Odluka o objavljivanju preoblikovnih Međunarodnih računovodstvenih standarda broj: 1, 4, 5, 10, 12, 13, 14, 15, 17, 20, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31

Odluka o objavljivanju preoblikovnih Međunarodnih računovodstvenih standarda broj: 1, 4, 5, 10, 12, 13, 14, 15, 17, 20, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31 Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka o objavljivanju preoblikovnih Međunarodnih računovodstvenih standarda broj: 1, 4, 5, 10, 12, 13, 14, 15, 17, 20, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31 NN 39/1997 (15.4.1997.), Odluka o objavljivanju preoblikovnih Međunarodnih računovodstvenih standarda broj: 1, 4, 5, 10, 12, 13, 14, 15, 17, 20, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31 HRVATSKI ODBOR ZA RAČUNOVODSTVO I RAČUNOVODSTVENE STANDARDE Na temelju članka 15. stavka 1. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj 90/92) i članka 4. stavka 1. točke

1. g)Pravila Hrvatskog odbora za računovodstvo i računovodstvene standarde ("Narodne novine", broj 39/94), Hrvatski odbor za računovodstvo i računovodstvene standarde na sjednici održanoj 21. ožujka 1997. godine donio je ODLUKU O OBJAVLJIVANJU PREVEDENIH PREOBLIKOVANIH MEĐUNARODNIH RAČUNOVODSTVENIH STANDARDA BROJ: 1, 4, 5, 10, 12, 13, 14, 15, 17, 20, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31. I. Utvrđuje se da su preoblikovani Međunarodni računovodstveni standardi broj 1, 4, 5, 10, 12, 13, 14, 15, 17, 20, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30 i 31 prevedeni s engleskoga na hrvatski jezik. II. Međunarodni računovodstveni standardi iz točke I. ove odluke objavit će se u "Narodnim novinama". Broj: 6/97. Zagreb, 1. travnja 1997. Predsjednik dr. Danimir Gulin, v. r. Međunarodni računovodstveni standard 1 (preoblikovan 1994.) Objavljivanje računovodstvenih politika Ovaj preoblikovani Međunarodni računovodstveni standard zamjenjuje Standard koji je izvorno odobrilo Vijeće studenoga 1974. Ovaj se Standard predočuje u promijenjenom obliku za Međunarodne računovodstvene stanarde od 1991. i kasnije. U odnosu na izvorni tekst nema bitnih promjena. Stanovita je terminologija promijenjena da se uskladi sadašnje djelovanje KMRS i svi su pojmovi usklađeni. Kazalo Tablica usklađenosti Djelokrug Točke 1_2 Temeljne računovodstvene pretpostavke 3_4 Računovodstvene politke 5_16 Datum stupanja na snagu 17 Tablica usklađenosti Točke u prethodnom Točke u preoblikovanom Standardu Standardu 1 1 2 poništena 3 2 4 poništena 5 poništena 6 poništena 7 4 8 6 9 7 10 10 11 11 12 12 13 13/14 14 15 15 poništena 16 3 17 5 18 8 19 9 20 16 21 poništena - vidjeti MRS 5 22 poništena 23 17 Standardi su pisani masnim slovima Objavljivanje računovodstvenih politika Standarde, koji su tiskani masnim kurzivom, treba čitati u kontekstu osnovnog materijala i uputa za primjenu u ovom Standardu, te u kontekstu Predgovora Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međunarodni računovodstveni standardi ne primjenjuju se na beznačajne stavke (vidjeti točku 12. Predgovora) Djelokrug 1. Ovaj se Standard treba primjeniti u objavljivanju svih značajnih računovods-tvenih politika koje su usvojene pri sastavljanju i prezentiranju financijskih izvještaja. 2. Izraz "financijski izvještaji" obuhvaća bilancu, izvještaj o dobiti ili račun dobiti i gubitka, izvještaje onovčanim tijekovima, bilješke te drugi izvještaje i značajna obrazloženja koja su sastavni dio dio financijskih izvještaja. Međunarodni računovodstveni standardi odnose se na financijske izvještaje bilo kojeg komercijalnog, proizvodnog i drugog poduzeća. Temeljne računovodstvene pretpostavke 3. Neograničenost vremena poslovanja, dosljednost i nastanak događaja temeljne su računovodstvene pretpostavke. Kada su temeljne računovodstvene pretpostavke zastupljene u financijskim izvještajima, ne zahtijeva se objavljivanje takvih pretpostavki. Ako se nije postupilo prema temeljnoj računovodstvenoj pretpostavci, tu činjenicu, zajedno s razlozima, treba objaviti. 4. U ovom Standardu sljedeće se priznaje kao temeljne računovodstvene pretpostavke: (
2. a)Neograničenost vremena poslovanja. Obično se smatra da poduzeće vremenski neograničeno posluje, to jest da će u doglednoj budućnosti nastaviti s poslovanjem. Pretpostavlja se da ne postoji ni namjera ni potreba likvidacije ili značajno smanjenje opsega svojeg poslovanja. (
3. b)Dosljednost Pretpostavlja se da se računovodstene politike dosljedno primjenjuju iz razdoblja u razdoblje. (
4. c)Nastanak događaja Prihodi i troškovi utvrđuju se prema nastanku događaja to jest priznaju se kad su zarađeni ili kad su nastali (a ne kad je novac primljen ili isplaćen), a unose se u financijske izvještaje razdoblja na koje se odnose. (Okolnosti koje utječu na proces sučeljavanja troškova s prihodima, prema načelu nastanka događaja, ne obrađuju se u ovom Standardu.) Računovodstvene politke 5. Razboritost, suština važnija od oblika i značajnost trebaju određivati izbor i primjenu računovodstvenih politika. 6. Računovodstvene politike obuhvaćaju načela, osnove, konvnecije, pravila i postupke koje je managment usvojio prilikom sastavljanja i prezentiranja financijskih izvještaja. Postoji mnogo različitih računovodstvenih politika u primjeni, čak i kada se odnose na isti predmet, te je potrebna prosudba pri izboru i primjeni onih politika koje uvjetima poduzeća najbolje odgovaraju da se pravilno prikaže njegov financijski položaj i rezultat njegova poslovanja. 7. Prilikom izbora i primjene odgovarajućih računovodstvenih politika i sastavljanja financijskih izvještaja management treba uvažavati sljedeće: (
5. a)Razboritost Neizvjesnosti neizbježno okružuju mnoge transakcije. To treba uzeti u obzir, primjenjujući načelo razboritosti pri sastavljanju financijskih izvještaja. Međutim, razboritost ne opravdava stvaranje tajnih ili skrivenih pričuva. (
6. b)Suština važnija od oblika. Transakcije i druge događaje treba obračunati i prezentirati u skladu s njihovom suštinom i financijskom stvarnošću, a ne samo u skladu s njihovim zakonskim oblikom. (
7. c)Značajnost Financijski izvještaji trebaju objaviti sve stavke koje su dovoljno značajne da utječu ne procjene ili donošenje odluka. 8. Financijski izvještaji trebaju sadržavati jasno i precizno objavljivanje svih značajnih računovodstvenih politika koje su se primijenjivale. 9. Objavljivanje primijenjivanih značajnih računovodstvenih politika treba činiti sastavni dio financijskih izvještaja, i one trebaju biti, u pravilu, objavljene na jednom mjestu. 10. Financijski izvještaji moraju biti jasni i razumljivi. Oni su zasnovani na računovodstvenim politikama koje se razlikuju od poduzeća do poduzeća, kako unutar jedne zemlje, tako između raznih zemalja. Stoga je, da bi se financijski izvještaji mogli pravilno razumjeti, prijeko potrebno objavljivati značajne računovodstvene politike na kojima su oni zasnovani. Objavljivanje tih računovodstvenih politika treba biti sastavni dio financijskih izvještaja, a od pomoći je korisniku ako su sve objavljene na jednom mjestu. Ponekad je primjenjen pogrešan ili neprikladan postupak za stavke bilance, izvještaja o dobiti ili računa dobitika ili gubitka, te i drugim izvještajima. Objavljivanje primijenjenog postupka u svakom je slučaju nužno, ali to objvaljivanje ne može ispraviti pogrešan ili neprikladan postupak. 11. Financijski izvještaji pružaju informacije koje koriste različiti korisnici posebice dioničari i vjerovnici (sadašnji i mogući) i zaposleni u poduzeću. Ostale važne kategorije korisnika financijskih izvještaja uključuju dobavljače, kupce, sindikate, financijske analitičare, statističare, ekonomiste, porezne i zakonodavne vlasti. 12. Financijski izvještaji trebaju korisnicima kao dio informacije potrebne, uz ostalo, za procjene i donošenje financijskih odluka. Oni ne mogu pouzdano prosuđivati o tim pitanjima ako financijski izvještaji jasno ne objavljuju značajne računovodstvene politike koje su bile primijenje prilikom sastavljanja tih izvještaja. 13. Zadaća tumačenja financijskih izvještaja zamršena je zbog usvajanja različitih politika u mnogim područjima računovodstva. Ne postoji jedinstvena lista usvojenih računovodstvenih politika na koju se korisnici mogu uputiti, a raznovrsne računovodstvene politike, kojima se sada raspolaže u primjeni, mogu proizvesti bitno različite financijske izvještaje, iako su zasnovano na istim događajima i uvjetima. 14. Primjeri područja u kojima postoje različite računovodstvene politike i koje, stoga zahtijevaju objavljivanje odabranog računovodstvenog postupka jesu: Opće Politika konsolidiranja. Konvertiranja ili prevođenje inozemnih valuta uključujući raspoređivanje pozitivnih i negativnih tečajnih razlika. Opća politika vrednovanja (npr. trošak nabave, opća kupovna moć, vrijednost zamjene) Događaji nastali nakon datuma bilance Najmovi, kupnje na otplatu ili transakcije otplate i kamate po toj osnovi Porezi Trajni ugovori Franšize Sredstva Potraživanja Zalihe (i proizvodnje u tijeku) i odgovarajući trošak prodanih dobara Sredstva koja podliježu obvezi amortiziranja i amortizacija Usjevi Zemljište koje u posjedu za razvoj i odnosni troškovi razvoja Ulaganja: u podružnice, pridružene kompanije i ostala ulaganja Ulaganja: podružnice, pridružene kompanije i druga ulaganja Istraživanje i razvoj Patenti i zaštitni znaci Goodwill Obveze i rezerviranja Garancije Obveze i nepredviđeni događaji Troškovi mirovinskog osiguranja i za planirane mirovine Otpremnine i plaćanje otpuštenim radnicima Dobici i gubici Metode priznavanja prihoda Održavanje, popravci i poboljšanja Dobici i gubici pri otuđenju nekretnine Računovodstveni postupak s rezervom, zakonskom ili drugom, uključujući izravno terećenje i odobrenje računa rezervi. 15. Računovodstvene politike još uvijek se redovito i u potpunosti ne objavljuju u svim financijskim izvještajima. Postoje znatne razlike u obliku, jasnoći i potpunosti objavljivanja, kako unutar jedne zemlje tako i između zemalja, čak i tamo gdje se računovodstvene politike objavljuju. Moguće je da se unutar jednog skupa financijskih izvještaja neke značajne računovodstvene politike objavljuju, a druge, isto tako značajne, ne objavljuju. Čak i u onim zemljama gdje se zahtijeva objavljivanje svih značajnih računovodstvenih politika, ne stoje uvijek na raspolaganju uputstva koja osiguravaju ujednačeno u metodi objavljivanja. Porast međunarodnih poduzeća i međunarodnih financija povećalo je potrebu za većom ujednačenošću financijskih izvještaja preko državnih granica. 16. Pogrešno ili neprikladno postupanje s stavkama u bilanci, izvještaju o dobiti ili računu dobiti i gubitka ili drugim izvještajima ne može se ispraviti objavlji-vanjem korištenih računovodstvenih politika,u bilješkama ili obrazloženjima. Datum stupanja na snagu 17. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja koja počinju 1. siječnja 1975. ili poslije toga. Međunarodni računovodstveni standard 4 (preoblikovan 1994.) Amortizacija Ovaj preoblikovani Međunarodni računovodstveni standard zamjenjuje Standard koji je izvorno odobrilo Vijeće studenoga 1974. Ovaj se Standard predočuje u promijenjenom obliku za Međunarodne računovodstvene stanarde od 1991. i kasnije. U odnosu na izvorni tekst nema bitnih promjena. Stanovita je terminologija promijenjena da se uskladi sadašnje djelovanje KMRS i svi su pojmovi usklađeni. Kazalo Tablica usklađenosti Djelokrug Točke 1 - 2 Definicije 4 Amortizacija 5 - 13 Korisni vijek trajanja 7 - 10 Ostatak vrijednosti 11 Metode amortizacije 12 -13 Objavljivanje 14 - 16 Datum stupanja na snagu 17 Tablica usklađenosti Točke u prethodnom Točke u preoblikovanom Standardu Standardu 1 1/2 2 4 3 3 4 6 5 9 6 10 7 11 8 13 9 poništena 10 poništena 11 poništena 12 16 13 5 14 12 15 7 16 8 17 14 18 15 19 17 Standardi su pisani masnim slovima Amortizacija Standarde, koji su tiskani masnim kurzivom, treba čitati u kontekstu osnovnog materijala i uputa za primjenu u ovom Standardu, te u kontekstu Predgovora Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međunarodni računovodstveni standardi ne primjenjuju se na beznačajne stavke (vidjeti točku 12. Predgovora) Djelokrug 1. Ovaj se Standard treba primjeniti u računovodstvu amortizacije. 2. Ovaj se Standard primjenjuje na sva sredstva koja podliježu amortizaciji, osim: (
8. a)nekretnine, postrojenja i opreme (vidjeti Međunarodni računovodstveni standard 16, Nekretnine, postrojenja i oprema), (
9. b)šume i slične obnovljive resurse, (
10. c)izdatke za istraživanje i ekstrakciju minerala, nafte, prirodnog plina i sličnih neobnovljivih resursa, (
11. d)izdataka za istraživanje i razvoj (vidjeti Međunarodni računovodstveni standard 9, Troškovi istraživanja i razvoja), (
12. e)goodwill (vidjeti Međunarodni računovodstveni standard 22, Poslovna spajanja). 3. Sredstva koja podliježu amortizaciji čine značajan dio imovine mnogih poduzeća. Stoga amortizacija ima značajan utjecaj u utvrđivanju i prezentiranju financijskog položaja i rezultata poslovanja tih poduzeća. Definicije 4. U ovom se Standardu slijedeći izrazi upotrebljavaju s određenim značenjem. Amortizacija je raspored iznosa za koji se sredstvo amortizira tijekom procijenjenog korisnog vijeka trajanja. Amortizacija za obračunsko razdoblje tereti neto dobit ili gubitak razdoblja, izravno ili neizravno. Sredstva koja podliježu amortizaciji jesu sredstva: (
13. a)za koja se očekuju da će se koristiti duže od jednog obračunskog razdoblja, (
14. b)koja imaju ograničen koristan vijek trajanja, i (
15. c)koja poduzeće drži za upotrebu u proizvodnji ili prodaji robe i pružanju usluga, za iznajmljivanje drugima ili za administrativne svrhe. Koristan vijek trajanja je: (
16. a)razdoblje u kojem se očekuje da će poduzeće upotrebljavati sredstvo koje se amortizira, ili
17. b)broj proizvoda ili sličnih jedinica za koje se očekuje da će ih poduzeće ostvariti tim sredstvom. Amortizacijski iznos sredstva koje se amoritizira je njegova nabavna vrijednost ili drugi iznos koji zamjenjuje nabavnu cijenu1 u financijskim izvještajima, umanjen za procijenjeni ostatak vrijednosti. Amortizacija 5. Amortizacijski iznos nekog sredstva koje podliježe amortiziranju treba rasporediti sustavno na svako obračunsko razdoblje tijekom korisnog vijeka trajanja tog sredstva. 6. Ponekad se zastupa stajalište da u slučaju povećanja vrijednosti sredstava ne treba obračunati amortizaciju iznad iznosa vrijednosti po kojem se vodi u financijskim izvještajima. Smatra se, međutim, da amortizaciju treba obračunati u svakom obračunskom razdoblju na temelju amortizacijskog iznosa bez obzira na porast vrijednosti tog sredstva. Korisni vijek trajanja 7. Korisni vijek trajanja sredstva koje podliježe amortiziranju treba procijeniti nakon razmatranja sljedećih čimbenika: (
18. a)očekivanog fizičkog trošenja, (
19. b)zastarjevanja, (
