Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-82/1998 od 20. svibnja 1998.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-82/1998 od

1. svibnja
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-82/1998 od
3. svibnja
4. NN 78/1998 (3.6.1998.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-82/1998 od
5. svibnja
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jurica Malčić, dopredsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu Pave Deanovića, na sjednici održanoj dana
7. svibnja
8. godine, donio je sljedeće RJEŠENJE I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske, članka
9. stavka 1., članka
10. stavka
11. i članka
12. stavka
13. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", broj 69/97), ni prijedlog za ocjenu ustavnosti toga Zakona u cijelosti. II. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama". Obrazloženje Pavo Deanović iz Milne, podnio je prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", broj 69/97), posebno odredaba članka
14. stavka 1., članka
15. stavka
16. i članka
17. stavka
18. tog Zakona. Predlagatelj navodi da odredba članka
19. stavka
20. osporenog Zakona određuje da se taj Zakon u cjelini primjenjuje i djeluje povratno, što da je suprotno odredbi članka
21. stavka
22. Ustava Republike Hrvatske. Smatra da je zatečene predmete trebalo rješavati prema dotadašnjem Zakonu za vrijeme čijeg je važenja nastala porezna obveza i za čije je neprijavljivanje bila određena odgovarajuća sankcija, pa da je novi Zakon i nepravedan u smislu članka
23. Ustava te općenito ugrožava pravnu sigurnost i vladavinu prava kao najviše vrednote iz članka
24. Ustava. Ukazuje i na članak
25. istog Zakona, prema kojem je novi porezni obveznik stjecatelj nekretnine, što da je mnogo širi pojam od dotadašnjeg pojma kupca nekretnine, kao i da je porezni obveznik kupac, a ne opravdano i pravedno prodavatelj, što također djeluje povratno, dakle da povratno djeluje cijeli Zakon, a ne samo njegove pojedine odredbe kako omogućuje odredba članka
26. stavka
27. Ustava. Time da se mijenja i porezni obveznik u zatečenim stvarima i mijenjaju obveznopravni ugovori u kojima je kao porezni obveznik bio označen prodavatelj koji nije ispunio svoju ranije nastalu i dospjelu obvezu i utajio je porez. Smatra da je to u neskladu i s odredbom članka
28. stavka
29. Ustava, jer stjecatelj još nije zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine, pa u smislu članka
30. stavka
31. Ustava vlasništvo još uvijek obvezuje prodavatelja i na plaćanje poreza, i jer je on primio cijenu i protuvrijednost otuđene nekretnine. Umjesto toga opterećuje se kupac koji je morao isplatiti kupljenu nekretninu često i iz pozajmljenih sredstava s nepodnošljivim kreditnim i drugim posudbenim uvjetima, kamatama i tome slično, čime su često umanjene njegove gospodarske mogućnosti za doprinošenje općem dobru i podmirenju javnih troškova iz članka
32. Ustava, što nije ni socijalna pravda iz članka
33. ni pravedno u smislu članka
34. stavka
35. Ustava, dakle nije ni socijalno, ni humano, pa čak ni uopće moralno opravdano, a promjena poreznog obveznika na teret kupca protivna je i načelu jednakosti i pravednosti iz članka
36. stavka
37. Ustava. Ističe da kupac ne može postati porezni obveznik u trenutku prometa nekretnina, jer će vlasništvo steći, tek upisom u zemljišnu knjigu, a prema članku
38. Zakona porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora odnosno drugog pravnog posla kojim se stječe nekretnina, pa se ne radi o vlasništvu koje bi ga obvezivalo u smislu članka
39. ni članka
40. Ustava, jer u trenutku sklapanja ugovora kupac još nema vlasničkih i gospodarskih mogućnosti u skladu s kojima bi bio dužan sudjelovati u podmirenju javnih potreba i troškova, zbog čega je i nadalje ovu obvezu trebalo zadržati na prodavatelju nekretnine. Smatra da nije u skladu s člankom
41. i
42. Ustava da se prometom nekretnina smatra svako stjecanje vlasništva nekretnina, posebno kad se radi o deklaratornoj odluci kojom se postojeće stanje samo utvrđuje, a isto tako i po ishođenju sudskim putem tabularne isprave, diobe već postojećeg vlasništva i slično, kao posljedica nesređenog zemljišnoknjižnog stanja i neusklađenog katastarskog i faktičnog stanja. Takvo stanje da je često nastajalo kada se promet nekretnina odvijao samo faktičnim činima, pa se takav raniji promet nekretnina ne može smatrati i oporezivati kao današnje svako stjecanje vlasništva nekretnina. Predlaže ukinuti neustavne odredbe osporenog Zakona. Prijedlog nije osnovan. Prema odredbi članka
43. st.
