Izvješće Vlade Republike Hrvatske o dosadašnjem tijeku povratka i zbrinjavanju prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba

Izvješće Vlade Republike Hrvatske o dosadašnjem tijeku povratka i zbrinjavanju prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Izvješće Vlade Republike Hrvatske o dosadašnjem tijeku povratka i zbrinjavanju prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba NN 92/1998 (7.7.1998.), Izvješće Vlade Republike Hrvatske o dosadašnjem tijeku povratka i zbrinjavanju prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 26. lipnja 1998., prihvatio je IZVJEŠĆE VLADE REPUBLIKE HRVATSKE O DOSADAŠNJEM TIJEKU POVRATKA I ZBRINJAVANJU PROGNANIKA, IZBJEGLICA I RASELJENIH OSOBA I. AGRESIJA NA HRVATSKU 1. UVOD Agresijom na Republiku Hrvatsku izazvana je velika prognanička, izbjeglička i raseljenička kriza s posljedicama u duhovnom i materijalnom smislu. U agresiji je sudjelovao dio srpske manjine u Republici Hrvatskoj; a na poticaj i pomoć Srbije i Crne Gore i tkz. Jugoslavenske narodne armije pokrenuo je oružanu pobunu, u njoj sudjelovao ili je podržavao (ili joj se nije suprotstavio i bio njezinim taocem) s ciljem otcjepljenja hrvatskih područja od matice zemlje. Tijekom agresije i oružane pobune počinjeni su brojni zločini, teška kršenja humanitarnog prava i temeljnih sloboda pojedinaca. Uzimajući u obzir volju građana bivše Socijalističke Republike Hrvatske izraženu na referendumu o budućnosti Republike u okolnostima raspada bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, održanom 19. svibnja 1991., i polazeći od Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, koju je Sabor Republike Hrvatske donio dana 25. lipnja 1991. na temelju odluke građana donesene na referendumu i Odluke koju je Sabor Republike Hrvatske donio 8. listopada 1991., Republika je Hrvatska raskinula sve državnopravne sveze sa Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom te proglasila samostalnost i neovisnost. Najveći dio okupiranih područja koji je bio pod kontrolom pobunjeničkih i drugih agresorskih snaga je oslobođen, a ratom najviše stradalo podunavsko područje je prema rezoluciji Opće skupštine Ujedinjenih naroda 49/43 od 9. prosinca 1994. uspješno reintegrirano u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Okončanjem mandata UNTAES-a sukladno Temeljnom sporazumu o hrvatskom Podunavlju, preostali je dio hrvatskog državnog područja također uspješno i za sva vremena reintegriran u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Usprkos svemu, jasno je da Republika Hrvatska pripada civilizacijskom krugu i načinu života u kojem su oprost, tolerancija, povratak, suživot i jednaka prava svih građana temelj napretka i razvoja. Mnogi građani koji su sudjelovali u oružanoj pobuni protiv Republike Hrvatske zatražili su i dobili hrvatske dokumente i tim su činom prihvatili prava i preuzeli obveze koje proizlaze iz hrvatskog državljanstva; uključujući poštivanje i zaštitu teritorijalne cjelovitosti i suverenosti Republike Hrvatske. Tim su prihvatili Republiku Hrvatsku kao svoju državu i iskazali želju da se uključe u njezin politički, gospodarski i društveni život i na taj način pridonesu njezinoj obnovi i razvitku. Stoga je povratak i uspostava povjerenja među svim njezinim građanima od velikog interesa za razvoj Republike Hrvatske kao države i kao uglednog člana međunarodne zajednice država. Zato su Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, završnim aktom Konferencije o sigurnosti u suradnji u Europi, Pariškom poveljom za novu Europu i drugim relevantnim dokumentima OESS-a koji se odnose na prava čovjeka, Konvencijom za zaštitu prava čovjeka i temeljnih sloboda i Protokolom uz Konvenciju, Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida te Konvencijom o pravima djeteta u Republici Hrvatskoj stvoreni pravni temelji za provedbu najviših standarda u području prava čovjeka i povratka prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba. Pored toga, u cilju boljeg, sigurnijeg, dostojanstvenijeg i uopće čovjeku primjerenijeg povratka u svoj dom, Vlada Republike Hrvatske je donijela niz akata koji se prilažu na kraju programa. Ovim programom povratka Republika Hrvatska omogućuje svim svojim građanima bezuvjetno pravo povratka u njihove domove. To kani ostvariti u primjerenoj vremenskoj dinamici i sukladno raspoloživim sredstvima iz vlastitog proračuna te uz pomoć međunarodne zajednice poštujući osobni izbor svakog pojedinca i obitelji. 2. PROGNANIČKO-IZBJEGLIČKA KRIZA - UZROCI I POSLJEDICE Prognaničko-izbjeglička kriza u Republici Hrvatskoj počinje 1991. godine s prvim napadima srpskih paravojnih jedinica logistički potpomognutih od strane tkz. JNA. Intenziviranjem agresije povećavaju se razaranja gospodarske, socijalne, komunalne, prometne i ine infrastrukture, a raste i broj prognanika i izbjeglica. Agresijom na Bosnu i Hercegovinu povećava se i izbjeglički val bosansko-hercegovačkog stanovništva prema Hrvatskoj. Prognaničko-izbjeglička kriza dosiže svoj maksimum krajem 1992. godine. 2.1. UZROCI KRIZE Za razumijevanje uzroka prognaničko-izbjegličke krize i strategije etničkog čišćenja kao jednog od temeljnih ciljeva agresije na RH, prijeko je potrebno istaknuti ključne uzroke srpske oružane pobune i agresije JNA i paravojnih postrojbi iz Srbije. Strateški cilj srpske oružane pobune i agresije JNA i paravojnih postrojbi bio je onemogućiti uspostavu suverene Hrvatske radi stvaranja Velike Srbije u okviru ili na teritoriju bivše SFRJ. Stoga su srpski pobunjenici poricali suverenost Republike Hrvatske i politički i vojno djelovali na pripajanju hrvatskih krajeva Srbiji. Izvršeni su brojni teroristički napadi na ljude, atentati, otimanja društvene i privatne imovine, a donijete su i brojne pobunjeničke odluke. Tako je 25. srpnja 1990. godine u Srbu osnovano tkz. Srpsko nacionalno vijeće koje donosi Deklaraciju o suverenosti i autonomnosti srpskog naroda, zatim je 17. kolovoza 1990. godine osnovan tkz. Savjet narodnog otpora, 30. rujna 1990. Srpsko nacionalno vijeće proglašava srpsku autonomiju, a 28. veljače 1991. godine usvaja se odluka o razdruživanju od Republike Hrvatske. Dalje, 28. ožujka 1991. godine iz Statuta tkz. SAO Krajine brišu se izrazi Ustav i Sabor Republike Hrvatske, i Republika Hrvatska, 12. svibnja 1991. godine održava se referendum za pripajanje srpske autonomne oblasti "krajine" Republici Srbiji, 20. svibnja 1991. godine Srpska autonomna oblast proglašena je federalnom jedinicom SFRJ, 25. kolovoza 1991. godine predsjednik tkz. Vlade SAO proglašava se zapovjednikom svih oružanih snaga i teritorijalnih oblasti SAO, itd, itd. Srpsko stanovništvo prihvaća takvo stanje i uzima dokumente od okupacijskih paravlasti ne razmišljajući niti o hrvatskoj državi niti o državljanstvu niti o bilo kakvim dokumentima, ostalim građanskim pravima i sličnom. Izbjegavajući nove ratne žrtve hrvatska je politika uz pomoć međunarodne zajednice zaustavila srpsku agresiju na Hrvatsku i krenula prema mirnom rješavanju ukupne krize. Hrvatska je u svih pet godina srpske agresije i okupacije uporno pokušavala okupirana hrvatska područja reintegrirati mirnim putem nudeći pobunjenicima sva građanska, kulturna i manjinska prava što su oni stalno odbijali. Među brojnim pokušajima, inicijativama i ponuđenim sporazumima Hrvatske kako bi mirnim putem reintegrirala svoja okupirana područja posebno se ističu Mirovna inicijativa Predsjednika od 2. studenog 1993. godine, Zagrebački sporazum o prekidu vatre u Republici Hrvatskoj od 29. ožujka 1994. godine i Gospodarski sporazum od 2. prosinca 1994. godine. U pet godina rata i agresije pobunjeni Srbi nisu prihvatili niti jedan mirovni prijedlog koji je dolazio bilo s hrvatske bilo s međunarodne strane. Nisu prihvatili čak niti plan Z-4. Neposredno prije, ali i poslije poduzetih vojnih akcija "Bljesak" i "Oluja", slijedili su pozivi Predsjednika Republike Hrvatske srpskom pučanstvu za ostanak u RH. Četvrtog kolovoza 1995. godine hrvatskim građanima srpske nacionalnosti s okupiranih područja upućen je prijedlog na predaju uz jamstvo da im je zagarantirana amnestija. Napuštanjem oslobođenog hrvatskog teritorija s poraženom okupacijskom vojskom ponovno su potvrdili da ne prihvaćaju živjeti u slobodnoj, demokratskoj i neovisnoj državi. Vlada RH predlaže i prihvaća mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja iako su prevladavali zahtjevi u javnosti da se nakon svega što je Hrvatska pretrpjela u agresiji jugoslavenske armije i pobunjenog dijela srpskog pučanstva u Hrvatskoj, posebno nakon "Bljeska" i "Oluje", pitanje okupiranih hrvatskih područja riješi vojnim putem. Hrvatska ipak nije izabrala taj put kako bi ponovo dokazala želju za demokratskim i miroljubivim rješenjem, ostankom Srba koji to žele u Hrvatskoj i njihovim uključivanjem u demokratski građanski sustav. Potpisujući Erdutski sporazum i mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja Republika Hrvatska je pokazala jasnu političku volju da ne želi reintegraciju samo teritorija, nego i ljudi. S tim ciljem kretale su sve inicijative hrvatske Vlade od Pisma namjere, potpisanog Sporazuma o normalizaciji odnosa sa SRJ 23. kolovoza 1996. godine, donošenja Protokola o dvosmjernom povratku do osnivanja Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja, ubrzani povratak i normalizaciju života na ratom stradalim područjima. 