← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1020/1994 od 18. veljače 1998.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1020/1994 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1020/1994 od
  3. veljače
  4. NN 32/1998 (10.3.1998.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1020/1994 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, u povodu ustavne tužbe N. V. iz M., Š. 14, na sjednici održanoj dana
  7. veljače
  8. godine, donio je ODLUKU
  9. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju: - presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-7423/1993-4 od
  10. srpnja
  11. godine, - rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralna služba u Z., klasa 140-16/93-01/ŽRO-34464, urbroj 341-99-03/1-93-215 od
  12. travnja
  13. godine i - rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u P., klasa 140-12-92-01-PRO-7827, urbroj 341-05/2-92-971-92 od
  14. veljače
  15. godine.
  16. Predmet se vraća Republičkom fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske na ponovni postupak.
  17. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama". Obrazloženje Ustavna tužba je podnijeta u svezi sa sudskom odlukom i upravnim aktima navedenim u izreci. Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske je u upravnom sporu odbijena tužba tužiteljice N. V. protiv označenog drugostupanjskog rješenja, kojim je odbijena žalba imenovane protiv prvostupanjskog rješenja od
  18. veljače
  19. godine. Označenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev N. V. za priznanje prava na produženo osiguranje za vrijeme privremene nezaposlenosti, jer da se nije u roku 30 dana po prestanku radnog odnosa prijavila nadležnom zavodu za zapošljavanje. Podnositeljica ustavne tužbe smatra da su osporenim aktima povrijeđene ustavne odredbe o jednakosti i socijalnoj pravdi iz članka
  20. Ustava, te njena socijalna prava zajamčena u člancima
  21. stavak
  22. te
  23. stavak
  24. Ustava Republike Hrvatske. Ustavna tužba je osnovana. Prema navodima ustavne tužbe, osporenih akata te isprava spisa Upravnog suda Republike Hrvatske i Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, predmet rješavanja u upravnom postupku bio je zahtjev podnositeljice ustavne tužbe za priznanje prava na produženo mirovinsko i invalidsko osiguranje. U članku
  25. stavak
  26. Ustava utvrđeno je da se pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje zakonom i kolektivnim ugovorom, dok je u članku
  27. stavak
  28. Ustava utvrđeno da se slabim, nemoćnim i drugim zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad nezbrinutim građanima osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba. Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja obvezno se osiguravaju radnicima u radnom odnosu u organizacijama i kod poslodavca - članak
  29. stavak
  30. t.
  31. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 26/83 - 20/97). Prema odredbama članka
  32. tog Zakona, te članka
  33. Zakona o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja ("Narodne novine", broj 53/91), produženo osiguranje je vrijeme provedeno u osiguranju nakon prestanka obveznog osiguranja, za koje osiguranik sam plaća doprinos. Pravo na produženo osiguranje stječe se u slučajevima, pod uvjetima i na način propisan odredbama članaka
  34. do
  35. Statuta Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske ("Narodne novine", broj 31/83 - 23/95). Prema članku
  36. stavak
  37. t.
  38. navedenog Statuta, osiguranik može osigurati produženo osiguranje za vrijeme privremene nezaposlenosti, ako je za to vrijeme uredno prijavljen nadležnom tijelu zavoda za zapošljavanje, najviše do 2 godine za pojedini slučaj prekida osiguranja. Prema članku
  39. stavak
  40. t.
  41. istog Statuta, produženo osiguranje može se osigurati za vrijeme privremene nezaposlenosti ako se privremeno nezaposleni osiguranik nakon prestanka obveznog osiguranja na području Republike Hrvatske prijavio u roku od 30 dana nadležnom tijelu zavoda za zapošljavanje, bez obzira na to prima li novčanu naknadu za vrijeme privremene nezaposlenosti. Upravni sud Republike Hrvatske osporenom presudom odbio je tužbu podnositeljice ustavne tužbe i potvrdio zakonitost pobijanog upravnog akta donijetog u drugom stupnju ocijenivši da njime nije povrijeđen zakon na štetu podnositeljice jer je tuženo tijelo njen zahtjev odbilo zbog neispunjavanja pretpostavki iz članka
  42. stavak
  43. t.
  44. navedenog Statuta. Pri tom je taj sud zauzeo stajalište da radna knjižica kao javna isprava predstavlja jedini vjerodostojan dokaz o prestanku radnog odnosa i obveznog osiguranja podnositeljice ustavne tužbe, te da se rješenje JAT-a B. od
  45. veljače
  46. o prestanku radnog odnosa podnositeljice s
  47. studenim
  48. ne može neposredno priznati u Republici Hrvatskoj kao dokaz nakon dana
  49. listopada
  50. godine od kada je Republika Hrvatska raskinula državno pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama bivše SFRJ. Nakon provedenog postupka, Ustavni sud je utvrdio da su podnositeljici ustavne tužbe kako označenom presudom Upravnog suda, tako i osporenim upravnim aktima povrijeđena ustavna načela i prava navedena u ustavnoj tužbi. Prema navedenim statutarnim odredbama, pravo na produženo osiguranje ima privremeno nezaposleni osiguranik koji se nakon prestanka obveznog osiguranja na području Republike Hrvatske prijavi u roku od 30 dana nadležnom tijelu zavoda za zapošljavanje i plaća propisane doprinose za to osiguranje. Donoseći pobijana rješenja upravna tijela u slučaju podnositeljice ustavne tužbe nisu postupala u skladu s navedenim Statutom jer su rok za podnošenje prijave radi ostvarivanja prava na produženo osiguranje određivala od prestanka radnog odnosa podnositeljice, a ne kako je to izrijekom propisano od prestanka obveznog osiguranja. Stoga je protivno propisima postupio i Upravni sud kada je potvrdio zakonitost takvih utvrđenja upravnih tijela pogrešno pri tom ustvrdivši da radna knjižica kao javna isprava predstavlja jedini vjerodostojan dokaz o prestanku kako radnog odnosa tako i obveznog osiguranja. Radni odnos prestaje u slučajevima i na način utvrđen propisima iz područja radnog prava, a obvezno osiguranje nastaje i prestaje suglasno propisima iz područja mirovinskog i invalidskog osiguranja. Upis prestanka radnog odnosa u radnu knjižicu nema značenje prestanka i obveznog osiguranja. Suglasno navedenom, Ustavni sud je na temelju članka
  51. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 13/91), u svezi s člankom
  52. i člankom
  53. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 29/94), donio odluku kao u izreci (t.
  54. i 2.) Odluka o objavi (t.
  55. izreke) temelji se na članku
  56. stavka
  57. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-1020/1994 Zagreb,
  58. veljače
  59. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 32/1998-411 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 32/1998 Broj dokumenta u izdanju: 411 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 10.3.
  60. ELI: /eli/sluzbeni/1998/32/411 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  61. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.