44. Zakona o porezu na promet nekretnina, predmet oporezivanja je promet nekretnina, a prometom nekretnina, u smislu tog Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj. U svezi navedene odredbe, predlagatelj vjerojatno smatra da bi njezinom primjenom moglo doći do oporezivanja ranijeg prometa nekretnina koji u vrijeme tog prometa nije bio podložan porezu. No, u drugoj rečenici članka
45. stavka
46. Zakona o porezu na promet nekretnina, propisano je da se porez na promet nekretnina ne plaća ako je u trenutku sklapanja ugovora o prijenosu nekretnina takav promet bio oslobođen plaćanja poreza. Stajalište je Suda da se ta odredba odnosi na svaki, a ne samo ugovorni prijenos nekretnina, pa ako je ranije taj prijenos bio oslobođen plaćanja poreza, neće se ni po sada važećem Zakonu za taj prijenos nekretnina plaćati porez bez obzira na eventualne deklaratorne odluke koje će biti donesene nakon obavljenog prijenosa nekretnina. Zbog toga ta odredba nije u nesuglasju s odredbama članka
47. i članka
48. Ustava Republike Hrvatske. Prema odredbi članka
49. stavka
50. Zakona o porezu na promet nekretnina, obveznik poreza na promet nekretnina je stjecatelj nekretnine. Sud ocjenjuje da određivanje stjecatelja nekretnine kao poreznog obveznika nije suprotno načelima jednakosti i pravednosti iz članka
51. stavka
52. Ustava, posebno ne iz razloga što bi po tim načelima porezni obveznik trebao biti prodavatelj (ili druga osoba od koje se stječe nekretnina). Naime, svi stjecatelji nekretnina su kao porezni obveznici u jednakom položaju, i stjecanjem nekretnine, primjerice kupoprodajom, njihova se gospodarska situacija nije izmijenila na lošije, jer umjesto svojih novčanih sredstava stječu ekvivalentnu nekretninu. Svakako se ne radi o povredi načela pravednosti kad porez na promet nekretnina stjecatelj nekretnine plaća u slučaju, primjerice, darovanja ili nasljeđivanja. Prema odredbi članka
53. stavak
54. Zakona o porezu na promet nekretnina, u predmetima razreza poreza na promet nekretnina u kojima je porezna obveza nastala prije stupanja na snagu tog Zakona, a nastanak porezne obveze nije prijavljen do dana stupanja na snagu tog Zakona, porez na promet nekretnina utvrdit će se po tome Zakonu. Porez na promet nekretnina se ne plaća, ako je u trenutku sklapanja ugovora o prijenosu nekretnina takav promet bio oslobođen plaćanja poreza. Odredba ovoga članka uređuju prijelazne situacije u kojima nije prijavljena ranije nastala porezna obveza. Radi se dakle, o tzv. nesvršenim činima povodom određenih pravnih poslova, u kojim slučajevima se ne može smatrati da bi se drukčijim uređivanjem poreznih obveza povodom tih pravnih poslova povratno djelovalo na prava sudionika tih pravnih poslova. Pravo je zakonodavca da pri novom uređivanju određenih odnosa i situacija, u skladu sa svojom zakonodavnom politikom utvrdi na koji će se način riješiti situacije u tijeku. Stoga on ovisno o svojoj procjeni može propisati da će se takve situacije dalje rješavati po novom propisu, ili pak po starom propisu za vrijeme čijeg važenja je pravni posao sklopljen (ali nije za vrijeme važenja tog propisa u potpunosti dovršen), pri čemu zakonodavac mora poštivati i odredbu članka
55. stavka
56. Ustava. Stoga Sud ocjenjuje da se u primjeni odredbe članka
57. stavka
58. Zakona o porezu na promet nekretnina, ne radi o njezinom povratnom djelovanju, već upravo i samo o drukčijem uređivanju porezne obveze koja je, istina, nastala po ranijem propisu, ali upravo zbog toga što po tom ranijem propisu nije prijavljena voljom tadašnjeg poreznog obveznika, dolaze sudionici pravnog posla koji podliježe toj obvezi pod režim novog propisa. Taj novi propis djeluje ubuduće za sve nove slučajeve, ali i za one u kojima obveze iz ranije sklopljenog pravnog posla nisu do njegovog stupanja na snagu u cijelosti izvršene. Osim stoga, primjenu novog Zakona mogao je porezni obveznik izbjeći na način da je odmah po nastanku porezne obveze to prijavio nadležnom tijelu. Konačno, mogao je tu obvezu prijaviti i za vrijeme od objave do stupanja na snagu novog Zakona, čime bi opet izbjegao njegovu primjenu. Dakle, uređivanje prijelaznih situacija i nedovršenih postupaka novim propisom, kao u konkretnom slučaju, ne predstavlja povratno djelovanje novog propisa. Zbog navedene odredbe članka
59. stavka
60. Zakona o porezu na promet nekretnina nisu u nesuglasju s odredbama članka
61. i članka
62. stavka
63. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je temeljem odredbe članka
64. stavka
65. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja. Objava ovog rješenja temelji se na odredbi članka
66. stavka
67. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91). Broj: U-I-82/1998 Zagreb,
68. svibnja
69. Dopredsjednik Jurica Malčić, v. r. Rješenje, NN 78/1998-1055 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 78/1998 Broj dokumenta u izdanju: 1055 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 3.6.
70. ELI: /eli/sluzbeni/1998/78/1055 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
71. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.