2.2. POSLJEDICE KRIZE Agresija na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu izazvala je najveću prognaničko-izbjegličko-raseljeničku i humanitarnu krizu u Europi nakon 2. svjetskog rata. Na stotine tisuća ljudi moralo je napustiti svoje uglavnom razorene domove s neizvjesnim mogućnostima i vremenom povratka. Ured za prognanike i izbjeglice Vlade RH osnovan je krajem 1991. godine u svrhu organiziranja skrbi za prognanike, u vrijeme kad je čitava Hrvatska izložena agresiji, i kad je na desetke tisuća njenih građana protjerano iz svojih domova. Godine 1992. Ured dodatno skrbi i o tisućama izbjeglih Hrvata i Muslimana-Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine i Hrvata iz SRJ (Vojvodine, Kosova i Crne Gore). Godine 1992. zabilježen je maksimum humanitarne krize u Hrvatskoj s oko 800.000 prognanika i izbjeglica, što je bilo više od 15% ukupnog stanovništva Hrvatske. Povratkom dijela prognanih i izbjeglih njihovim kućama ili njihovim odlaskom u treće zemlje taj broj se smanjio do sredine 1995. na 399.000 (210.000 prognanika i 189.000 izbjeglica), u 1996. na 350.000, sredinom 1997. na 225.000 osoba, i trenutno je još uvijek 126.000 prognanika, povratnika i izbjeglica u sustavu skrbi hrvatske države. Povratak prvih skupina prognanika počinje već početkom 1992. godine, kad se vraća velik broj prognanika u slobodna mjesta u Hrvatskoj koja su do sklapanja primirja u siječnju bila izložena teškim topničkim napadima. Manje skupine izbjeglica počinju se vraćati na slobodna područja BiH u proljeće 1994. godine. U to vrijeme počinje i organizirana obnova naselja i infrastrukture kroz koju su stvoreni i kroz koju se i dalje stvaraju uvjeti za povratak najvećeg dijela osoba koje su morale napustiti svoje domove. Vojno-redarstvene akcije "Bljesak" i "Oluja" 1995. godine kojima je oslobođena većina dotad okupiranih dijelova Hrvatske, bitno su promijenile stanje u području: nakon četverogodišnjeg progonstva došlo je do povratka veliko broja prognanika na oslobođena područja Republike Hrvatske. Uoči tih akcija u Hrvatskoj je bilo registrirano oko 125.000 prognanika iz do tada okupiranih područja, te 85.000 prognanika iz hrvatskog Podunavlja. Istodobno ta je područja tijekom akcija napustila većina srpskog pučanstva koje je tamo živjelo tijekom četverogodišnje okupacije (njih oko 130.000). Prognaničko-izbjeglička kriza promijenila je svoj tijek već krajem 1995. godine kada počinje masovni povratak prognanika i izbjeglica na oslobođena područja Republike Hrvatske i u Federaciju Bosne i Hercegovine, a nakon akcije "Bljesak" i "Oluja" kojima su oslobođeni veliki dijelovi Hrvatske. Sve skupa je pospješeno stabilizacijom vojno-sigurnosne situacije u Federaciji BiH i potpisivanjem Daytonskog sporazuma. Nakon sedam godina od početka sukoba, priča s prognanicima, izbjeglicama i raseljenim osoba nije još završena. 2.2.1. Brojčani pokazatelji U razdoblju od 1991. do 1998. godine podaci Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade RH potvrđuju humanitarnu krizu u RH i njezino postupno smanjivanje nakon 1992. godine ulaganjem velikih napora Vlade RH u uvjetima okupacije dijelova Hrvatske i stvaranja svih sustava u državi (Tablica 1). Istovremeno raspodjelu izbjeglica iz RH, povratnika i raseljenih osoba prikazuje Tablica 2. Službeni podaci Ureda predočuju samo registrirane osobe ili osobe koje su organizirano zbrinute, a ne pokazuju relativno znatan broj osoba, posebno izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, koje nisu na organiziranoj brizi niti u organiziranom smještaju preko Ureda. Godine 1997. broj izbjeglica iz BiH i SRJ izvan organizirane skrbi iznosio je 40.250 osoba, a 1998. čak 109.400 osoba. Sve su te osobe "de facto" izbjeglice sa svim pravima za povratak u svoje domove u drugim državama (BiH, SRJ). Tablica 1. Prognanici i izbjeglice u Republici Hrvatskoj u razdoblju 1991.-1998. godine Registrirani prognanici i izbjeglice u Hrvatskoj Vrijeme registracije Prognanici iz RH Izbjeglice iz BiH i SRJ UKUPNO U RH 1. 12. 1991. 550.000 - 550.000 1. 12. 1992. 260.705 402.768 663.493 1. 06. 1993. 254.791 272.869 527.660 1. 08. 1994. 196.870 212.056 408.926 1. 05. 1995. 210.592 188.672 399.264 31. 05. 1996. 167.609 184.545 352.154 1. 03. 1997. 117.721 106.750* 224.471 4. 04. 1998. 94.796 37.400** 126.181 Izvor: Ured za prognanike i izbjeglice Vlade RH, Zagreb 1998. godine * Ukupan broj izbjeglica iz BiH i SRJ iznosi 147.000 od toga registriranih na skrbi Ureda 106.750, a 40.250 osoba je izvan sustava-skrbi ** Ukupan broj izbjeglica iz BiH i SRJ iznosi 139.000 od toga registriranih na skrbi Ureda 37.400, a 101.400 osoba je izvan sustava skrbi Tablica 2. Izbjeglice iz RH u inozemstvu i povratnici na oslobođena područja u razdoblju 1991.-1998. godine Vrijeme registracije ili procjene Izbjeglice RH u inozemstvu Povratnici na oslobođena područja Osobe koje su napustile RH kraj 1991. 148.000 26.000 kraj 1992. 136.000 93.000 sredina 1993. 112.000 117.000 sredina 1994. 98.000 127.000 sredina 1995. 64.000 15.000* 135.000 sredina 1996. 58.000 48.000 265.000 sredina 1997. 49.000 82.000 272.000 svibanj 1998. 42.000 109.000 283.000 Izvor: Ured za prognanike i izbjeglice Vlade RH i Ministarstvo razvitka i obnove, Zagreb, svibanj 1998. godine * Kraj 1995. godine 2.2.1.1. Dinamika nastanka prognaničke krize U srpnju 1991. godine u Hrvatskoj je registrirano već 30.000 prognanika, a dugačka prognanička kolona započela je progonom ličkih Hrvata u proljeće 1991. godine te nastavljena u ljeto s Banovine, Korduna, istočne Slavonije, zapadne Slavonije, zapadnog Srijema, Baranje, dalmatinskog zaleđa - Drniša, Knina... Širenjem pobune Srba širio se i prognanički val s ostalih dijelova Hrvatske. Nakon jakog topničkog napada na istočnoslavonsko mjesto Dalj (između Osijeka i Vukovara) dolazi do masakra preostalih civila i branitelja. Većina žitelja Dalja i susjednih mjesta Erduta i Aljmaša spas nalazi bijegom preko Drave prema Osijeku. Izvlačenje prognanika iz tih mjesta preko skele u Aljmašu slika je koja će ostati u sjećanju, a i obilježila je teške dane 1991. godine i početak velike prognaničko-izbjegličke i humanitarne krize u Hrvatskoj. Nakon aljmaške drame u srpnju 1991. godine slijede još jači napadi srpskih postrojbi na velik broj mjesta u svim dijelovima Hrvatske. Ljudi, koji uspijevaju preživjeti, bježe iz istočne Slavonije, Vukovara, Iloka, itd. Pod granatama su i Osijek, Zadar, Dubrovnik, Šibenik, Karlovac, Sisak, Vinkovci, Gospić... Među najvećim izbjegličkim valovima onaj je iz Baranje početkom srpnja 1991. godine kad deseci tisuća ljudi napuštaju svoje domove. Slijedi rujan i listopad i pad Petrinje i Hrvatske Kostajnice, te novi veliki egzodus ljudi. Vrhunac prognaničke krize je u studenom 1991. godine kada je iz Vukovara nakon okupacije grada i masakra protjerano preostalih oko 15.000 preživjelih koji su tri mjeseca proveli u gradu pod opsadom i stalnim topničkim napadima. Hrvatska doživljava najveću humanitarnu i prognaničku katastrofu. Krajem 1991. godine, kad je osnovan Ured za prognanike i izbjeglice, bilo je već blizu 536.000 prognanika. Godine 1992. broj prognanika i izbjeglica s okupiranih i ratom zahvaćenih područja Republike Hrvatske prelazi 800.000 prognanih i izbjeglih osoba (zajedno s hrvatskim izbjeglicama u inozemstvu). Smješteni su dijelom u obiteljima, a dijelom u organiziranom smještaju koji se preko noći otvaraju: hoteli, športske dvorane, preuređene vojarne, ustanove socijalne skrbi, prosvjetne ustanove internatskog tipa, barake, odmarališta, a tek kasnije od 1993. godine i izgrađena prognanička naselja. Glavninu posla oko skrbi za prognanike i izbjeglice u prosincu 1991. godine preuzima novoosnovani Ured za prognanike i izbjeglice Vlade Republike Hrvatske. Ured preuzima skrb o njihovu smještaju, organiziranom i privatnom, distribuciji humanitarne pomoći, te osiguravanju svih ostalih prava i potreba prognanika i izbjeglica. Velika prognanička kolona dijelom se zaustavlja početkom 1992. godine, nakon potpisivanja i provedbe Sarajevskog primirja 2. siječnja 1992., potpisanog između Hrvatske i srpskih paravojničkih i potpornih snaga. Dolaskom UNPROFOR-a, u travnju 1992. godine, a većim dijelom i prije, prestala su ratna djelovanja, te su se mnogi prognanici počeli vraćati svojim domovima. Vraćali su se samo oni čiji su domovi bili na oslobođenom području Hrvatske i nisu bili razoreni. U ožujku 1992. broj prognanika u Hrvatskoj je iznosio 356.627. Nakon postupnog povratka prognanika u Osijek, Vinkovce, Dubrovnik, Karlovac, Sisak, Zadar, Pakrac i druga mjesta po potpisivanju i provedbi Sarajevskog sporazuma brojka se smanjuje u travnju 1992. godine na 247.278 registriranih prognanika. Povratak se nakon prvotnog zamaha u proljeće 1992. godine, smanjuje krajem godine, ali i dalje ostaju prognanici s još uvijek okupiranih područja i prognanici iz razorenih mjesta uz tadašnje linije razdvajanja. Tek organiziranim i sustavnijim radom na obnovi počinju se vraćati i te skupine prognanika u svoja mjesta krajem 1993. te 1994. godine. Broj izbjeglica iz Hrvatske u trećim zemljama, uglavnom zapadnoeuropskim, uvijek se moglo samo procijeniti zbog nepostojanja preciznih evidencija i kratkog boravka većine izbjeglica u inozemstvu. Procjenjuje se da je 1991. ta brojka bila oko 148.000 osoba, 1992. oko 136.000, 1994. oko 98.000, 1997. godine 49.000, a trenutno ih je oko 42.000. Međutim, UNPROFOR nije donio potpunu sigurnost malobrojnim preostalim Hrvatima i pripadnicima drugih nesrpskih manjina na okupiranim područjima. Naprotiv, od uspostave uprave UNPROFOR-a na okupiranim hrvatskim područjima u proljeće 1992. godine do kraja mandata UNPROFOR-a 1995. godine, protjerano je još oko 25 tisuća Hrvata i pripadnika drugih nesrpskih nacionalnih manjina, a 600 ih je ubijeno (uglavnom starijih osoba koje su ostale u svojim kućama). Nitko se nije od hrvatskih prognanika vratio u ta područja u svoje domove sve do oslobađanja u vojnoredarstvenim akcijama "Bljesak" i "Oluja" 1995. godine, kada započinje stvarni povratak prognanika njihovim domovima. Prema podacima iz svibnja 1995. godine, uoči masovnog povratka prognanika i izbjeglica, na tada slobodnim područjima Hrvatske na skrbi je bilo 210.592 prognanika:

1. a)s područja oslobođenih "Bljeskom" i "Olujom" 126.909
2. b)iz hrvatskog Podunavlja 83.683 Najveću skupinu prognanika čine vukovarski prognanici s područja cijele bivše općine Vukovar (32.924). Potom slijede prognanici iz Belog Manastira (19.370), i okupiranih dijelova bivših općina Vinkovci (15.015), Osijek (11.450), Petrinje (11.450), Slunja, Drniša, Benkovca, itd. Najviše povratnika je na području Petrinje, a potom Zadra, Drniša i Benkovca. Dio je prognanih bio kraće vrijeme u prognaničkom statusu i skrbi, a dio njih nikad nije bio u sustavu skrbi. Prema zadnjoj preregistraciji prognanika i izbjeglica u veljači i ožujku 1997. godine, Ured je skrbio o 296.308 osoba, među kojima: 117.721 prognanika iz hrvatskog Podunavlja (83.488) i područja "Bljeska" i "Oluje" kojima još nije dovršena obnova (34.233), te 71.837 povratnika na područja "Bljeska" i "Oluje", koji su još bili u sustavu skrbi. 2.2.1.2. Dinamika nastanka izbjegličke krize Tek što je došlo do djelomičnog zaustavljanja vojnih sukoba u Hrvatskoj te zaustavljanja velikih prognaničkih kolona, Republika Hrvatska je od travnja 1992. godine suočena s velikim brojem izbjeglica iz susjedne Bosne i Hercegovine, koji zbog izbijanja rata u toj državi i traže utočište u Hrvatskoj. Krajem svibnja i početkom lipnja 1992. godine etnički se od nesrpskog pučanstva čiste područja Ključa, Sanskog Mosta, Prijedora, itd. Po sličnom obrascu kao u Bosanskoj Krajini, događa se etničko čišćenje i drugih područja BiH - Ravno, Bosanski Brod, Bijeljina, Zvornik, Višegrad, Foča, Kupres, Derventa, Brčko, Bosanski Novi, Kotor, Varoš, Jajce, Sarajevo... Prema Hrvatskoj kreću prve kolone izbjeglica iz BiH, a izbjeglički se valovi šire velikom brzinom. U Hrvatsku u tom razdoblju dnevno dolazi između 1.000 i 2.000 izbjeglica, posebno velike skupine izbjeglica stižu u Hrvatsku nakon okupacije Bosanske Posavine i Jajca krajem 1992. g., kada samo u nekoliko dana dolazi 30.000 izbjeglica. U ožujku 1992. godine broj izbjeglica iz BiH u Hrvatskoj iznosio je 16.579, u travnju 1992. već ih je 193.415, u kolovozu 363.270, a u prosincu 1992. u Hrvatskoj utočište ima već 402.768 izbjeglica iz susjedne države. Hrvatska se tako od travnja 1992. godine ponovo suočava s velikom izbjegličkom i humanitarnom krizom, ovaj put iz susjedne države, a veliki broj ljudi koji su prošli sve ratne strahote trebalo je negdje i smjestiti. Velik broj hotela, bivših radničkih baraka, objekata socijalne skrbi i drugih oblika smještaja zauzeli su već ranije prognanici. Ponovno se otvaraju športske dvorane za hitni smještaj na desetke tisuća ljudi, pronalaze se neprimjereni preostali objekti za smještaj izbjeglica, a mnogi odlaze kod rodbine i prijatelja u privatni smještaj. Hrvatskoj treba mnogo hrane i ljudskog napora kako bi sve stradalnike zbrinula. Dakle, zemlja na koju je izvršena agresija. Nakon apela Vlade Republike Hrvatske u srpnju 1992. godine zapadnoeuropskim zemljama da prihvate bosanske izbjeglice, dio velike izbjegličke kolone iz Bosne i Hercegovine preko Hrvatske kreće prema zapadu. Preko Hrvatske u treće je zemlje otišlo između 400 i 450 tisuća izbjeglica, zadržavajući se prethodno u Hrvatskoj u prosjeku po tri mjeseca. Početkom 1993. godine dolazi do smanjenja broja izbjeglica u Hrvatskoj, budući da ih dio odlazi u treće zemlje. Međutim, izbijanjem muslimansko-hrvatskog sukoba u srednjoj Bosni 1993. godine broj novih izbjeglica se opet znatnije povećava. Potkraj 1993. godine broj izbjeglica se zaustavlja na oko 270 tisuća, a sredinom 1994. godine na oko 210.000. Manje skupine izbjeglica počinju se vraćati na slobodna područja BiH u proljeće 1993. godine, a osobito tijekom 1994. godine. Znatan dio izbjeglica iz BiH prihvaćenih u Hrvatskoj tijekom slijedećih godina odlaze u treće zemlje, a nove izbjeglice i dalje pristižu, tako da se ukupne brojke zbrinutih sporo smanjuju. Nakon kratkotrajnog stabiliziranja broja izbjeglica u Hrvatskoj krajem 1993. godine broj novih izbjeglica se povećava sve do 1995. godine, i to dolaskom novih izbjeglica s područja sjeverozapadne Bosne gdje srpske vlasti nastavljaju s "tihim etničkim čišćenjem" područja od nesrpskog pučanstva. Tijekom 1994. godine u Hrvatsku je izbjeglo više od 30.000 osoba muslimanske i hrvatske nacionalnosti iz sjeverozapadnog dijela Bosne (Banja Luka, Prijedor, Kotor Varoš...). Zadnja velika skupina izbjeglica u Hrvatsku stiže u kolovozu 1995. godine preko mjesta Davor na Savi s područja Banjalučke regije, gdje tamošnje vlasti dovršavaju protjerivanje preostalih Muslimana i Hrvata neposredno nakon akcije "Oluja". U nepunih mjesec dana Hrvatska je primila 22.000 novih izbjeglica. U isto vrijeme, skupina od oko 20.000 izbjeglica iz područja Velike Kladuše i okolice došla je u Republiku Hrvatsku i samoinicijativno se naselila u područje Kupljenskog, kraj Vojnića, formirajući izbjeglički kamp. Najveći broj izbjeglica, njih 16.000, vratio se u zapadnu Bosnu nakon zajedničkih napora Vlada BiH, Turske, Hrvatske i UNHCR-a (osnovane su trilateralne policijske snage koje su preuzele zajedničku kontrolu nad područjem Velike Kladuše i Cazina). Preostalih 4.000 izbjeglica ostalo je u Hrvatskoj smješteno u izbjegličkim naseljima "Gašinci" i "Obonjan", a mali je broj otišao u treće zemlje. Za razdoblje od 1992. do 1995. godine karakteristična je vrlo velika fluktuacija broja izbjeglica, prvenstveno zbog odlaska velikog broja izbjeglica u zapadne zemlje, ali i zbog povratka manjeg broja izbjeglica u BiH. Nakon ljeta 1995. godine u Hrvatsku dolaze nove izbjeglice samo pojedinačno, a od kraja godine počinje masovan povratak izbjeglica na područje Federacije Bosne i Hercegovine, uvjetovan promjenom sigurnosne i vojne situacije u susjednoj državi i osobito po potpisivanju Daytonskog sporazuma. II. DOSADAŠNJI TIJEK POVRATKA 3. POVRATAK PROGNANIKA, IZBJEGLICA I RASELJENIH OSOBA DO SVIBNJA 1998. GODINE Republika Hrvatska je u razdoblju 1991.-1998. godine napravila bitan pomak u normativnom i operativnom smislu u povratku prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba. Organiziranom obnovom domova 4.-6. kategorije oštećenja kroz program Ministarstva razvitka i obnove i bespovratnim potporama za obitelji čiji su domovi 1.-3. stupnja oštećenja vraćen je veliki broj prognanika u domicilna naselja. Kroz isti program vraćen je i dio izbjeglica iz trećih država u RH, a programom pomoći povratku izbjeglica u Bosnu i Hercegovinu vraćen je i dio izbjeglica u BiH koje su bile privremeno zbrinute u RH. Potpisivanjem niza sporazuma i donošenjem ključnih programa zbrinjavanja, vraćen je znatan broj raseljenih osoba iz hrvatskog Podunavlja u ostala područja RH i raseljenih osoba iz Jugoslavije u RH. Sredstva utrošena za skrb o prognanicima i izbjeglicama preko Ureda u razdoblju 1991.-1997. godine su vrlo velika i iznose oko 6,4 milijarde kuna (nešto preko 1 milijarde dolara) od čega je iz proračuna RH izdvojeno 88,74% sredstava (5,65 milijardi kuna), dok ostali izvori čine tek 11,26% sredstava (UNHCR 521 milijun kuna, EZ 152 milijuna kuna i ostalo 44 milijuna kuna). Distribucija troškova jasno pokazuje da je međunarodna zajednica do 1995. godine sudjelovala s tim udjelom u ukupnim troškovima, a da su nakon te godine sredstva međunarodne zajednice tek simbolična u odnosu na ukupne potrebe (npr. godine 1997. samo 0,8% svih potreba). Nakon 1995. godine RH praktički samo iz državnog proračuna snosi posljedice zbrinjavanja izbjeglica i prognanika i rješava humanitarnu krizu uvjetovanu agresijom na RH i BiH. Sve je to utjecalo na osobni i društveni standard građana RH i na velike probleme povratka, obnove i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba. Utrošena sredstva za zbrinjavanje po strukturi sredstava i po godinama zbrinjavanja prikazuje Tablica 3. Tablica 3. Sredstva utrošena za skrb prognanika i izbjeglica od 1992.-1997. godine preko Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade RH, Fond "Kralj Zvonimir" Godina Ukupno utrošenih sredstava FKZ (U$D) Proračun Val. Udjel proračuna RH u skrbi (U$D) % Ukupni devizni prihod (U$D) donacije % UNHCR (U$D) EU (U$D) Ostalo (U$D) 1992. 131.254.687,00 40.000.000.000,00 HRD 125.254.687,00 95,43 6.000.000,00 4,57 4.000.000,00 0,00 2.000.000,00 1993. 211.208.391,00 689.593.914.136,00 HRD 154.949.866,00 73,36 56.258.525,00 26,64 30.412.500,00 24.158.269,00 1.687.756,00 1994. 229.047.562,00 970.935.165,39 HRK 203.000.000,00 88,63 26.047.562,00 11,37 26.047.562,00 0,00 0,00 1995. 173.813.377,00 998.257.072,00 KN 153.578.011,00 88,36 20.235.366,00 11,64 16.881.373,00 0,00 3.353.993,00 1996. 135.073.193,00 824.000.000,00 KN 130.793.650,00 96,83 4.279.543,00 3,17 4.279.543,00 0,00 0,00 1997. 130.485.444,00 815.500.000,00 KN 129.444.444,00 99,20 1.041.000,00 0,80 1.041.000,00 0,00 0,00 UKUPNO 1.010.882.654,00 897.020.658,00 88,74 113.861.996,00 11,26 82.661.978,00 24.158.269,00 7.014.749,00 USD 1.010.882.654,00 897.020.658,00 88,74 113.861.996,00 11,26 82.661.978,00 24.158.269,00 7.041.749,00 KUNA 6.368.560.720,20 5.651.230.145,40 88,74 717.330.574,80 11,26 520.770.461,40 152.197.094,70 44.363.018,70 PRORAČUN U % 88,74 OSTALO U % 11,26 3.1. POVRATAK PROGNANIKA Prognanici su u razdoblju 1991.-1998. godine bili najbrojnija kategorija ratnih stradalnika na koje su utrošena i najveća sredstva iz proračuna kroz Ured za prognanike i izbjeglice Vlade RH (Tablica 3). Smanjivanjem ratne opasnosti i intenziviranjem organizirane obnove kroz programe Ministarstva razvitka i obnove stalno se smanjivao broj prognanika na organiziranoj skrbi Ureda (Tablica 1). Tablica 4. Broj povratnika kroz organizirani povratak i obnovu Godina Broj prognanika u RH Broj povratnika kroz organizirani povratak Indeks 1991=100 1991. 550.000 - 100,00 1992. 