← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-219/1998. od 11. lipnja 1998.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-219/

  1. od
  2. lipnja
  3. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-219/
  4. od
  5. lipnja
  6. NN 84/1998 (16.6.1998.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-219/
  7. od
  8. lipnja
  9. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi dr. M. P. iz D., sada u NY, zastupanog od odvjetnika u D. Ž. S., na sjednici održanoj dana
  10. lipnja
  11. godine, donio je slijedeću ODLUKU
  12. Ustavna tužba se odbija.
  13. Ova će se odluka objaviti u "Narodnim novinama". Obrazloženje Ustavna tužba podnijeta je u povodu presude Općinskog suda u D., broj P-934/95 od
  14. listopada
  15. godine, presude Županijskog suda u D., broj: Gž-347/97 od
  16. srpnja
  17. godine te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-2021/1997-2 od
  18. siječnja
  19. godine. Presudom suda prvog stupnja, Općinskog suda u D., taj sud zabranio je tuženiku dr. M. P. da se u bilo kojoj prilici predstavlja kao predsjednik Židovske općine D., a posebno mu je zabranjeno da u tom svojstvu vodi sporove pred Sudom u NY; zatim mu je zabranjeno da u bilo koju svrhu koristi memorandume i pečat s oznakom tužitelja, te mu je naloženo da tužitelju izruči sve takve memorandume i pečat; utvrđeno je da je Židovska općina D. jedina organizacija Židova u D., koja ima svojstva i vjerske i etničke zajednice i kao takva je također jedno od devet konstituirajućih tijela Koordinacionog komiteta Židovskih općina u Hrvatskoj, a da je dr. B. H. legalno izabrani predsjednik Židovske općine D., te je kao takav jedini ovlašten predstavljati i zastupati Židovsku općinu D. pred vlastima i pred trećim osobama, te da je jedini ovlašten potpisivati akte i odluke Židovske općine D.; utvrđeno je, dalje, da je dr. B. H., predsjednik Židovske općine D., ovlašten tražiti da se židovski vjerski predmeti, poznati kao "Blago D.", koji su sada na čuvanju u YU M u NY, vrate Židovskoj općini D., kao i da je dr. B. H. kao predsjednik Židovske općine D., ovlašten preuzeti u ime te Općine te predmete u posjed. Istom presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev dr. M. P. da se utvrdi kako je Židovska općina D. vjerska organizacija Židova u D. koja kao takva ima jedina pravo na ime, pripadajući memorandum, pečat i druge znakove osobnosti, na druga neimovinska prava te da sva svoja prava, obveze i odgovornosti kao vjerska organizacija ostvaruje samostalno i isključivo u svoje ime i za svoj račun; odbijen je zahtjev dr. M. P. da se utvrdi da Izborna Skupština Židovske općine D., održana
  20. kolovoza
  21. godine, nije bila pravilno sazvana te da se ponište sve odluke te skupštine, među njima i odluka o izboru Upravnog odbora i predsjednika Židovske općine D.; zatim je odbijen i zahtjev dr. M. P. da se utvrdi da su ništavi svi pravni akti i odluke koje su donijeli Upravni odbor i predsjednik Židovske općine D. izabrani dana
  22. kolovoza
  23. godine, te da se utvrdi da su njihovi postupci u tom svojstvu nevažeći i bez pravnih učinaka; i konačno, odbijen je zahtjev dr. M. P. da se utvrdi da je on legalni i legitimni predsjednik Židovske općine D. kao jedine vjerske organizacije Židova u D. i da je on isključivo ovlašten donositi odluke u svezi s predmetima vjerske i povijesne naravi koji su sada privremeno na brizi, izlaganju, čuvanju i restauriranju u YUM u NY, te da se utvrdi da je on dužan slijedom ovog utvrđenja, sukladno svojim pravima, obvezama i odgovornostima predsjednika Židovske općine D., donijeti odluku o njihovu trenutnom povratku u Republiku Hrvatsku. Ostali dijelovi izreke navedene presude odnose se na troškove sudskog postupka. Sud drugog stupnja, Županijski sud u D., potvrdio je presudu suda prvog stupnja u svim navedenim pitanjima, a preinačio je samo dio izreke koji se odnosi na troškove sudskog postupka. Vrhovni sud Republike Hrvatske također je odbio reviziju dr. M. P. kao neosnovanu, nakon čega se je dr. M. P. obratio Ustavnom sudu Republike Hrvatske radi zaštite svojih ustavnih prava. Prema odredbi članka
