← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1238/1997 od 25. veljače 1998.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1238/1997 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1238/1997 od
  3. veljače
  4. NN 43/1998 (27.3.1998.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1238/1997 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dopredsjednik Suda Mladen Žuvela te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović i Ivan Marijan Severinac, odlučujući povodom ustavne tužbe I. L. iz D., na sjednici održanoj
  7. veljače
  8. godine, donio je slijedeću ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukida presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-978/1997-2 od
  9. lipnja
  10. godine. II. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje. III. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama". Obrazloženje Dopuštenom i pravodobnom ustavnom tužbom podnositelj je pokrenuo ustavnosudski postupak u svezi s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-978/1997-2 od
  11. lipnja
  12. godine. Tijekom provedenog parničnog postupka koji je prethodio donošenju osporavane presude, Općinski sud u D. svojom presudom, broj: P-1086/1993-6 od
  13. siječnja
  14. godine, odbio je tužbeni zahtjev kojim bi tužena Ekonomska i trgovačka škola u D. bila u obvezi isplatiti tužitelju - podnositelju ustavne tužbe - iznos od 40.717 HRD, uz pripadajuću zakonsku kamatu propisanu člankom
  15. stavkom
  16. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) računanu od
  17. studenoga
  18. godine pa sve do isplate, te naknaditi parnični trošak. Navedeni iznos podnositelj je zahtijevao na ime isplate naknade plaće za jedan radni dan u listopadu
  19. godine kojeg nije proveo na radnom mjestu, jer smatra da mu je tužena nezakonito priznala za slučaj smrti njegove bake, kao člana uže obitelji, plaćeni dopust u trajanju od tri

(3)dana, umjesto plaćenog dopusta u trajanju od četiri
(4)dana, koliko je u svezi predmetnog događaja izostao s posla. Pravo na isplatu naknade plaće, prema mišljenju podnositelja, proizlazilo je iz odredbe članka
  1. stavka
  2. tada važećeg Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 25/92 i 26/93), odredbe članka
  3. alineje
  4. Općeg kolektivnog ugovora za javne djelatnosti i javna poduzeća ("Narodne novine", broj 66/92), te odredbe članka
  5. Pravilnika o radnim odnosima, disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti tužene. Tužbeni zahtjev podnositelja prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan na temelju utvrđenja kako se prema odredbama Zakona o radnim odnosima, krvni srodnik po pravoj ushodnoj liniji - baka zaposlenika - ne može smatrati članom njegove uže obitelji. Županijski sud u D. svojom presudom, broj Gž-597/1996 od
  6. siječnja
  7. godine, odlučujući povodom žalbe podnositelja, potvrdio je zakonitost prvostupanjske presude, kako s obzirom na važeće odredbe materijalnog prava u trenutku podnošenja tužbe sudu, tako i s obzirom na odredbe Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95), koji je tijekom parničnog postupka stupio na snagu. Protiv drugostupanjske presude ponositelj je izjavio reviziju. U reviziji podnositelj navodi kako je drugostupanjski sud trebao, glede sporne činjenice je li se baka kao krvni srodnik u pravoj ushodnoj liniji može smatrati članom uže obitelji zaposlenika, a temeljem odredbe članka
  8. Zakona o radu, primijeniti odredbu članka
  9. stavka
  10. tog Zakona, kao za njega povoljnijeg propisa. Nadalje, podnositelj je predlagao uslijed ostvarenja revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, osporavane sudske presude preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporavanom presudom Vrhovni sud Republike Hrvatske, temeljem članka
  11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92), odbio je reviziju podnositelja kao neosnovanu. Ovakovu presudu Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je cijeneći kako se ni po odredbama članka
  12. stavka
  13. Zakona o radu, baka ne može smatrati članom uže obitelji zaposlenika, već da tu spadaju zaposlenikov bračni suprug, njegova djeca i roditelji. U ustavnoj tužbi podnijetoj u svezi presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, podnositelj ponavlja razloge iznesene u reviziji. Osporavanom presudom, prema mišljenju podnositelja, a uslijed pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda parničnog postupka, povrijeđeno je ustavno pravo iz članka
  14. stavka
  15. Ustava, prema kojem svaki zaposlenik ima prava na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. Također, podnositelj upućuje i na postojanje povreda ustavnog načela vladavine prava sadržanog u članku
  16. Ustava, kao i načela ustavnosti i zakonitosti u radu sudova sadržanog u članku
  17. stavku
  18. Ustava. Ustavna tužba je osnovana. Zakon o radu (nastavno: Zakon), koji je stupio na snagu