260.705 289.295 47,4 1993. 254.791 34.504 46,3 1994. 196.870 57.921 35,8 1995. 210.592 -13.722 38,3 1996. 167.609 42.983 30,5 1997. 117.721 49.888 21,4 1998. 94.796 22.925 17,2 Ukupno 455.204 Izvor: Ured za prognanike i izbjeglice Vlade RH, Zagreb, 1998. godine Podaci potvrđuju da je u povratku prognanika napravljen vrlo veliki pomak i da je RH vratila u svoje domove u razdoblju 1991.-1998. godine preko 455.000 ljudi. Intenzitet povratka je bio najveći u 1992. godini jer su se ljudi vraćali u svoje domove koji su bili manje devastirani agresijom i to primarno na područja koja nisu bila pod okupacijom. Stvarni povratak prognanika na ranije okupirana područja počeo je nakon akcija "Bljesak" i "Oluja", ali je intenzitet povratka bio bitno manji s obzirom na to da je bio uvjetovan organiziranom obnovom domova. Ta je faza povratka najsloženija i izvorno ovisi o visini sredstava koja je bilo moguće izdvojiti iz proračuna. Pored toga, prava organizirana i intenzivna obnova domova u hrvatskom Podunavlju u funkciji povratka prognanika počela je tek u 1998. godini nakon konačne reintegracije tog područja. Jasno se vidi da je za povratak ostalo još ukupno oko 95.000 prognanika (Tablica 4.) koji idu u kategoriju najtežih povrataka s obzirom na to da se radi o povratnicima primarno u Podunavlje u oštećene objekte svih kategorija i objekte koji se privremeno koriste za zbrinjavanje građana srpske narodnosti s prebivalištem u ostalim dijelovima RH. Republika Hrvatska je u razdoblju 1991.-1998. godine vratila 455.204 ili 82,8% prognanika. 3.2. POVRATAK IZBJEGLICA Nakon prognanika, izbjeglice su druga najbrojnija kategorija koja je organizirano zbrinuta na razne načine u RH u razdoblju 1991. - 1998. godine. Godine 1992. u RH je zbrinuto preko Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade RH čak 402.768 osoba iz Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Odlaskom u treće zemlje primarno i relativno slabijim povratkom u domicilne zemlje broj izbjeglica na organiziranoj skrbi Ureda stalno se smanjivao. Bitno je naglasiti da je u zbrinjavanju izbjeglica državni proračun RH u promatranom razdoblju sudjelovao u prosjeku s 88,74% udjela, a nakon 1995. godine s čak 97% udjela. Takav je način financiranja s velikim apsolutnim sredstvima koja su bila veća od sredstava uloženih preko Ministarstva razvitka i obnove u obnovu i povratak bitno usporio povratak izbjeglica u domicilne zemlje. Kategoriju izbjeglica nužno je podijeliti u tri grupe koje se razlikuju po zemlji izbjeglištva, zemlji zbrinjavanja i mogućnostima povratka: - izbjeglice iz RH zbrinute u trećim zemljama (Njemačkoj, Austriji, itd.), - izbjeglice iz BiH zbrinute u Republici Hrvatskoj; - izbjeglice iz SR Jugoslavije zbrinute u Republici Hrvatskoj. 3.2.1. Povratak izbjeglica iz RH Agresijom na RH 1991. godine gotovo je 700.000 osoba u RH moralo napustiti svoje domove. Najveći je dio njih zbrinut u RH preko Ureda za prognanike i izbjeglice i statistički se vode kao prognanici (njih oko 550.000 1991. godine), dok su čak 148.000 osoba zbrinule treće zemlje: Njemačka, Austrija, Slovenija, Mađarska, itd. To je kategorija izbjeglica čiji se broj smanjivao ovisno o smanjivanju agresije, jačanju obrane i oslobađanju zemlje. Izbjeglice iz RH u trećim zemljama su populacija koja nikad nije tražila ostanak u trećim zemljama, nego je tražila povratak u svoje domove, koji je išao korak po korak ovisno o financijskim mogućnostima Republike Hrvatske. Usprkos činjenici da je RH organiziranim povratkom i obnovom vratila iz inozemstva 106.000 ili 71,6% izbjeglica u RH izravnim ulaganjem proračunskih sredstava još uvijek se u inozemstvu nalazi 42.000 izbjeglica čiji su domovi različitog stupnja oštećenja. Republika Hrvatska je u razdoblju 1991.-1998. godine vratila 106.000 ili 71,6% izbjeglica. Tablica 5. Intenzitet povratka izbjeglica u Republiku Hrvatsku Godina Izbjeglice iz RH u inozemstvu Broj izbjeglica iz inozemstva u RH Indeks 1991=100 1991. 148.000 - 100,00 1992. 136.000 12.000 91,9 1993. 112.000 24.000 75,7 1994. 98.000 14.000 66,2 1995. 64.000 34.000 43,2 1996. 58.000 6.000 39,2 1997. 49.000 9.000 33,1 1998. 42.000 7.000 28,4 Ukupno 106.000 Izvor: Ured za prognanike i izbjeglice Vlade RH, Zagreb, 1998. godine 3.2.2. Povratak izbjeglica iz BiH Republika Hrvatska je godine 1992. zbrinula najveći broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i SR Jugoslavije od svih zemalja primateljica. Ured za prognanike i izbjeglice registrirao je 402.768 izbjeglica iz BiH među kojima je preko 200.000 bilo Muslimana-Bošnjaka. Nakon 1992. godine broj izbjeglica iz drugih zemalja u RH stalno opada što odlaskom u treće zemlje (primarno Muslimana-Bošnjaka), što povratkom u domicilna nerazrušena naselja (manji broj) i pred kraj promatranog razdoblja 1991.-1998. povratkom, kroz organiziranu obnovu donacijom građevinskog materijala od strane RH, primarno u Federaciju BiH. Smanjenje broja izbjeglica iz BiH privremeno zbrinutih u RH iznosi 319.000 osoba ili 69,7% u odnosu na najveći registrirani i procjenjeni broj iz 1992. godine. Dinamika smanjenja registriranih izbjeglica ovisila je o tri načina zbrinjavanja dolje navedena: 1. Odlaskom izbjeglica u treće zemlje. Na taj su način primarno zbrinjavani Muslimani-Bošnjaci i to već 1992. godine nakon zbrinjavanja u RH, u prosjeku tri mjeseca. Procjenjuje se da je u trećim zemljama zbrinuto oko 90% Muslimana-Bošnjaka što potvrđuju i podaci u Tablici 6. Izbjeglice iz BiH ostalih narodnosti u relativno su i apsolutno malom broju zbrinjavani u trećim zemljama nakon kraćeg razdoblja zbrinjavanja u RH. 2. Izbjeglice iz BiH hrvatske narodnosti primarno su pak zbrinjavane u RH kroz organizirani smještaj preko Ureda, a nove izbjeglice iz BiH nakon 1995. godine zbog nedostatka organiziranog smještaja u napuštenu imovinu. Intenzitet priliva novih izbjeglica iz BiH nakon 1995. godine, prvenstveno iz Republike Srpske, u kratkom vremenu uglavnom nije ostavljao puno mogućnosti organiziranog zbrinjavanja. Stoga i postoji razlika između registriranih izbjeglica iz BiH u Uredu i onih koji taj status nisu niti imali ili su ga pak izgubili kroz zbrinjavanje u vlastitoj režiji. Procjenjuje se da izbjeglica ove kategorije u RH iz BiH ima oko 140.000. 3. Povratkom u svoje domove u BiH. Povratak izbjeglica iz Hrvatske u svoje domove u BiH išao je samo prema Federaciji. Povratka izbjeglica iz BiH zbrinutih u RH prema Republici Srpskoj praktički nema. Kako je interes RH da se Hrvati izbjegli iz BiH vrate u svoje domove (i u Federaciju i u Republiku Srpsku), RH je provedbom donacijskog programa zbrinjavanja prognanih, izbjeglih i raseljenih Hrvata u BiH (Prilog 9) do danas u povratak u BiH uložila preko 150 milijuna kuna te time pomogla obnovu 2.500 obiteljskih kuća i omogućila zbrinjavanje gotovo 10.000 stanovnika u BiH, omogućila obnovu bolnice u Novoj Biloj i objekata javne namjene. RH će u ovoj godini uložiti još dodatnih 50 milijuna kuna te time pomoći obnovu ukupno 3.700 obiteljskih kuća i povratak oko 14.000 prognanih i izbjeglih Hrvata u BiH. Tablica 6. Dinamika smanjenja broja izbjeglica iz BiH u RH odlaskom u treće zemlje, povratkom u domicilna naselja ili gubitkom izbjegličkog statusa u RH u razdoblju 1991.-1998. godine Godina Izbjeglice iz BiH i SRJ registrirani u RH Izbjeglice iz BiH i SRJ registrirani i procijenjeni u RH Dinamika smanjenja broja izbjeglica Indeks 1991=100 1991. - - - - 1992. 402.768 458.000 - 100,0 1993. 272.859 312.000 146.000 68,1 1994. 212.056 272.000 40.000 59,4 1995. 188.672 241.000 31.000 52,6 1996. 184.545 205.000 36.000 44,8 1997. 106.750 147.000 58.000 32,1 1998. 37.400 139.000 8.000 30,3 Ukupno 319.000 Izvor: Ured za prognanike i izbjeglice Vlade RH, Zagreb, 1998. godine 3.2.3. Povratak izbjeglica iz SRJ Kao posljedica agresije na RH procjenjuje se da je SRJ moralo napustiti preko 40.000 osoba (Vojvodinu 30.000, Kosovo 5.000, Crnu Goru i ostali dio Srbije 5.000). Dakle, preko 40.000 osoba moralo je napustiti zemlju u kojoj nije bilo rata niti ratnih djelovanja, ako se izuzme današnja situacija na Kosovu. Relativno je manji broj osoba zbrinut u organiziranom smještaju preko Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade RH, dok je najveći broj osoba zbrinut u privatnoj režiji ili u napuštenoj imovini nakon 1995. godine. Republika Hrvatska traži povratak tih osoba na principu dragovoljnosti i humanosti u Vojvodinu, Crnu Goru, Kosovo i ostala područja Srbije ili nadoknadu za njihovu ostavljenu privatnu imovinu. Sve izbjeglice iz SRJ zbrinute su u RH, dok se u Vojvodinu, na Kosovo ili pak Crnu Goru nije vratio nitko. 3.3. POVRATAK RASELJENIH OSOBA Republiku Hrvatsku su uslijed agresije iz različitih razloga napustile i osobe srpske narodnosti. Građani Republike Hrvatske sprske narodnosti kao raseljene osobe nalaze se primarno u Jugoslaviji, a dio ih je smješten uglavnom u privatnoj imovini u hrvatskom Podunavlju, Republici Srpskoj i relativno manji broj u različitim oblicima smještaja u ostalim zemljama. Dinamiku napuštanja RH prikazuje Tablica 7. Proces napuštanja RH praktički je započeo s početkom agresije na RH, a posebno je intenzivan u vrijeme "Bljeska" i "Oluje" 1995. godine. Podaci pokazuju da je u vrijeme "Bljeska" i "Oluje" RH napustilo 45,9% osoba srpske narodnosti od ukupnoga broja osoba srpske narodnosti koje su napustile RH. Proces je bio kontinuiran i izravna je posljedica agresije JNA i dijela srpskog pučanstva na RH u cilju stvaranja "Velike Srbije". Još za vrijeme mandata UNTAES-a u hrvatskom Podunavlju Vlada Republike Hrvatske je nakon dugotrajnog rada zajedno sa UNHCR-om i UNTAES-om 23. travnja 1997. godine potpisala "Sporazum radne skupine o operativnim postupcima povratka" (Prilog 3) i time definirala osnovna načela povratka u hrvatsko Podunavlje i iz hrvatskog Podunavlja u ostale dijelove RH. Sporazumom su izdvojene 4 osnovne kategorije povratnika te određeni postupci povratka: - spajanjem obitelji - povratak u useljive i neoštećene domove - povratak u oštećene domove - povratak u domove koji se privremeno koriste. Usprkos činjenice što je sporazum ograničen na RH njegovi temeljni principi s obzirom da je potpisan od strane međunarodne zajednice trebaju biti osnova za ostale sporazume šireg prostornog značenja. Ovom su sporazumu prethodili "Sporazum o povratku izbjeglica" između Vlade RH i Vlade Republike i Federacije Bosne i Hercegovine iz ožujka 1995. godine (Prilog 2) i "Protokol o provedbi tog sporazuma" (Prilog 1) kojima se potvrđuje povratak izbjeglica u BiH i način pomoći RH tom povratku kako je opisano u poglavlju 3.2.2. Nakon "Sporazuma radne skupine o operativnim postupcima povratka" potpisan je na istim načelima i "Protokol o postupku organiziranog povratka" (Prilog 7) u Beogradu 2. 