poslova. V. PRAVOSUDNA UPRAVA Članak 28. Poslove pravosudne uprave obavlja Ministarstvo pravosuđa. Za obavljanje poslova pravosudne uprave Ministarstvo pravosuđa obraća se Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske koje zahtjeve upućuje državnim pravobraniteljstvima županija, odnosno Grada Zagreba. Članak 29. U pravosudnu upravu spadaju poslovi koji služe izvršavanju ovlasti državnih pravobraniteljstava posebno izrada zakona i drugih propisa za ustanovljavanje, djelokrug i ustrojstvo državnog pravobraniteljstva, skrb za školovanje i stručno usavršavanje državnih pravobranitelja, zamjenika državnih pravobranitelja i drugih službenika i namještenika, osiguranje materijalnih, financijskih, prostornih i drugih uvjeta za rad državnih pravobraniteljstava, prikupljanje statističkih i drugih podataka o djelovanju državnih pravobraniteljstava, ispitivanje predstavki i pritužbi građana na rad državnih pravobraniteljstava koje se odnose na odugovlačenje a davanju pravnog mišljenja o pravovaljanosti ugovora ili na ponašanje državnog pravobranitelja, zamjenika državnog pravobranitelja ili drugog djelatnika državnog pravobraniteljstva prema stranci u tijeku postupka ili obavljanja drugih službenih radnji, nadzor nad financijskim i materijalnim poslovanjem državnih pravobraniteljstava, nadzor nad redovitim obavljanjem poslova u državnom pravobraniteljstvu, te provođenjem pravilnika o unutarnjem poslovanju državnih pravobraniteljstava, kao i druge upravne zadaće i poslove određene zakonom. Članak 30. Ministarstvo pravosuđa vodi evidenciju državnih pravobranitelja, zamjenika državnih pravobranitelja, savjetnika, državno pravobraniteljskih vježbenika i drugih djelatnika u državnim pravobraniteljstvima. Evidencija sadrži podatke o imenu i prezimenu, rođenju, nacionalnosti, prebivalištu, završenoj školi, stručnom nazivu, znanju stranih jezika, kao i druge podatke određene zakonom. Podatke iz stavka 2. ovoga članka Ministarstvu pravosuđa dostavljaju državna pravobraniteljstva na način koji propiše ministar pravosuđa. Podaci upisani u evidenciju službena su tajna i mogu se koristiti samo za potrebe provođenja ovoga Zakona, kao i zakona kojim se uređuju prava, dužnosti i odgovornosti državnih pravobranitelja, zamjenika državnih pravobranitelja i drugih djelatnika u državnom pravobraniteljstvu. Članak 31. Evidencija državnih pravobranitelja i zamjenika državnih pravobranitelja sadrži sljedeće podatke: 1. osobne podatke, 2. podatke o imenovanju i razrješenju, 3. podatke o uspjehu u tijeku studija, 4. podatke o vježbeničkoj praksi, 5. podatke o obavljenim stručnim ili znanstvenim radovima, 6. ocjenu obnašanja državnopravobraniteljske dužnosti, 7. podatke o napredovanju, 8. stegovne kazne. Osobni podaci sadrže sljedeće podatke: ime, prezime, ime oca, dan, mjesec i godinu rođenja, nacionalnost, podatke o prebivalištu, završenom pravnom fakultetu, položenom pravosudnom ispitu, posebnim znanjima, imovinskom stanju, članovima obiteljskog domaćinstva (bračni drug, djeca i roditelji). Podaci iz evidencije službena su tajna. Tijela, koja imaju podatke o kojima se vodi evidencija iz stavka 1. ovoga članka dužna su ih dostaviti Ministarstvu pravosuđa. Članak 32. Ministarstvo pravosuđa može tražiti od državnih pravobraniteljstava izvješća i podatke iz poslova pravosudne uprave, koji su mu potrebni za obavljanje poslova iz svog djelokruga za provedbu zadaća iz ovoga Zakona, te u tom dijelu obavljati i izravan uvid u rad državnih pravobraniteljstava. Članak 33. Ministar pravosuđa donosi pravilnik o unutarnjem poslovanju u državnim pravobraniteljstvima na prijedlog državnog pravobranitelja Republike Hrvatske. Pravilnikom o unutarnjem poslovanju propisuju se pravila o uredskom poslovanju, o vođenju upisnika i pomoćnih knjiga, o vođenju evidencija, obrascima za rad, pravila o priopćenjima za javnost, provedbena pravila o vođenju postupka i dostavljanju odluka na jeziku i pismu etničke i nacionalne zajednice ili manjine, pravila o nadzoru materijalnog i financijskog poslovanja i redovitog obavljanja