← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1037/1995; U-I-179/1996; U-I-639; U-I-839; U-I-948 od 25. rujna 1997.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1037/1995; U-I-179/1996; U-I-639; U-I-839; U-I-948 od

  1. rujna
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1037/1995; U-I-179/1996; U-I-639; U-I-839; U-I-948 od
  3. rujna
  4. NN 100/1997 (26.9.1997.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1037/1995; U-I-179/1996; U-I-639; U-I-839; U-I-948 od
  5. rujna
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić-Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, povodom zahtjeva Pučkog pravobranitelja Republike Hrvatske te prijedloga Srpskog demokratskog foruma, Veselina Pejnovića, zastupnika Zastupničkog doma Sabora, Građanskog odbora za ljudska prava i Građanskog odbora "Povratak kući", radi ocjene ustavnosti Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine", br. 74/95 i 7/96), na sjednici održanoj dana
  7. rujna
  8. godine, donio je slijedeću ODLUKU I. Ukidaju se odredbe - članka
  9. - članka
  10. stavka
  11. - članka
  12. stavka
  13. (u svezi s člankom
  14. stavkom
  15. i 2.) i stavka
  16. Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine", br. 73/95 i 7/96); II. Odbija se zahtjev Pučkog pravobranitelja Republike Hrvatske i ne prihvaćaju se prijedlozi za ocjenu ustavnosti Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom u cjelini, osim u odnosu na odredbe navedene u točki I. ove odluke. III. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama". Obrazloženje Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom (u daljnjem tekstu: Zakon) objavljen je u "Narodnim novinama", br. 73/95 i stupio je na snagu dana
  17. rujna
  18. Zakon o izmjeni Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine", br. 7/96) stupio je na snagu dana
  19. veljače
  20. godine. Temeljem članka
  21. stavka
  22. alineja
  23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91), Pučki pravobranitelj Republike Hrvatske podnio je zahtjev za ocjenu ustavnosti citiranog Zakona i to članaka
  24. do 17., a predlagatelji navedeni u uvodu ove odluke, temeljem članka
  25. stavka
  26. istog Zakona podnijeli su svaki zasebno prijedloge za ocjenu ustavnosti cjelovitog teksta Zakona. Obzirom da se radi o zahtjevu i prijedlozima za ocjenu ustavnosti istog Zakona, podneseni zahtjev i prijedlozi su spojeni radi zajedničkog raspravljanja i donošenja odluke. I Pučki pravobranitelj i predlagatelji smatraju da je gotovo cjelokupan tekst Zakona protivan ustavnim odredbama članaka 3.,
  27. stavak 1.,
  28. stavak
  29. i
  30. stavak
  31. Ustava, kao i članku
  32. Opće deklaracije o pravima čovjeka i građanina i članku
  33. Prvog protokola Europske konvencije o ljudskim pravima. Pučki pravobranitelj i Građanski odbor za ljudska prava ističu da je navedeni tekst zakona protivan i odredbama članka
  34. stavka
  35. i 2., članka
  36. i članka
  37. Ustava Republike Hrvatske. Obrazlažući zahtjev i prijedloge za ocjenu ustavnosti i Pučki pravobranitelj Republike Hrvatske i predlagatelji navode da navedeni Zakon predstavlja zahvaćanje u vlasnička prava protivno članku
  38. stavku
  39. Ustava, koji članak određuje da se vlasništvo može oduzeti i ograničiti samo u interesu Republike Hrvatske, ali i to samo uz naknadu tržišne vrijednosti. Navedenim Zakonom zahvaća se u vlasništvo protivno citiranoj odredbi Ustava. Takvo postupanje, po njihovim navodima, protivno je i članku
  40. stavku
  41. Ustava, koji jamči pravo vlasništva, a ujedno je i protivno članku
  42. Ustava, koji određuje vladavinu prava kao najvišu vrednotu ustavnog poretka Republike Hrvatske te članku
  43. Opće deklaracije o pravima čovjeka i građanina, koji određuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo posjedovati imovinu sama ili u zajednici s drugim osobama. U obrazloženju svog prijedloga pozivaju se i na članak