4. 1998. godine između RH i SRJ, a na istim će principima biti potpisan i sporazum s Republikom Srpskom ovih dana. Time su stvoreni početni okviri povratka osoba u sva područja, a napucima i programima razradit će se modaliteti. Po potpisivanju sporazuma počinje intenzivan povratak raseljenih osoba kako kroz organizirani povratak, tako i kroz spontane oblike povratka, a rezultat je: - iz hrvatskog se Podunavlja u ostale dijelove RH vratilo 13.500 osoba srpske narodnosti i - iz SRJ i RS u RH se vratilo 18.700 osoba srpske narodnosti. Tablica 7. Dinamika napuštanja RH osoba srpske narodnosti u razdoblju 1991.-1998. godine Razdoblje Osobe koje su napustile RH Porast broja raseljenih 1991. 26.000 26.000 1992. 83.000 67.000 1993. 117.000 24.000 1994. 127.000 10.000 1995. 135.000 8.000 1996. 265.000 130.000 1997. 272.000 7.000 1998. 283.000 11.000 Ukupno 283.000 Izvor: Ured za prognanike i izbjeglice Vlade RH, Zagreb, 1998. godine 4. PROGNANICI, IZBJEGLICE I RASELJENE OSOBE DANAS - BROJČANO STANJE Za buduće planove organizacijske, vremenske i financijske, nužno je konstatirati današnje brojčano stanje prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba. 1. Republika Hrvatska je u razdoblju 1991. - 1998. godine u organiziranoj formi vratila 455.204 prognanika u domicilna naselja. 2. Republika Hrvatska je u razdoblju 1991. - 1998. godine u organiziranoj formi vratila 106.000 izbjeglica iz Hrvatske i iz inozemstva u domicilna naselja. 3. Republika Hrvatska je na skrb za prognanike i izbjeglice u razdoblju 1991. - 1998. godine potrošila ukupno 6,369 milijardi kuna od čega izravno iz proračuna 5,651 milijardi ili 88,74% što su veća sredstva nego što je iznosio proračun Ministarstva razvitka i obnove od osnivanja za organiziranu obnovu domova. 4. Republika Hrvatska je u razdoblju 1991. - 1998. godine smanjila broj izbjeglica iz BiH sa 458.000 na 139.000 osoba osobito pomaganjem povratka u BiH kroz donaciju građevinskog materijala s preko 150 milijuna kuna. 5. Republika Hrvatska je u razdoblju nakon 1995. godine vratila u domicilna naselja ili u ostala područja RH 32.200 raseljenih osoba. 6. Ukupno je Republika Hrvatska u razdoblju 1991. - 1998. godine vratila oko 650.000 prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba i za skrb, povratak i obnovu potrošila oko 15 milijardi kuna iz proračuna; što se izravno odrazilo na osobni i društveni standard svih građana RH. Tu su uračunate samo izravne investicije u obnovu domova i zbrinjavanje prognanika i izbjeglica, dok su znatno veće investicije nužne za obnovu infrastrukture i deminiranje. Danas broj prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba u RH i iz RH iznosi: - broj prognanika 94.800 - broj izbjeglica iz Hrvatske u inozemstvu 42.000 - broj izbjeglica iz BiH i SRJ u RH 139.000 - broj raseljenih osoba iz RH u SRJ i RS 250.000 Preregistracijom prognanika i izbjeglica u Uredu za prognanike i izbjeglice Vlade RH i terenskim upitnikom UNHCR-a u SRJ i RS, izražena želja za povratkom brojčano izgleda ovako: - broj prognanika koji se žele još vratiti u svoja domicilna naselja iznosi 88.500 osoba, - broj izbjeglica iz RH u inozemstvu koji se žele još iz inozemstva vratiti u RH iznosi 40.800 osoba, - broj izbjeglica iz BiH i SRJ u RH koji se žele još iz RH vratiti u BiH i SRJ iznosi 65.000 osoba, - broj raseljenih osoba iz RH u SRJ i RS koji se još žele vratiti u RH iznosi 24.000 osoba. Prema tome, Hrvatska bi trebala u slijedećem razdoblju vratiti 153.300 prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba u domicilna naselja, zbrinuti 74.000 izbjeglica iz BiH u objektima organiziranog i trajnog smještaja, ukupno 227.300 osoba. III. PLAN POVRATKA 5. PLAN POVRATKA Plan povratka osoba svih kategorija uključuje osnovne aspekte povratka i obveze Republike Hrvatske u njegovu provođenju. U okviru ovoga plana predočene su vremenske, brojčane i financijske potrebe u slijedećih 4,5 godina. 5.1. POVRATAK PROGNANIKA Povratak prognanika iz organiziranog kolektivnog smještaja, privremenog smještaja, smještaja kod rodbine i prijatelja i samostalnog smještaja, sad već nakon punih 7 (sedam) godina progonstva, primarno ovisi o organiziranoj obnovi domova preko programa obnove Ministarstva razvitka i obnove. Istovremeno s obnovom domova preko sustava javnih poduzeća RH provodi se obnova komunalne infrastrukture (ceste, mostovi, elektrifikacija, vodoopskrba itd.) te obnova škola i crkava također preko Ministarstva razvitka i obnove. Sve posljedice agresije na RH od strane JNA, paravojnih jedinica i pobunjenih Srba snosi u cijelosti RH - dakle zemlja na koju je izvršena agresija. Čak što više, postoji opća percepcija međunarodne zajednica da to RH mora činiti i dalje iz proračuna na štetu razvitka i standarda građana RH, bez obzira na sukcesiju i ratnu štetu. Usprkos silnim naporima RH da što skorije vrati prognaničku populaciju u svoje obnovljene domove, danas u RH ima još uvijek 94.800 prognanika koji su u progonstvu već 8. (!) godinu s izraženom željom za povratak njih 88.500. Među registriranim prognanicima njih je 72.639 iz hrvatskog Podunavlja ili 76,6%, a među prognanima iz hrvatskog Podunavlja 10,1% nisu Hrvati (1.158 ili 2,0% Srba, 3.107 ili 4,3% Mađara i 3.029 ostalih manjina ili 4,2%). Ostali prognanici su iz ostalih oslobođenih područja (Banovine, Korduna, Like, Sjeverne Dalmacije itd.). 5.1.1. Vremenski, brojčani i financijski okvir povratka Svaki povratnik nakon godina teškog i dugog progonstva očekuje povratak u uvjete barem kakvi su bili prije agresije. Za stvoriti takve uvjete i posebne uvjete po principima UNHCR-a uvijek su bitni planovi temeljeni na realnom vremenskom, brojčanom i financijskom okviru. Posebno je bitan ovaj posljednji koji izravno ovisi o mogućnostima izdvajanja iz proračuna ili pak, što se očekuje, o uspješnosti planirane konferencije o obnovi i razvitku Hrvatske. Agresijom na RH devastirano je ili razoreno 143.000 stambenih objekata. Tablica 9. prikazuje stupanj obnove i prosječnu cijenu obnove 4.-6. stupnja oštećenja te visinu bespovratnih sredstava 1.-3. stupnja oštećenja. Sukladno mogućnostima obnove u sljedeće 3 godine bit će završena fizička obnova stanova i kuća, a još će najmanje 2 godine biti potrebno za obnovu samo osnovne socijalne i komunalne infrastrukture. Obnova gospodarske infrastrukture i povrat zaposlenosti i broja predratnih radnih mjesta potrajat će i duže. Tablica 8. Intenzitet povratka prognanika i potrebna sredstva za obnovu kuća i stanova za povratnike u razdoblju Godina Broj prognanika koji se žele vratiti Broj povratnika Potrebna sredstva za obnovu domova u mil. kn* Potrebna sredstva za zapo- šljavanje u mil. kn** Potrebna sredstva za obnovu infrastruk- ture u mil. kn*** Ukupno u u mil. kn 1998. 88.500 14.800 373 237 2.500 3.110 1999. 73.700 20.000 504 320 4.200 5.024 2000. 53.700 20.000 504 320 4.800 5.624 2001. 33.700 20.000 504 320 4.500 5.324 2002. 15.700 13.700 345 219 3.500 4.064 Ukupno 88.500 2.230 1.416 19.500 23.146 Izvor: Ministarstvo financija, Procjena ratnih šteta. Ministarstvo razvitka i obnove, Procjena troškova obnove domova i infrastrukture. * Procjena potrebnih sredstava za obnovu domova u razdoblju 1998.-2002. izvršena je prema Tablici 9. i prosječnoj cijeni obnove objekata 1-6 stupnja oštećenja za četveročlanu obitelj. ** Procjena potrebnih sredstava izvršena je po donjoj granici zaposlenosti od 20% u ukupnom stanovništvu i prosječnoj cijeni otvaranja radnog mjesta u uvjetima razorenosti gospodarskog sustava. *** Procjena potrebnih sredstava za obnovu komunalne infrastrukture, šteta javnih poduzeća, obnovu zdravstvenih, prosvjetnih i športskih objekata dobivena je kao razlika između ratnih šteta u tim segmentima (24.512 mil.
