← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-152/1996 od 26

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-152/1996 od 26 Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-152/1996 od 26 NN 34/1997 (2.4.1997.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-152/1996 od 26 USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući povodom ustavne tužbe T. R. iz Z., podnesene po punomoćniku R. Ž., odvjetniku iz Z., radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj

  1. ožujka
  2. godine, donio je slijedeću ODLUKU I. Usvaja se ustavna tužba te se ukida odluka Državnog sudbenog vijeća o imenovanju sudaca Trgovačkog suda u Z. broj: ID-17/1996 od
  3. veljače
  4. godine u dijelu u kojem se odnosi na podnositelja ustavne tužbe. II. Predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak raspravljanja i glasovanja o kandidatu - podnositelju ustavne tužbe i njegovom imenovanju za suca Trgovačkog suda u Z., na temelju liste kandidata ministra pravosuđa, od
  5. siječnja
  6. godine, klasa: 700-04/95-01/171, ur. br: 514-05-01-96-2 i u okviru uvjeta propisanih oglasom Ministarstva pravosuđa, od
  7. lipnja
  8. godine, klasa: 700-04/95-01/171, ur. br: 514-05-02/9-95-2, objavljenim u "Narodnim novinama", broj 43/
  9. III. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama" službenom listu Republike Hrvatske. Obrazloženje T. R. iz Z. podnio je, putem punomoćnika R. Ž., odvjetnika iz Z., ustavnu tužbu povodom odluke Državnog sudbenog vijeća broj: ID-17/1996 od
  10. veljače
  11. Podnositelj ustavne tužbe sudjelovao je kao kandidat u postupku imenovanja sudaca Trgovačkog suda u Z. U ustavnoj tužbi navodi da je osporenom odlukom Državno sudbeno vijeće povrijedilo njegova ustavna prava iz članka 3., 14., 19., 26., 38.,
  12. i
  13. Ustava Republike Hrvatske, dok iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da smatra da su naznačenom odlukom povrijeđena i njegova ustavna prava iz članaka
  14. i
  15. Ustava. Podnositelj ustavne tužbe smatra da je odluka o njegovom neimenovanju za suca protuzakonita, jer je za njezino donošenje bilo od odlučnog utjecaja mišljenje, koje je o kandidatu dao predsjednik Visokog trgovačkog suda usmeno na sjednici Državnog sudbenog vijeća. To mišljenje nije dano u pismenom obliku, kako to propisuje Zakon o Državnom sudbenom vijeću, pa nije niti moglo biti dostavljeno članovima Državnog sudbenog vijeća, kako to određuje članak
  16. Zakona o Državnom sudbenom vijeću. Usmeno mišljenje dano na navedenoj sjednici od strane predsjednika Visokog trgovačkog suda ne temelji se, po navodima podnositelja ustavne tužbe, na rezultatima njegova rada kao suca, odnosno objektivnim pokazateljima njegova rada i zalaganja, nego se navode takove objede koje ga prikazuju u potpuno negativnom kontekstu tako da njegov raniji rad i način obnašanja sudačke dužnosti nije niti razmatran iako su to elementi, prema postojećim propisima, koji su trebali biti temelj odlučivanja o imenovanju kandidata za suca nekog suda. Podnositelj ustavne tužbe predlaže da Ustavni sud Republike Hrvatske, zbog navedenih povreda ustavnih prava podnositelja ustavne tužbe, ukine citiranu odluku Državnog sudbenog vijeća. Temeljem članka
  17. stavak
  18. točka
  19. i
  20. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), Ustavni sud je pribavio spis Državnog sudbenog vijeća pod brojem: ID-17/96, kao i izjašnjavanje Državnog sudbenog vijeća na podnesenu ustavnu tužbu. Državno sudbeno vijeće u svom izjašnjenju na navode ustavne tužbe prvenstveno ističe prigovor da je ustavna tužba nedopuštena i to zbog nenadležnosti Ustavnog suda, jer da Državno sudbeno vijeće ne spada niti u sudsku niti u upravnu vlast, kao i zbog pomanjkanja akta u smislu članka
  21. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Pored toga poriče sve navode podnositelja ustavne tužbe o povredama ustavnih prava. U provedenom postupku razmotreni su i analizirani navodi i prijedlozi iz ustavne tužbe, usmeno mišljenje predsjednika Visokog trgovačkog suda kao i njegov dopis od