  44. Prvog protokola Europske konvencije o ljudskim pravima, koji propisuje da je svatko ovlašten na mirno uživanje svog vlasništva te da nitko neće biti lišen svog vlasništva, osim u javnom interesu i pod uvjetima određenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Smatraju da su navedene deklaracije, prema članku
  45. Ustava, sastavni dio ustavnog poretka Republike Hrvatske, a kako je navedeni Zakon protivan i tim odredbama, predložili su da Ustavni sud Republike Hrvatske u cijelosti ukine navedeni Zakon. U zahtjevu i prijedlozima posebno se ističu odredbe članaka 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., i
  46. osporenog Zakona, kojim odredbama je reguliran i rad Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine te smatraju da je načinom rada te Komisije povrijeđena ustavna odredba iz članka
  47. stavka
  48. Ustava, jer ne predviđa mogućnost da se rješenje o preuzimanju imovine u posjed dostavi i vlasniku zauzete imovine te na taj način ne omogućava pravo na žalbu. Predlagatelji su se, ujedno, pozvali na članak
  49. Ustavnog Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske i predložili da Ustavni sud Republike Hrvatske donese odluku o privremenom obustavljanju pojedinačnih akata ili radnji, koje se poduzimaju ili će se poduzeti na osnovi tog Zakona. Veselin Pejnović u svom prijedlogu traži ocjenu ustavnosti članka
  50. Zakona o izmjeni Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, a kojim člankom je izmijenjen članak
  51. Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, tako da sada članak
  52. glasi: "Pitanje vraćanja u posjed imovine u vlasništvu osoba iz članka
  53. ovog Zakona uredit će se sporazumom o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije. U slučaju vraćanja imovine u posjed i na korištenje, Komisija iz članka
  54. ovog Zakona ukinut će rješenje iz članka
  55. ovog Zakona. Protiv rješenja kojim je Komisija ukinula rješenje iz članka
  56. ovog Zakona vlasnik imovine, osoba kojoj je imovina dodijeljena u posjed i na korištenje i javni pravobranitelj mogu u roku od 8 dana podnijeti žalbu Ministarstvu pravosuđa. Osobi kojoj je, pravomoćnim rješenjem iz stavka
  57. ovog članka, prestalo pravo na posjed i korištenje imovine, ne može se oduzeti posjed dok joj se ne osigura posjed i korištenje druge odgovarajuće imovine." Veselin Pejnović smatra da je pravno nedopustivo vezati pravo raspolaganja i korištenje imovine građanima Republike Hrvatske, koji su napustili Republiku Hrvatsku, na trenutačno nepostojeći sporazum o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Srbije, a kako određuje članak
  58. stavak
  59. Zakona te da je to protivno odredbi članka
  60. Ustava. Povodom podnesenog zahtjeva, kao i podnesenih prijedloga za ocjenu ustavnosti Zakona, temeljem članka
  61. Poslovnika Ustavnog Suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94), Ustavni sud Republike Hrvatske zatražio je izjašnjenje od Sabora Republike Hrvatske i Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske. Sabor Republike Hrvatske je obavijestio Ustavni sud da je prijedloge dostavio Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav, a Ministarstvo pravosuđa da je zahtjev dostavilo Vladi Republike Hrvatske. Kako izjašnjenja na podnesene prijedloge nisu dostavljena, Sud je odlučio donijeti odluku o zahtjevu i prijedlozima ne čekajući zatražena izjašnjenja. Ocjenjujući zahtjev i prijedloge za ocjenu ustavnosti Zakona, Sud je utvrdio da je osnovan zahtjev za ukidanje odredaba Zakona citiranih u točki I. izreke ove odluke, dok je za ostale odredbe Zakona navedene u točki II. utvrdio da zahtjev, kao ni prijedlozi, nisu osnovani. U odlučivanju da li je Zakon u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, Ustavni sud Republike Hrvatske pošao je od ustavnih odredaba za koje se tvrdi da su povrijeđene Zakonom i od odredbe članka