3. kn)i investicija u obnovi preko javnih poduzeća i ostalih državnih resora do sada (5.012 mil. kn). Veliki stupanj razaranja u RH za vrijeme agresije potvrđuje potrebu planiranja intenziteta povratka s obzirom da su godišnje potrebe obnove domova i ukupne infrastrukture oko 15% državnog proračuna. To su samo osnovne potrebe obnove u funkciji povratka ne uključujući pri tom nužnost financiranja deminiranja kao ključne pretpostavke povratka i razorene gospodarske infrastrukture u funkciji otvaranja novih radnih mjesta koje podižu godišnja potrebna sredstva za obnovu ratom razorenih područja na oko 20% državnog proračuna, što ni na koji način u cijelosti nije moguće izdvojiti. 1. Povratak prognanika trajat će najviše 4,5 godina u koliko se godišnje prosječno do kraja 2002. vraća 19.670 osoba i prosječno godišnje izdvaja 495 mil. kn za obnovu domova i 4.333 mil. kn za obnovu osnovne infrastrukture koja je isto tako pretpostavka za povratak i izbjeglica i raseljenih osoba. U sve to nisu uključeni posredni troškovi Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade RH za preostale prognanike i izbjeglice i novopridošle raseljene osobe koji u prosjeku godišnje iznosi 800 mil. kn. Također je potrebno godišnje izdvojiti 314 milijuna kn za otvaranje novih radnih mjesta što sve zajedno prosječno godišnje iznosi 5.142 milijuna kn. Tablica 9. Podaci o oštećenim i obnovljenim kućama po županijama ŽUPANIJA Broj oštećenih i razorenih kuća* Broj obnovljenih kuća Broj obnovlje- nih stanova u višestambenim objektima I-III IV-VI BJELOVARSKO- BILOGORSKA 3.385 60 30 BRODSKO- POSAVSKA 11.215 385 872 DUBROVAČKO- NERETVANSKA 9.572 15 1.215 GRAD ZAGREB 492 2 - KARLOVAČKA 16.417 697 2.029 LIČKO-SENJSKA 5.309 721 573 OSJEČKO- BARANJSKA 25.715 1.418 807 POŽEŠKO- SLAVONSKA 8.133 377 915 SISAČKO- MOSLAVAČKA 15.102 1.853 3.943 SPLITSKO- DALMATINSKA 2.449 528 620 ŠIBENSKO-KNINSKA 5.361 1.144 2.778 VIROVITIČKO- PODRAVSKA 1.358 54 43 VUKOVARSKO- SRIJEMSKA 11.033 896 2.002 ZADARSKA 16.390 245 3.313 ZAGREBAČKA 441 61 UKUPNO 132.426 8.456 19.140 SVEUKUPNO 30.026 Izvor: Ministarstvo razvitka i obnove RH, Zagreb, 1998. godine * Podaci dobiveni temeljem do sada izvršene procjene 40,72% Obnovljene kuće 59,28% Kuće za obnovu 2. Na primjeru prognanika izravno se uočava ovisnost brzine povratka i mogućeg izdvajanja sredstava za to, s obzirom da su ovako planirana sredstva gornja granica mogućeg izdvajanja. 3. Do sada je donacijom građevinskog materijala obnovljeno 5.277 objekata, a isplatom kredita kasnije otpisanih 42.500 stambenih objekata. Sveukupno je obnovljeno kroz različite oblike obnove 78.503 objekata. 4. Iznos potpore za obnovu kuće: I. st. oštećenja 5.500 kn II. st. oštećenja 15.000 kn III. st. oštećenja 22.000 kn Prosječna cijena obnove kuće za četveročlanu obitelj (bez opremanja): Primorsko Kontinentalni područje dio _______________________________________________ IV. st. oštećenja 55.600 kn 55.600 kn V. st. oštećenja 163.400 kn 185.000 kn VI. st. oštećenja 190.000 kn 215.000 kn 5. U slijedećem razdoblju povratka dio će prognanika po vlastitom izboru željeti živjeti negdje drugdje (primarno u gradovima što još više povećava polarizaciju između gradskog i ruralnog područja) i odreći se prava na obnovu i time omogućiti dodatna sredstva za povratak izbjeglica i raseljenih osoba. 5.1.2. Ostale pretpostavke povratka Cijelo bivše okupirano područje RH gospodarski je razoreno i procjenjuje se da su izravne štete u gospodarstvu oko 18 milijardi kuna, a još dodatno kroz proračunske troškove rata oko 19,8 milijardi kuna. Pored toga, na cijelom su području bile rasute jedinice velikih gospodarskih sustava i firme koje su primarno imale političku funkciju očuvanja opstanka srpskog pučanstva u brdsko-planinskim i prigraničnim područjima RH. Tim je teže danas obnoviti gospodarstvo, pokrenuti proizvodnju i zaposliti ljude. Donošenjem "Zakona o područjima posebne državne skrbi" 1996. godine kojim su bivša okupirana područja stavljena u posebni državni interes nastoji se nizom stimulacija, praktički ne postojanjem poreza na osobni dohodak, carinskim povlasticama i neoporezivanjem dijela dobiti itd., privući zainteresirane za registraciju, uzimanje u zakup ili kupnju firmi na tim područjima, a time naravno otvaranje novih radnih mjesta za povratnike i ostale zainteresirane građane. Gospodarska revitalizacija počiva na dva modela: - stimuliranjem razvitka malih obitelji poljoprivrednih i stočarskih gazdinstava, obiteljskih malih firmi i obrta, - stavljanjem u funkciju postojećih gospodarskih subjekata kroz zakup, restrukturiranje i dokapitalizaciju. Ovakvi modeli u uvjetima skupog kapitala ne mogu imati brzu realizaciju i osiguranje novih radnih mjesta, i bez partnerskog odnosa sa stranim firmama praktički nije moguće već u prvih pet godina stvoriti odgovarajući broj radnih mjesta. U Republici Hrvatskoj je prosjek zaposlenosti prije rata bio oko 35% u ukupnom stanovništvu; i ako se pretpostavi da je na bivšem okupiranom području zaposlenost bila niža i iznosila samo 20% ukupnog stanovništva (ostalo su bili poljoprivrednici; nositelji mirovina itd.), moguće je zaključiti da je na oko 510.000 stanovnika po popisu stanovništva iz 1991. godine bilo oko 102.000 zaposlenih. U ukupnom stanovništvu bivših okupiranih područja odnos srpskog i nesrpskog stanovništva je bio gotovo jednak, a broj Srba u njihovom ukupnom broju u RH je također bio na razini 50%. Gospodarske i razvojne su procjene da je za otvaranje radnog mjesta na bivšim okupiranim područjima u prosjeku potrebno oko 80.000 kuna (infrastruktura, obnova proizvodnje, prijevoz, sanacija, gubitak tržišta i stručne radne snage, itd...). Za povratak još 88.500 prognanika i otvaranje radnih mjesta potrebno je dodatnih 1.416 milijuna kuna ili u projiciranom povratku do 2002. godine prosječno godišnje 314 milijuna kuna investicijskih sredstava. Ovom prilikom ljudske žrtve nismo niti spominjali. 5.2. POVRATAK IZBJEGLICA Republika Hrvatska kao izravna žrtva agresije, posebno u prvim godinama registracije u Uredu za prognanike i izbjeglice Vlade RH zbrinjavala je više izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i Jugoslavije nego prognanika iz RH, a u cijelom je razdoblju nakon 1991. imala više izbjeglica iz drugih zemalja nego izbjeglica iz RH u drugim zemljama. Zato se plan povratka izbjeglica treba razdvojiti na dvije kategorije povratka. 5.2.1. Povratak izbjeglica u Republiku Hrvatsku Ranije je već konstatirano da je RH u razdoblju 1991.-1998. godine vratila iz inozemstva (Njemačke, Austrije, Slovenije, Mađarske itd.) 106.000 izbjeglica, da ih je još zbrinuto u inozemstvu 42.000, a da je želju za povratkom izrazilo 40.800 osoba. Kako se radi o povratku najtežih slučajeva čije su kuće mahom 4-6 kategorije oštećenja, njihov će povratak izravno ovisiti o mogućnostima obnove u slijedeće 4 godine. Tablica 10. Dinamika povratka izbjeglica iz RH zbrinutih u inozemstvu Godina Broj izbjeglica koji žele povratak Broj izbjeglica povratnika Sredstva potrebna za obnovu domova u mil. kn Sredstva potrebna za zapo- šljavanje u mil. kn Ukupno* 1998. 40.800 8.000 288 128 416 1999. 32.800 14.000 504 224 728 2000. 18.800 15.000 540 240 780 2001. 3.800 3.800 137 61 198 Ukupno 40.800 1.469 653 2.122 Izvor: Ministarstvo razvitka i obnove, Zagreb, 1998. godine * Ukupni troškovi obnove cjelokupne infrastrukture nisu prikazani u ovoj tablici jer su predočene potrebe obnoviteljskih sredstava kod povratka prognanika. Procjena potrebnih sredstava za obnovu domova temeljena je na prosječnoj 4-članoj obitelji i prosječnoj cijeni objekta 4-6 stupnja oštećenja, a za otvaranje novih radnih mjesta prema 20%-tnoj zaposlenosti i 80.000 kn po radnom mjestu. 1. Povratak izbjeglica iz RH zbrinutih u inozemstvu trajat će 3,5 godine, a planira se prosječni godišnji povratak 11.657 osoba za što će biti potrebno izdvojiti iz proračuna 1.469 mil. kuna za obnovu domova (prosječno godišnje 420 milijuna kuna) i 653 mil. kuna za otvaranje novih radnih mjesta (prosječno godišnje 187 milijuna kuna) u područjima povratka gdje je ratom razoreno praktički cijelo gospodarstvo. 2. Povratak izbjeglica iz RH zbrinutih u inozemstvu (mahom Hrvata) moguć je i ranije u organizaciji Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade RH kroz privremeni kolektivni smještaj do obnove njihovih domova. Ostali oblici smještaja (državni stanovi i kuće kupljene od APN-a), koriste se primarno za zbrinjavanje privremenih korisnika određene imovine u slučaju povratka vlasnika. 3. Izbjeglice iz RH zbrinute u inozemstvu koje imaju domovnicu i putovnicu, a trebaju po odluci vlade zemlje primateljice napustiti tu zemlju prije obnove njihovih domova u RH, mogu se odmah vratiti u RH i potražiti zbrinjavanje u RH preko Ureda ili samostalno na drugi način. 4. Izbjeglice iz RH zbrinute u inozemstvu koje nemaju odgovarajuće dokumente kojim potvrđuju državljanstvo RH ili koje nemaju putovnice obvezne su po "Postupku za individualni povratak osoba koje su napustile RH" i "Obvezatnom naputku" (Prilog 8) pribaviti potrebne dokumente za povratak. 5. Vlada RH će bilateralno sa zemljama koje su zbrinjavale izbjeglice iz RH dogovarati i usklađivati povratak sukladno mogućnostima obnove. 6. Vlada RH će sa zemljama primateljicama bilateralno dogovoriti mogućnost financijske pomoći u funkciji ubrzanja povratka. 5.2.2. Povratak izbjeglica zbrinutih u RH Najveći broj izbjeglica zbrinutih u RH su izbjeglice iz BiH i u ukupnom broju izbjeglica zbrinutih u RH sudjeluju s udjelom od 70% (ostalo su izbjeglice iz Vojvodine, Kosova i Crne Gore). Prema procjenama temeljenim na anketama na uzorcima po 500 izbjeglica zbrinutih po cijelom području RH, želju za povratkom izrazilo je 46,8 % izbjeglica, dok su ostali izrazili želju za ostankom u RH i nadoknadom svoje imovine u BiH i SRJ. Među izbjeglicama zbrinutim u RH koje su izrazile želju za povratkom u svoje domove preko 97,5% ih je iz Bosne i Hercegovine, a samo 2,5% iz Vojvodine. Praktički želju za povratkom na Kosovo 5.000 Hrvata nema, kao niti za povratkom u ostala područja Srbije i Crne Gore. Povratak izbjeglica u SRJ Republika Hrvatska traži od međunarodnih čimbenika da utječu na SRJ kako bi se stvorili odgovarajući uvjeti za povratak u Vojvodinu, Kosovo, ostala područja Srbije i Crnu Goru i kako situacija, posebno na Kosovu, ne bi, i dalje tjerala Hrvate na odlazak u RH. Ovog momenta u Hrvatskoj su jedine nove izbjeglice one koje dolaze s Kosova. Republika Hrvatska traži od Srbije, Jugoslavije i međunarodne zajednice da se zaštiti imovina izbjeglica te da se otvore jednostavne mogućnosti prodaje (Srbija ne dozvoljava prodaju imovine kosovskih Hrvata Albancima) ili zamjene privatne imovine Hrvata koji su morali napustiti Kosovo. Posebno je teška situacija s izbjeglicama s Kosova koje u cijelosti mora zbrinjavati RH. Situacija s izbjeglicama