poslova u državnim pravobraniteljstvima, rasporedu radnog vremena u tijeku radnog dana ili tjedna, pravila o vođenju statistike, standardi poslovnog prostora i opreme i druga pitanja od značaja za unutarnje poslovanje državnih pravobraniteljstava. Pravilnikom o unutarnjem poslovanju propisuje se i način obavljanja zajedničkih poslova za više pravosudnih tijela, ako imaju sjedište u istoj zgradi. Članak 34. Državnim se pravobraniteljima i zamjenicima državnih pravobranitelja, izdaje službena iskaznica. Ministar pravosuđa pravilnikom propisuje obrazac i postupak izdavanja službene iskaznice. VI. DRŽAVNI PRAVOBRANITELJI I NJIHOVI ZAMJENICI 1. IMENOVANJE Članak 35. Državnog pravobranitelja Republike Hrvatske imenuje Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, a po prethodno pribavljenom mišljenju nadležnog radnog tijela Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske, bez objavljivanja oglasa. Zamjenike državnog pravobranitelja Republike Hrvatske imenuje Zaslupnički dom Sabora Republike Hrvatske na prijedlog državnog pravobranitelja Republike Hrvatske, a po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa i nadležnoga radnog tijela Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske. Državnog pravobranitelja županije, odnosno Grada Zagreba i njihove zamjenike imenuje Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na prijedlog državnog pravobranitelja Republike Hrvatske, a po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa i županijskog poglavarstva, odnosno gradskog poglavarstva Grada Zagreba i nadležnoga radnog tijela Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske. Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske državne pravobranitelje i zamjenike državnog pravobranitelja iz stavka 2. i 3. ovoga članka imenuje na temelju oglasa, kojeg objavljuje državni pravobranitelj Republike Hrvatske. Oglas se objavljuje u "Narodnim novinama" i sredstvima javnog priopćavanja, a sadrži poziv kandidatima da u roku, koji ne smije biti kraći od 15 dana, podnesu prijavu s dokazima o ispunjavanju uvjeta propisanih ovim Zakonom. Ministar pravosuđa i nadležna tijela dužni su u roku 30 dana dati mišljenje o prijavljenim kandidatima, na temelju prijava kandidata i podataka o kandidatima s kojima raspolaže državno pravobraniteljstvo i Ministarstvo pravosuđa te drugih saznanja o kandidatima. Članak 36. O izvršenom imenovanju Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske izvješćuje Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, a državni pravobranitelj Republike Hrvatske o tome izvješćuje državno pravobraniteljstvo u koje je imenovan državni pravobranitelj, odnosno zamjenik državnog pravobranitelja, ministra pravosuđa i svakog kandidata. Odluka o imenovanju objavljuje se u "Narodnim novinama". Državni pravobranitelj, odnosno zamjenik državnog pravobranitelja dužan je stupiti na dužnost u roku određenom u odluci o imenovanju, a najkasnije u roku šest mjeseci od dana imenovanja. Ako državni pravobranitelj, odnosno zamjenik državnog pravobranitelja, bez opravdanog razloga ne stupi na dužnost u roku iz stavka 4. ovog članka, smatrat će se da nije ni imenovan. Članak 37. Državni pravobranitelj, odnosno zamjenik državnog pravobranitelja prije stupanja na dužnost daje pred predsjednikom Sabora Republike Hrvatske prisegu koja glasi: "Prisežem, da ću se u svom radu pridržavati Ustava i zakona, da ću savjesnim radom štititi imovinska prava i interese Republike Hrvatske - županije - Grada Zagreba, te državni ustroj Republike Hrvatske i da ću svoju dužnost i zadaće obavljati savjesno". Članak 38. Državnog pravobranitelja Republike Hrvatske te državnog pravobranitelja županije, odnosno Grada Zagreba imenuje se na vrijeme od osam godina i po isteku tog vremena mogu biti ponovno imenovani na istu dužnost. Ako državni pravobranitelj ne bude ponovno imenovan na istu dužnost, nastavlja raditi kao zamjenik državnog pravobranitelja u istom državnom pravobraniteljstvu. Vrijeme na koje je imenovan državni pravobranitelj počinje teći danom stupanja na