  62. osporenog Zakona, koji određuje cilj Zakona i članka
  63. Zakona, koji određuje imovinu na koju se Zakon odnosi. Članak
  64. osporenog Zakona određuje: "Ovim Zakonom uređuje se privremeno preuzimanje, korištenje, upravljanje i nadzor nad imovinom fizičkih osoba određenih ovim zakonom u cilju njezine zaštite te osiguranje potraživanja vjerovnika nastalih u svezi tom imovinom." Članak
  65. Zakona glasi: "Danom stupanja na snagu ovog Zakona pod privremenu upravu Republike Hrvatske i na korištenje prema ovom Zakonu stavlja se imovina koja se nalazi na ranije okupiranom, a sada oslobođenom teritoriju Republike Hrvatske, koju su vlasnici napustili i osobno je ne koriste. Danom stupanja na snagu ovog Zakona pod privremenu upravu i na korištenje prema ovom Zakonu stavlja se imovina koja se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske, a koja je u vlasništvu osoba, koje su napustile Republiku Hrvatsku nakon
  66. kolovoza
  67. ili se nalaze na okupiranom području Republike Hrvatske i koji se nalaze na teritoriju Savezne Republike Jugoslavije (Srbije ili Crne Gore) ili na okupiranom teritoriju Republike Bosne i Hercegovine i od dana napuštanja tu imovinu osobno ne koriste. Danom stupanja na snagu ovog Zakona pod privremenu upravu Republike Hrvatske i na korištenje prema ovom Zakonu stavlja se imovina koja se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvu državljana Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) koji tu imovinu osobno ne koriste." Iz tako stiliziranih članaka
  68. i
  69. proizlazi da je prvenstveni cilj Zakona zaštititi imovinu, koja je privremeno napuštena jer je člankom
  70. isključivo zahvaćena imovina koju vlasnici ne koriste. Polazeći od ta dva članka; koji određuju cilj Zakona i imovinu koja je obuhvaćena tim Zakonom, nije osnovan prijedlog za ukidanje Zakona u cjelini. Nije utemeljena tvrdnja predlagatelja da je Zakon u cijelosti u suprotnosti s odredbama članaka
  71. i
  72. Ustava Republike Hrvatske. Ustav Republike Hrvatske u članku
  73. određuje nepovredivost vlasništva kao jednu od najviših vrednota ustavno-pravnog poretka, a člankom
  74. stavkom
  75. jamči se pravo vlasništva. Međutim, pravo vlasništva, kao i ostala prava i slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske, nije apsolutno. Prema članku
  76. Ustava, slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, a prema članku
  77. Ustava, Zakonom je moguće u interesu Republike ograničiti ili oduzeti vlasništvo uz naknadu tržišne vrijednosti (stavak 1.), a poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi (stavak 2.) Također, prema članku
  78. Protokola
  79. Europske konvencije, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Nitko ne smije biti lišen svoje imovine, osim ako to nije u javnom interesu i uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava (stavak 1.). Međutim, te odredbe ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnim da bi uredila uporabu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni (stavak 2.). Osporeni Zakon je donijet temeljem (i pozivom na) članak
  80. stavak
  81. Ustava Republike Hrvatske, koji, između ostalog, daje ovlaštenje Saboru Republike Hrvatske da zakonom iznimno ograniči vlasnička prava radi zaštite interesa Republike. Zakon je donesen
  82. rujna
  83. godine, nedugo nakon oslobađanja velikog dijela nekad okupiranog područja Republike Hrvatske, kada je najveći dio stanovništva napustio to područje ostavljajući za sobom najveći dio imovine koja je tako ostala i izložena oštećenjima, krađama i pljački te se pokazalo neophodnim zaštititi je. U tu svrhu je zakonom bilo nužno urediti privremeno (iznimno) preuzimanje, korištenje, upravljanje i nadzor nad imovinom koja je napuštena, odnosno, koju vlasnici ne koriste, a sve prvenstveno u cilju njene zaštite od prijeteće devastacije (članak
