← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-257/1996 od 12

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-257/1996 od 12 Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-257/1996 od 12 NN 24/1997 (28.2.1997.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-257/1996 od 12 USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Zdravko Bartovčak, dopredsjednik Suda te suci Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi N. F. iz Z., na sjednici održanoj

  1. veljače
  2. godine, donio je ODLUKU
  3. Ustavna se tužba usvaja.
  4. Ukidaju se: - presuda Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: Us-735/1995-4 od
  5. studenog 1995, - rješenje Ministarstva uprave Republike Hrvatske Klasa: UP/II-222-02/94-01/29, urbroj: 515-02-03/6-94-1 od
  6. prosinca
  7. godine.
  8. Odluka će se objaviti u "Narodnim novinama". Obrazloženje N. F. iz Z., podnio je pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u povodu odluka navedenih u izreci ove odluke. Rješenjem Ž. Ž.-K., Ureda za opću upravu Z., Odsjeka za opću upravu, Klasa: UP/I-222-02/94-01/91, Urbroj: 2198-10-1-94-5 od
  9. kolovoza
  10. godine odobrena je, podnositelju ustavne tužbe, promjena dosadašnjeg osobnog imena N. R. u novo osobno ime N. F. i to temeljem odredbe stavka
  11. članka
  12. Zakona o osobnom imenu ("Narodne novine", broj 69/92), a suglasno s odredbom članka
  13. istog zakona. Rješenjem Ministarstva uprave Republike Hrvatske, označenim u izreci odluke, donesenim po službenoj dužnosti dana
  14. prosinca
  15. godine po pravu nadzora, ukinuto je rješenje upravnog tijela prvog stupnja kojim je odobrena promjena osobnog imena podnositelju ustavne tužbe s obrazloženjem da nisu udovoljeni (ispunjeni) uvjeti iz članka
  16. stavak
  17. Zakona o osobnom imenu obzirom da prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo opravdanost zahtjeva, odnosno nije imalo dokaz da je prezime F. prezime pradjeda N. R. Kako je prvostupanjskim rješenjem povrijeđen materijalni zakon to je rješenje ukinuto temeljem članka
  18. stavak
  19. i članka
  20. Zakona o općem upravnom postupku. Upravni sud Republike Hrvatske, presudom označenom u izreci odluke, odbio je tužbu podnesenu protiv drugostupanjskog rješenja donesenog po pravu nadzora. Sud je, naime, prihvatio ocjenu tuženog tijela da tužitelj u zahtjevu nije ukazao na opravdanost zahtjeva jer zahtjev ne sadrži razloge zbog kojih se traži promjena imena a nije imao ni dokaz da je pradjed podnositelja zahtijeva nosio prezime F. Podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu tim odlukama povrijeđena ustavna prava iz članka 14.,
  21. i
  22. Ustava Republike Hrvatske. Povrede ustavnih prava iz navedenih odredaba Ustava Republike Hrvatske podnositelj obrazlaže time što je promjenu osobnog imena zatražio iz subjektivnih razloga zbog kojih ne želi nositi staro prezime niti bilo koje drugo prezime. Novo prezime stekao je zakonito, on i cijela njegova obitelj, temeljem odredaba Zakona o osobnom imenu i diskrecionog prava odlučivanja prvostupanjskog tijela Ž. Z.-K. Novo prezime nikoga ne vrijeđa, niti dira u ičija prava i nema zakonskog osnova da se prisiljava uzeti staro ili bilo koje drugo prezime koje ne želi. Ističe da su prema pričanju njegova pokojnog oca i izjavama svjedoka (koje prilaže) njegovi preci bili F. i zbog toga pripadnici njegove obitelji već generacijama nose nadimak "F.". Pisanih dokaza nema jer su u proteklim ratovima spaljene crkve i crkvene knjige. Međutim, ukoliko bi se u njegovom kraju (M.) spomenulo staro prezime ono bez dodatka "F." ne bi puno značilo, jer se ne bi pouzdano znalo o kome se radi. Nisu to jedini razlozi zbog kojih je promijenio osobno ime već su to, prije svega, duboki subjektivni razlozi i osjećaj da staro prezime ne određuje dovoljno njegovu obitelj. Postoje naime tisuće R. ali srodnici njegove obitelji su samo oni koji su "F.". Sudu je iznio dodatne dokaze i razloge za promjenu prezimena ali prema ocjeni Upravnog suda Republike Hrvatske ni ti razlozi i dokazi nisu ukazali na opravdanost promjene prezimena. Predlaže da se ukine rješenje doneseno po pravu nadzora kao i presuda suda. Ustavna je tužba osnovana. Drugostupanjsko državno tijelo i Upravni sud Republike Hrvatske izrazili su stajalište da u zahtjevima nisu navedeni razlozi za promjenu osobnog imena te da prvostupanjsko tijelo koje je udovoljilo zahtjevu nije utvrdilo opravdanost zahtjeva, odnosno nije imalo dokaza da je prezime F. prezime pradjeda podnositelja zahtjeva. Udovoljavanjem zahtjevu povrijeđen je materijalni zakon smatra navedeno državno tijelo i Sud. U pravu je podnositelj ustavne tužbe kada smatra da su mu povrijeđena ustavna prava. Člankom