20. c)zakonskih i drugih ograničenja korištenja sredstva. 8. Korisni vijek trajanja značajnih sredstava ili grupa sredstava koje podliježu amortiziranju treba s vremena na vrijeme preispitati, a stope amortizacije uskladiti za tekuća i buduća razdoblja, ako su očekivanja bitno različita od prethodnih procjena. Učinak promjene treba objaviti u obračunskom razdoblju u kome je nastala promjena. 9. Procjena korisnog vijeka trajanja sredstva koje podliježe amortizaciji ili skupine sličnih sredstava pitanje je prosudbe koja se obično temelji na iskustvu sa sličnim vrstama sredstava. Za sredstvo za koje se primjenjuju nove tehnolgoije ili se ono primjenjuje u proizvodnji nekog novog proizvoda ili neke nove usluge za koje ne postoji veće iskustvo, procjena korisnog vijeka trajanja je teša, ali je ipak potrebna. 10. Korisni vijek trajanja sredstva koje se amortizira za neko poduzeće može biti kraći od njegova fizičkog trajanja. Osim fizičkog trošenja koje ovisi o radnim čimbenicima, kao što je broj smjena u kojima se koristi sredstvo te program popravaka i održavanja u poduzeću, treba uzeti u obzir i druge čimbenike. To uključuje zastarijevanje zbog tehnoloških promjena ili poboljšanja u proizvodnji, zastarijevanje zbog promjene u potražnji na tržištu proizvoda ili usluga koje se proizvode tim sredstvom i zakonskog ograničenja kao primjerice datum isteka najma. Ostatak vrijednosti 11. Ostatak vrijednosti nekog sredstva često je beznačajan i u obračunu amortizacijskog iznosa može se zanemariti. Ako je vjerojatno da je ostatak vrijednosti značajan, on se procjenjuje s danom nabavke ili s danom neke kasnije revalorizacije sredstva na temelju prosječne prodajne vrijednosti koja se može ostvariti s tim datumom za slična sredstva, a koja su dostigla kraj svog vijeka trajanja a radila su pod uvjetima sličnim onima u kojima će se to sredstvo koristiti. Bruto ostatak vrijednosti u svim se slučajevima smanjuje za očekivane troškove likvidacije na kraju korisnog vijeka tog sredstva. Metode amortizacije 12. Izabranu metodu amortizacije treba dosljedno primjenjivati od jednog do drugog razdoblja, osim ako izmijenjene okolnosti ne opravdavaju promjene. U obračunskom razdoblju u kome se mijenja metoda treba kvantificirati i objaviti učinak i razloge promjene. 13. Iznosi amortizacije raspoređuju se na čitav niz različitih načina za svako obračunsko razdoblje tijekom korisnog vijeka trajanja sredstva. Pri tome je manje značajno za koju se metodu amortizacije opredjeljuje, ali je nužno da se ona dosljedno primjenjuje, bez obzira na razinu rentabilnosti poduzeća i na porezna razmatranja, jer se tako osigurava usporedivost poslovanja poduzeća od jednog do drugog razdoblja. Objavljivanje 14. Temelj za vrednovanje koji se primjenjuje za određivanje iznosa po kojem se vode sredstva koja podliježu amortiziranju treba uključiti s objavljivanjem drugih računovodstvenih politika - vidi Međunarodni računovodstveni standard 1, Objavljivanje računovodstvenih politika. 15. Za svaku značajniju skupinu sredstva koja podliježe amortiziranju treba objaviti sljedeće: (
21. a)korištene metode amortizacije, (
22. b)korisni vijek trajanja i primijenjenu stopu amortizacije, (
23. c)ukupno raspoređenu amortizaciju za to razdoblje, (
24. d)nabavnu vrijednost sredstava koja podliježe amortiziranju i odnosni ispravak vrijednosti. 16. Izbor metode rasporeda i procjene korisnog vijeka trajanja nekog sredstva koje se amortizira pitanje je prosudbe. Objavljivanje usvojenih metoda i procijenjenih korisnih vijekova trajanja ili primijenjenih stopa amortizacije pruža korisnicima financijskih izvještaja inforamcije koje omogućuju da razmotre izabrane politike koje je izabrao management poduzeća i da ju usporede s drugim poduzećima. Iz sličnih je razloga nužno objaviti iznos amortizacije raspoređen u jednom razdoblju i ispravak vrijednosti na kraju tog razdoblja. Datum stupanja na snagu 17. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja koja počinju 1. siječnja 1977 ili poslije toga. 1 Ovaj se standard ne bavi s razlikama koje nastaju kad revalorizacija zamjenjuje nabavnu cijenu Međunarodni računovodstveni standard 5 (preoblikovan 1994.) Informacija koju treba objaviti u financijskim izvještajima Ovaj preoblikovani Međunarodni računovodstveni standard zamjenjuje Standard koji je izvorno odobrilo Vijeće studenoga 1974. Ovaj se Standard predočuje u promijenjenom obliku za Međunarodne računovodstvene stanarde od 1991. i kasnije. U odnosu na izvorni tekst nema bitnih promjena. Stanovita je terminologija promijenjena da se uskladi sadašnje djelovanje KMRS i svi su pojmovi usklađeni. Kazalo Tablica usklađenosti Djelokrug Točke 1 - 5 Opća objavljivanja 6 - 9 BILANCA 10 - 17 Općenito 10 Dugotrajna sredstva 11 - 12 Nekretnine, postrojenja i oprema 11 Ostala dugotrajna sredstva 12 Tekuća sredstva 13 Dugoročne obveze 14 Tekuće obveze 15 Ostale obveze i rezerviranja 16 Dionička glavnica 17 IZVJEŠTAJ O DOBITI 18 Datum stupanja na snagu 19 Tablica usklađenosti Točke u prethodnom Točke u preoblikovanom Standardu Standardu 1 1 2 2 3 3 4 4 5 5 6 6 7 7 8 8 9 9 10 10 11 11 12 12 13 13 14 14 15 15 16 16 17 17 18 18 19 19 Standardi su pisani masnim slovima Informacija koju treba objaviti u financijskim izvještajima Standarde, koji su tiskani masnim kurzivom, treba čitati u kontekstu osnovnog materijala i uputa za primjenu u ovom Standardu, te u kontekstu Predgovora Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međunarodni računovodstveni standardi ne primjenjuju se na beznačajne stavke (vidjeti točku 12. Predgovora) Djelokrug 1. Ovaj se Standard treba primjeniti u objavljivanju informacija u financijskim izvještajima koji obuhvćaju bilancu, izvještaj o dobiti, bilješke i druge izvještaje i obrazloženja koja se smatraju dijelom financijskih izvještaja. 2. Financijski su izvještaji, uz druge svrhe, potrebni za procjene i donošenje financijskih odluka. Ako financijski izvještaji nisu jasni i razumljivi, korisnici neće moći donositi pouzdane prosudbe. Informacije potrebne u tu svrhu često prelaze potreban minimum da se zadovolje domaći zakoni ili organi vlasti. 3. U ovom su Standardu istaknuta određena minimalna objavljivanja. Ona mogu biti proširena iscrpnijim priopćenjima koja se zahtijevaju po drugim međunarodnim računovodstvenim standardima, koja se bave posebnim računovodstvenim pitanjima. 4. U ovom se Standardu ne predlaže određeni obrazac za prezentiranje financijskih izvještaja. Raspored i grupiranja u ovom Standardu temelje se na stavkama značajnim u financijskim izvještajima većine proizvodnih i trgovačkih poduzeća. Za financijske i osiguravajuće kompanije može biti prikladniji neki drukčiji način prezentiranja i grupiranja, 5. U ovom su Standardu definicije matična kompanija, podružnica i pridružena kompanija iste kao i u Međunarodnom računovodstvenom standardu 27, Konsolidirani financijski izvještaji i računovodstvo ulaganja u podružnice i MRS 28 Računovodstvo ulaganja u pridružene kompanije. Opća objavljivanja 6. U financijskim izvještajima treba objaviti sve značajne informacije koje su nužne da bi izvještaji bili jasni i razumljivi. 7. Treba navesti naziv poduzeća, zemlju u kojoj je osnovano, datum bilance i obračunsko razdoblje na koje se financijski izvještaji odnose. Ako nisu na drugi način očigledni, treba dati kratak opis prirode poslovanja poduzeća, zakonski oblik poduzeća i valutu u kojoj se podaci u financijskim izvještajima iskazuju. 8. Ako je potrebito, iznose i klasifikacije stavki treba potkrijepiti dodatnim informacijama kako bi bili jasniji. Značajne stavke ne treba uključiti ili obaviti prijeboj s drugim stavkama, a da se oni posebno ne identificiraju. 9. U financijskim izvještajima treba iskazati podudarane podatke s onima iz prethodnog razdoblja. BILANCA Opće 10. Treba objaviti sljedeće: (
25. a)ograničenja vlasništva nad imovinom; (
26. b)dano jamstvo u odnosu na obveze; (
27. c)metode osiguranja sredstava za mirovine i mirovinske planove; (
28. d)nepredviđena sredstva i nepredviđene obveze, ako ih je moguće kvantificirati; (
29. e)iznose preuzetih obveza za buduće kapitalne izdatke. Dugotrajna sredstva Nekretnine postrojenja i oprema 11. Treba objaviti sljedeće: (
30. a)zemljište i građevine; (
31. b)postrojenje i oprema; (
32. c)ostale kategorije sredstava, identificirane na prikladan način i (
33. d)ispravak vrijednosti Posebno treba objaviti sredstva uzeta ili dana u zakup, kao i sredstva koja su nabavljena na otplatu. Ostala dugotrajna sredstva 12. Treba objaviti odvojeno slijedeće stavke uključujući, ako je mogućno metodu i razdoblje amortizacije i sve neuobičajene otpise tijekom razdoblja: (
34. a)Dugoročna ulaganja - ulaganja u podružnice - ulaganja u pridružene kompanije i - ostala ulaganja, naznačujući tržišnu vrijednost nabrojenih ulaganja ako se razlikuje od knjigovodstvenog iznosa u financijskim izvještajima. (
35. b)Dugoročna potraživanja - potraživanja po nenaplaćenim računima i robne mjenice; - potraživanja od direktora - interna1 potraživanja - potraživanja od pridruženih kompanija - ostalo. (
36. c)Goodwill (
37. d)Patenti, zaštitni znaci i slična sredstva (
38. e)Preneseni izdaci, primjerice, preliminarni rashodi, rashodi reorganizacije i odloženo plaćanje poreza Tekuća sredstva 13. Sljedeće stavke treba objaviti odvojeno:
39. a)Novac Novac uključuje novac u blagajni te na tekućim i drugim računima kod banaka. Novac koji nije odmah raspoloživ, primjerice sredstva zamrznuta kod inozemnih banaka zbog deviznih ograničenja treba objaviti.
40. b)Utrživi vrijednosni papiri, osim dugoročnih ulaganja Treba objaviti tržišnu vrijednost ako se ona razlikuje od knjigovodstvene vrijednosti u financijskim izvještajima. (
41. c)Potraživanja - potraživanja od kupca i po mjenicama - potraživanja od direktora, - interna potraživanja, - potraživanja od pridružene kompanije - ostala potraživanja i unaprijed plaćeni rashodi i (
42. d)zalihe. Dugoročne obveze 14. Sljedeće stavke treba objaviti odvojeno, ne uključujući dio koji dospijeva za otplatu unutar jedne godine: (
43. a)osigurani zajmovi (
44. b)neosigurani zajmovi, (
45. c)interni zajmovi i (
46. d)zajmovi od pridruženih kompanija Sažeto treba prikazati kamatne stope, uvjete otplate, ugovorne obveze, podređene obveze, iznose od konverzije i iznose od neamortizirane premije ili popusta. Tekuće obveze 15. Sljedeće stavke treba odvojeno objaviti: (
47. a)bankovni zajmovi i prekoračenja na računu (
48. b)dospjeli dio dugoročnih obveza (
49. c)obveze: - obveze po računima i robnim mjenicama - obveze prema direktorima - interne obveze - obveze prema pridruženim kompanijama - porezi na dobit - obveze za dividende - ostale obveze i nastali neplaćeni rashodi. Ostale obveze i rezerviranja 16. Odvojeno treba objaviti značajne stavke uključene u ostale obveze, u rezerviranja i u nastale neplaćene obveze. Primjeri takvih stavki jesu odloženo plaćanje poreza, neostvareni prihod i rezerviranje za mirovine. Dionički interesi 17. Sljedeće podatke treba odvojeno objaviti: (
50. a)Dionički kapital Za svaku vrstu dioničkog kapitala: Broj ili iznos autoriziranih, izdanih i neisplaćenih2 dionica; Kapital koji još nije uplaćen; Nominalanu ili zakonsku pojedinačnu vrijednost dionice; Promjene na računima dioničkog kapitala tijekom razdoblja; Prava, prioritete i ograničenja u svezi s raspodjelom dividende i otplate kapitala; Zaostale kumulativne povlaštene dividende Otkupljene dionice; Rezervirane dionice koje će se staviti u promet u budućnosti na temelju opcija i ugovora o prodaji, uključujući uvjete i iznose. (
51. b)Preostala glavnica, koja ukazuje na promjene tijekom razdoblja i ograničenja raspodjele - uplaćen kapital iznad nominalne vrijednosti dionice; (premija na dionice) - revalorizacijski višak - rezerve; - zadržane zarade. IZVJEŠTAJ O DOBITI 18. Sljedeće informacije treba objaviti: (
52. a)Prihodi od prodaja ili drugi prihodi iz poslovanja (
53. b)Amortizacija (
54. c)Prihodi od kamate (
55. d)Prihodi od ulaganja (
56. e)Rashodi od kamate (
57. f)Porez na dobit (
58. g)Izvanredni troškovi (
59. h)Izvanredna odobrenja (
60. i)Značajne interne transakcije između kompanija (
61. j)Neto dobit ili gubitak razdoblja. Datum stupanja na snagu 19. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu na financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja koja poćinju 1. siječnja 1977. ili poslije toga. Međunarodni računovodstveni standard 10 (preoblikovan 1994.) Nepredviđeni događaji i događaji nastali nakon datuma bilance Ovaj preoblikovani Međunarodni računovodstveni standard zamjenjuje Standard koji je izvorno odobrilo Vijeće studenoga 1974. Ovaj se Standard predočuje u promijenjenom obliku za Međunarodne računovodstvene stanarde od 1991. i kasnije. U odnosu na izvorni tekst nema bitnih promjena. Stanovita je terminologija promijenjena da se uskladi sadašnje djelovanje KMRS i svi su pojmovi usklađeni. Kazalo Tablica usklađenosti Djelokrug Točke 1 - 2 Definicije 3 NEPREDVIĐENI DOGAĐAJI 4 - 22 Gubici iz nepredviđenih događaja 8 - 15 Dobici iz nepredviđenih događaja 16 - 18 Mjerenje nepredviđenih događaja 19 - 21 Objavljivanje 22 DOGAĐAJI NASTALI NAKON DATUMA BILANCE 23 - 33 Objavljivanje 33 Datum stupanja na snagu 34 Tablica usklađenosti Točke u prethodnom Točke u preoblikovanom Standardu Standardu 1 1 2 2 3 3 4 4 5 5 6 6 7 7 8 10 9 11 10 12 11 13 12 14 13 15 14 17 15 19 16 20 17 21 18 23 19 24 20 26 21 29 22 30 23 32 24 27 26 poništena 27 8 28 9 29 16 30 25 31 31 32 28 33 22 34 33 35 34 Standardi su pisani masnim slovima Nepredviđeni događaji i događaji nastali nakon datuma bilance Standarde, koji su tiskani masnim kurzivom, treba čitati u kontekstu osnovnog materijala i uputa za primjenu u ovom Standardu, te u kontekstu Predgovora Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međunarodni računovodstveni standardi ne primjenjuju se na beznačajne stavke (vidjeti točku 12. Predgovora) Djelokrug 1. Ovaj se Standard treba primjeniti u računovodstvu za objavljivanje nepredviđenih događaja i događaja nastalih nakon datuma bilance. 2. Iz djelokruga ovog Standarda sljedeće je isključeno koje može imati za posljedicu nepredviđene događaje: (
62. a)obveze kompanija životnog osiguranja koje proistječu od izdanih polica, (
63. b)obveze iz mirovinskih planova (vidjeti Međunarodni računovodstveni standard 19, Troškovi mirovina), (
64. c)preuzete obveze koje proistječu iz ugovora o dugoročnom najmu (vidjeti Međunarodni računovodstveni standard 17, Računovodstvo najmova), (
65. d)porez na dobit (vidjeti Međunarodni računovodstveni standard 12, Računovodstvo poreza na dobit). Definicije 3. U ovom se Standardu upotrebljavaju sljedeći izrazi s određenim značenjem: Nepredviđeni događaj je stanje ili situacija kojih se krajnji ishod, dobitak ili gubitak, potvrđuje samo u slučaju da se dogode ili ne dogode jedan ili više neizvjesnih budućih događaja. Događaji koji nastaju nakon datuma bilance jesu oni događaji, povoljni ili nepovoljni, koji se događaju između datuma bilance i datuma na koji su financijski izvještaji odobreni za objavljivanje. Mogu se identificirati dvije vrste događaja: (
66. a)oni koji pružaju daljnji dokaz o stanjima koja su postojala na datum bilance i (