  84. i
  85. Zakona). Stoga, po ocjeni Ustavnog suda, svrha Zakona i njegov temeljni sadržaj izražen u člancima
  86. i 2., niti sa stajališta Ustava Republike Hrvatske, niti Europske konvencije, nisu upitni te je zahtjev i prijedloge za ukidanje cijelog Zakona Sud utvrdio neosnovanim. Ustavni sud je, međutim, polazeći od svog višekratno ponavljanog stajališta da se i zakonom mogu utvrditi samo takva ograničenja ustavnih sloboda i prava koja su primjerena (razmjerna) svrsi ograničenja (u ovom slučaju zaštiti interesa Republike kroz zaštitu imovine od devastacije) i koja ne dovode samo ustavno pravo u pitanje, pažljivo ispitao sve druge odredbe osporenog Zakona. U tom ispitivanju dvojbe su se pojavile u pogledu većeg broja odredaba Zakona, posebno u pogledu nedovoljne definiranosti pojma napuštena imovina (članak 2.), davanja imovine u posjed i na korištenje te zaštite prava vlasnika u tom postupku (članak 5.) te prava i ovlasti privremenih posjednika (članak 7.), a te dvojbe dobrim dijelom su proizišle i iz saznanja o slučajevima konkretne primjene tih odredaba, suprotno temeljnom sadržaju i svrsi Zakona. Ocjenjujući ustavnost spomenutih odredaba, Sud je morao voditi računa o stvarnim prilikama u vrijeme donošenja i primjene Zakona, posebno na područjima na kojima se Zakon u pretežnom dijelu i primjenjuje. S jedne strane radilo se o nemogućnosti države i lokalnih vlasti da svu tu imovinu zaštite putem upravnih i drugih tijela u redovitom pravnom postupku, a s druge strane o velikom broju beskućnika, uglavnom prognanika i izbjeglica, koje je trebalo zbrinuti. Vodeći računa o tim okolnostima, bez obzira na nezakonitost pojedinih postupaka i rješenja u praktičnoj primjeni, Sud je ocijenio da sve odredbe nisu nesuglasne s Ustavom, tj. da samo sadržaj određenih odredba izlazi iz okvira nužnih za zaštitu interesa Republike, sukladno članku
  87. stavku
  88. Ustava. Sud posebno smatra potrebnim naglasiti da prestankom tih okolnosti, tj. kada prestane potreba za posebnom zaštitom te imovine, i spomenute, ali i druge odredbe ovog Zakona (a koje se u ovom trenutku ne ocjenjuju neustavnim), mogu izići iz okvira ovlaštenja iz članka
  89. stavka
  90. Ustava i postati neustavnim, o čemu i zakonodavac treba voditi računa. Također, nije osnovan prijedlog za ocjenu ustavnosti članaka
  91. i
  92. stavka
  93. Zakona sa stajališta ustavnog prava na žalbu. Predlagatelj Srpski demokratski forum pogrešno smatra da su tim člancima povrijeđene ustavne odredbe koje jamče građanima pravo na žalbu, jer da se pravo na žalbu tim odredbama daje samo korisniku imovine i javnom pravobranitelju. U trenutku donošenja rješenja, po članku
  94. Zakona, radi se o napuštenoj imovini čiji je vlasnik u pravilu nepoznate adrese i zato se imovina i daje na privremeno korištenje. Međutim, žalba se ne isključuje, a u slučaju članka
  95. stavka
  96. i
  97. Zakona, izričito je propisano člankom
  98. stavkom
  99. da u slučaju iz članka
  100. stavka
  101. Zakona, pravo na žalbu ima vlasnik imovine, osoba kojoj je imovina dodijeljena na korištenje i javni pravobranitelj. Također je neosnovan i prijedlog za ocjenu ustavnosti članaka
  102. i
  103. osporenog Zakona. Članak
  104. predviđa da Ministarstvo obnove i razvitka usmjerava rad Komisija iz članka
  105. Zakona i daje prema potrebi naputke za provođenje Zakona. Članak
  106. obvezuje osobe, kojima je dodijeljena imovina na privremeno korištenje, na postupanje s dodijeljenom imovinom pažnjom dobrog gospodara te im se zabranjuje sklapanje pravnih poslova, koji proizlaze iz vlasničkih ovlaštenja. Prema tome, navedene odredbe su donesene isključivo u cilju zaštite imovine. Također, odredba članka