  24. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) svatko može Ustavnom sudu podnijeti ustavnu tužbu ako smatra da mu je odlukom sudbene vlasti, upravne vlasti, ili odlukom drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno Ustavom utvrđeno pravo. Ustavna tužba može se podnijeti u roku od mjesec dana računajući od dana primitka odluke kojom je iscrpljen prethodni pravni put u dotičnom postupku. Ustavna tužba dr. M. P. podnijeta je u propisanom roku. Podnositelj ustavne tužbe dr. M. P. smatra da su mu navedenim odlukama povrijeđena prava koja proizlaze iz odredaba članaka
  25. stavak 2.,
  26. stavak
  27. i
  28. stavak
  29. Ustava Republike Hrvatske. Prema članku
  30. stavku
  31. Ustava sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. Prema stavku
  32. istog članka
  33. vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države. Prema članku
  34. stavku
  35. Ustava svaki čovjek i građanin u Republici Hrvatskoj ima sva prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Prema stavku
  36. istog članka
  37. svi su pred zakonom jednaki. Prema članku
  38. stavku
  39. Ustava pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti imaju biti utemeljeni na zakonu. Prema stavku
  40. istog članka
  41. zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Podnositelj ustavne tužbe smatra da je do povrede odredbe članka
  42. stavak
  43. Ustava došlo time što su sudovi kao tijela svjetovne vlasti sudili u vjerskim predmetima unutar vjerskih zajednica, a njegovo je stajalište da sudovi nemaju tu nadležnost, jer su vjerske zajednice odvojene od države. Podnositelj, dakle, smatra da je Židovska općina D. isključivo i samo vjerska zajednica koja ne podliježe nadležnosti državnih sudova. Podnositelj se je, osim na ustavnu odredbu članka
  44. stavak
  45. Ustava, pozvao i na praksu Vrhovnog suda Hrvatske iz
  46. godine, koja je objavljena kao tzv. "sentenca"odluke tog Suda broj: Gž-938/77 od
  47. siječnja
  48. godine, a koja glasi: "Sud nije ovlašten ispitivati zakonitost odluke organa vjerskih zajednica." Podnositelj ustavne tužbe dalje tvrdi da je navedenim sudskim presudama povrijeđena i ustavna odredba članka
  49. stavak
  50. Ustava. Ta tvrdnja nije u ustavnoj tužbi ničim obrazložena, to jest u njoj nije navedeno koji zakon vrijeđa načelo jednakosti svakog čovjeka i građanina ovisno o rasi, boji kože, spolu i drugim svojstvima navedenim u toj ustavnoj odredbi članka
  51. stavak
  52. Ustava. Podnositelj ustavne tužbe poziva se i na citiranu odredbu članka
  53. stavak
  54. Ustava Republike Hrvatske. Kako ova ustavna odredba govori o utemeljenosti na zakonu pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti, a ne tiče se odluka što su ih donijeli sudovi, ovaj je Sud uzeo da iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da se je podnositelj ustavne tužbe htio pozvati na odredbu članka
  55. stavak