dužnost. Zamjenici državnog pravobranitelja svoju dužnost obnašaju stalno. Članak 39. Broj zamjenika državnog pravobranitelja u pojedinom državnom pravobraniteljstvu određuje ministar pravosuđa sukladno okvirnim mjerilima za rad državnog pravobraniteljstva.Okvirna mjerila propisuje ministar pravosuđa na prijedlog državnog pravobranitelja Republike Hrvatske. Članak 40. Za državnog se pravobranitelja ili za zamjenika državnog pravobranitelja može imenovati hrvatski državljanin, koji ima završen pravni fakultet i položen pravosudni ispit te ostale uvjete propisane ovim Zakonom. Članak 41. Za zamjenika državnog pravobranitelja županije, odnosno Grada Zagreba može se imenovati osobu koja je kao sudački, državnoodvjetnički, državnopravobraniteljski, odvjetnički, javnobilježnički vježbenik položila pravosudni ispit ili osobu koja je na drugim pravnim poslovima radila nakon položenog pravosudnog ispita najmanje dvije godine. Za državnog pravobranitelja županije, odnosno Grada Zagreba može se imenovati osobu koja je nakon položenog pravosudnog ispita provela na pravnim poslovima najmanje šest godina u sudovima, državnom odvjetništvu, državnom pravobraniteljstvu, javnom bilježništvu, odvjetništvu ili na drugim pravnim poslovima osam godina. Za zamjenika državnog pravobranitelja u Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske može se imenovati osobu koja je poslije položenog pravosudnog ispita provela na radu na pravnim poslovima najmanje osam godina u sudovima, državnom pravobraniteljstvu, državnom odvjetništvu, javnom bilježništvu ili odvjetništvu, ili na drugim pravnim poslovima deset godina ili je docent ili profesor pravnog fakulteta iz pozitivno-pravnih predmeta. Za državnog pravobranitelja Republike Hrvatske može se imenovati osobu koja je nakon položenog pravosudnog ispita provela na pravnim poslovima najmanje osam godina u sudovima, državnom odvjetništvu, državnom pravobraniteljstvu, javnom bilježništvu ili odvjetništvu, odnosno osobu koja je na drugim pravnim poslovima provela deset godina kao i drugi pravni stručnjak čiji prethodni rad pruža jamstvo za uspješno obnašanje te dužnosti. Članak 42. Za imenovanje u više državno pravobraniteljstvo moraju biti ispunjeni uvjeti prema kojima državni pravobranitelj ili zamjenik državnog pravobranitelja ima, uz uvjete iz članka 40. i 41. ovoga Zakona, stručno znanje i sposobnost za obnašanje državnopravobraniteljske dužnosti koja se utvrđuje ocjenom obnašanja državnopravobraniteljske dužnosti. Članak 43. Ocjena se obnašanja državnopravobraniteljske dužnosti sastoji od sljedećih mjerila: 1. poštovanje rokova u tijeku postupka i korištenju pravnih sredstava ili lijekova i postizanje zadovoljavajućih rezultata u radu, 2. iskazana marljivost u rješavanju dodijeljenih mu predmeta u skladu s okvirnim mjerilima, 4. sposobnost usmenog i pisanog izcažavanja, 5. sposobnost uspostavljanja kulturnog i uljudbenog odnosa sa strankama, 6. odnos prema drugim državnim pravobraniteljima, službenicima i namještenicima u državnom pravobraniteljstvu i ponašanje izvan službe, 7. sposobnost obavljanja poslova uprave ako je raspoređen na takvu dužnost, 8. posebne odlike, objavljeni znanstveni ili stručni radovi. Članak 44. Ocjenu obnašanja državnopravobraniteljske dužnosti daje, državni pravobranitelj županije, odnosno Grada Zagreba, za za mjenika državnog pravobranitelja županije, odnosno Grada Zagreba, a za državnog pravobranitelja županije, donosno državnog pravobranitelja Grada Zagreba, državni pravobranitelj Republike Hrvatske. Ocjenu obnašanja državnopravobraniteljske dužnosti, za zamjenika državnog pravobranitelja Republike Hrvatske daje državni pravobranitelj Republike Hrvatske. Ocjenu za državnog pravobranitelja Republike Hrvatsk daje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra pravosuđa. Članak 45. Ocjena obnašanja dužnosti daje se svake tri godine. Ocjena obnašanja može biti da državni pravobranitelj ili zamjenik državnog pravobranitelja: 1. nezadovoljavajuće obnaša državnobraniteljsku dužnost 2. ne ispunjava uvjete za napredovanje, 