  107. osporenog Zakona ne izaziva sumnju u ustavnost jer štiti imovinu od nezakonitog korištenja. Međutim, za odredbe članka 8., članka
  108. stavka 2., članka
  109. stavka 1., ali samo u svezi s člankom
  110. stavkom
  111. i
  112. Zakona i članka
  113. stavka
  114. utvrđeno je da te odredbe izlaze iz okvira potrebnog za zaštitu te imovine te da su kao takve protivne ustavnim odredbama na koje ukazuju i Pučki pravobranitelj i predlagatelji. Navedeni članci glase: Članak
  115. "Za vrijeme dok se imovina nalazi pod upravom Republike Hrvatske, vlasnik ne može njome raspolagati (otuđiti, zamijeniti, dati u zakup, dati u najam, na privremeno besplatno ili naplatno korištenje, opteretiti hipotekom ili drugim teretom). Iznimno od odredbe iz stavka
  116. ovog članka, Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog ministra pravosuđa, izuzeti određenu imovinu od zabrane raspolaganja. Odredbe stavka
  117. i
  118. ovog članka ne odnose se na slučajeve kada imovinu pod upravom Republike Hrvatske, na temelju ugovora o zamjeni, stječu hrvatski državljani ili pripadnici hrvatskog naroda koji su bili prisiljeni napustiti "Saveznu Republiku Jugoslaviju" (Srbija i Crna Gora) ili okupirani teritorij Bosne i Hercegovine. Ugovor o zamjeni iz stavka
  119. ovog članka podnosi se na suglasnost Ministarstvu pravosuđa. Suglasnost pravosuđa zamjenjuje klauzulu ovjere potpisa i razreza poreza nadležnih tijela. Pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama ovog članka su ništavi." Članak
  120. stavak 2.: "Osoba koja na temelju ugovora o zamjeni iz članka
  121. stavka
  122. ovog Zakona stječe pravo vlasništva ne može steći posjed na imovinu koja je predmetom ugovora o zamjeni dok Komisija, osobi koja je u posjedu imovine, ne osigura drugu odgovarajuću imovinu." Članak
  123. stavak
  124. i 4.: stavak 1.: "Pitanje vraćanja u posjed i na korištenje imovine u vlasništvu osoba iz članka
  125. ovog Zakona uredit će se sporazumom o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije." stavak 4.: "Osobi kojoj je pravomoćnim rješenjem iz stavka
  126. ovog članka prestalo pravo na posjed i korištenje imovine, ne može se oduzeti posjed dok joj se ne osigura posjed i korištenje druge odgovarajuće imovine." Kao što je već naprijed navedeno, osporenim Zakonom i to člankom
  127. i
  128. obuhvaćena je imovina građana Republike Hrvatske i to uglavnom srpske nacionalnosti. Članak
  129. Ustava određuje da svi građani Republike Hrvatske imaju jednaka prava i slobode i da su svi pred zakonom jednaki. Članak
  130. Ustava određuje da svatko, tko se nalazi zakonito na teritoriju Republike, ima pravo slobodno kretati se i birati boravište te u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i vratiti se u domovinu. Ta prava prema stavku
  131. istog članka mogu se ograničiti samo zakonom u određenim slučajevima. Obzirom da članak
  132. stavak
  133. Ustava zajamčuje jednakost svih građana pred zakonom, to u sebi uključuje i pravo raspolaganja svojom imovinom za svakoga tko želi raspolagati i u mogućnosti je da raspolaže svojom imovinom. Zbog napuštanja teritorija Republike Hrvatske, bilo privremeno ili trajno, građanima Republike Hrvatske ne bi se moglo onemogućavati raspolaganje imovinom, kao što predviđa članak
  134. stavak
  135. (s izuzecima u stavku
  136. i
  137. istog članka). Članak
  138. Ustava određuje da je Zakonom moguće u interesu Republike ograničiti ili oduzeti vlasništvo, ali samo uz naknadu tržišne vrijednosti. Člankom
  139. stavkom
  140. i
  141. osporenog Zakona ograničava se pravo vlasništva, ali bez naknade. Odmah se postavlja pitanje da li članak
  142. stavak