67. b)oni koji ukazuju na stanja koja su nastala nakon datuma bilance. NEPREDVIĐENI DOGAĐAJI 4. Izraz nepredviđeni događaji, koji se primjenjuje u ovom Izvještaju, ograničen je na stanja ili situacije na datum bilance čiji financijski učinak određuju događaji koji mogu ali ne moraju nastati. Mnoga takva stanja ili situacije odražavaju se nastankom poslovnog događaja u financijskim izvještajima u skladu s ovim temeljnim računovodstvenim konceptom nastanka događaja. 5. U financijskim izvještajima treba dati procjene za mnoge tekuće aktivnosti koje se u poduzeću stalno ponavljaju. Međutim, činjenica da je uključena procjena ne znači samo po sebi da time stvara neizvjesnost koja karakterizira nepredviđeni događaj, iako postupci za određivanje iznosa navedenih u financijskim izvještajima mogu biti slični. Na primjer, činjenica da se za određivanje amortizacije koriste procjene korisnog vijeka trajanja ne čini amortizaciju nepredviđenim događajem; istek korisnog vijeka trajanja sredstava nije neizvjestan. Također nisu nepredviđeni događaji iznosi koji se duguju za primljene usluge, kao što je to definirano u točki 3. premda su iznosi mogli biti i procijenjeni; nema ničega neizvjesnog u tome da su te obveze nastale. 6. Neizvjesnost koja se odnosi na buduće događaje može se izraziti čitavim nizom posljedica. Te se posljedice mogu prikazati kao kvantificirane mogućnosti, ali u većini slučajeva ukazuje to samo na razinu preciznosti koja nije potkrijepljena raspoloživom informacijom. Isto se tako može taj niz posljedica prikazati općenitim opisom primjenjujući pri tome izraze koji idu od vjerojatnoga do malo vjerojatnoga. 7. Procjene ishoda i financijskog učinka nepredviđenih događaja određuje se prosudbom managementa poduzeća. Ova se prosudba temelji na razmatranju informacije koja je na raspolaganju do datuma kada su financijski izvještaji odobreni za objavljivanje i obuhvaćaju prikaz događaja koji su se zbili nakon datuma bilance, a bit će dopunjena iskustvom stečenim sa sličnim transakcijama i, u nekim slučajevima, izvještajima neovisnih stručnjaka. Gubici iz nepredviđenih događaja 8. Iznos gubitka iz nepredviđenog događaja treba priznati kao rashod u izvještaju o dobiti: (
68. a)ako postoji vjerojatnost da će budući događaji, uzimajući u obzir svaku mogućnost naplate, potvrditi da je neko sredstvo umanjeno ili da je obveza nastala na datum bilance, i (
69. b)ako se može realno procijeniti iznos toga gubitka. 9. Postojanje gubitka iz nepredviđenog događaja treba objaviti u financijskim izvještajima ako su ispunjeni uvjeti iz točke 8., osim ako je mogućnost nastanka gubitka malo vjerojatna. 10. Računovodstveno postupanje s mogućim gubitkom određuje se na temelju očekivanog ishoda nepredviđenog događaja. Postoji li vjerojatnost da će nepredviđeni događaj stvoriti gubitak u poduzeću, tada je razborito događaj smatrati nastalim i taj gubitak iskazati u financijskim izvještajima. 11. Procjena iznosa gubitka iz nepredviđenog događaja koji se treba priznati u financijskim izvještajima, može se temeljiti na informaciji o nizu iznosa gubitka koji može nastati iz nepredviđenog događaja. Najpouzdanija procjena gubitka iz toga niza iskazuje se primjenom navedenog načela. Kada se iz tog niza ne izdvaja nijedan iznos kao najpouzdanija procjena, tada se barem iskazuje minimalan iznos. Bilo kakva dopunska vjerojatnost gubitka objavljuje se ako postoji mogućnost da dođe do većega gubitka od iskazanog iznosa. 12. Postoji li sporan ili nedovoljan dokaz na temelju kojega treba procijeniti iznos mogućega gubitka, tada se objavljuje postojanje i priroda nepredviđenog događaja. 13. Mogući gubitak u poduzeću može se umanjiti ili izbjeći ako se moguća obveza može povezati odgovarajućim protupotraživanjem ili potraživanjem od trećih osoba. U takvim se slučajevima iznos svakog mogućeg događaja može odrediti nakon što se uzme u obzir vjerojatnost naplate toga potraživanja. 14. Postojanje i iznos garancija, obveze proizašle iz diskontiranih mjenica i slične obveze koje je preuzelo poduzeće, obično se objavljuju u bilješkama uz financijske izvještaje, čak i onda kao je malo vjerojatno da će doći do gubitka. 15. Iznosi koji su iskazani za opće i nespecificirane poslovne rizike ne odnose se na stanja ili situacije koje postoje na datum bilance i zbog toga se ne opravdavaju kao rezerviranja za nepredviđene događaje. Dobici iz nepredviđenih događaja 16. Dobitke iz nepredviđenih događaja ne treba priznati kao prihod ili kao sredsvtvo u financijskim izvještajima. Postojanje dobitaka iz nepredviđenih događaja treba objaviti ako je vjerojatno da će se taj dobitak i ostvariti. 17. Dobici iz nepredviđenih događaja ne priznaju se u financijskim izvještajima prije dana nastanka jer mogu značiti priznavanje prihoda koji se možda nikada neće ostvariti. Međutim, kada je ostvarivanje dobitka praktički sigurno, tada takav dobitak nije nepredviđen događaj i u tom je slučaju opravdano ga iskazati kao odgovarajući dobitak. 18. Važno je da se objavljivanjem izbjegne davanje pogrešnih utjecaja kao što je vjerojatnost ostvarenja. Mjerenje nepredviđenih događaja 19. Iznos po kojem se nepredviđeni događaji iskazuju u financijskim izvještajima temelji se na informaciji kojom se raspolaže na datum kada su financijski izvještaji odobreni za objavljivanje. Događaji nastali nakon datuma bilance, koji ukazuju na to da je neko sredstvo moglo biti umanjeno ili da je mogla postojati obveza na datum bilance, uzimaju se stoga u obzir pri identifikaciji nepredviđenih događaja i određivanja iznosa po kojima će se takvi nepredviđeni događaji uključiti u financijske izvještaje. 20. U nekim se slučajevima svaki nepredviđeni događaj može odvojeno prikazati i posebne okolnosti svake situacije razmotriti pri određivanju iznosa nepredviđenog događaja. Značajni iznos zakonskog potraživanja prema poduzeću može se prikazati kao takav nepredviđeni događaj. Među činbenicima koje management uzima u obzir pri procjenjivanju nepredviđenog događaja nalazi se potraživanje čija je naplata u tijeku na datum kada su financijski izvještaji odobreni za objavljivanje, mišljenja pravnih stručnjaka ili drugih savjetnika, iskustvo poduzeća u sličnim situacijama i iskustvo drugih poduzeća u sličnim situacijama. 21. Ako su neizvjesnosti koje su dovele do nepredviđenog događaja u odnosu na neku pojedinačnu transakciju, koja je je zajednička većem broju sličnih transakcija, tada iznos toga nepredviđenog događaja ne mora biti pojedinačno određen, već se može temeljiti na skupini sličnih transakcija. Primjeri takvih nepredviđenih događaja mogu biti garancije za proizvode koji su prodani, kao i procijenjeni dio potraživanja koji nije naplaćen. Ti troškovi obično nastaju često i temeljem iskustva osigurava se način na koji se procjenjuje iznos obveze ili gubitka s priličnom točnošću, iako posebne transakcije, koje mogu uzrokovati gubitak, nisu identificirane unaprijed. Te troškove treba iskazati i priznati u istom obračunskom razdoblju u kojem su se transakcije na koje se oni odnose dogodile. Objavljivanje 22. Ako se u skladu s točkama 9. ili 16. . ovog Standarda zahtijeva objavljivanje nepredviđenih događaja, tada treba pružiti slijedeću informaciju: (
70. a)prirodu nepredviđenog događaja; (
71. b)čimbenike neizvjesnosti koji mogu utjecati na budući ishod; i (
72. c)procjenu financijskog učinka ili izvještaj o tome da se takva procjena ne može učiniti. DOGAĐAJI NASTALI NAKON DATUMA BILANCE 23. Događaji nastali između datuma bilance i datuma na koji su financijski izvještaji odobreni za objavljivanje, mogu ukazati na potrebu da se učini korekcija sredstava i obveza, ili da ih treba objaviti. 24. Postupak koji se primjenjuje pri odobravanju objavljivanja financijskih izvještaja mijenjat će se ovisno o rukovodećoj strukturi i postupcima koji se primjenjuju kad se pripremaju i završavaju financijski izvještaji, ali će datum odobrenja objavljivanja obično biti onaj koji su financijski izvještaji odobreni da se objave izvan poduzeća. 25. Sredstva i obveze treba korigirati za događaje nastale nakon datuma bilance uz uvjet da pružaju dodatne dokaze i time pomažu procjenu iznosa koji se odnose na postojeća stanja na datum bilance, ili koji ukazuju da pretpostavka neograničenog vremena poslovanja cijelog ili dijela poduzeća nije prikladna. 26. Korekcija sredstava i obveza se zahtjeva za događaje nakon datuma bilance, što osigurava dodatnu informaciju za određivanje iznosa koji se odnosi na stanja koja postoje na datum bilance. Na primjer, može se učiniti korekcija za gubitak koji je nastao potraživanjem iz poslovanja potvrđenog stečaja kupca do kojega je došlo nakon datuma bilance. 27. Događaji nakon datuma bilance mogu ukazivati na to da čitavo poslovanje, ili jedan njegov dio, prestaju poslovati. Pogoršanje u rezultatima poslovanja i financijskom položaju nakon datuma bilance može ukazivati na potrebu da se razmotri je li prikladno primjenit pretpostavku vremenski neograničenog poslovanja u sastavljanju financijskih izvještaja. 28. Sredstva i obveze ne treba ispraviti već objaviti one događaje koji su nastali nakon datuma bilance, koji ne utječu na stanje imovine i obveza na datum bilance. Te događaje treba obvezatno objaviti jer su toliko važni da će korisnicima financijskih izvještaja omogućiti donošenje pravilnih procjena i pravilnih odluka. 29. Korekcije sredstava i obveza nisu prikladne za događaje koji su nastali nakon datuma bilance, ako se ti događaji ne odnose na stanja koja su postojala na datum bilance. Primjer je za to opadanje tržišne vrijednosti ulaganja između datuma bilance i datuma kad su financijski izvještaji odobreni za objavljivanje. Opadanje tržišne vrijednosti obično se ne odnosi na stanje ulaganja na datum bilance, ali održava okolnosti koje su nastale u idućem razdoblju. Međutim, obično se objavljuju događaji koji u idućim razdobljima pokazuju izvanredne promjene stanja imovine i obveza na datum bilance, primjerice požarom uništena važna proizvodna postrojenja nakon datuma bilance. 30. Događaji nastali nakon datuma bilance, koji ukazuju na stanja koja su nastala nakon datuma bilance, objavljuju se, ako bi njihova neobjavljivanja utjecala na mogućnost korisnika financijskih izvještaja da izvedu pravilnu procjenu i donesu pravilne odluke. Primjer za takav događaj bilo bi stjecanje velikog drugog poduzeća. 31. Dividende iskazane za razdoblje ne koje se odnose financijski izvještaj i koje su predložene ili objavljene nakon datuma bilance, ali prije odobravanja financijskih izvještaja, trebaju se ispraviti ili objaviti. 32. Postoje događaji koji, iako su nastali nakon datuma bilance, neki put se odražavaju u financijskim izvještajima zbog zakonskih zahtjeva ili zbog svoje posebne prirode. U nekim zemljama te posebne stavke uključuju iznos dividendi koje su predložene ili objavljene nakon datuma bilance u odnosu na razdoblje na koje se odnose financijski izvještaji. Objavljivanje 33. Ako se objavljivanje događaja nastalih nakon datuma bilance zahtijeva u skladu s točkom 28. ovog Standarda, tada treba pružiti sljedeću informaciju: (
73. a)pirirodu događaja i (
74. b)procjenu financijskog učinka ili izvještaj da se takva procjena ne može učiniti. Datum stupanja na snagu 34. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja koja poćinju 1. siječnja 1980. ili poslije toga. Međunarodni računovodstveni standard 12 (preoblikovan 1994.) Računovodstvo poreza na dobit Ovaj preoblikovani Međunarodni računovodstveni standard zamjenjuje Standard koji je izvorno odobrilo Vijeće ožujka 1979. Ovaj se Standard predočuje u promijenjenom obliku za Međunarodne računovodstvene stanarde od 1991. i kasnije. U odnosu na izvorni tekst nema bitnih promjena. Stanovita je terminologija promijenjena da se uskladi sadašnje djelovanje KMRS i svi su pojmovi usklađeni. Kazalo Tablica usklađenosti Djelokrug Točke 1 - 2 Definicije 3 Razlike između oporezive i računovodstvene dobiti 4 - 9 Računovodstvo poreznog učinka 10 - 18 Metoda odgode 12 - 14 Metoda obveze 15 - 17 Primjena 18 Odgođena porezna dugovanja 19 - 20 Porez na gubitke 21 - 30 Revalorizacija sredstava 31 - 33 Neraspoređene zarade podružnica i pridruženih kompanija 34 - 37 Prezentiranje financijskog izvještaja 38 - 47 Objavljivanja 48 - 49 Porez na nepredviđene događaje 50 Prijelazne odredbe 51 Datum stupanja na snagu 52 Tablica usklađenosti Točke u prethodnom Točke u preoblikovanom Standardu Standardu 1 1 2 2 3 3 4 4 5 5 6 6 7 7 8 8 9 9 10 poništena 11 poništena 12 11 13 12 14 13 15 14 16 15 17 16 18 17 19 poništena 20 poništena 21 20 22 21 23 23 24 27 25 28 26 29 27 30 28 31 29 32 30 33 31 35 32 37(djelomice poništena) 33 40 34 41 35 43 36 44 37 45 38 46 39 47 40 38 41 39 42 10 43 18 44 19 45 42 46 22 47 24 48 25 49 26 50 48 51 34 52 36 53 49 54 50 55 51 56 52 Standardi su pisani masnim slovima Računovodstvo poreza na dobit Standarde, koji su tiskani masnim kurzivom, treba čitati u kontekstu osnovnog materijala i uputa za primjenu u ovom Standardu, te u kontekstu Predgovora Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međunarodni računovodstveni standardi ne primjenjuju se na beznačajne stavke (vidjeti točku 12. Predgovora) Djelokrug 1. Ovaj se Standard bavi s računovodstvom poreza na dobit u financijskim izvještajima. To uključuje utvrđivanje iznosa rashoda ili ušteda u svezi s porezom na dobit u odnosu na obračunsko razdoblje i prikaz tog iznosa u financijskim izvještajima. 2. Ovaj Standard ne obrađuje računovodstvene metode za državne potpore ili smanjenja poreza zbog ulaganja i sljedeći porezi nisu u djelokrugu ovog Standarda: (
75. a)porezi na dobit koji se refundiraju poduzeću u mjeri u kojoj je iznos dobiti na kojem se porez temelji raspodijeljen u obliku dividendi; (