  22. siječnja
  23. i pismeno mišljenje predsjednice Trgovačkog suda u Z., te izjašnjenje Državnog sudbenog vijeća od
  24. travnja
  25. godine, isprave, materijali i zapisnik sa XVIII sjednice Državnog sudbenog vijeća od
  26. veljače
  27. Ustavna tužba je osnovana. Prema članku
  28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je odlukom sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti povrijeđeno jedno od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina. Prije razmatranja navoda o mogućim povredama ustavnih prava podnositelja ustavne tužbe, Ustavni sud je razmotrio spomenuti prigovor Državnog sudbenog vijeća o nenadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske za postupanje po ustavnoj tužbi. Prigovor nije osnovan. Ustavni sud ponovno ističe stajalište, izraženo u svojim ranijim odlukama, (npr. U-III-188/95 objavljenoj u "Narodnim novinama", broj 22/95), a prema članku
  29. stavak
  30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) odluke i rješenja Ustavnog suda su obvezatne i izvršne, da je osporena odluka Državnog sudbenog vijeća konačni pojedinačni akt tijela koje spada u oblast sudbene vlasti, a kojom se rješava o pravima i interesima kandidata koji su sudjelovali u natječajnom postupku, te da protiv tog akta nije dopušten drugi pravni put. Ovo se odnosi i na dio odluke Državnog sudbenog vijeća koji se tiče podnositelja ustavne tužbe - bez obzira na to što njegovo ime nije navedeno - jer upravo tim (prešućenim, konkludentnim) dijelom odluke nije uvažena njegova prijava na natječaju, a na način kojim su povrijeđena njegova ustavna prava. Stoga je Ustavni sud Republike Hrvatske nadležan odlučivati o predmetnoj ustavnoj tužbi. Podnositelj ustavne tužbe tvrdi da mu je osporenom odlukom Državno sudbeno vijeće povrijedilo ustavna prava iz članka
  31. (vladavina prava), članka 14., jer je nepotkrijepljenim tvrdnjama predsjednika Visokog trgovačkog suda, izraženim u usmenom mišljenju danom na sjednici Državnog sudbenog vijeća prilikom imenovanja sudaca Trgovačkog suda u Z., doveden u neravnopravni položaj s ostalim kandidatima o kojima je izraženo mišljenje s podlogom na stvarnim pokazateljima, članka 19., jer akt Državnog sudbenog vijeća nije utemeljen na zakonu, članka 26., jer nije imao jednak položaj sa drugim kandidatima pred Državnim sudbenim vijećem, članka 44., jer mu nije omogućeno da pod jednakim uvjetima bude imenovan za suca, te smatra da je osporena odluka donesena suprotno članku
  32. stavak
  33. Ustava. Iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da podnositelj ustavne tužbe smatra da su mu također povrijeđena ustavna prava iz članaka
  34. i
  35. Ustava Republike Hrvatske. Osnovano tvrdi podnositelj ustavne tužbe da su povrijeđena njegova ustavna prava. Naime, iz dopisa predsjednika Visokog trgovačkog suda od
  36. siječnja 1995., bez broja, proizlazi da se slaže u cijelosti sa mišljenjem predsjednice Trgovačkog suda u Z. glede prijavljenih kandidata, te napominje da su obrazloženja tih mišljenja radili zajedno. Mišljenje predsjednice Trgovačkog suda u Z. o kandidatu T. R. je pozitivno, jer ističe veliki stručni ugled kandidata, njegov zadovoljavajući rad kao predsjednika parničnog odjela, uz prijedlog da se kandidat imenuje sucem. Ako se dopis predsjednika Visokog trgovačkog suda sa sadržajem kako je naveden može smatrati pismenim mišljenjem za kandidate, tada je u suprotnosti s usmeno iznesenim mišljenjem za istog kandidata, koje je predsjednik Visokog trgovačkog suda dao na sjednici Državnog sudbenog vijeća održanoj
  37. veljače