iz Vojvodine i Crne Gore je nešto lakša zbog već obavljenih zamjena nekretnina. Republika Hrvatska mora planirati zbrinjavanje oko 1500 obitelji izbjeglica iz SRJ u slijedeće dvije godine što kroz proračunska sredstva Ureda, što kroz zbrinjavanje korisnika određene imovine, za što je nužno utrošiti oko 200 milijuna kuna. Nove izbjeglice iz Kosova koje pristižu uslijed jačanja sukoba, Vlada RH neće više smještati u napuštenu imovinu, te su stoga i potrebna dodatna velika sredstva za zbrinjavanje Hrvata građana druge države. RH i SRJ su potpisali "Protokol o postupku organiziranog povratka" (Prilog 7.). Povratak izbjeglica u BiH Preko 60.000 izbjeglica iz BiH zbrinutih u RH izrazile su želju za povratkom u Bosnu i Hercegovinu: znatno više u Federaciju nego u RS. Među njima je oko 20.000 osoba zbrinutih na bivšim okupiranim područjima u napuštenoj imovini. To je oko 50% ukupno zbrinutih izbjeglica u napuštenoj imovini na područjima koja su bila okupirana. Republika Hrvatska podržava dragovoljnost povratka izbjeglica u BiH zbrinutih u RH na razne načine i u različitim područjima, i sukladno tome će donacijski pomagati povratak Hrvata u BiH privremeno zbrinutih u RH, prema mogućnostima izdvajanja iz proračuna, na način kako je opisano u Prilogu 9 i Tablici 11. Intenzitet povratka izravno ovisi o sredstvima iz donacija pa je jasno da pozitivni rezultati donacijskih konferencija za BiH i za RH mogu bitno pripomoći vremenskom i brojčanom ubrzanju procesa. Za izbjeglice iz BiH koje se ne žele vratiti, posebno na područje RS, Vlada RH predlaže: 1. Otvaranje mogućnosti brže i jednostavnije zamjene i prodaje imovine koju su ostavili u BiH. Posebno je bitno kroz agenciju otvoriti bazu podataka takvih nekretnina i pružiti izbjeglicama pravnu pomoć pri zamjeni i kupoprodaji nekretnina u RS. 2. Za one izbjeglice iz BiH koje su zbrinute u imovini raseljenih osoba zbrinjavanje u državnim stanovima i kućama koje je otkupila Agencija za promet određenim nekretninama. 3. Provedbu i podršku "Protokola o provedbi Sporazuma o povratku izbjeglica" i "Sporazuma o povratku izbjeglica" (Prilog 1 i 2). Tablica 11. Dinamika povratka izbjeglica iz BiH zbrinutih u RH Godina Broj izbjeglica koje su izrazile želju za povrat- kom u BiH Broj povratnika Donacijska sredstva Vlade RH u mil. kn 1998. 63.400 14.500 50 1999. 48.900 25.000 70 2000. 23.900 15.000 55 2001. 8.900 8.000 22 2002. 900 900 10 Ukupno 63.400 205 Izvor: Ministarstvo razvitka i obnove, Zagreb, 1998. godine 5.3. POVRATAK RASELJENIH OSOBA Prethodna poglavlja su pokazala da su raseljene osobe samo jedna od kategorija stanovništva koja se javlja kao posljedica agresije na RH sa specifičnim problemima vezanim za odlazak i povratak. Pored bitne razlike u razlozima odlaska, između prognanika i izbjeglica s jedne strane (kategorija koja je također višenacionalna) i raseljenih osoba s druge strane (mahom jednonacionalna kategorija) postoji i bitna razlika o potrebi brige međunarodne zajednice u njihovom zbrinjavanju i povratku. Usporednim podacima iz različitih izvora (UNHCR, Sarajevska deklaracija, Konferencija o povratku u Banja Luci, Programi povratka u Federaciju BiH i RS predloženi i prihvaćeni na donatorskoj konferenciji u Bruxellesu, razne ankete, UNHCR-ov regionalni pristup povratku, itd.) jasno se uočava da se niti na jednu zemlju ne primjenjuje takav način kontrole selektivnog povratka kao što je to u RH iako je činjenica: 1. da se u RH jedino vraćaju izbjeglice i raseljene osobe u većem broju i 2. da je RH vratila najveći broj izbjeglica i raseljenih osoba. Zato RH i donosi ovakav sveobuhvatni i detaljni program povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba, kako bi se otvorenom raspravom i usporedbama ponude povratka drugih država realno ocijenili planovi, programi i postupci RH vezani za zbrinjavanje i povratak. Osnovni principi povratka raseljenih osoba definirani su u poglavlju 5. ovog programa uz napomenu kako je RH do sada vratila ukupno 32.200 raseljenih osoba, što organiziranim povratkom, što prihvaćanjem spontanih povrataka u proteklih gotovo 2,5 godine; što prosječno iznosi oko 13.000 osoba godišnje. Pored povratka tih 32.200 osoba, želju za povratkom izrazilo je još 24.000 osoba iz SRJ i RS. 5.3.1. Povratak raseljenih osoba unutar RH Nakon potpisivanja "Sporazuma radne skupine o operativnim postupcima povratka" (Prilog 3) ubrzo je uspostavljena procedura za povratak prognanika u Podunavlje, kao i iz Podunavlja stanovništva srpske etničke pripadnosti njihovim domovima u druge dijelove Hrvatske. Već 23. travnja 1997. godine Ured za prognanike i izbjeglice Vlade RH otvorio je u Podunavlju šest ispostava regionalnih ureda Vinkovci i Osijek, u Vukovaru, Tovarniku, Iloku, Bilju, Belom Manastiru i Erdutu. U navedenim ispostavama odmah je počela registracija Srba i njihovih želja za povratkom, ostankom ili prodajom i zamjenom imovine. Svima je otvorena mogućnost dragovoljne odluke o vlastitoj budućnosti, te povratak ili ukoliko se odluče napustiti Hrvatsku osiguranje prodaje ili zamjene svoje privatne imovine u Hrvatskoj. Ured je u veljači i ožujku 1998. proveo preregistraciju raseljenih osoba u Podunavlju kako bi se još više ubrzao povratak i rješavanje problema preostalih raseljenih osoba. Iz hrvatskog Podunavlja u druga područja Hrvatske vratilo se od travnja prošle godine (od potpisivanja Sporazuma o dvosmjernom povratku) do početka svibnja 13.499 Srba, bilo organizirano u skladu s propisanom procedurom, bilo spontano bez potvrda o planu povratka. Napominjemo da je i prije potpisivanja Sporazuma te njegove primjene započeo povratak hrvatskih državljana iz hrvatskog Podunavlja u druga područja Hrvatske, osobito s kraja 1996. i početka 1997. godine (na osnovi suglasnosti Ureda o humanitarnom spajanju obitelji). U Podunavlju trenutno boravi manje od 10.000 raseljenih osoba iz drugih područja RH. Velik se broj osoba dosad vratio u druga područja Hrvatske, manji je broj napustio RH, a iz preregistracije je jasno da većina obitelji koja se registrirala nije nikad boravila u Podunavlju, već u SRJ i BiH (velik broj registriranih obitelji prijavilo je lažne i nepostojeće adrese u Podunavlju ili su prijavili više adresa). Preostalo je još riješiti povratak manje od 1.000 raseljenih obitelji čije su kuće u mjestima povratka oštećene ili se privremeno koriste. Većina od 18.674 osoba koliko se tijekom registracije izjasnilo za povratak u druga područja Hrvatske već se vratila. Među raseljenim osobama koje trenutno borave u Podunavlju više od polovice želi napustiti Hrvatsku i prodati imovinu. Prethodno je tijekom registracije oko 10.000 raseljenih Srba u Podunavlju odlučilo prodati svoju imovinu (5.500 obitelji), jer žele napustiti Hrvatsku ili ostati u Podunavlju. Stoga je krajem prošle godine organizirana državna Agencija za posredovanje u prometu određenim nekretninama, koja je dosad otkupila oko 600 stambenih objekata raseljenih osoba koje su odlučile napustiti Hrvatsku ili ostati u Podunavlju. Otkupljeni objekti iskorišteni su i za privremeno zbrinjavanje raseljenih obitelji u Podunavlju koje su privremeno koristile objekte prognanika-povratnika. Nakon prestanka mandata UNTAES-a u siječnju 1998. godine u procesu dvosmjernog povratka učinjeno je slijedeće: - ostvaren je povratak novih 4.292 raseljenih osoba kojima su izdane potvrde o planu povratka za mjesta prebivališta u drugim područjima RH. - završena je preregistracija raseljenih osoba te je utvrđeno da u Podunavlju boravi nešto manje od 10.000 osoba, odnosno 4.500 obitelji iz drugih područja Hrvatske. Pola od njih želi svoj status riješiti prodajom imovine, a za 1.000 obitelji nužno osigurati povratak - obnovom kuća ili vraćanjem posjeda imovine u drugim dijelovima Hrvatske u kojoj su zbrinute izbjeglice. - u organizirani smještaj je po vlastitoj želji preseljeno 98 raseljenih osoba do povratka svojim kućama, a napustili su kuće hrvatskih prognanika u kojima su dosad boravili. Dodatno je preko stambenih komisija općina/gradova u Podunavlju u zamjenske kuće otkupljene od APN-a, smješteno 90 raseljenih obitelji. - APN je otkupio 555 kuća domicilnih stanovnika Podunavlja i 1.075 objekata na područjima posebne državne skrbi u kojima borave izbjeglice i prognanici. - za 117 raseljenih obitelji privremeno smještenih u Podunavlju nadležne županije izdale su rješenje o obnovi temeljem zahtjeva dostavljenih Upravi za obnovu Ministarstva razvitka i obnove. Ministarstvo razvitka i obnove zaprimilo je ukupno 494 Zahtjeva za obnovu čije je rješavanje u tijeku. - stambenim komisijama općina/gradova u Podunavlju dane su nove upute kako bi se ubrzao njihov rad dogovoren na jednom od sastanaka Radne skupine o dvosmjernom povratku. Kako su temeljni principi dvosmjernog povratka u hrvatsko Podunavlje i raseljenih osoba iz hrvatskog Podunavlja u ostala područja RH definirani "Sporazumom radne skupine o operativnim postupcima povratka" (Prilog 3) te kako je preostalo rješavanje povratka za još oko 1.000 obitelji u oštećene kuće i kuće koje se privremeno koriste, Vlada RH će u slijedećih nekoliko mjeseci, a najkasnije do sredine slijedeće godine riješiti sve te obitelji: - izdavanjem rješenja svim raseljenim obiteljima čije su kuće u vlasništvu 1.-3. stupnja oštećenja i davanjem bespovratne potpore na štedne knjižice "Poštanske banke" u slijedećih 6 mjeseci, sukladno dogovorima na Radnoj skupini; - izdavanjem rješenja za obnovu svim raseljeničkim obiteljima čije su kuće u vlasništvu 4.