76. b)porezi koje je poduzeće platilo u vrijeme kada je raspodijeljena dividenda, a koje poduzeće može izvršiti prijebojem svoje obveze poreza na dobit. Definicije 3. U ovom se Standardu sljedeći izrazi upotrebljavaju s određenim značenjem: Računovodstvena dobit je ukupna dobit ili gubitak u nekom razdoblju, uključujući izvanredne stavke prikazane u izvještaju o dobiti prije odbitka odgovarajućeg rashoda za porez na dobit ili dodavanja odgovarajuće uštede poreza na dobit. Rashod za porez ili ušteda poreza razdoblja je iznos poreza kojim se tereti ili odobrava u izvještaju o dobiti, isključujući iznos poreza koji se odnose i koji su raspoređeni na one stavke koje se ne obrađuju u tekućem izvještaju o dobiti. Oporeziva dobit (porez na gubitak) je iznos dobiti (gubitka) za razdoblje, utvrđen u skladu s propisima koje su donijele porezne vlasti, a određuje iznos porezne obveze (povrata poreza). Rezerviravnje za poreznu obvezu je iznos poreza koji treba platiti na oporezivu dobit za tekuće razdoblje. Vremenske razlike su razlike između oporezive dobiti i računovodstvene dobiti za neko razdoblje, koje nastaju zbog toga što su razdoblje kojem se neke stavke prihoda i rashoda, uključene u oporezivu dobit, ne poklapa s razdobljem u kojem su one uključene u računovodstvenu dobit. Vremenske razlike nastaju u jednom razdoblju, a ispravljaju se u jednom ili u više sljedećih razdoblja. Stalne razlike su razlike između oporezive dobiti i računovodstvene dobiti za neko razdoblje, koje nastaju u tekućem razdoblju a ne ispravljaju se u sljedećim razdobljima. 4 Izvanredna stavka je definirana Međunarodnim računovodstvenim standardom 8, Neto dobit ili gubitak razdoblja, temeljne pogreške i promjene računovodstvenih politika Razlike između oporezive i računovodstvene dobiti 4. Rezerviranje za poreznu obvezu se obračunava se u skladu s propisima o utvrđivanju oporezive dobiti koje donose porezne vlasti. U mnogim slučajevima ti se propisi razlikuju od računovodstvenih politika koje se primjenjuju pri utvrđivanju računovodstvene dobiti. Učinak je ove razlike da odnos između propisane obveze za porez i računovodstvene dobiti iskazane u financijskim izvještajima ne može odgovarati sadašnjoj razini poreznih stopa. 5. Jedan od razloga za razliku između oporezive dobiti i računovodstvene dobiti jest u tome što se smatra da pojedine stavke treba uključivati u jednu vrstu obračuna a isključivati iz druge. Na primjer, kod mnogih se poreznih sustava izdaci, kao što su neki pokloni, ne priznaju prilikom utvrđivanja oporezive dobiti, međutim, takvi se iznosi oduzimaju pri utvrđivanju računovodstvene dobiti. Takve se razlike nazivaju "stalne razlike". 6. Drugi razlog za razliku između oporezive dobiti i računovodstvene dobiti jest u tome što se pojedine stavke, uzete u obzir prilikom utvrđivanja oba iznosa, uključuju u obračun za različita razdoblja. Na primjer, računovodstvene politike mogu zahtijevati da se određeni prihodi uključe u računovodstvenu dobit u momentu isporuke proizvoda, odnosno pružanja usluga, dok porezni propisi mogu isključivo zahtijevati ili odobravati da se takvi prihodi uključe u mementu kada su naplaćeni. Ukupan iznos ovih prihoda, uključenih u računovodstvenu dobit i oporezivu dobit na kraju je isti, ali se razlikuju razdoblja uključivanja. Drugi je primjer kada se stopa amortizacije koja se koristi pri utvrđivanju oporezive dobiti razlikuje od stope koja se koristi pri utvrđivanju računovodstvene dobiti. Takve se razlike nazivaju "vremenske razlike". 7. Vremenske razlike i stalne razlike mogu se javiti i onda kada dobici ili gubici izravno priznaju ili terete dioničarsku glavnicu. 8. Nastajanje i ispravak vremenskih razlika može se odnositi na više od jednog obračunskog razdoblja. Informacije o vrsti i iznosu tih vremenskih razlika često se smatraju korisnima za one koji primjenjuju financijske izvještaje. Međutim, postoje različite metode prikazivanja učinaka vremenskih razlika. U nekim slučajevima ovakve se informacije mogu naći u bilješkama uz financijske izvještaje, a ponekad, pak, učinci tih razlika prikazuju se pomoću računovodstvenih metoda poreznog učinka. 9. Revalorizacija pojedinih sredstava prikazanih u financijskim izvještajima, ili uopće primjena računovodstva tekućih vrijednosti, mogu imati za posljedicu razlike između oporezive dobiti i računovodstvene dobiti. Ovo će se obraditi u točkama 31- 33. Računovodstvo poreznog učinka 10. Porezni rashod razdoblja treba se odrediti na osnovi računovodstva poreznog učinka, primjenjujući metodu odgode ili metodu obveze. Metoda koje je korištena treba se objaviti. 11. Prema metodama računovodstvenog obuhvaćanja poreznih učinaka, porezi na dobit se smatraju rashodom poduzeća prilikom stjecanja dobiti i iskazuju se u istom razdoblju kao i prihodi i rashodi na koje se odnose. Nastali porezni učinci vremenskih razlika uključuju se u porezne rashode u izvještaju o dobiti i kao salda odgođenih poreza u bilanci. Metode računovodstvenog obuhvaćanja poreznih učinaka primjenjuju se u nekim zemljama u računovodstvu poreza na dobit. Metode koje se najviše upotrebljavaju jesu metoda odgode i metoda obveze. Metoda odgode 12. Po metodi odgode porezni se učinci vremenskih razlika u tekućem razdoblju odgađaju i raspoređuju na naredna razdoblja, kada se vremenske razlike ispravljaju. Budući da se za salda odgođenih poreza u bilanci ne smatra da znače prava na primanje ili obveze za plaćanje novca, ta se salda ne ispravljaju kako bi održavala promjene u poreznim stopama ili uvođenje novih poreza. 13. Po metodi odgode, rashod za porez razdoblja uključuje: (
77. a)rezerviranje za poreznu obvezu, i (
78. b)porezne učinke vremenskih razlika odgođenih na druga ili s drugih razdoblja. 14. Porezni učinci vremenskih razlika nastali u tekućem razdoblju utvrđuju se po tekućim poreznim stopama. Porezni učinci pojedinih vremenskih razlika, nastali u ranijim razdobljima a definitivno raspoređeni tijekom tekućeg razdoblja, općenito se utvrđuju po onim poreznim stopama koje su prvobitno primjenjivane. Da bi ova metoda bila što jednostavnija primjenjena slične se vremenske razlike mogu svrstavati u skupine. Metoda obveze 15. Po metodi obveze očekivani se porezni učinci vremenskih razlika u tekućem razdoblju utvrđuju i prikazuju ili kao obveze za poreze koje treba platiti u budućnosti ili kao sredstva koja predstavlja unaprijed plaćene buduće poreze. Odgođena porezna salda ispravljaju se za promjene u poreznim stopama ili za uvođenje novih poreza. Ta se salda mogu također ispravljati i za očekivane buduće promjene poreznih stopa. 16. Po metodi obveze, porezni rashod u nekom razdoblju uključuje: (
79. a)rezerviranje za poreznu obvezu, (
80. b)iznos poreza za koji se očekuje da će trebati platiti ili za koji se smatra da je preplaćen u odnosu na vremenske razlike nastale ili ispravljene u tekućem razdoblju, i (
81. c)ispravci salda odgođenih poreza u bilanci koji su potrebni da odraze ili promjene u stopama ili uvođenje novih poreza. 17. Po metodi obveze, porezni učinci vremenskih razlika nastalih ili ispravljenih u tekućem razdoblju i ispravci salda odgođenih poreza utvrđuju se primjenom tekućih poreznih stopa, osim ako neke druge informacije ne ukazuju da bi neka druga stopa bila prikladnija, primjerice kao kad je najavljeno da će se u narednim godinama primjenjivati promijenjene porezne stope. Primjena 18. Računovodstvena metoda poreznog učinka koja je korištena uobičajeno se treba primjeniti na sve vremenske razlike. Međutim, porezni rashod razdoblja može isključiti porezne učinke stanovitih vremenskih razlika, ako postoji razumni dokaz da se te vremenske razlike povratiti u nekom razumnom razdoblju (najmanje tri godine). Također treba vidjeti da ne postoji vjerojatnost koja ukazuje da će poslije ovog razdoblja te vremenske razlike se povratiti. Iznos vremenskih razlika, tekućih i kumulativnih, koje nisu obračunate, treba objaviti. Odgođena porezna dugovanja 19. Porezni učinak vremenskih razlika koji ima za posljedicu dugovni saldo ili dugovanje na odgođenom poreznom saldu ne treba prenijeti u naredno razdoblje, osim ako ne postoji razumno očekivanje toga ostvarenja. 20. Obračun vremenskih razlika može imati za posljedicu dugovni saldo ili dugovanje na saldu odgođenih poreza. Načelo razboritosti zahtijeva da se takvo dugovanje prenese u bilancu samo ako postoji razumno očekivanje, primjerice da će se u budućnosti ostvariti dovoljna oporeziva dobit u razdoblju u kojem će se vremenska razlika ispraviti. Porez na gubitke 21. Porezno zakonodavstvo često predviđa da se oporezivani gubici tekućeg razdoblja mogu koristiti bilo za povrat plaćenog poreza unutar određenoga proteklog razdoblja bilo da se smanji ili ukloni porez koji treba platiti u budućim razdobljima. Gubitak pribavlja uštedu poreza u razdoblju gubitka ili moguću uštedu poreza u nekom narednom razdoblju. Obračunsko razdoblje u kojem je uključena takva ušteda poreza pri utvrđivanju neto-dobiti varira u financijskom izvještaju. 22. Porezi koji se odnose na prethodno razdoblje, koji su povraćeni kao rezultat storna poreznog gubitka treba uključiti u neto dobit razdoblja u kojem je nastao gubitak. Iznos koji se može povratiti, ali koji još nije primljen, treba se uključiti u bilancu kao potraživanje. 23. Povrat poreza primjenom oporezivanja gubitka na proteklo razdoblje predstavlja uštedu poreza, koja se djelotvorno ostvaruje u razdoblju gubitka, i uključuje se u neto-dobit ili neto-gubitak u financijske izvještaje za to razdoblje. Pri određivanju iznosa ove uštede, mogu biti potrebni odgovarajući ispravci postojećih salda odgođenih poreza. 24. Potencijalna porezna ušteda koja se odnosi na poreni gubitak koji je raspoloživ treba se prenijeti da se odredi oporeziva dobit u budućim razdobljima i ne treba se uključiti u neto dobit sve do razdoblja realizacije, osim iznimke opisane u točkama 25. i 26. 25. Potencijalna porezna ušteda koja se odnosi na prijenos poreza na gubitak u naredno razdoblje može se uključiti pri utvrđivanju neto-dobiti za razdoblje u kojem je gubitak nastao samo ako postoje sigurni izgledi da će oporeziva dobit u narednim razdobljima biti dovoljna da se korist od gubitaka realizira. 26. Ako kriterij iz točke 25. nije zadovoljen, uštedu poreza koja se odnosi prijenos poreza na gubitak treba uključiti pri utvrđivanju neto-dobiti za razdoblje u kojem je gubitak nastao, i to do iznosa neto potražnih salda odgođenih poreza koji će se ispraviti ili se mogu ispraviti unutar razdoblja u kojem je moguće porez na gubitak koristiti kao poreznu olakšicu. 27. Ostvarenje potencijalane uštede poreza u svezi s iznosom oporezivanog gubitka koji preostane nekon povratka opisanog u točki 23. zahtjeva postojanje oporezive dobiti u budućim razdobljima. Zbog toga se potencijalna ušteda poreza, vezana za prijenos oporezivanog gubitka, obično ne uključuje pri utvrđivanju neto-dobiti za razdoblje u kojem je gubitak nastao. 28. Međutim, u rijetkim se slučajevima može smatrati prikladno da se ove potencijalne uštede poreza uključe pri određivanju neto-dobiti za razdoblje u kojem je gubitak nastao. Postupa li se na taj način s ovakvom potencijalnom uštedom poreza, načelo razboritosti zahtijeva da postoje sigurni dokazi da će buduća oporeziva dobit biti dovoljna da se korist od gubitka ostvari. Na primjer, dokaz sigurnosti bit će zadovoljen ako se ispune sljedeći uvjeti: (
82. a)ako je gubitak posljedica uzroka koji se može identificirati i koji se više neće pojaviti, i (
83. b)ako je poduzeće dugo vrijeme poslovalo profitabilno i može se očekivati da će tako i dalje poslovati. 29. Postojanje potražnog salda odgođenog poreza može poslužiti kao dokaz da se ušteda poreza vezana za prijenos oporezivanog gubitka može bar djelomično realizirati. Ispravljanje vremenskih razlika, koje se odražavaju u potražnom saldu odgođenih poreza, samo će po sebi stvoriti odgovarajući iznos oporezive dobiti s kojom se oporezivani gubitak može kompenzirati da bi se ostvarila ušteda poreza. Ako je razdoblje za kompenziranje oporezivanog gubitka s budućom oporezivom dobiti ograničeno poreznim propisima, samo se one vremenske razlike koje će se ispraviti ili se mogu ispraviti tijekom toga ograničenog razdoblja uzimaju u obzir pri kompenziranju oporezivanog gubitka da bi se realizirala ušteda poreza. Ušteda poreza ostvarena kompenziranjem oporezivanog gubitka uključuje se u neto-dobit za razdoblje u kome je gubitak nastao, a iznos uštede umanjuje potražni saldo odgođenih poreza koji se prenosi u naredno razdoblje u bilanci. Iznos takve uštede može se objaviti. 30. Ako ušteda poreza vezana za ranije oporezivane gubitke nije bila uključena u neto-dobit za godinu u kojoj je gubitak nastao, kasnija ušteda poreza, realizirana odbijanjem tog oporezivanog gubitka od oporezive dobiti, uključuje se u neto-dobit za razdoblje u kojem je ostvarena i objavljuje se. Revalorizacija sredstava 31. U slučaju kada se sredstvo revalorizira u financijskim izvještajima u iznosu većem od nabavne cijene ili ranije revalorizirane vrijednosti, dodani iznosi obično ne služe kao osnovica pri određivanju visine poreza. U mjeri u kojoj revalorizirana sredstva daju povod za terećenje ili odobrenje računovodstvene dobiti, a to se ne temelji na nabavnoj cijeni ili nekim drugim osnovicama koje propisi o oporezivanju dopuštaju, pojavit će se razlika između oporezive dobiti i računovodstvene dobiti. Računovodstveni postupak s ovom vrstom razlika ovisi o računovodstvenom postupku revalorizacije. 32. Jedan je pristup da se odredi visina poreznih učinaka vezanih za povećanje knjigovodstvene vrijednosti sredstva i da se taj iznos prenese s računa revalorizacije na saldo odgođenih poreza. Prema ovom pristupu, kada se razlika, opisana u točki 28. pojavi u razdoblju koje slijedi iza razdoblja revalorizacije, porezni učinak koji se odnosi na tu razliku tereti saldo odgođenih poreza i stoga se ne odražava u rashodu za porez. U nekim slučajevima porezni se učinak odražava u rashodu za porez, a odgovarajući se iznos prenosi na salda odgođenih poreza na račun revalorizacije. 33. Drugi je pristup da se objavljuje iznos potencijalnih poreznih učinaka u bilješkama uz financijske izvještaje, koji se odnose na povećanje knjigovodstvene vrijednosti sredstava na datum revalorizacije. U narednim se razdobljima iznos potencijalnoga poreznog učinka ispravlja za porezni učinak razlika opisanih u točki 31. Neraspoređene zarade podružnica i pridruženih kompanija 34. Porezne obveze matične kompanije ili njezinih podružnica po raspodjeli u korist matične kompanije neraspoređeni profiti od strane podružnica trebaju se iskazati osim ako ne postoji objektivno pretpostavka da se ti profiti neće raspodijeliti, ili da ta raspodjela neće uzročiti poreznu obvezu. 35. Porezna obveza matične kompanije ili njezinih podružnica po raspodjeli u korist matične kompanije neraspoređenih profita od strane podružnica se priznaje, ukoliko ne postoji razumna pretpostavka da se ti profiti neće raspodijeliti, odnosno da ta raspodjela neće uzročiti poreznu obvezu. Razlog za neiskaziva-nje može biti namjera i moć matične kompanije da zadrži te profite u podruž-nici za dugoročno ponovno ulaganje. Ako porezi nisu priznati s obzirom na neraspodijeljene profite, neki put dolazi do objavljivanja kumulativnog iznosa tih profita. 36. Za ulaganja u pridružene kompanije, koje su obračunate po metodi udjela, porezi koji bi se morali platiti na raspodjelu u korist ulagača na njegov udio u neraspodijeljenim profitima primaoca ulaganja, neki put se, kada je ulagač priznao profite, iskazuju. Iznimka se može učiniti kad postoji razumna pretpostavka da se ti profiti neće raspodijeliti, ili da ta raspodjela neće uzročiti poreznu obvezu. 37. Ako se porezi ne iskažu u cijelosti, neki put se objavljuje kumulativni iznos onoga dijela neraspodijeljenih profita koji je namijenjen ulagaču, a na koji porezi nisu iskazani. Prezentiranje financijskog izvještaja 38. Rashod za porez razdoblja treba uključiti pri utvrđivanju neto-dobiti poduzeća. 39. Porez na dobit koji se odnosi na neku stavku kojom se tereti ili priznaje dionička glavnica treba obračunati na isti način kao što je obračunata stavka na koju se taj porez odnosi, a visinu iznosa obračunatog poreza treba objaviti. 40. Pri utvrđivanju neto-dobiti poduzeća, obično se porezi na dobit obračunavaju kao rashodi za porez. Međutim, u nekim slučajevima, u kojima se učinak transakcije tereti ili odobrava izravno u korist dioničke glavnice, s tim povezani porezni učinak transakcije obračunava se i objavljuje na isti način tako da se porezi mogu izravno primijeniti na stavku na koju se odnose. 41. Rashod za poreze koji se odnosi na računovodstvenu dobit od redovne aktivnosti poduzeća obično se u izvještaju o dobiti prezentira kao odvojena stavka. Porez koji se može pripisati izvanrednoj stavci uključuje se u tu stavku, jer se izravno na nju odnosi. Ovaj iznos poreza se objavljuje. 42. Salda odgođenih poreza treba prikazati u bilanci poduzeća odvojeno od dioničke glavnice. 43. Salda odgođenih poreza nisu dio dioničke glavnice i obično se u bilanci prezentiraju kao posebne stavke. Dugovna i potražna salda koja predstavljaju odgođene poreze mogu se prebiti. 44. U slučajevima kada se pravi razlika između tekućih i dugoročnih sredstava i veza u financijskim izvještajima, neto-tekući dio i dugoročni dio salda odgođenih poreza ponekad se prezentiraju odvojeno kako bi se tekuće i dugoročne stavke mogle razlikovati na odgovarajući način. 45. Prije plaćeni porezi na dobit za koje se treba izvršiti povrat na temelju oporezivanog gubitka u skladu s točkom 22., prikazuju se u bilanci kao potraživanje, odvojen od salda odgođenih poreza. 46. Prijenos koristi koje proizlaze iz primjene oporezivanog gubitka u skladu s točkom 24. razlikuje se od ostalih salda odgođenih poreza. Iznosi tako prenesenih koristi mogu se objaviti odvojeno u bilanci. 47. Na odnos između rashoda za porez i računovodstvene dobiti mogu djelovati činioci kao što su stalne razlike i domicilne porezne stope za poslove koji se vode u inozemstvu. U skladu s time, objašnjenja koja se na to odnose ponekad se daju u finacijskim izvještajima. Objavljivanja 48. Sljedeće stavke treba objaviti kada je riječ o porezu na gubitke: (