  56. Ustava, pa je o navodima ove ustavne tužbe odlučio sa stajališta te ustavne odredbe. Prema toj odredbi sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Tijekom ovog ustavnosudskog postupka ustavna tužba dr. M.P. poslana je na uvid i izjašnjenje Židovskoj općini D., koja je pored ostalog, ukazala na proturječnost u stajalištima podnositelja ustavne tužbe u pogledu nadležnosti državnih sudova za odlučivanje o tome tko je ovlašten predstavljati Židovsku općinu D. i raspolagati s vjerskim predmetima Židovske općine D. koji se nalaze u YUM i YU u NY, (označeni zajedno kao: Y) jer se je on kao tužitelj obratio radi odluka o tim pitanjima Vrhovnom sudu države NY. U nastavku odgovora izložene su činjenice koje su u postupku utvrdili sudovi Republike Hrvatske svojim odlukama, te naglašena činjenica da je Vrhovni sud države NY naložio dr. M.P. i dr. B.H. da od sudova u Hrvatskoj dobiju presudu kojom će biti utvrđeno tko je ovlašten preuzeti posjed predmeta od Y u ime Židovske općine D. Ustavna tužba nije osnovana. Podnositelj ustavne tužbe, u svezi s odredbom članka
  57. Ustava koja govori o odvojenosti vjerskih zajednica od države, nastoji dokazati da državni sudovi uopće nisu nadležni ni za jedno pitanje u svezi s vjerskim zajednicama. Dakle, prema stajalištu ustavne tužbe, ako je Židovska općina D. isključivo i samo vjerska zajednica, nijedan sud Republike Hrvatske nije bio nadležan odlučivati o tužbi Židovske općine D. protiv dr. M.P. Ovo stajalište nije točno. Navedenu ustavnu odredbu valja interpretirati na način da ona ne isključuje nadležnost državnih sudova u nekim pitanjima čak kad bi Židovska općina D. i bila samo i isključivo vjerska zajednica, kao što to tvrdi podnositelj ustavne tužbe. Pitanje povrata njezine imovine Židovskoj općini D. i pitanje tko je pravi predstavnik pravne osobe Židovska općina D. nisu pitanja vjerske prirode. Dakle, postupak državnih tijela, to jest sudova, u ovom predmetu nije uplitanje države u vjerske poslove Židovske općine D. kao vjerske zajednice, nego zakonom utemeljeni postupak sudova nakon što je ta Općina podigla pred sudom tužbu kako bi dobila pravno valjani i prisilno provodiv akt koji će nedvojbeno odgovoriti na pitanje tko smije a tko ne smije tu Općinu predstavljati i tko je ovlašten tražiti i preuzeti vjerske predmete te Općine koji se nalaze kod Y u NY. Postoji i daljnji razlog za postupak pred sudovima Republike Hrvatske u ovom predmetu. Vjerski predmeti o kojima je riječ ujedno su i spomenici kulture. Zakon o zaštiti spomenika kulture ("Narodne novine", broj 7/67 - pročišćeni tekst, 13/67, 47/86, 47/89, 19/91 i 52/94) definira te spomenike, neovisno o tome u čijem su vlasništvu, u članku
  58. kao nepokretne i pokretne predmete kao i grupe predmeta, koji su zbog svoje arheološke, historijske, sociološke, etnografske, umjetničke, arhitektonske, urbanističke, tehničke i druge naučne ili kulturne vrijednosti od značenja za društvenu zajednicu. Prema njegovu članku
  59. Zakonom se određuju prava i dužnosti državnih organa kao i prava i obaveze imalaca spomenika, a prema odredbama članka
  60. Zakona spomenici se ne mogu izvoziti ni iznositi u inozemstvo. Izuzetno pojedini spomenik može se izvesti, odnosno iznijeti u inozemstvo samo na osnovi dozvole koju izdaje nadležni Zavod za zaštitu spomenika kulture. Dozvolu za privremeno iznošenje spomenika u inozemstvo u svrhu izlaganja, ekspertiza i slično daje nadležni zavod i u toj dozvoli određuje se rok u kojem spomenik mora biti vraćen u zemlju. Prema Zakonu vodi se evidencija izvezenih, odnosno iznesenih spomenika kulture. Stajalište je ovog Suda da bi se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, i sudova koji su u predmetu sudili prije njega, te nadležnost svih tih sudova, osnovano temeljila na Zakonu o zaštiti spomenika kulture, čak da Židovska općina D. i jest samo vjerska zajednica. Međutim, Židovska općina D. nije samo vjerska zajednica, nego je i etnička zajednica, dakle ima i svjetovna a ne samo vjerska svojstva, kako to izrijekom stoji u njezinu vlastitom Statutu. Nadležni sudovi utvrdili su, dalje, nakon zakonito provedenog postupka da je taj Statut valjano donesen dana