  38. Tada je za istog kandidata ustvrdio da vodi postupke na "avangardni i sumnjiv" način, da su protiv njega podnesene krivične prijave i da se predstavljao u određenom trenutku kao zamjenik suda da bi postigao neke rezultate. Zato ne predlaže njegovo imenovanje za suca Trgovačkog suda u Z. Prema diskusijama o kandidatu koje su slijedile, nesporno je da je upravo takvo mišljenje bila osnovica raspravljanja o imenovanju kandidata, a da nema navoda zašto je dano suprotno mišljenje od pismenog. Navodi usmenog mišljenja o "sumnjivom i avangardnom" vođenju postupaka mogu upućivati na izvršenje nekog krivičnog djela iz Glave osamnaeste Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 32/93 - pročišćeni tekst) pod nazivom krivičnog djela protiv službene dužnosti i javnih ovlaštenja. Takvim navodima povrijeđena su ustavna prava podnositelja ustavne tužbe iz članaka
  39. i
  40. Ustava, jer Ustav jamči u članku
  41. da je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja, dok u članku
  42. Ustav jamči svakome građaninu štovanje i pravnu zaštitu njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva ugleda i časti. Ranijim odlukama, kao što je U-III-188/95 i dr. Ustavni sud je utvrdio svoja stajališta o sadržaju i značenju mišljenja, prema kojem se mišljenje ne iscrpljuje (samo) na ocjeni formalnih zakonskih pretpostavki za imenovanje sudaca (članak
  43. i
  44. Zakona o sudovima "Narodne novine", broj 3/94), jer su ta pitanja već riješena sastavljanjem liste kandidata; mišljenje se treba prvenstveno odnositi na suštinske kvalitete svakog kandidata posebno (kao što su njegova stručnost, uspješnost u radu i rezultati rada, a po potrebi i druga osobna svojstva - kao posebne odlike objavljeni znanstveni i stručni radovi), jer se samo takvim mišljenjem može osigurati argumentirana rasprava i odlučivanje na sjednici vijeća. Protivno je pravnoj sigurnosti (članak
  45. Ustava - vladavina prava) da se mišljenje zasniva na neobrazloženim golim tvrdnjama, koji moralni lik kandidata karakterizira u potpuno negativnom kontekstu, pogotovo kada su se, kao u ovom slučaju, u istom postupku imenovanja pojavila dva kontradiktorna mišljenja predsjednika neposredno višeg suda o istom kandidatu, a bez obrazloženja razloga za promjenu mišljenja i bez osvrta na navode pozitivnog mišljenja koje je bilo dano. Odlučujući na osnovi kontradiktornih i tako instruiranih mišljenja predsjednika Visokog trgovačkog suda dovedeno je u pitanje ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe da pod jednakim uvjetima bude primljen u javne službe (članak
  46. Ustava), koje pravo ne znači samo formalnu jednakost u natječaju, već i pravo svakog kandidata da se, na jednak način za sve, uzmu u obzir stručna, moralna i druga svojstva. Osnovan je navod podnositelja ustavne tužbe o povredi ustavnih načela neovisnosti sudaca i sudačkog imeniteta (članak
  47. i 119.) iz razloga što je Državno sudbeno vijeće svoju odluku temeljilo na mišljenju predsjednika Visokog trgovačkog suda koje je dano usmeno na sjednici, a koje je kontradiktorno s pismenim mišljenjem - ukoliko se dopis kojim se predsjednik Visokog trgovačkog suda očitovao na mišljenje dano o kandidatima od predsjednice Trgovačkog suda u Z. može smatrati mišljenjem. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud je utvrdio da su u postupku imenovanja sudaca Trgovačkog suda u Z., podnositelju ustavne tužbe povrijeđena ustavna prava iz članaka 14., 26., 28.,
  48. i 44., kao i odredbe članaka
  49. i
  50. stavak
  51. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je ustavna tužba usvojena i odlučeno je kao u izreci. Objava se temelji na članku
  52. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-152/
  53. Zagreb,
  54. ožujka
  55. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 34/1997-511 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 34/1997 Broj dokumenta u izdanju: 511 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 2.4.
  56. ELI: /eli/sluzbeni/1997/34/511 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  57. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.