  23. Ustava Republike Hrvatske propisano je da svi građani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode neovisno, između ostalog, o nacionalnoj pripadnosti i socijalnom podrijetlu, vjeri, jeziku, rođenju i drugim osobinama i da su svi pred zakonom jednaki. Zajamčenom jednakošću svih pred zakonom ostvaruje se vladavina prava kao temeljna odrednica svake pravne države. Uređujući pravni poredak države zakonodavac ima pravo urediti i korištenje osobnog imena građana, pa i propisati zakonske pretpostavke za određivanje, korištenje i mijenjanje imena ili prezimena odnosno osobnog imena građana. To zakonsko uređivanje mora biti u skladu s određenjima članka
  24. Ustava Republike Hrvatske. Prema ovome članku Ustava Republike Hrvatske slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Člankom
  25. Ustava Republike Hrvatske određeno je da je čovjekova sloboda i osobnost nepovrediva. Stoga se nikome ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda ili pravo osim kada je to određeno zakonom o čemu odlučuje sud. Osobnost čovjeka je, pak, nepovrediva. Analizirajući razloge i ocjene iznesene u drugostupanjskom rješenju, donesenom po pravu nadzora i obrazloženju presude Upravnog suda Republike Hrvatske ovaj Sud je ocijenio i zaključio da su u obrazloženjima navedenih akata iznesene tvrdnje i ocjene koje odlučivanjem državnog tijela i suda čine nesuglasnim s temeljnim slobodama i pravima iz članaka 14.,
  26. i
  27. Ustava Republike Hrvatske. Svaki građanin ima pravo i dužnost služiti se svojim osobnim imenom (stavak
  28. članak
  29. Zakona) ali svaki građanin ima pravo i promijeniti osobno ime (stavak
  30. članak 6.) Zakona. Pri tome, nema sumnje, da je osobno ime čovjeka ujedno i pripadnost njegova individualiteta i da stoga spada u njegovu zaštićenu osobnost, a Ustav u odredbama članka
  31. zaštitu osobnosti podiže do stupnja nepovredivosti. Osobno ime je, međutim, i oznaka identiteta osobe kao nositelja prava i obveza u pravnom prometu koji je dio zakonom uređenog javnog poretka. Stoga u granicama ustavnih ovlasti zakonodavac može zakonskim normama pojedine slobode i prava čovjeka ograničiti te propisati uvjete i postupak te tijela za ostvarivanje pojedinih prava. Tako i Zakon o osobnom imenu traži da se u zahtjevu iznesu i razlozi za promjenu osobnog imena. U ovome slučaju, međutim, ne stoji tvrdnja drugostupanjskog tijela da podnositelj zahtjeva nije iznio razloge za promjenu imena jer je on to učinio izrazivši u zahtjevu želju da nosi prezime svoga daljeg pretka što predstavlja subjektivan razlog za promjenu imena. Razlozi za promjenu osobnog imena najčešće i jesu isključivo subjektivne prirode ali i kao takovi mogu pravdati osnovanost zahtjeva, dakako uz udovoljavanje drugim zakonskim odredbama. Ne stoji stoga ni zaključak obrazloženja drugostupanjskog rješenja, donesenog po pravu nadzora, da prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo opravdanost zahtjeva jer ga je ono utvrdilo ocijenivši izneseni subjektivni razlog osnovanim čime je diskreciono utvrdilo i opravdanost zahtjeva. Pri tome nepostojanje i formalnog dokaza da je predloženo prezime bilo prezime pradjeda podnositelja zahtjeva, po ocjeni ovog Suda, nije bitno za ocjenu opravdanosti zahtjeva. Razmotrivši navode ustavne tužbe kao i ocjene i razloge drugostupanjskog rješenja i presude Upravnog suda Republike Hrvatske, zbog kojih je prvostupanjsko rješenje ukinuto, Ustavni sud Republike Hrvatske je ocijenio da odlučivanje navedenog tijela i suda nije suglasno Ustavu Republike Hrvatske (poglavito članku 16.) jer nisu ni ocijenili ni utvrdili da odobreno novo prezime (osobno ime) ugrožava slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, uslijed čega zahtjev za promjenu ne bi bio u skladu sa zakonom i Ustavom. Ustavni sud Republike Hrvatske je stoga ocijenio da su osporenim upravnim aktom i presudom povrijeđena ustavna prava podnositelja naznačena u ustavnoj tužbi. Iz navedenih razloga Ustavni sud Republike Hrvatske je na temelju članka
  32. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) u svezi s odredbama članaka
  33. i
  34. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) odlučio kao u izreci ove odluke. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
  35. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-257/1996 Zagreb,
  36. veljače
  37. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Dopredsjednik Zdravko Bartovčak, v. r. Odluka, NN 24/1997-321 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 24/1997 Broj dokumenta u izdanju: 321 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 28.2.
  38. ELI: /eli/sluzbeni/1997/24/321 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  39. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.