  61. kolovoza
  62. godine. Dakle, Židovska općina D. je zajednica slobodno i dobrovoljno udruženih Židova s prebivalištem na području Židovske općine D. Ona je i pravna osoba ustanovljena u skladu s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske, te u skladu sa zakonima i tradicijama židovstva, i ona je i jedno od devet konstituirajućih tijela Koordinacionog Komiteta Židovskih općina u Hrvatskoj. Nadležni sudovi utvrdili su nakon zakonito provedenog postupka da je dr. B.H. valjano izabran za predsjednika te Općine sa svim pravima i obvezama koja iz njegove dužnosti proizlaze. Ranija odluka Vrhovnog suda Hrvatske iz
  63. godine, na koju se poziva podnositelj ustavne tužbe, donijeta je u predmetu u kojem su vjerske vlasti utvrdile da je jednom župniku prestalo pravo na to da djeluje kao župnik i od njega tražile da im preda u posjed pokretnine i nekretnine pobliže navedene u sudskim presudama u tom predmetu. Odluka Vrhovnog suda na koju se poziva ustavna tužba doista sadrži rečenicu da sud nije ovlašten ispitivati zakonitost odluka organa vjerskih zajednica, no ona u nastavku glasi:"Međutim, ako odluka suda zavisi, kao što je to slučaj u ovom sporu, o tome da li je tuženiku pravomoćno prestalo svojstvo župnika u tužiteljskoj župi, tada je sud dužan tu okolnost utvrditi tj. dužan je ispitati da li je tuženi pravomoćnom odlukom crkvenih organa razriješen dužnosti župnika, ne upuštajući se pri tome u ocjenjivanje zakonitosti odnosne odluke." Ustavni sud smatra da je pozivanje podnositelja ustavne tužbe na raniju odluku Vrhovnog suda neosnovano i ne govori u prilog njegovih stajališta, jer i u tom ranijem predmetu Vrhovni sud je držao da se u krajnjoj liniji radi o imovinskopravnom sporu u kojem treba meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu. Već je navedeno da povreda ustavnog prava na jednakost pred zakonom nije u ustavnoj tužbi ničim obrazložena. Bez tvrdnji o suprotnom ovaj Sud utvrđuje da ne postoji zakon koji bi na bilo koji način stavljao podnositelja u nejednak položaj sa stajališta odrednica navedenih u odredbi članka
  64. stavak
  65. Ustava. Ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta članka
  66. stavka
  67. Ustava, ovaj Sud je utvrdio da su sudovi koji su odlučivali u ovom sporu postupali na temelju i u skladu sa svojim ovlaštenjima temeljem Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92) i Zakona o zaštiti spomenika kulture ("Narodne novine", broj 7/67 - pročišćeni tekst, 13/67, 47/86, 47/89, 19/91 i 52/94), te da time što su utvrdili, pored ostalog, da dr. B.H. predstavlja, zastupa i poduzima pravne radnje u ime i za račun Židovske Općine D., slijedom čega je ovlašten tražiti povrat predmeta posuđenih Y u NY i preuzeti te predmete u ime Židovske Općine D., nisu povrijeđena ustavna prava podnositelja ustavne tužbe dr. M.P. U skladu s iznijetim Sud je odlučio kao u izreci. Ova se odluka temelji na odredbama članka
  68. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) te članaka
  69. i
  70. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), a njezina objava na odredbi članka
  71. stavak
  72. Ustavnog zakona. Broj: U-III-219/1998 Zagreb,
  73. lipnja
  74. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 84/1998-1158 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 84/1998 Broj dokumenta u izdanju: 1158 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 16.6.
  75. ELI: /eli/sluzbeni/1998/84/1158 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  76. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.