3. ispunjava uvjete za napredovanje. Ocjena se dostavlja državnom pravobranitelju ili zamjenik državnog pravobranitelja na kojeg se odnosi i njen sadržaj predstavlja službenu tajnu. Državni pravobranitelj ili zamjenik državnog pravobranitelja koji se ne složi s ocjenom, ima pravo u roku od osam dan od dostave ocjene podnijeti prigovor državnom pravobranitelj Republike Hrvatske koji može tražiti izradu nove ocjene poštujući pri tom mišljenje državnog pravobranitelja. Državni pravobranitelj Republike Hrvatske može po prigovoru državnog pravobranitelja ili zamjenika državnog pravobranitelja razmatrati ponovno izrađenu ocjenu i ako utvrdi da i prigovor osnovan može ju izmijeniti u cijelosti ili djelomično. 2. RAZLOZI ZA RAZRJEŠENJE Članak 46. Državni pravobranitelj ili zamjenik državnog pravobranitelja bit će razriješen dužnosti: - ako to sam zatraži, - ako uz svoj pristanak bude imenovan na drugu dužnost, - ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dužnosti, - ako bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje državnopravobraniteljske dužnosti, - ako državni pravobranitelj Republike Hrvatske utvdi postojanje uvjeta za razrješenje u stegovnom postupku, - kada navrši 70 godina života, istekom godine u kojoj je ispunio taj uvjet, - kad se ukine državno pravobraniteljstvo u koje je imenovan, - kad primi dužnost ili počne obavljati poslove koji su spojivi s obavljanjem državnopravobraniteljske dužnosti. Odluku o razrješenju državnih pravobranitelja i njihovih zamjenika donosi Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske. Državni pravobranitelj Republike Hrvatske može se razriješiti dužnosti ako bude ocijenjen da nezadovoljavajuće obnaša državnopravobraniteljsku dužnost. Zamjenik državnog pravobranitelja koji dva puta u nizu bude ocijenjen negativnom ocjenom razriješit će se dužnosti. Protiv odluke o razrješenju od državnopravobraniteljske dužnosti državni pravobranitelj ili zamjenik državnog pravobranitelja ima pravo u roku 15 dana podnijeti zahtjev za zaštitu Županijskom domu Sabora Republike Hrvatske. Županijski će dom odbaciti zahtjev za zaštitu ako je nepravodobno podnesen ili ga je podnijela neovlaštena osoba, a odbit će ga ako zaključi da je neutemeljen. Ako Županijski dom zaključi da je zahtjev za zaštitu utemeljen, dostavit će ga uz obrazloženo mišljenje Zastupničkom domu na ponovno odlučivanje. U tom slučaju Zastupnički dom odluku o razrješenju državnih pravobranitelja i njihovih zamjenika donosi natpolovičnom većinom svih zastupnika. Konačna odluka o razrješenju državnih pravobranitelja i njihovih zamjenika objavljuje se u "Narodnim novinama". Članak 47. Ako je državni pravobranitelj ili zamjenik državnog pravobranitelja zatražio razrješenje od dužnosti, a Zastupnički dom Sabora ne donese odluku o razrješenju u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, državni će pravobranitelj rješenjem utvrditi da je zamjeniku državnog pravobranitelja prestala dužnost danom proteka roka od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za razrješenje, a za državnog pravobranitelja županije, odnosno Grada Zagreba rješenje će donijeti državni pravobranitelj Republike Hrvatske. 3. STEGOVNI POSTUPAK Članak 48. Državni pravobranitelj županije, odnosno Grada Zagreba ili zamjenik državnog pravobranitelja odgovara stegovno ako počini stegovno djelo. Stegovna djela jesu : 1. neredovito ili neuredno obavljanje dužnosti, 2. povreda službene tajne u svezi s obavljanjem dužnosti, 3. zlouporaba položaja ili prekoračenje službene ovlasti, 4. izazivanje na drugi način poremećaja i, odnosa u radu, koji znatno utječu na obavljanje državnopravobraniteljske službe, 5. obavljanje službe, poslova ili aktivnosti koji su nespojivi sa državnopravobraniteljskom službom, bez prethodnog odobrenja državnog pravobranitelja Republike Hrvatske, 6. nepostupanje po obvezatnoj uputi višeg državnog pravobranitelja, 7. nanošenje štete ugledu državnog pravobraniteljstva ili državnopravobraniteljske službe na drugi način. Članak 49. Stegovni postupak protiv zamjenika