← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1069/1994 od 30. listopada 1996.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1069/1994 od

  1. listopada
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1069/1994 od
  3. listopada
  4. NN 96/1996 (15.11.1996.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1069/1994 od
  5. listopada
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu predsjednik Jadranko Crnić, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, u povodu ustavne tužbe M. V. iz Z., koju zastupa N. V. iz Samostalnog sindikata zaposlenih u upravi i pravosuđu, na sjednici održanoj dana
  7. listopada
  8. godine, donio je ODLUKU
  9. Ustavna tužba se usvaja te se ukida presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1799/93 od
  10. lipnja
  11. godine i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.
  12. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama". Obrazloženje Ustavna tužba je podnesena u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1799/93 od
  13. lipnja
  14. godine, kojom je revizija tuženika Grada Z. prihvaćena, preinačene presude sudova prvog i drugog stupnja, te presuđeno da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice M. V. Podnositeljica ustavne tužbe smatra da su označenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđene slobode i prava čovjeka i građanina iz članka
  15. stavak 2, članka
  16. stavak 2, članka
  17. stavak
  18. i članka
  19. stavak
  20. Ustava Republike Hrvatske, pa predlaže njeno ukidanje. Iz navoda ustavne tužbe, osporene sudske odluke te isprava spisa Općinskog suda u Z. broj: Pr-952/92 proizlazi da je podnositeljica ustavne tužbe pred tim sudom pokrenula radni spor protiv tuženika Grada Z. radi poništenja rješenja Gradskog sekretarijata za upravu i pravosuđe Grada Z. Tim rješenjima je podnositeljica ustavne tužbe stavljena na raspolaganje na vrijeme od 30 dana zbog potrebe službe uz određivanje da joj protekom tog roka prestaje radni odnos odnosno utvrđen je prestanak radnog odnosa podnositeljice s danom
  21. ožujka
  22. godine. Pobijana rješenja Gradskog sekretarijata za upravu i pravosuđe Grada Z. temelje se na odredbama članka 383a. tada važećeg Zakona o upravi ("Narodne novine", broj 16/78, 50/78, 29/85, 48/85, 41/90, 47/90 i 53A/91), koji je uređivao radne odnose radnika u radnim zajednicama organa uprave. Prema odredbama stavka
  23. članka 383a. Zakona o upravi, radnik organa uprave, kad to zahtijevaju naročite potrebe službe, na prijedlog rukovoditelja organa, može biti stavljen na raspolaganje odlukom tijela iz članka
  24. toga Zakona; radnik na raspolaganju može biti najmanje 30 dana, a najduže šest mjeseci i po proteku roka u kojem je bio na raspolaganju prestaje mu radni odnos. Općinski sud u Z. je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan te je presudom broj: Pr-952/92 od
  25. rujna
  26. isti usvojio. Pri tom je zauzeo stajalište da prestanak radnog odnosa tužiteljice nije bio zakonit, jer je ista invalid rada, a radniku invalidu za čijim je radom prestala potreba, prema odredbi članka
  27. stavak
  28. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91), po toj osnovi ne može prestati radni odnos. U ocjeni zakonitosti odluke o prestanku radnog odnosa podnositeljici ustavne tužbe Općinski sud u Z. je pošao od odredbe članka
  29. stavak
  30. Zakona o upravi, prema kojoj se u pitanjima iz oblasti radnih odnosa koja nisu uređena tim Zakonom, na radnike u radnim zajednicama organa uprave primjenjuju odredbe zakona iz radnog zakonodavstva. Osim već navedenog Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, prvostupanjski sud se u svojoj odluci pozvao i na odredbe članak
  31. i
  32. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93 i 44/94), kojima su utvrđene prava invalida rada odnosno obveze njegove organizacije ili poslodavca. Kako prema članku
  33. toga Zakona, obveze koje iz objektivnih razloga organizacija ili poslodavac ne mogu izvršavati prema radniku invalidu prelaze na Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika, Općinski sud je zaključio da niti taj Zakon ne dopušta mogućnost prestanka radnog odnosa takvom radniku. Okružni sud u Z. je presudom broj Gž-10047/92 od