84. a)iznos uštede poreza koji je uključen u neto-dobit razdoblja u kojem je gubitak nastao prema mjerilima iz točaka 25. i 26; (
85. b)iznos uštede poreza koji je uključen u neto-dobit tekućeg razdoblja, kao ušteda realizirana na temelju prijenosa poreza na gubitak koji nije bio obračunan za godinu u kojoj je gubitak nastao, i (
86. c)iznos i preostali raspoloživi porez na gubitke za koje odnosni porezni učinci nisu uključeni u neto-dobit bilo kojeg razdoblja. 49. Sljedeće stavke treba objaviti odvojeno: (
87. a)rashode za poreze koji se odnose na dobit iz redovnih aktivnosti poduzeća, (
88. b)rashode za porez koji se odnose na izvanredne stavke, temeljne pogreške i promjene računovodstvenih politika - vidjeti: Međunarodni računovodstveni standard 8: Neto dobit ili gubotak razdoblja, temeljne pogreške i promjene računovodstvenih politika, (
89. c)porezne učinke, ako ih ima, a koji se odnose na revalorizirana sredstva do iznosa većeg od nabavne cijene ili ranije revalorizirane vrijednosti, i (
90. d)objašnjenja odnosa između rashoda za porez i računovodstvene dobiti ako takvo objašnjenje nije dano poreznim stopama koje vrijede u zemlji poduzeća koje izvješćuje. Porezi na nepredviđene događaje 50. Sa svim nepredviđenim događajima koje se odnose na te poreze na dobit, a koji nisu navedni u ovom Standardu treba postupati u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 10: Nepredviđeni događaji i događaji nastali nakon datuma bilance. Prijelazne odredbe 51. Kada se rashodi za porez na teret određenog razdoblja prvi put prezentira u financijskim izvještajima po računovodstvenoj metodi poreznog učinka, poduzeće koje je prije primjenjivalo metodu porezne obveze treba: (
91. a)ispraviti svoje finacijske izvještaje u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 8, Neto dobit ili gubitak razdoblja, temeljne pogreške i promjene ra čunovodstvenih politika, kako bi se iskazao saldo ili salda akumuliranih poreznih odgoda, ili (
92. b)objaviti sve neevidentirane iznose odgođenih poreza u razdoblju u kojemu je promjena obavljena i u narednim razdobljima koji su akumulirani prije usvajanja računovodstvene osnove poreznog učinka. Onaj dio rashoda za porez koji je predstavljao odbitnu stavku pri iskazivanju dobiti treba biti jednak iznosu koji bi se pojavio da se metoda računovodstva poreznog učinka primjenjivala otpočetka. U slučaju kada se usvoji (b), sve ispravke storna vremenskih razlika koje nastaju, treba iskazati na teret (u korist) zadržanih zarada ili s njima postupati u izvještaju o dobiti kao s izvanrednom stavkom. Datum stupanja na snagu 52. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja koja počinju 1. siječnja 1981. ili poslije toga. Međunarodni računovodstveni standard 13 (preoblikovan 1994.) Prezentiranje tekućih sredstava i tekućih obveza Ovaj preoblikovani Međunarodni računovodstveni standard zamjenjuje Standard koji je izvorno odobrilo Vijeće lipnja 1979. Ovaj se Standard predočuje u promijenjenom obliku za Međunarodne računovodstvene stanarde od 1991. i kasnije. U odnosu na izvorni tekst nema bitnih promjena. Stanovita je terminologija promijenjena da se uskladi sadašnje djelovanje KMRS i svi su pojmovi usklađeni. Kazalo Tablica usklađenosti Djelokrug Točke 1 - 3 Alternativna shvaćanja tekućih sredstava i tekućih obveza 4 - 6 Ograničenja tekućih sredstava i obveza: razlikovanje za netekuća sredstva i obveze 7 - 12 Tekuća sredstva 13 -14 Tekuće obveze 15 -18 Prezentiranje u financijskim izvještajima 19 -21 Datum stupanja na snagu 22 Tablica usklađenosti Točke u prethodnom Točke u preoblikovanom Standardu Standardu 1 1/2 2/3 3 4 4 5 5 6 6 7 poništena 8 poništena 9 14 10 poništena 11 17 12 poništena 13 poništena 14 poništena 15 9 16 10 17 11 18 12 19 7 20 8 21 13 22 15 23 16 24 18 25 20 26 21 27 19 28 22 Standardi su pisani masnim slovima Prezentiranje tekućih sredstava i tekućih obveza Standarde, koji su tiskani masnim kurzivom, treba čitati u kontekstu osnovnog materijala i uputa za primjenu u ovom Standardu, te u kontekstu Predgovora Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međunarodni računovodstveni standardi ne primjenjuju se na beznačajne stavke (vidjeti točku 12. Predgovora) Djelokrug 1. Ovaj se Standard treba primjeniti u prezentiranju tekućih sredstava i tekućih obveza u financijskim izvještajima. 2. Ovaj se Standard ne bavi s osnovom vrednovanja tekućih sredstava i etkućih obveza. 3. Utvrđivanje tekućih sredstava i tekućih obveza obično se smatralo korisnom informacijom koja pomaže korisnicima financijskih izvještaja u analiziranju financijskog položaja poduzeća. Višak tekućih sredstava nad tekućim obvezama često se naziva i "neto tekuća imovina" ili "obrtni (radni), kapital". Alternativni pogledi na tekuća sredstva i tekuće obveze 4. Neki smatraju da je podjela sredstava i obveza na "tekuće" i "netekuće" namijenjena utvrđivanju približnog stanja likvidnosti nekog poduzeća, to jest njegove sposobnosti izvršavanja svakodnevnih aktivnosti bez financijskih teškoća. Drugi smatraju da ta podjela omogućuje utvrđivanje onih sredstava i obveza poduzeća koja su u stalnom opticaju. 5. Svrhe ovakve podjele u određenoj se mjeri međusobno isključuju. To je zbog toga što, mjereći stupanj likvidnosti, kriterij za podjelu sredstava i obveza na tekuće i netekuće ovisi o tome da li će pojedine stavke biti realizirane ili likvidirane u skoroj budućnosti. Međutim, kriterij za utvrđivanje sredstava i obveza u opticaju ovisi o tome da li se one podmiruju ili nastaju pri realizaciji prihoda tijekom normalnog obrtnog ciklusa1 nekog poduzeća. Primjerice građevinski radovi koji su u tijeku bili bi po prvom kriteriju uglavnom isključeni, dok bi po drugom kriteriju bili uključeni u tekuća sredstva. 6. Takva različita razmišljanja opredijelila su mnoge zemlje da se stavke uključuju u tekuća sredstva na temelju toga da li se očekuje da budu realizirane u roku jedne godine ili tijekom normalnoga obrtnog ciklusa poduzeća, s obzirom na to koje je razdoblje duže; stavke se uključuju u tekuće obveze ako su plative na zahtjev vjerovnika ili ako se očekuje da budu likvidirane u roku jedne godine. Čak i ako se taj pristup primjenjuje kao opće načelo, postoje slučajevi kad se pojedine stavke uključuju ili isključuju prema različitim kriterijima. Prema tome, klasifikacija stavaka na tekuće i netekuće temelji se u praksi uglavnom više na običaju nego na nekon konceptu. Ograničenja tekućih sredstava i obveza: razlikovanje za netekuća sredstva i obveze 7. Svako poduzeće treba odlučiti hoče li u svojim financijskim izvještajima prikazati tekuća sredstva i tekuće obveze kao posebne podjele. Točke 13. - 21. ovog Standarda primjenjuju se kada se pravi razlika između tekućih i netekućih sredstava i obveza. 8. Ako se u financijskim izvještajima nekog poduzeća ne pravi razlika između tekućih i netekućih sredstava i obveza, međusume sredstava i obveza ne trebaju se navoditi, jer bi to moglo značiti da takva razlika postoji. 9. Obično se smatra da podjela sredstava i obveza na tekuće i netekuće omogućuje određivanje jednog relativno likvidnog dijela ukupnog kapitala nekog poduzeća, za udovljavanje obvezama u normalnom obrtnom ciklusu poduzeća. Međutim, dokle god poduzeće posluje vremenski neograničeno ono mora, neprestrano zamijenjivati zalihe koje su realizirane novim zalihama kako bi moglo nastaviti svoje poslovanje. Tekuća sredstva mogu također obuhvaćati zalihe za koje se ne očekuje da će se realizirati u skoroj budućnosti. S druge strane, mnoga poduzeća financiraju svoje poslovanje bankovnim zajmovima koji su iskazani kao plativi na zahtjev, te se tako klasificiraju kao tekuće obveze. Taj zahtjev može ipak biti ponajprije jedan oblik zaštite zajmodavca, dok zajmoprimac i zajmodavac očekuju da će zajam ostati nenaplaćen dulje vrijeme. 10. Mnogi smatraju da višak tekućih sredstava nad tekućim obvezama zapravo ukazuje na financijsko blagostanje poduzeća, dok višak tekućih obveza nad tekućim sredstvima ukazuje na financijske probleme. Nije uputno stvarati takve zaključke a da se ne uzme u obzir priroda poslova poduzeća i pojedinačne komponente njegovih tekućih sredstava i obveza. 11. Podjela sredstava i obveza na tekuća i netekuća obično se ne smatra prikladnom u financijskim izvještajima poduzeća s neizvjesnim ili vrlo dugim poslovnim ciklusima. 12. Dakle, dok mnogi vjeruju da je određivanje tekućih sredstava i obveza koristan instrument u financijskim analizima, drugi vjeruju da ih ograničenja takve podjele čine beskorisnim, i da u mnogim slučajevima mogu i zavesti. Nametanje opće potrebe utvrđivanja tekućih sredstava i obveza u financijskim izvještajima moglo bi priječiti daljnje razmatranje ovih pitanja. Prema tome, svrha je ovog izlaganja da uskladi prakse u onih poduzeća koja su odlučila utvrđivati tekuća sredstva i obveze u svojim financijskim izvještajima. Tekuća sredstva 13. Unutar tekućih sredstava treba uključiti sljedeće stavke: (
93. a)Novac i salda na računima banaka raspoloživa za tekuće poslovanje. Novac i salda na računima banaka čija je upotreba u tekućem poslovanju podložna ograničenjima, trebala bi se uključiti u tekuća sredstva samo onda kad je trajanje ograničenja svedeno na razdoblje neke obveze koja je klasificirana kao tekuća obveza ili ako ograničenja istječu unutar jedne godine. (
94. b)Vrijednosne papire koji se ne namjeravaju zadržati i koji se mogu brzo i lako realizirati. (
95. c)Potraživanja za prodaju i druga potraživanja za koja se očekuje da će biti realizirana unutar jedne godine od datuma bilance. Robna potraživanja mogu se u cjelosti uključiti u tekuća sredstva, uz uvjet da se iznos za koji se ne očekuje da će se realizirati unutar jedne godine objavi. (
96. d)Zalihe (
97. e)Plaćanja unaprijed za kupnju tekućih sredstava. (
98. f)Iznosi plaćeni unaprijed za troškove za koje se očekuje da će biti iskorišteni unutar jedne godine od datuma bilance. 14. Zalihe se obično u cijelosti uključuju u tekuća sredstva, iako bi one mogle uključivati stavke za koje se ne očekuje da će biti realizirane u roku jedne godine ili unutar normalnog obrtnog ciklusa. Tekuće obveze 15. Unutar tekućih obveza treba uključiti obveze plative na zahtjev vjerovnika i one dijelove sljedećih obveza čija se likvidacija očekuje unutar jedne godine od datuma bilance: (
99. a)Bankovni i drugi zajmovi. Ako je zajam otplativ u skladu s planom otplate usuglašenim s vjerovnikom, zajam se može klasificirati u skladu s time, bez obzira na pravo vjerovnika da zahtijeva plaćanje u bilo koje vrijeme. (
100. b)Tekući dio dugoročnih obveza, osim ako su isključene odredbama točke 16. (
101. c)Obveze za nabavu i obračunani iskazani rashodi. (
102. d)Rezerviranjea za porezne obveze (vidi Međunarodni računovodstveni standard 12, Računovodstvo poreza na dobit). (
103. e)Obveze za dividende. (
104. f)Odgođeni prihodi i predujmovi kupaca (
105. g)Iskazani nepredviđeni događaji (vidi Međunarodni računovodstveni standard 10, Nepredviđeni događaji i događaji nastali nakon datuma bilance). 16. Tekući dio dugoročne obveze može se isključiti iz tekućih obveza ako poduzeće namjerava refinancirati obvezu na dugoročnoj osnovi pa postoji prihvatljiva garancija da će biti za to sposobno. Dokazivanje te sposobnosti zahtijevalo bi sljedeće: (
106. a)izdavanje dionica ili dugoročnih oblikacija nakon datuma bilance, ili (