državnog pravobranitelja, državnog pravobranitelja županije, odnosno Grada Zagreba i njihovih zamjenika vodi državni pravobranitelj Republike Hrvatske. Članak 50. Zahtjev za pokretanje stegovnog postupka može podnijeti: - za zamjenika državnog pravobranitelja županije, odnosno Grada Zagreba, državni pravobranitelj, - za državnog pravobranitelja županije, odnosno Grada Zagreba, te zamjenike državnog pravobranitelja Republike Hrvatske, ministar pravosuđa i/ili nadležno radno tijelo Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske. Članak 51. Stegovni postupak ne smije se pokrenuti nakon šest mjeseci od saznanja za počinjeno stegovno djelo i počinitelja, odnosno dvije godine od počinjenog stegovnog djela. Ako stegovno djelo povlači kaznenu odgovornost stegovni postupak smije se pokrenuti u vremenu u kojem zastarijeva progon za kazneno djelo, pod uvjetom da je kazneni postupak pokrenut. Stegovna kazna smije se izreći u roku od jedne godine od pokretanja stegovnog postupka. Članak 52. Stegovne kazne jesu 1. ukor, 2. novčana kazna najviše do jedne trećine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu kroz najdulje šest mjeseci, 3. razrješenje od dužnosti Kod izricanja stegovne kazne odgovarajuće se primjenjuju instituti kaznenog zakona u skraćenom postupku. O izrečenim stegovnim kaznama vodi se evidencija u Ministarstvu pravosuđa. Kazna ukora briše se iz evidencije po službenoj dužnosti po proteku dvije godine od pravomoćnosti. Novčana kazna briše se iz evidencije po službenoj dužnosti po proteku tri godine od pravomoćnosti. Članak 53. Stegovne kazne izriče državni pravobranitelj Republike Hrvatske. Kad se u stegovnom postupku utvrdi postojanje uvjeta za izricanje kazne razrješenja od dužnosti, državni će pravobranitelj Republike Hrvatske rješenje o postojanju uvjeta za razrješenje sa svim spisima ustupiti Zastupničkom domu Sabora Republike Hrvatske radi donošenja odluke. Članak 54. Protiv odluke državnog pravobranitelja Republike Hrvatske o izrečenoj stegovnoj kazni državni pravobranitelj županije, odnosno Grada Zagreba ili zamjenik državnog pravobranitelja, imaju pravo podnijeti tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske. Protiv odluke o razrješenju državni pravobranitelj ili njegov zamjenik ima pravo podnijeti zahtjev za zaštitu Županijskom domu Sabora Republike Hrvatske. 4. UDALJENJE OD OBAVLJANJA DUŽNOSTI Članak 55. Državni će pravobranitelj ili zamjenik državnog pravobranitelja biti udaljen od dužnosti ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora preko pet godina, ili dok se nalazi u pritvoru. Državni pravobranitelj ili zamjenik državnog pravobranitelja može biti udaljen od dužnosti: 1. ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora do pet godina, 2. ako obavlja službu, posao ili aktivnosti koji su nespojivi s obavljanjem državnopravobraniteljske dužnosti bez prethodnog pismenog odobrenja državnog pravobranitelja, 3. ako je pokrenut postupak za razrješenje : - zbog osude za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja državnopravobraniteljske dužnosti ili - zbog počinjenog stegovnog djela. Odluku o udaljenju od dužnosti u slučaju iz stavka 1. ovoga članka donosi : - za zamjenika državnog pavobranitelja županije ili Grada Zagreba, državni pravobranitelj županije ili Grada Zagreba, - za državnog pravobranitelja županije, odnosno Grada Zagreba i zamjenika državnog pravobranitelja Republike Hrvatske, državni pravobranitelj Republike Hrvatske. Odluku o udaljenju od dužnosti u slučajevima iz stavka 2. ovog članka donosi državni pravobranitelj Republike Hrvatske. Protiv odluke o udaljenju državni pravobranitelj ili zamjenik državnog pravobranitelja ima pravo prigovora ministru pravosuđa u roku od tri dana o čemu je ministar pravosuđa dužan donijeti odluku u daljnjem roku od 15 dana. Ako ministar pravosuđa ne donese odluku u navedenom roku smatra se da je udaljenje od obavljanja državnopravobraniteljske dužnosti prestalo. 5. DUŽNOSTI I PRAVA DRŽAVNOG PRAVOBRANITELJA
AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.