  34. veljače
  35. godine odbio žalbu tuženika Grada Z. kao neosnovanu i potvrdio navedenu prvostupanjsku presudu. Pri tom je ocijenio da je prvostupanjski sud u svojoj odluci pravilno primijenio materijalno pravo stoga što invalidne osobe uživaju posebnu zaštitu po odredbama zakona iz oblasti radnih odnosa, pa im radni odnos ne može prestati temeljem odredbe članka 383a. Zakona o upravi. Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizije Grada Z. osporenom presudom prihvaća reviziju te preinačava presude sudova prvog i drugog stupnja tako da u cijelosti odbija tužbeni zahtjev podnositeljice ustavne tužbe. Taj je sud utvrdio da je u navedenoj pravnoj stvari ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava budući da je Zakon o upravi lex specialis u odnosu na primijenjene propise iz radnog zakonodavstva. To stoga što se prema članku
  36. stavku
  37. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92, 26/93 i 29/94), odredbe toga Zakona odnose i na radne odnose u državnoj upravi, ako drugim zakonom nije drugačije određeno. Kako je pitanje prestanka radnog odnosa svih radnika u radnim zajednicama organa uprave regulirano upravo Zakonom o upravi, to je po ocjeni Vrhovnog suda pitanje prestanka radnog odnosa podnositeljice ustavne tužbe bilo moguće riješiti samo u skladu s odredbama toga Zakona. Iz tih razloga je Vrhovni sud otklonio i primjenu odredbi iz članka
  38. Zakona o upravi. Ustavna tužba je osnovana. Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnositeljici ustavne tužbe povrijeđena njena ustavna prava. Odredbama članaka
  39. stavak
  40. i
  41. stavak
  42. Ustava Republike Hrvatske je utvrđeno da Republika posebnu skrb posvećuje zaštiti invalidnih osoba i njihovu uključivanju u društveni život odnosno da invalidne osobe imaju pravo na osobitu zaštitu na radu. Te odredbe su ustavna osnova za razradu i ostvarivanje ovih prava putem zakona. Ostvarivanje prava radnika invalida uređena su već navedenim propisima iz radnog zakonodavstva, propisima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja te drugim propisima kojima su suglasno zakonu uređena prava stečena po osnovi rada. Podnositeljica ustavne tužbe je bila radnik radne zajednice u organima uprave, u kojima su radni odnosi bili uređeni tada važećim Zakonom o upravi, a što je bilo sukladno već navedenoj odredbi članka
  43. stavka
  44. Zakona o radnim odnosima. Kako je podnositeljica imala svojstvo invalida rada, to njen radni odnos nije mogao prestati primjenom članka 383a. Zakona o upravi. To stoga što je posebna zaštita radnika invalida bila uređena Zakonom o osnovnim pravima iz radnog odnosa, koji je izrijekom utvrdio u članku
  45. stavku
  46. da takvom radniku dok ne ostvari pravo na mirovinu ili jedno od prava utvrđenih tom zakonskom odredbom, radni odnos ne može prestati ako je prestala potreba za njegovim radom. Na obvezatnu primjenu navedene odredbe upućuje i već citirana odredba članka
  47. stavak
  48. Zakona o upravi, što znači da kada posebni zakon kao što je Zakon o upravi nema drugačije odredbe o nekom pitanju koje je uređeno općim propisom, primjenjivat će se odredbe općeg propisa. Iz tih razloga je osporenom revizijskom odlukom podnositeljici ustavne tužbe povrijeđeno njeno ustavno pravo jednakosti svih pred zakonom, zajamčeno u članku
  49. stavku
  50. Ustava, kao i ustavne odredbe o zaštiti invalidnih osoba iz članaka
  51. i
  52. Ustava. Osporenom odlukom je stoga dovedena u pitanje i ustavna odredba iz članka
  53. stavak
  54. Ustava, prema kojoj Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. U skladu s člankom
  55. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91), odlučeno je kao u izreci. Odluka o objavi se zasniva na odredbi članka
  56. stavak
  57. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-1069/1994 Zagreb,
  58. listopada
  59. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 96/1996-1915 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 96/1996 Broj dokumenta u izdanju: 1915 Datum tiskanog izdanja: 15.11.
  60. ELI: /eli/sluzbeni/1996/96/1915 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  61. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.