107. b)neraskidiv financijski ugovor koji ne istječe unutar jedne godine od datuma bilance, te za kojeg je zajmodavac ili ulagač financijski sposoban. 17. Dio dugoročne obveze, plative unutar jedne godine, katkad se klasificira kao netekuća, ako su sredstva na datum bilance, iz kojih se podmiruje, isključena iz tekućih sredstava. 18. Ako poduzeće isključuje neku obvezu iz tekuće klasifikacije u skladu s točkom 16., iznos obveze i rokovi refinanciranja trebaju se objaviti. Prezentiranje u financijskim izvještajima 19. Ukupni iznos tekućih sredstava i ukupni iznos tekućih obveza treba objaviti u financijskim izvještajima. 20. Iznos kojim je u financijskim izvještajima iskazano tekuće sredstvo ili tekuća obveza ne bi se smio umanjiti odbijanjem neke druge tekuće obveze ili tekućeg sredstva, osim ako postoji zakonsko pravo na prijeboj, a prijeboj predstavlja očekivanu naplatu sredstava ili namirenje obveze. 21. Plaćanje po fazama i predujmovi mogu se odbiti od odnosnih iznosa za građevinske radove koji su u tijeku, uz uvjet da se objave u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 11, Računovodstvo ugovora o izgradnji. Datum stupanja na snagu 22. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja koja počinju 1. siječnja 1981. ili poslije toga. Međunarodni računovodstveni standard 14 (preoblikovan 1994.) Izvješćivanje financijske informacije po segmentu Ovaj preoblikovani Međunarodni računovodstveni standard zamjenjuje Standard koji je izvorno odobrilo Vijeće ožujka 1981. Ovaj se Standard predočuje u promijenjenom obliku za Međunarodne računovodstvene stanarde od 1991. i kasnije. U odnosu na izvorni tekst nema bitnih promjena. Stanovita je terminologija promijenjena da se uskladi sadašnje djelovanje KMRS i svi su pojmovi usklađeni. Kazalo Tablica usklađenosti Cilj Djelokrug Točke 1 - 4 Definicije 5 Informacija o segmentu 6 - 8 Izvješćivanje segmenata 9 - 15 Izvješćena informacija 16 - 20 Rezultat segmenta 17 - 18 Sredstva segmenta 19 Cijene između segmenata 20 Usklađivanje 21 - 23 Promjene izvješćenih informacija 24 Prijelazne odredbe 25 Datum stupanja na snagu 26 Tablica usklađenosti Točke u prethodnom Točke u preoblikovanom Standardu Standardu 1 1 2 3 3 4 4 5 5 ispuštena 6 6 7 7 8 8 9 10 10 11 11 12 12 13 13 14 14 15 15 20 16 17 17 18 18 19 19 22,23 20 2 21 9 22 16 23 21 24 24 25 25 26 26 Standardi su pisani masnim slovima Izvješćivanje financijske informacije po segmentu Standarde, koji su tiskani masnim kurzivom, treba čitati u kontekstu osnovnog materijala i uputa za primjenu u ovom Standardu, te u kontekstu Predgovora Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međunarodni računovodstveni standardi ne primjenjuju se na beznačajne stavke (vidjeti točku 12. Predgovora) Cilj Cilj je prezentiranja financijske informacije po segmentu pružiti korisnicima financijskih izvještaja informaciju o relativnoj veličini, doprinosu u stvaranju dobiti, trendovima rasta različitih djelatnosti i različitih zemljopisnih područja u kojima dijelovi poduzeća posluju da im se omogući donositi informiranije prosudbe o poduzeću kao cjelini. Stop dobiti, mogućnosti rasta, budući razvoj i rizici ulaganja mogu se razlikovati između djelatnosti i zemljopisnih segmenata. Stoga, korisnici financijskih izvještaja treabju segmentnu informaciju da se ocijene perspektive i rizici dijelova poduzeća koji se mođda ne mogu dobiti iz skupnih podataka. Djelokrug 1. Ovaj se Standard treba primjeniti u izvješćivanju financijske informacije po segmentima poduzeća, a posebno različitim djelatnostima i različitim zemljopisnim područjima gdje poduzeće posluje. 2. Poduzeće čijim se vrijednosnim papirima javno trguje te drugi ekonomski značajni subjekti, uključujući podružnice, trebaju izvjestiti financijsku informaciju opisanu u ovom Standardu za segmente djelatnosti i za zemljopisne segmente, a koji su značajni za poduzeće. Kada se prezentiraju financijski izvještaji matične kompanije i konsolidirani financijski izvještaji, segmentna informacija treba se prezentirati samo na osnovi konsolidiranih financijskih izvještaja. 3. Za svrhe ovog Standarda drugi ekonomski značajni subjekti, uključujući podružnice jesu oni, kojih je razina prihoda, dobiti, sredstava ili zaposlenih značajna u zemljama u kojima se vode njihovi poslovi. 4. Ako financijski izvještaji podružnica prezentiraju segmentnu informaciju, na tom se stupnju traži informacija po segmentu. Definicije 5. U ovom se Standardu sljedeći izrazi koriste s određenim značenjem: Segmenti djelatnosti su sastavni dijelovi jednog poduzeća koji se mogu razlikovati od kojih je svaki uključen u dobavljanje različitog proizvoda ili usluge, ili različite grupe srodnih proizvoda ili usluga, ponajprije kupcima izvan poduzeća. Zemljopisni segmenti su sastavni dijelovi nekog poduzeća koji se mogu razlikovati vezani poslovanjem u pojedinim zemljama ili grupama zemalja u okviru određenih zemljopisnih područja, a koje može u posebnim okolnostima biti povoljno za poduzeće. Prihod segmenta je prihod koji se izravno odnosi na jedan određeni segment ili na odgovarajući dio prihoda koji se može opravdano pripisati nekom segmentu i koji proizlazi iz transakcija s osobama izvan poduzeća ili iz drugih segmenata istoga poduzeća. Rashod segmenta je rashod koji je izravno vezan uz jedan segment ili uz važan dio jednoga rashoda koji se opravdano može pripisati segmentima. Informacija o segmentu 6. Segmentne informacije ne bi trebale stvoriti utisak da se segmenti mogu smatrati neovisnim poslovnim subjektima ili da bi usporedbe između slično nazvanih segmenata različitih poduzeća trebale nužno vrijediti. 7. Izvješćivanje informacija po segmentima uključuje odluke koje se djelomično temelje na prosudbi. Takve odluke uključuju one o utvrđivanju segmenata i o rasporedu prihoda i rashoda na te segmente. Informacija o osnovi koja se primjenjivala za pripremanje segmentiranog izvješća olakšava korisniku razumijevanje podataka koji iz toga proizlaze. 8. Katkad se izražava zabrinutost da objavljivanje informacija o segmentima može oslabiti konkurentski položaj nekog poduzeća, jer su na taj način detaljne informacije dostupne konkurentima, kupcima, dobavljačima itd. Neki stoga drže da je opravdano dopustiti da se zadrže određene informacije, ako bi njihovo objavljivanje bilo štetno za poduzeće. Drugi pak vjeruju da to objavljivanje informacija više ne smeta za neko poduzeće s više dijelova od onih informacija koje se traže od poduzeća što se bavi samo jednom djelatnošću ili posluje na jednom zemljopisnom području, te da je odgovarajuća informacija često dostupna i iz drugih izvora. Osim toga, mnogi smatraju da analiza po segmentima cjelokupnih financijskih informacija neko poduzeća koje ima dijelove daje korisne podatke koji omogućuju korisnicima da bolje procijene prijašnju uspješnost poslovanja i buduće izglede poduzeća. Izvješćivanje o segmentima 9. Poduzeće treba opisati aktivnosti svakog izvještajnog segmenta djelatnosti i ukazati na sastav svakog navedenog zemljopisnog područja. 10. Segmenti djelatnosti i zemljopisni segmenti uobičajeno su temelj za prezentiranje informacija o poslovanju po segmentima. Poduzeće pruža informacije po oba osnova, ako su primjenljiva na njegovo poslovanje. 11. Informacije o segmentu djelatnosti obično se prezentiraju na temelju općeg grupiranja srodnih proizvoda i usluga, ili tipova kupaca. Podaci o zemljopisnim segmentima ponekad se prezentiraju na temelju lokacije poslovanja poduzeća, katkad na temelju tržišta, a katkad se temelje na obima. Domaće poslovanje nekog poduzeća uglavnom se smatra posebnim zemljopisnim segmentom. Neke zemlje zahtijevaju odvojeno iskazivanje izvoza u odnosu na domaće poslovanje. 12. Radi izvješćivanja, mogu se segmenti djelatnosti i zemljopisni segmenti odrediti na mnogo načina. Management poduzeća odgovoran je da utvrdi kako će se aktivnosti poduzeća grupirati za izvješćivanja po segmentima. U donošenju takvih odluka management svakako uzima u obzir mnoge čimbenike. Ti čimbenici mogu uključivati sličnosti i razlike u proizvodima i aktivnostima poduzeća; u profitabilnosti, riziku i porastu proizvodnje i aktivnosti; na područjima poslovanja tržišnim područjima, te relativnoj važnosti tih područja u okviru poduzeća kao cjeline. Postojanje posebnih propisanih uvjeta i obilježje specifičnih djelatnosti, primjerice u bankarstvu i osiguranju, može stvoriti dodatne čimbenike koje valja uzeti u obzir pri određivanju segmenata. 13. Organizacijska grupiranja, kao npr. dijelovi poduzeća, podružnice ili filijale, obično se provode prema potrebama managementa. Takva grupiranja uglavnom se podudaraju sa segmentima poduzeća, olakšavajući tako izvještavanje po segmentima. Tamo gdje nije takav slučaj, segmentarno izvještavanje može zahtijevati ponovnu klasifikaciju podataka. 14. Važno je razmotriti međusobne odnose aktivnosti poduzeća. Primjerice, utvrditi kao posebne segmente djelatnosti one dijelove aktivnosti nekog poduzeća koji čine cjelinu ili su međusobno značajno ovisni, može dovesti u zabludu. Ista razmišljanja nužno se ne primjenjuju pri određivanju zemljopisnih segmenata. 15. Neki smatraju da je uputno osigurati smjernice za orijentaciju pri utvrđivanju veličine segmenta prije nego što se izdvoje jer će se tako ograničiti segmente na prihvatljiv broj i izbjeći nejasnoće. Kriterij za utvrđivanje veličine nekog segmenta može biti 10% od konsolidiranog prihoda ili profita od poslovanja ili sveukupnih sredstava, iako takve kvantitativne smjernice nisu jedini čimbenici u određivanju segmenata. Izvješćena informacija 16. Za svaku izvještajnu djelatnost i zemljopisni segment treba objaviti sljedeće financijske informacije: (
108. a)prodaje ili druge poslovne prihode, razlikujući pritom prihod ostvaren od kupca izvan poduzeća i prihode ostvarene od drugih segmenata, (
109. b)rezultat segmenta, (
110. c)korištena sredstva segmenta, izražena u novčanim iznosima ili kao postoci konsolidiranih ukupnih iznosa, i (
111. d)osnovu na kojoj se određuje cijena između segmenata. Rezultat segmenta 17. Profitabilnost segmenta objavljuje se kao rezultat segmenta. Rezultat segmenta je razlika između prihoda i rashoda segmenta i uglavnom odražava poslovni profit, iako postoji mišljenje da su katkad prikladnije druge osnove za određivanje rezultata segmenta. Naplaćene i plaćene kamate obično nisu uključene u rezultat segmenta, osim ako djelatnost segmenta nije pretežito financijske prirode. Porezi na dobit, udjeli manjine i izvanredne stavke najčešće se ne uključuju u rezultat segmenta. 18. Ako se prihodi i rashodi ne mogu izravno pripisati jednom segmentu, ali postoji prihvatljiva osnova za njihovo raspoređivanje, tada se oni mogu na toj osnovi rasporediti. Međutim, u mnogim se poduzećima zajedničke stavke, kao npr. rashodi centralne administracije raspoređuju na pojedine segmente, jer se ti rashodi dijele na takav način da svaka podjela među segmente ne bi imala svrhe. Sredstva segmenta 19. Objavljivanje sredstava segmenta ukazuje na sredstva namijenjena stvaranju poslovnih rezultata segmenta. Ta sredstva obuhvaćaju sva matarijalna i nematerijalna sredstva koja se mogu identificirati s određenim segmentom. Sredstva koja koriste dva segmenta ili više mogu se razvrstati između ili unutar tih segmenata, ako postoji prihvatljiva osnova za takvo raspoređivanje. Obveze se uglavnom ne raspoređuju segmentima, i to ili zato što se smatra da se odnose na poduzeće kao cjelinu, ili zato što se smatra da one više utječu na porast financijskog rezultata nego na porast poslovnog rezultata. Određivanje cijena između segmenata 20. Prihodi od prodaje između segmenata i drugi prihodi od poslovanja između segmenata ne mogu se uvijek odrediti prema vanjskoj cijeni. Stoga je korisno da se iskazuju iznosi takvih prihoda i da se tumače određivanja cijena između segmenata (kao npr. "fer tržišna vrijednost", "trošak" ili "tržišna cijena umanjena za popust"). Usklađivanje 21. Poduzeće treba u financijskim izvještajima pružiti usklađivanja i objaviti odnos između prikupljenih informacija pojedinačnih segmenata i skupne informacije. 22. Odnos između zbrojne informacije pojedinih segmenata i agregatne informacije u financijskim izvještajima jasno se pruža usklađivanjem. 23. Također bi moglo biti korisno objaviti druge inforamcije, primjerice iznos dobiti svakog pojedinog segmenta od ulaganja koje se obračunava metodom udjela, udjelima manjine ili izvanrednim stavkama. Amortizacija dugotrajne imovine, otpisi, amortizacija nematerijalne imovine, istraživanje i razvoj te kapitalni izdaci u određenom razdoblju ponekad se objavljuju za svaki pojedini segment. Ponekad se za svaki segment objavljuju i nefinancijske informacije primjerice broj zaposlenih. Promjene u izvješćenoj informaciji 24. Promjene u određivanju segmenata i promjene u računovodstvenoj praksi, što se iskazuje u informaciji o segmentima, a koje imaju značajan utjecaj na informacije o segmentima, trebaju se objaviti. To objavljivanje treba uključiti opis prirode promjene, objašnjenje uzroka promjene te gdje je to moguće utvrditi i učinak promjene. Prijelazne odredbe 25. Nije potrebno prezentirati komparativne podatke u prvom razdoblju u kojem je ovaj Standard uveden, ako ta imformacija nije odmah dostupna. Datum stupanja na snagu 26. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblja koja počinju 1. siječnja 1983. ili nakon toga. Međutim, radi jedinstvene primjene u pojedinoj zemlji, za podružnice čijim se vrijednosnim papirima javno ne trguje, ovaj Standard stupa na snagu kada svi ekonomski značajni domaći subjekti u dotičnoj zemlji prihvate u praksi sve značajne zahtjeve iznesene ovim Standardom. Međunarodni računovodstveni standard 15 (preoblikovan 1994.) Informacija koja pokazuje učinke mijenjanja cijena Ovaj preoblikovani Međunarodni računovodstveni standard zamjenjuje Standard koji je izvorno odobrilo Vijeće lipnja 1981. Ovaj se Standard predočuje u promijenjenom obliku za Međunarodne računovodstvene stanarde od 1991. i kasnije. U odnosu na izvorni tekst nema bitnih promjena. Stanovita je terminologija promijenjena da se uskladi sadašnje djelovanje KMRS i svi su pojmovi usklađeni. Kazalo Tablica usklađenosti Stajalište Vijeća iz listopada 1989. Djelokrug Točke 1 - 5 Objašnjenje 6 - 7 Odgovori na mijenjanje cijena 8 - 18 Pristup opće kupovne moći 11 Pristup tekuće cijene 12 - 18 Sadašnji status 19 - 20 Minimalna objavljivanja 21 - 25 Druga objavljivanja 26 Datum stupanja na snagu 27 Tablica usklađenosti Točke u prethodnom Točke u preoblikovanom Standardu Standardu 1 1/25 2 2 3 3 4 4 5 5 6 6 7 7 8 9 9 10 10 11 11 12 12 13 13 14 14 15 15 16 16 17 17 18 18 19 19 20 20 poništena 21 poništena 22 26 23 8 24 21 25 22 26 23 27 24 28 27 Standardi su pisani masnim slovima Informacija koja pokazuje učinke mijenjanja cijena Stajalište Vijeća iz 1989. Na svojoj sjednici održanoj listopada 1989. Vijeće KMRS-a odobrio je da se sljedeći izvještaj doda uz Međunarodni računovodstveni standard 15: "Glede objavljivanja Informacije koja pokazuje učinke mijenjanja cijena koja je bila predviđena kada je MRS 15 bio izdat, nije postignut međunarodni konsenzus. Stoga, Vijeće KMRS-a je odlučilo da poduzeća ne trebaju objavljivati informaciju koju zahtijeva MRS 15 u svrhu udovoljavanja njihovih financijskih izvještaja Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međutim, Vijeće potiče poduzeća da prezentiraju takvu informaciju i preporučuje onima koji to čine da objave stavke koje zahtijeva MRS15". Standarde, koji su tiskani masnim kurzivom, treba čitati u kontekstu osnovnog materijala i uputa za primjenu u ovom Standardu, te u kontekstu Predgovora Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međunarodni računovodstveni standardi ne primjenjuju se na beznačajne stavke (vidjeti točku 12. Predgovora). Djelokrug 1. Ovaj se Standard treba primjeniti kod prikazivanja učinaka mijenjanja cijena pri mjerenjima koja se koriste u određivanju rezultata poslovanja poduzeća i njegova financijskog položaja. 2. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard zamjenjuje Međunarodni računovodstveni standard 6, Računovodstveni odgovori na mijenjanje cijena. 3. Ovaj Standard primjenjuju poduzeća čije su razine prihoda, dobiti, imovine ili zaposlenosti značajni u ekonomskom okruženju u kojem posluje. Kada su matična kompanija i konsolidirani financijski izvještaj prezentirani, informacija koja se ovim Standardom traži, treba biti prezentirana samo na osnovi konsolidirane informacije. 