  19. lipnja
  20. godine, u stavku
  21. članka
  22. sadrži odredbu prema kojoj će se postupci ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika, započeti prije početka njegove primjene, dovršiti po odredbama tog Zakona, ako je njime predmetno pravo uređeno za zaposlenika na povoljniji način. U članku
  23. uređujući pitanje prava zaposlenika na naknadu plaće (plaćeni dopust), Zakon određuje da tijekom kalendarske godine zaposlenik ima pravo na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće do ukupno najviše sedam radnih dana za važne osobne potrebe, a osobito u svezi sa sklapanjem braka, porodom supruge, težom bolesti ili smrću člana uže obitelji. Prema navedenoj odredbi, članovima uže obitelji smatraju se suprug zaposlenika, njegovi srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi supruzi, braća i sestre, pastorčad i posvojenici, djeca bez roditelja uzeta na uzdržavanje, očuh i maćeha, posvojitelj i osoba koju je zaposlenik dužan po zakonu uzdržavati, te osoba koja sa zaposlenikom živi u vanbračnoj zajednici. Za razliku od odredbe članka
  24. Zakona o radnim odnosima koja nije izričito utvrdila osobe koje se smatraju užom obitelji zaposlenika, čime je dana mogućnost sudovima da na temelju analogije formiraju sudsku praksu, zakonodavac je u članku
  25. stavku
  26. Zakona o radu taksativno odredio krug osoba koje se mogu smatrati užom obitelji. Na temelju navedene odredbe Zakona, razvidno je kako zakonodavac nije imao intenciju restriktivno tumačiti pojam članova uže obitelji zaposlenika. Također, evidentno je da je opisani krug osoba puno širi od kruga osoba koji su se prema sudskoj praksi, a na temelju odredaba Zakona o radnim odnosima, smatrali članovima uže obitelji. Iz odredbe članka
  27. stavka
  28. Zakona o radu proizlazi da su članovi uže obitelji zaposlenika, među ostalima, i srodnici po krvi u pravoj liniji. Krvnim srodstvom naziva se odnos između osoba koje potječu jedna od druge ili potječu od zajedničkog pretka. Krvnim srodnicima u pravoj liniji (linea recta) smatraju se po ushodnoj liniji preci (ascedenti - roditelji, bake i djedovi, pradjedovi i prabake itd.) i po nishodnoj liniji potomci (descedenti - djeca, unučad, praunučad itd.). Uređujući pravo zaposlenika na plaćeni dopust u slučaju smrti krvnih srodnika po pravoj liniji, zakonodavac to pravo nije uvjetovao određenim stupnjem krvnog srodstva sa preminulom osobom, što čini odredbe Zakona o radu u konkretnom slučaju povoljnijima za zaposlenika. Izostankom izričitog ograničavanja prava na plaćeni dopust od strane zakonodavca, a glede stupnja krvnog srodstva s preminulom osobom, odredbu članka
  29. stavka
  30. Zakona o radu treba tumačiti na način da se ona odnosi na sve krvne srodnike u pravoj liniji. Tumačenje odredaba Zakona o radu Vrhovnog suda Republike Hrvatske dano u osporavanoj presudi glede sadržaja pojma člana uže obitelji zaposlenika, preusko je i samim time pogrešno. Primjena pravne norme kojom se utvrđuje neko pravo zaposlenika, na način da se njenim tumačenjem uvode veće restrikcije za subjekta nego što je to propisao zakonodavac, neprihvatljiva je sa stajališta pravne sigurnosti i vladavine prava. Predmetnim tumačenjem sadržaja materijalnog prava u konkretnom slučaju, Vrhovni sud Republike Hrvatske povrijedio je zakon na štetu podnositelja. Povredom zakona na štetu podnositelja, povrijeđeno je ustavno načelo vladavine prava sadržano u članku
  31. Ustava, kao i jamstvo ustavnosti i zakonitosti u radu sudova sadržano u članku
  32. stavku
  33. Ustava. Također, iz povrede Zakona uslijed koje je izostalo ostvarenje prava na isplatu naknade plaće za slučaj smrti člana uže obitelji, proizlazi i povreda ustavnog prava iz članka
  34. stavka
  35. Ustava, prema kojem svaki zaposlenik ima prava na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. Slijedom iznijetoga, a utvrdivši postojanje povrede ustavnog prava iz članka
  36. stavka
  37. Ustava, kao i postojanje povrede ustavnih načela sadržanih u članku
  38. i članku
  39. stavku
  40. Ustava, odlučeno je kao u izreci. Ova odluka temelji se na odredbama članka
  41. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91), u svezi s člankom
  42. i člankom
  43. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94). Objava ove odluke temelji se na odredbama članka
  44. stavka
  45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-1238/1997 Zagreb,
  46. veljače
  47. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Dopredsjednik Mladen Žuvela, v. r. Odluka, NN 43/1998-523 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 43/1998 Broj dokumenta u izdanju: 523 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 27.3.
  48. ELI: /eli/sluzbeni/1998/43/523 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  49. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.