  143. daje uporište za takvo ograničenje vlasništva, a koji stavak određuje: "Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti radi zaštite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okoliša ili zdravlja ljudi.". Ako se uzme u obzir cilj osporenog Zakona, određen člankom 1., nema uporišta za navedeno ograničavanje vlasničkih prava. Što se tiče zaštite vjerovničkih prava, ona se mogu zaštititi u svakom konkretnom slučaju primjenom postojećih propisa (redovnim pravnim sredstvima). Stoga je Sud odredbe članka
  144. stavaka
  145. i
  146. utvrdio neustavnim. S obzirom da je utvrđeno da su stavak
  147. i
  148. članka
  149. protuustavni i da ih treba ukinuti, postale su suvišne i odredbe stavka
  150. i
  151. tog članka pa je zbog toga Sud ukinuo čitav članak
  152. Članak
  153. stavak
  154. Ustava jamči pravo vlasništva, a pravo vlasništva uključuje, kao jedno od vlasničkih ovlaštenja, osim prava raspolaganja i pravo posjedovanja stvari. Članak
  155. stavak
  156. i članak
  157. stavak 4., koji određuju da se osobi, kojoj prestaje pravo na posjed i korištenje privremeno zauzete imovine zbog vraćanja vlasniku, ne može oduzeti posjed te imovine dok joj Komisija ne osigura drugi smještaj, također su u suprotnosti sa člankom
  158. stavak
  159. U citiranim odredbama nema roka do kojeg korisnik imovine treba predati vlasniku posjed imovine pa te odredbe mogu, bez obzira na formalnu predaju imovine, onemogućavati vlasnika da ostvari svoje vlasničko ovlaštenje posjedovanja stvari. Članak
  160. stavak
  161. osporenog Zakona određuje da će se pitanje vraćanja u posjed i na korištenje imovine u vlasništvo osoba iz članka
  162. Zakona urediti sporazumom o normalizaciji odnosa između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije. Takovo stajalište je prihvatljivo za osobe iz stavka
  163. članka
  164. Zakona (vlasništvo državljana Srbije i Crne Gore, koje se nalazi u Hrvatskoj, a isti je ne koriste), međutim, kad se radi o imovini osoba iz stavka
  165. i
  166. članka
  167. osporenog Zakona (građani Republike Hrvatske, koji su napustili privremeno ili trajno teritorij Republike Hrvatske) te je takva odredba u protivnosti s člankom
  168. stavkom
  169. i člankom
  170. Ustava jer stavlja određenu grupu građana u neravnopravan položaj prema ostalim građanima koji mogu u svako doba napustiti teritorij Republike Hrvatske, a bez ikakvih posljedica za svoju imovinu. Zbog naprijed iznesenog, a polazeći od temeljnog načela iz članka
  171. Ustava koji određuje vladavinu prava kao temeljnu odrednicu pravnog sistema Republike Hrvatske, odredbe navedene u točki I. ove odluke u protivnosti su s člankom
  172. stavak 2., člankom 32., člankom
  173. stavak
  174. i člankom
  175. stavak
  176. Ustava te je Ustavni sud Republike Hrvatske u skladu s člankom
  177. stavkom
  178. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske te odredbe ukinuo. Što se tiče prijedloga Srpskog demokratskog foruma za donošenje rješenja o privremenoj obustavi svih radnji i izvršenja, koje se poduzimaju na osnovi osporenog Zakona, takav prijedlog nije dopušten jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka
  179. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (nema pojedinačnog akta). Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
  180. stavka
  181. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91). Broj: U-I-1037/1995 U-I-179/1996 U-I-639/1997 U-I-839/1997 U-I-948/1997 Zagreb,
  182. rujna
  183. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 100/1997-1571 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 100/1997 Broj dokumenta u izdanju: 1571 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 26.9.
  184. ELI: /eli/sluzbeni/1997/100/1571 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  185. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.