4. Informacija koja se ovim Standardom zahtijeva ne odnosi se na djelatnost podružnice u zemlji gdje je sjedište matice ako ju je matica prezentirala u konsolidiranom izvještaju na ovoj osnovi. Za podružnice čija je djelatnost u zemlji gdje nije sjedište matice, informacija koje se ovim Standardom zahtijeva potrebna je samo onda ako je prihvaćena praksa da poduzeća gospodarski značajna u zemlji prezentiraju sličnu inforamciju. 5. Prezentiranje informacije koja pokazuje učinke mijenjanja cijena potiču se drugi subjekti u interesu promaknuća boljeg informacijskog financijskog izvješćivanja. Objašnjenje 6. Cijene se s vremenom mijenjaju kao rezultat djelovanja različitih specifičnih ili općegospodarskih i društvenih snaga. Specifične snage, kao što su promjene ponude i potražnje i tehnološke promjene, mogu izazvati značajan rast ili pad pojedinih cijena, neovisno jedne o drugoj. Osim toga, opće snage mogu imati za posljedicu promjenu opće razine cijene i uslijed toga promjenu opće kupovne moći novca. 7. Financijski se izvještaji u većini zemalja sastavljaju na osnovi računovodstva troškova nabave bez obzira na bilo kakve promjene opće razine cijena ili promjena specifičnih cijena sredstava koja se posjeduju, osim nekretnina, postrojenja i opreme, koja se moraju revalorizirati, ili zaliha ili drugih tekućih sredstava koja se trebaju svesti na neto vrijednost koja se može realizirati. Svrha je informacije koja se ovim standardom zahtijeva ta da korisnici finan-cijskih izvještaja poduzeća postanu svjesni učinaka mijenjanja cijena na rezul-tate njihova poslovanja. Financijski izvještaji, međutim, bilo da se pripremaju metodom troškova nabave bilo metodom koja odražava učinke mijenjanja cijena, nemaju namjeru izravno prikazati vrijednost poduzeća kao cjeline. Odgovori na mijenjanje cijena 8. Poduzeća koja primjenjuju ovaj Standard trebaju prezentirati informaciju koja objavljuje stavke navedene u točkama 21. do 23., primjenjujući računovodstvenu metodu koja pokazuje učinke mijenjanja cijena. 9. Financijska informacija kojoj je namjera da odgovori na učinke mijenjanja cijena priprema se na više načina. Na jedan način financijska informacija se prikazuje u odnosu opće kupovne moći. Na drugi način prikazuje tekuću cijenu, umjesto troškova nabave, priznavajući promjene specifičnih cijena sredstava. Treći način kombinira karakteristike obiju ovih metoda. 10. U osnovi tih odgovora postoje dva osnovna pristupa u određivanju dobiti. Jedan priznaje dobit nakon što je održana opća kupovna moć dioničke glavnice u poduzeću. Drugi priznaje dobit nakon što se zadrži proizvodna sposobnost poduzeća, te može, a ne mora uključiti usklađivanje s općom razinom cijena. Pristup opće kupovne moći 11. Pristup opće kupovne moći sadrži izmjenu nekih ili svih stavki u financijskim izvještajima zbog promjena opće razine cijena. Prijedlozi ovog sadržaja ističu da izmjene opće kupovne moći mijenjaju jedinice obračuna, ali ne mijenjaju osnove mjerenja. Po ovom pristupu, dobit normalno odražava učinke, primjenjujući odgovarajući indeks promjene opće razine cijena, na amortizaciju, troškove prodaje i neto novčane stavke, te je dat nakon što se očuva opća kupovna moć dioničke glavnice u poduzeću. Pristup tekuće cijene 12. Pristup tekuće cijene nalazi se u nizu različitih metoda. Općenito, one primjenjuju trošak zamjene kao osnovno mjerilo. Međutim, ako je trošak zamjene viši i od neto-prodajne vrijednosti i od sadašnje vrijednosti, obično se kao osnovno mjerilo primjenjuje viša neto vrijednost koja se može realizirati i sadašnja vrijednost. 13. Trošak zamjene određenog sredstva redovito se izvodi iz troška tekuće nabave sličnoga sredstva, novoga ili upotrijebljenoga ili jednake proizvodne sposobnosti odnosno moguće proizvodne usluge. Neto prodajna vrijednost obično predstavlja tekuću neto prodajnu cijenu sredstava. Sadašnja vrijednost predočuje tekuću procjenu budućih neto-primitaka koji se pripisuju sredstvu, ali je ona na odgovarajući način umanjena. 14. Indeksi specifičnih cijena često se primjenjuju kao načini određivanja stavki tekućih cijena, posebice ako u zadnje vrijeme nije bilo promjena na tim stavkama, odnosno ako cjenovnici nisu raspoloživi ili njihova uporaba nije praktična. 15. Metode tekuće cijene obično zahtijevaju priznanje učinaka na amortizaciju i trošak prodaje pri promjeni cijena specifičnih za poduzeće. Većina takvih metoda također zahtijevaju primjenu neke vrste usklađivanja kojima je zajedničko opće priznanje interakcije između mijenjanja cijena i financiranja poduzeća. Kao što je objašnjeno u točkama 16. - 18., mišljenja se razlikuju o tome kakav oblik usklađivanja treba provesti. 16. Neke metode tekuće cijene zahtijevaju usklađivanje koje pokazuje učinke mijenjanja cijena na sve neto-novčane stavke, uključujući dugoročne obveze, koje, kada rastu cijene, vode gubitku zbog posjedovanja neto-novčanih sredstava ili dobitku zbog posjedovanja neto-novčanih obveza, i obrnuto. Druge metode ograničavaju ovo usklađivanje na novčana sredstva i obveze uključene u obrtni kapital poduzeća. Oba načina usklađivanja uvažavaju da su novčane stavke značajni elementi proizvodne sposobnosti poduzeća, a ne samo nenovčana sredstva. Uobičajena je značajka metode tekuće cijene, netom prije opisana, da se dobit priznaje nakon što se očuva proizvodna sposobnost poduzeća. 17. Drugo je gledište da je nepotrebno u izvještaju o dobiti priznati dodatni trošak zamjene sredstava u mjeri u kojoj su financirana posuđivanjem. Metode zasnovane na ovom gledištu utvrđuju dobit nakon što se očuva dio proizvodne sposobnosti poduzeća koji financiraju njegovi dioničari. To se može postići, na primjer, smanjivanjem ukupnog usklađivanja amortizacije, troška prodaje, i kada to metoda zahtijeva, novčanog obrtnog kapitala, u razmjeru financiranja posudbom prema ukupnoj financijskoj posudbi i glavnici. 18. Neke metode tekuće cijene primjenjuju indeks opće razine cijena na iznos dioničarevih interesa. To pokazuje u kojoj je veličini očuvana dionička glavnica u poduzeću prema općoj kupovnoj moći, kada je porast troška zamjene sredstava, nastao u tom razdoblju, niži od smanjenja kupovne moći dioničarevih interesa, u tijeku istog razdoblja. Ponekad je taj obračun samo zabilježen da omogući usporedbu između neto-sredstava u odnosu na opću kupovnu moć i neto-sredstva prema tekućim cijenama. Po drugim metodama, koje priznaju dobit nakon što se očuva opća kupovna moć dioničke glavnice u poduzeću, razlika između dva neto-iznosa sredstava tretirala se kao dobitak ili gubitak i pripisuje se dioničarima. Sadašnji status 19. Iako financijska informacija primjenom različitih metoda, katkada obuhvaća prikazivanje mijenjanja cijena, koje je neposredno opisano, bilo u osnovnim ili dopunskim financijskim izvještajima, još nema međunarodnoga konsenzusa o ovom pitanju. Stoga Komitet za međunarodne računovodstvene standarde vjeruje da je nužno i dalje istraživati prije nego što se prihvati zahtjev da poduzeća pripremaju osnovne financijske izvještaje primjenjujući cjelovit i jedinstven sustav prikazivanja mijenjanja cijena. Do tada će u rješenju toga pitanja biti korisno, ako poduzeća koja prezentiraju osnovne financijske izvještaje na osnovi troška nabave, također pruže dodatnu informaciju koja odražava učinke promjene cijena. 20. Postoje različiti prijedlozi o tome koje stavke treba uključiti u takve informacije, od onih koji uključuju nekoliko stavki u izvještaju o dobiti do širokih prikaza u izvještaju o dobiti i bilanci. Poželjno je stoga međunarodno utvrditi minimum stavki koje valja uključiti u informaciju. Minimalna objavljivanja 21. Stavke koje treba prezentirati jesu: (
112. a)iznos usklađivanja na ili usklađeni iznos amortizacije nekretnina, postrojenja i opreme; (
113. b)iznos usklađivanja na/ili usklađeni iznos troškova prodaje; (
114. c)usklađivanja vezana na monetarne stavke, učinci posuđivanja, ili glavnice, kada su takva usklađivanja bila uzeta u obzir pri određivanju dobiti prema usvojenoj računovodstvenoj metodi; i (
115. d)ukupan učinak na rezultate usklađivanja opisan pod (
116. a)i (
117. b)i, kada je primjereno, (
118. c)kao i bilo koja od stavki koja pokazuje učinke mijenjanja cijena što se izvješćuje prema usvojenoj računovodstvenoj metodi. 22. Ako je usvojena metoda tekuće cijene, trebaju biti prikazane tekuće cijene nekretnina, postrojenja, opreme i zaliha. 23. Poduzeća trebaju opisati usvojene metode kojima je izveden račun u informaciji, što se traži u točkama 21. i 22., uključujući prirodu bilo kojega od primjenjivanih indeksa. 24. Informacija koja se zahtijeva točkama 21. do 23 treba se osigurati na dopunskoj osnovi, izuzev ako je takva informacija prezentirana u osnovnim financijskim izvještajima. 25. U većini zemalja takva informacija dopunjuje osnovne financijske izvještaje i nije njihov dio. Ovaj se Standard ne primjenjuje na računovodstvene politike i politike izvješćivanja kojima se zahtijeva da ih poduzeće primjenjuje u pripremanju njegovih osnovnih financiskih izvještaja, ako su takvi financijski izvještaji prezentirani na osnovama koje pokazuju učinke mijenjana cijena. Druga objavljivanja 26. Poduzeća se potiču da osiguraju dodatna objavljivanja, a osobito se potiču na raspravu o važnosti informacija o okolnostima u kojima poduzeće posluje. Objavljivanje bilo kojih usklađivanja prema poreznim odredbama ili poreznim bilancama obično je korisno. Datum stupanja na snagu 27. Ovaj Međunarodni računovodstveni standard zamjenjuje Međunarodni računovodstveni standard 6, Računovodstveni odgovori na mijenjanje cijena, a stupa na snagu za financijske izvještaje koji obuhvaćaju razdoblje koja počinju 1. siječnja 1983. ili poslije toga. Međunarodni računovodstveni standard 17 (preoblikovan 1994.) Računovodstvo najmova Ovaj preoblikovani Međunarodni računovodstveni standard zamjenjuje Standard koji je izvorno odobrilo Vijeće ožujka 1982. Ovaj se Standard predočuje u promijenjenom obliku za Međunarodne računovodstvene stanarde od 1991. i kasnije. U odnosu na izvorni tekst nema bitnih promjena. Stanovita je terminologija promijenjena da se uskladi sadašnje djelovanje KMRS i svi su pojmovi usklađeni. Kazalo Tablica usklađenosti Djelokrug Točke 1 - 2 Definicije 3 - 4 Klasifikacija najmova 5 - 10 Zemljište i zgrade 9 - 10 Najmovi u financijskim izvještajima najmoprimaca 11 - 27 Financijski najmovi 11 - 18 Poslovni najmovi 19 - 20 Objavljivanje 21 - 27 Najmovi u financijskim izvještajima najmodavaca 28 - 55 Financijski najmovi 28 - 38 Financijski najmovi kod proizvođača ili posrednika ("dealera") 39 - 43 Poslovni najmovi 44 - 50 Objavljivanje 51 - 55 Prodaja i povratni ("leaseback") najam 56 - 62 Datum stupanja na snagu 63 Dodatak: Klasifikacija najma Računovodstovo financijskog najma kod najmoprimca Računovodstovo financijskog najma kod najmodavca Tablica usklađenosti Točke u prethodnom Točke u preoblikovanom Standardu Standardu 1 1/2 2 3 2 - fusnota 4 3 5 4 6 5 7 5 - fusnota 8 6 12 7 13 8 13 9 poništena 10 17 11 15 12 18 13 20 14 29 15 31 16 32 17 33 18 34 19 35 20 36 21 37 22 38 23 40 24 41 25 42 26 43 27 45 28 47 29 50 30 48 31 9 32 10 33 56 34 58 35 60 36 poništena 37 62 38 22 39 23 40 25 41 27 42 52 43 55 44 11 45 14 46 16 47 19 48 28 49 30 50 39 51 44 52 46 53 49 54 57 55 59 56 61 57 21 58 24 59 26 60 51 61 53 62 54 63 63 64 64 Standardi su pisani masnim slovima Računovodstvo najmova Standarde, koji su tiskani masnim kurzivom, treba čitati u kontekstu osnovnog materijala i uputa za primjenu u ovom Standardu, te u kontekstu Predgovora Međunarodnim računovodstvenim standardima. Međunarodni računovodstveni standardi ne primjenjuju se na beznačajne stavke (vidjeti točku 12. Predgovora). Djelokrug 1. Ovaj se Standard treba primjeniti u računovodstvu najmova. 2. Ovaj se Standard ne bavi sljedećim specifičnim vrstama najmova: (
119. a)sporazumi o najmu za istraživanje ili korištenje prirodnih bogatstava, kao što su nafta, plin, šume, metali, i druga mineralna prava. (
120. b)sporazumi o lincencijama za takve predmete kao što su filmovi, video snimke, igrokazi, rukopisi, patenti i autorska prava. Definicije 3. U ovom se Standardu koriste sljedeći izrazi s određenim značenjima: Najam je sporazum na temelju kojeg najmodavac prenosi na najmoprimca, kao zamjenu za najamninu, pravo na korištenje nekog sredstva za dogovoreno razdoblje. Financijski najam je najam kojim se većim dijelom prenose svi rizici i nagrade povezani s vlasništvom nad sredstvom. Vlasništvo se može, ali ne mora prenijeti. Poslovni najam je najam osim financijskog najma. Neopozivi najam je najam koji se može opozvati samo: (
121. a)u slučaju nekog nepredviđenog događaja, (
122. b)uz dopuštenje najmodavca, (
123. c)ako najmoprimac zaključi novi najam istog ili jednako vrijednog sredstva s istim najmodavcem ili (
124. d)nakon što je najmoprimac platio dodatni iznos, tako da je od početka prilično izvjesno da će se najam nastaviti. Početak najma je raniji od datuma potpisivanja sporazuma o najmu ili od datuma obveze stranaka da će se pridržavati glavnih odredbi najma. Trajanje najma je neopozivo razdoblje za koje je najmoprimac ugovorio da će unajmiti sredstvo zajedno s daljnjim rokom za koje najmoprimac ima mogućnost izbora nastaviti najam sredstva s ili bez dodatnog plaćanja, s time da je na početku najma prilično sigurno da će najmoprimac tu opciju iskoristiti. Minimalna plaćanja najma jesu plaćanja tijekom najma koja se od najmoprimca traže ili se mogu tražiti (isključujući troškove za usluge i poreze koje treba platiti najmodavac, a koje mu se moraju nadoknaditi) zajedno s: (
125. a)u slučaju najmoprimca, bilo koji iznosi za koje jamči on ili stranka povezana s njim; ili (
126. b)u slučaju najmodavca, bilo koji ostatak vrijednosti kojeg mu jamči najmoprimac ili stranka povezana s njim ili treća neovisna stranka financijski sposobna udovoljiti tom jamstvu. Međutim, ako najmoprimac ima opciju kupiti sredstvo po cijeni za koju se očekuje da će biti dosta manja od fer vrijednosti na datum kad se opcija kupnje može ostvariti i kada je na početku najma izvjesno da će se ostvariti, minimalna plaćanja najma sadrže minimalne najamnine koje se plaćaju tijekom roka najma i plaćanja potrebna za realizaciju ove opcije kupnje. Fer vrijednost je iznos za koji bi se sredstvo moglo razmijeniti između upućenog voljnog kupca i upućenog, voljnog prodavača u transakciji koja je pred pogodbom. Korisni vijek trajanja je (
127. a)razdoblje kroz koje se očekuje da će poduzeće koristiti sredstvo koje se amortizira ili (
128. b)broj proizvoda ili sličnih jedinica koje poduzeće očekuje dobiti od sredstva. Nezajamčeni ostatak vrijednosti je onaj dio ostatka vrijednosti iznajmljenog sredstva (procijenjenog na početku najma) čiju realizaciju najmodavac ne jamči ili čiju realizaciju jamči samo stranka povezana s najmodavcem. Bruto ulaganje u najam je ukupni iznos minimalnih plaćanja najma kod financijskog najma s gledišta najmodavca i bilo koji nezajamčeni ostatak vrijednosti koji se pripisuje najmodavcu. Nezarađeni financijski prihod je razlika između bruto ulaganja najmodavca u najam i njegove sadašnje vrijednosti. Neto ulaganja u najam je bruto ulaganje u najam umanjeno za nezarađeni financijski prihod. Neto novčana ulaganja je saldo priljeva i odljeva novca glede najma isključujući priljeve koji se odnose na osiguranje, održavanje i slične troškove koji mogu ponovo teretiti najmoprimca. Novčani odljevi uključuju plaćanja za nabavku sredstva, porezna plaćanja, kamatu i sudjelovanje u financiranju treće stranke. Priljevi uključuju primitke od najma, primitke od ostatka vrijednosti, subvencije, porezna umanjenja i druge porezne olakšice ili naplate koji proističu iz najma. Kamatna stopa sadržana u najmu je diskontna stopa koja izjednačava ukupnu sadašnju vrijednost: (
129. a)minimalnih plaćanja najma s gledišta najmodavca i (
130. b)nezajamčenog ostatka vrijednosti s fer vrijednošću iznajmljenog sredstva na početku najma umanjen za sve subvencije i porezna umanjenja koje prima najmodavac. Inkrementalna kamatna stopa na zaduživanje najmoprimca je kamatna stopa koju bi najmoprimac morao platiti za slični najam ili ako se to ne može odrediti, stopa koja bi ga na početku najma u sličnom roku i sa sličnom sigurnošću teretila za zaduživanje novcem potrebnom za kupnju sredstava. Nepredviđena najamnina je najamnina koja nije određena u fiksnom iznosu, već se temelji na činitelju koji se ne odnosi samo na protek vremena (tj. postotak od prodaje, iznos upotrebe, indeks cijena, tržišne kamatne stope). Klasifikacija najmova 4. Definicija najma obuhvača ugovore za najam sredstva koji sadrže odredbu po kojima se najmoprimcu pruža mogućnost stjecanja prava vlaništva nad sredstvom nakon putpunom ispunjenja dugovorenih uvjeta. U nekim se zamljama ti ugovori opisuju kao kupovine na otplatu. U nekim zemljama koriste se različita imena za sporazume koji imaju obilježja najma (primjerice, ugovor o najmu broda). 5. Klasifikacija najmova usvojena u ovom Standardu temelji se na tome u kojoj mjeri rizici i koristi svojstveni vlasništvu nad iznajmljenim sredstvom opterećuju najmodavca ili najmoprimca. Rizici uključuju mogućnost gubitka od neiskorištenosti kapaciteta ili tehnološke zastarjelosti i od kolebanja prihoda zbog promjene ekonomskih uvjeta. Koristi mogu predstavljati očekivanja unosnih poslova tokom ekonomskog vijeka trajanja sredstava i dobitke od povećane vrijednosti ili realizacije ostatka vrijednosti. 6. Budući da se transakcija između najmodavca i najmoprimca temelji na sporazumu o najmu koji važi za obje strane, primjerno je koristiti dosljedne definicije. Uobičajeno je da obje strane klasificiraju najamninu na isti način. Usprkos tomu primjena ovih definicija u ralzičitim okolnostima dviju strana može ponekad dovesti do toga da isti najam različito klasificiraju najmodavac i najmoprimac. 7. Je li najam financijski najam ili ne, ovisi više o biti transakcije nego o obliku sporazuma. Najam se klasificira kao financijski najam ako on prenosi uglavnom sve rizike i koristi svojstvene vlasništvu. Takav najam je obično neopoziv i jamči najmodavcu povrat njegovog izdatka kapitala uvećano za prihod od uloženih novčanih sredstava.2 Najam se klasificira kao poslovni najam ako se većim dijelom svi rizici i koristi svojstveni vlasništvu ne prenose. 8. Primjeri kada se najam može klasificirati kao financijski najam jesu: (
131. a)najmom se prenosi vlasništvo nad sredstvom na najmoprimca po završetku trajanja najma, (
132. b)najmoprimac ima mogućnost kupiti sredstvo po cijeni za koju se očekuje da će biti dosta manja od fer vrijednosti na datum kada mogućnost može iskoristiti i kada je, na početku najma, dosta sigurno da će se mogućnos ostvariti, (
133. c)trajanje najma odnosi se na veći dio korisnog vijeka trajanja sredstava. Pravo vlasništva se može, ali ne mora prenijeti, (
134. d)na početku je sadašnja vrijednost minimalnih plaćanja najma veća ili jednaka cjelokupnoj fer vrijednosti iznajmljenog sredstva, bez subvencija i poreznih umanjenja najmodavcu u to vrijeme. Pravo vlasništva se može, ali ne mora prenijeti. Zemljište i zgrade 9. Najmovi zemljišta i zgrada svrstavaju se kao poslovni ili financijski najmovi na isti način kao najmovi drugih sredstava. Međutim, za zemljište je karakteristično da ono obično ima neograničeni vijek korištenja i ako se ne očekuje da će na završetku trajanja najma, vlasništvo prijeći na najmoprimca, najmoprimac ne prihvaća gotovo sve rizike i koristi koji su svojstveni vlasništvu. Zbog toga se takav najam ispravno svrstava kao poslovni najam. Premija plaćena za unajmljeno zemljište predstavlja unaprijed plaćene troškove za najamninu koji se amortiziraju tokom trajanja najma. 10. Mnoge zgrade koje se iznajmljuju imaju korisni vijek trajanja za koji se očekuje da će dosta prijeći kraj najma. Povrh toga, dugoročni najmovi zgrada često sadrže odredbe po kojima se najamnine redovito povećavaju prema tržišnim stopama. Ako se ne očekuje da će se vlasništvo prenijeti ili ako se najamnine redovito usklađuju po tržišnim stopama, najmodavac zadržava znatan dio rizika i koristi koji su svojstveni vlasništvu i takvi najmovi se zbog toga normalno svrstavaju pod poslovne najmove. Najmovi u financijskim izvještajima najmoprimaca Financijski najmovi 11. Financijski najam treba se priznati u bilanci najmoprimca evidentiranjem sredstva i obveze po iznosima jednakim, na početku najma, fer vrijednosti iznajmljenog sredstva, bez subvencije i poreznih umanjenja naplativih od strane najmodavca ili, ako je vrijednost manja, po sadašnjoj vrijednosti minimalnih plaćanja najma. Kod izračunavanja sadašnje vrijednosti minimalnih plaćanja najma diskontna stopa je kamatna stopa sadržana u najmu ako se to može utvrditi; ako se ne može, koristi se povećana kamatna stopa kod zaduženja najmoprimca. 12. Transakcije i drugi događaji trebaju se obračunati i iskazati u skladu s njihovom suštinom i financijskom stvarnošću, a ne samo prema pravnom obliku. Dok pravni oblik sporazuma o najmu govori da najmoprimac ne može steći zakonsko pravo na iznajmljenom sredstvu, u slučaju financijskog najma, suština i financijska stvarnost su da najmoprimac stiče ekonomske koristi od korištenja unajmljenog sredstva tokom većeg dijela njegovog trajanja kao naknadu za prihvaćanje obveze da za to pravo plati iznos koji je otprilike jednak fer vrijednosti sredstava i financijskoj naknadi u svezi s tim. 13. Ako se takve najmovne transakcije ne odražavaju u bilanci najmoprimca ekonomski resursi i razina obveza poduzeća su podcjenjeni, i time iskrivljuju financijski pokazatelji. Zbog toga je primjereno da se financijski najam iskaže u bilanci najmoprimca i kao sredstvo i kao obveza za plaćanje budućih najamnina. Prava i obveze koje proizlaze iz financijskog najma iskazuju se na početku trajanja najma po fer vrijednosti iznajmljene imovine umanjene za subvencije i porezna umanjenja koja prima najmodavac ili, ako je manja po sadašnjoj vrijednosti minimalnih plaćanja najamnina. Na početku najma sredstvo i obveza za buduće najamnine unose se u bilancu po istim iznosima. 14. Najamnine se trebaju podjednako razdijeliti između financijskog troška i smanjenja nepodmirene obveze. Financijski trošak treba rasporediti na razdoblja za tijekom trajanja najma tako da dade istu periodičnu kamatnu stopu na preostali saldo obveze za svako razdoblje. Može se koristiti neki oblik aproksimacije vrijednosti. 15. Razlika između ukupnih minimalnih plaćanja najamnina za vrijeme trajanja najma i početka obveze predstavlja financijski trošak. Ovaj se trošak raspoređuje na razdoblja unutar trajanja najma tako da dade istu periodičnu kamatnu stopu na preostali ostatak obveze za vrijeme svakog razdoblja. U praksi ponekad se koristi neki oblik aproksimacije u cilju pojednostavljenja izračuna. 16. Financijski najam uzrokuje povećanje troškova amortizacije za sredstvo kao i za financijski trošak za svako obračunsko razdoblje. Politika amortizacije za iznajmljena sredstva treba biti u skladu s onom za amortizaciju sredstva koja su u vlasništvu, a terećena amortizacija se treba obračunati na osnovi izloženoj u Međunarodnom računovodstvenom standardu 4, Računovodstvo amortizacije. Ako ne postoji neka razumna stigurnost da će najmoprimac steći vlasništvo na završetku trajanja najma, sredstvo treba biti u cjelosti amortizirano u razdoblju kraćem od trajanja najma ili njegovog korisnog vijeka trajanja. 17. Amortizaicjski iznos iznajmljenog sredstva raspoređuje se sustavno na svako obračunsko razdoblje za očekivano vrijeme njegovog korištenja u skladu s politikom amortizacije koju najmoprimac usvaja za sredstva koja posjeduje a koja podliježu amortizaciji. Ako postoji razumna sigurnost da će najmoprimac steći vlasništvo do kraja trajanja najma, očekivano razdoblje korištenja je koristan vijek trajanja sredstva; u protivnom sredstvo se amortizira kroz kraće od razdoblja trajanja najma ili njegovog korisnog trajanja. 18. Financijski najam uzrokuje rashod za amortizaciju za sredstva i financijski trošak za svako obračunsko razdoblje. Zbroj ovih iznosa obično nije isti kao najamnina koja se plaća za to razdoblje i zbog toga nije primjereno za najamnine teretiti prihod. Prema tome, sredstva i obveze s tim u svezi vjerojatno će biti jednake u iznosu poslije početka najma. Poslovni najmovi 19. Kod poslovnog najma na teret prihoda treba iskazati rashod za najamninu za obračunsko razdoblje, priznat na sustavnoj osnovi, što je primjereno vremenski obrazac korisnikove koristi. 20. Za poslovne najmove izdatak za najamninu (osim troškova za usluge kao što su osiguranje i održavanje) priznaje se na sustavnom temelju koji je tipičan za vremenski uzorak korisnikovih koristi, čak i onda kada plaćanja nisu na tom temelju. Objavljivanje 21. Treba se objaviti iznos sredstava koja su predmet financijskih najmova na svaki datum bilance. Obveze u svezi s tim iznajmljenim sredstvima trebaju se prikazati odvojeno od drugih obveza, praveći razliku između tekućih i dugoročnih. 22. Primjereno je da se iznosi sredstava korištenih od strane najmoprimca koja su predmet financijskih najmova iskazuju odvojeno u financijskim izvještajima. Često je korisno ovo objavljivanje prezentirati za svaku glavnu skupinu sredstava. Ukupni iznos odnosnih obveza prikazuje se ili kao ukupni iznos minimalnih plaćanja najma, s tim da se budući financijski troškovi odbijaju odvojeno ili kao neto sadašnja vrijednost obveza, objavljujući u sažetom obliku kamatne stope korištene kao diskontne stope. Nije primjereno da se obveze za iznajmljena sredstva prikazuju u financijskim izvještajima kao odbitak od iznajmljenih sredstava. 23. Rashod za najamninu kod poslovnog najma katkada se objavljuje za svako razdoblje za koje se prezentira izvještaj o dobiti. S ovim se namjerava pokazati koliko je mjera ovisnosti poduzeća o iznajmljenim sredstvima prema onima koja su u njegovom vlasništvu. 24. Obveze za minimalna plaćanja najma kod financijskih i neopozivih poslovnih najmova s rokom dužim od jedne godine trebaju se objaviti u sažetom obliku u kojem se daju iznosi i razdoblja u kojima će plaćanja dospjeti. 25. Međunarodnim računovodstvenim standardom 5, Informacija koju treba objaviti u financijskim izvještajima, zahtijeva objavljivanje rokova otplate i kamatnih stopa za zajmove koji dospjevaju za više od godinu dana. Za financijske najmove možda bi bilo pogodnije objaviti u kratkom pregledu iznose za buduća plaćanja i razdoblja u kojima će dospjeti (na primjer, svaka od slijedećih pet godina i svako slijedeće razdoblje od pet godina). Slično, da bi se pokazale obveze poduzeća primjereno je objaviti u kratkom pregledu buduća plaćanja najamnine za poslovne najmove koji se ne mogu opozvati za više od jedne godine i razdoblje u kojima će dospijeti (na primjer, svaka od sljedećih pet godina i svako sljedeće razdoblje od pet godina). 26. Trebaju se objaviti značajna financijska ograničenja, mogućnosti za obnavljanje ili kupnje, nepredviđeni prihodi od najamnina i drugi nepredviđeni događaji koji proizlaze iz najmova. 27. Određena druga objavljivanja koja su važna za financijske i poslovne najmove mogu također biti prikladna. Primjeri za to su: (
135. a)priroda svih mogućnosti produžetka ugovora, mogućnosti kupnje ili indeksnih klauzula; (
136. b)financijska ograničenja nametnuta sporazumom o najmu, kao što su ograničenja za dodatno zaduživanje ili buduće unajmiljivanje; (
137. c)priroda bilo kojih nepredviđenih prihoda od najamnine kao što su one koje se temelje na korištenju ili prodaji (
138. d)priroda bilo koje nepredviđene obveze u odnosu na očekivane troškove na kraju trajanja najma. Najmovi u financijskim izvještajima najmoprimaca Financijski najmovi 28. Sredstvo koje se drži u financijskom najmu treba priznati u bilanci ne kao nekretninu, postrojenje i opremu nego kao potraživanje u iznosu jednakom neto ulaganju u najam. 29. Kod financijskog najma skoro sve rizike i koristi svojestvene vlasništvu najmodavac prenosi, i tako primljene najamnine, najmodavac smatra povratom glavnice i financijskim prihodom koji naplaćuje kao nagradu za svoja ulaganja i usluge. 30. Uz razborito razmatranje priznavanje financijskog prihoda treba se temeljiti na obrascu koji održava istu periodičnu stopu prihoda bilo nenaplaćenog neto ulaganja najmodavca bilo neto nenaplaćenog novčanog ulaganja koji se odnosi na financijski najam. Korištena metoda treba se primijenjivati dosljedno prema najmovima sličnog financijskog karaktera 31. Najmodavac nastoji rasporediti financijski prihod tijekom trajanja najma na sustavnoj i racionalnoj osnovi. Ovaj raspored prihoda obično se temelji na modelu koji odražava isti prihod razdoblja od neto ulaganja najmodavca nenaplaćenih u odnosu na financijski najam. Najamnine koje se odnose na obračunsko razdoblje, bez troškova za usluge, povezuju se s bruto ulaganjem u najam da bi se smanjili i glavnica i nezarađeni financijski prihod. 32. Raspoređujući prihod na sustavnoj osnovi najmodavac priznaje neizvjesnosti koje se odnose primjerice na mogućnost naplativosti najamnine ili buduće razine kamatnih stopa. Što je trajanje najma duže to su veći rizici, a iz razloga opreznosti možda bi trebalo izvršiti preinaku modela priznanja prihoda u kojima bi se odrazile nastale okolnosti. 33. Procijenjeni nezajamčeni ostaci vrijednosti korišteni kod izračunavanja bruto ulaganja najmodavca u najam redovno se prispituju. Ako je bilo stalnih smanjenja u procjeni nezajamčenog ostatka vrijednosti, raspored prihoda tokom trajanja najma ispravlja se i svako smanjenje već iskazanih iznosa odmah tereti prihod. 34. Početni izravni troškovi kao što su provizije i honorari za pravne usluge često nastaju kod najmodavca za vrijeme pregovaranja i pripremanja najma. Za financijske najmove ovi početni izravni troškovi nastaju da bi se ostvario financijski prihod i oni su odmah rashod ili se raspoređuju na teret ovog prihoda tijekom trajanja najma. Ovo drugo može se postići tako da nastali trošak tereti prihod i priznaje se kao prihod u istom razdoblju na ime nezarađenog financijskog prihoda u visini početnih izravnih troškova. 35. Kada se procijenjuje je li će predloženi uvjeti najma dati prihvatljivu dobit na traženo ulaganje