-6. stupnja oštećenja i uvrštavanjem u proces obnove; - vraćanjem u posjed kuća koje se privremeno koriste za zbrinjavanje izbjeglica iz BiH izmještanjem izbjeglica u druge objekte državnog vlasništva, sukladno "Programu zbrinjavanja korisnika imovine pod privremenom upravom Republike Hrvatske koja se mora vratiti u posjed i na korištenje vlasnika" (Prilog 6). Procjenjuje se da će Vlada RH za te potrebe morati izdvojiti preko 200 milijuna kuna (prosječni broj članova obitelji i prosječna cijena koštanja obnove) za obnovu kuća i za otvaranje novih radnih mjesta ili isplatu mirovina. Rebalans proračuna ne može podnijeti ta sredstva te je jasno da se realizacija završetka povratka raseljenih osoba treba planirati i u slijedećoj proračunskoj godini, s obzirom da je pomoć međunarodnih institucija u obnovi simbolična, a donacijska konferencija za RH uvjetna. 5.3.2. Povratak raseljenih osoba u RH Predstavnici Zajedničke hrvatsko-jugoslavenske Komisije za provedbu članka 7. Sporazuma o normalizaciji odnosa između RH i SRJ potpisali su 2. 4. 1998. godine u Beogradu "Protokol o postupku organiziranog povratka" (Prilog 7) u kojem su suglasno definirane polazne osnove i načela te mehanizmi i postupci povratka u obje države. Predstavnici obje strane su se suglasili kako povratci trebaju biti organizirani radi lakšeg planiranja, organiziranja i financiranja povratka. Također potvrđuju punu kooperativnost, informativnost i zajednička dogovaranja u operativnim postupcima, dragovoljnost i sigurnost povratka, neuvjetovanost povratka uz uvažavanje objektivnih prepreka u svakoj sredini povratka, sigurnost uvođenja u posjed povratnika, jednakost postupanja, izbor prebivališta, poštivanje standarda ljudskih prava i puno poštivanje pravnog sustava dražve u koju se osoba vraća (Prilog 7). Utvrđeni su mehanizmi povratka: ispunjavanje zahtjeva za povratak preko diplomatsko-konzularnih predstavništava, redovito informiranje obiju strana, brzo izdavanje isprava za povratak, stjecanje statusa povratnika ili drugog odgovarajućeg statusa, praćenje uvjeta povratka, medijska potpora procesu, itd. Sukladno tom protokolu Vlada RH je 27. 4. 1998. još detaljnije razradila postupak za individualni povratak (Prilog 8) i obvezatni naputak (Prilog 8) i definirala organiziranu i individualnu mogućnost povratka hrvatskih državljana na bazi dragovoljne odluke. Usprkos svim predrasudama o povratku raseljenih osoba do danas se u RH iz SRJ uglavnom kroz dobivanje dokumenata u Podunavlju spontano vratilo 18.700 osoba srpske etničke pripadnosti. Istovremeno se u Vojvodinu i na Kosovo nije vratio nitko. Svi su se potpisani dokumenti zasnivali na dogovorima sa drugom stranom ili su se pak vodili principima potpisanim od strane Vlade RH, UNTAES-a i UNHCR-a u "Sporazumu radne skupine o operativnim postupcima povratka" (Prilog 3) te dokumentima potpisanim od strane predstavnika međunarodne zajednice za povratak u druge sredine. Pored toga, temeljni principi povratka raseljenih već su definirani u poglavlju 5. Protokol istog sadržaja ovih će se dana potpisati i sa RS iz koje je također bilo spontanih povrataka raseljenih osoba, dok se na područje RS nije vratila niti jedna obitelj privremeno zbrinuta u RH. Postupci registracije raseljenih osoba koje žele dragovoljni povratak već je usuglašen s UNHCR-om koji će u zemljama iz kojih se vraćaju raseljene osobe zajedno s njihovim odgovarajućim uredima i sa Uredom za prognanike i izbjeglice Vlade RH definirati spiskove, što neće biti preduvjet povratka jednostavnijih slučajeva. Prethodne ankete i procjene svih relevantnih ustanova međunarodne zajednice potvrđuju da se za povratak, osim već onih 18.700 osoba koje su se vratile, izjasnilo još oko 24.000 raseljenih osoba. Prema protokolu potpisanom u Beogradu po kojem je nužno uvažavati realnosti povratka okvirni vremenski, brojčani i financijski plan povratka prikazuju Tablice 12. i 13. Vrlo jednostavnom računicom jasno se vidi da će RH trebati do kraja 2000. godine iz proračuna izdvojiti 681 milijun kuna želi li vratiti sve osobe ovog momenta zainteresirane za povratak. To su samo izravni izdaci u koji nisu uračunati izdaci za infrastrukturu, deminiranje, itd., koji su priloženi u poglavlju kod povratka prognanika. Ovo nisu nikako objektivne mogućnosti RH s obzirom na razvojne mogućnosti gospodarstva RH, ali jest objektivna činjenica želi li se ovaj proces završiti, a RH to ovim programom potvrđuje. Tablica 12. Dinamika povratka raseljenih osoba i kategorije povratnika Godina Broj osoba koje su izrazile želju za povrat- kom Broj povratnika Spajanje obitelji i povratak u neoštećene i useljive kuće Povratak kroz obnovu Povratak u kuće koje se koriste 1998. 24.000 5.000 3.800 800 400 1999. 19.000 10.000 2.000 6.500 1.500 2000. 9.000 9.000 500 4.500 4.000 Ukupno 24.000 6.300 11.800 5.900 Izvor: Procjena MRO-a Tablica 13. Dinamika povratka raseljenih osoba i financijske potrebe Godina Broj povratnika Sredstva potrebna za obnovu kuća u mil. kn* Sredstva potrebna za zapošljavanje u mil. kn Ukupno u u mil. kn 1998. 5.000 20 80 100 1999. 10.000 164 160 324 2000. 9.000 113 144 257 Ukupno 24.000 297 384 681 Izvor: Procjena MRO-a * Procjena sredstava potrebnih za obnovu temelji se na istim principima kao i u Tablici 8. 5.3.3. Ostale pretpostavke povratka Stupanj razorenosti infrastrukture i gospodarstva općenito u područjima povratka je takav da se bez ozbiljnijih investicijskih planova povratak, posebno težih slučajeva kao što su: obnova kuća 4.-6. kategorije oštećenja, deminiranje u naseljima u kojima nije počela organizirana obnova, elektrifikacija i vodoopskrba razorenih sela i slično, praktički teško može sprovesti do kraja i sukladno opće prihvaćenim načelima povratka. 1. Za povratak 24.000 raseljenih osoba Vlada RH bi trebala uložiti u obnovu domova oko 297 milijuna kuna (prosječna cijena obnove prosječnog oštećenja kuća 1.-6. kategorije uz pretpostavku četveročlane obitelji; što predstavlja donju optimističku varijantu financijskih potreba na bazi 11.800 povratnika za koje se procjenjuje nužnost obnove) do kraja 2000. godine (Tablica 12.). 2. Za potrebe otvaranja 4.800 novih radnih mjesta u područjima povratka i razorenog gospodarstva prema pretpostavljenoj stopi zaposlenosti od 20% (minimalno predviđena zaposlenost u ukupnom stanovništvu) i prosječnoj cijeni po jednom radnom mjestu u postojećim uvjetima od 80.000 kuna, Vlada RH bi do kraja 2000. godine trebala izdvojiti dodatnih 384 milijuna kuna što iznosi 681 milijun kuna ukupno. 3. Ranije je već u poglavlju 5.1.1 kod povratka prognanika na bivša okupirana područja procijenjeno, prema općim procjenama ukupnih ratnih šteta Ministarstva financija RH (Tablica 8.), da bi RH do kraja 2000. godine za vraćanje onog stanja u cijelosti od prije rata trebala za obnovu ukupno razorenih potencijala utrošiti 11,5 milijardi kuna. S takvim ogromnim razaranjima i štetama jasno je da će se povratak odvijati i u područja koja neće biti u cijelosti sanirana. 4. Zbog velikih sredstava potrebnih za sanaciju koja zabrinu svakog tko može sagledati veličinu problema ponovo nisu uračunata sredstva potrebna za deminiranje. IV. PRILOZI 6. DEMINIRANJE, OBNOVA DOMOVA I GOSPODARSKA OBNOVA Sumiranje ukupnih potreba u funkciji cjelovitog povratka nužno je nakon svega, kako bi se u potpunosti razumio problem i uočile sve poteškoće pred kojima RH stoji u nadolazećem vremenu povratka. Razumijevanje objektivnih poteškoća i potreba za razliku od subjektivnih prosudbi i političkih pristupa je ono što RH očekuje u funkciji samog povratka i pripremanju donacijske konferencije. Koncepcijski pristup donacijskoj konferenciji temelji se na partnerskom odnosu zasnovanom na obostranom interesu RH i drugih zemalja kojeg je moguće u programu donacijske konferencije definirati nizom programa, primarno u područjima povratka. Pored klasičnih programa obnove infrastrukture i gospodarstva ogromnu stavku u potrebnim sredstvima za siguran povratak čine potrebe za deminiranjem. Republika Hrvatska spada u zemlje koje su veoma zagađene minama. Prema raspoloživim podacima, kao posljedica agresije na Hrvatsku, na njenom je području postavljeno 2-3 milijuna protuoklopnih i protupješačkih mina. Minama i drugim neeksplodiranim projektilima zagađeno je oko 5980 km˛ teritorija, a velike površine treba pregledati kako bi se isključila sumnja o zagađenosti. Međutim, mine su postavljene i u sve objekte koji su imali strateško ili ekonomsko značenje. Mnogi ljudi, i posebno djeca stradali su u tom području od mina, a stradaju i danas. Mnoge površine šumskog i poljoprivrednog zemljišta stoje i danas nekorištene. Mine su velika prijetnja sigurnosti povratnika u svoja mjesta boravka. Svijest o postojanju mina i u samim naseljima često odlučujuće negativno utječe na odluku za povratak. Vlada RH je činila i čini ogromne napore za što bržim i učinkovitijim čišćenjem zemljišta i objekata od mina. Donijela je Zakon o razminiranju, Plan razminiranja, osnovala specijalizirano poduzeće za razminiranje, izdvaja značajna sredstva za razminiranje u Državnom proračunu, te zatražila od Svjetske banke i dobila zajam za razminiranje najvažnijih infrastrukturnih objekata. Sa takvom aktivnošću postignuti su ogromni rezultati tako da su do sada razminirani objekti i površine od najvažnijeg prioriteta: bolnice, škole, brojna naselja itd. Školovani su pirotehničari, nabavljena nužna oprema za razminiranje. Kvaliteta razminiranja je sukladna propisanoj kvaliteti po međunarodnim standardima o humanitarnom razminiranju. Pa ipak za razminiranje područja Republike Hrvatske nužna je pomoć međunarodne zajednice. Ona je prije svega važna kod razminiranja projekata bitnih za povratak prognanika. Razminiranje objekata i naselja mora prethoditi svakoj drugoj obnovi. Pomoć donatora ima važnost i sa stajališta iskazivanja solidarnosti sa ljudima koji su proživjeli teško vrijeme izvan svojih domova. Prema međunarodnim cijenama, za razminiranje cijelog zagađenog područja Republike Hrvatske potrebna su sredstva u iznosu od 16 milijardi kuna. Vrijeme razminiranja i broj pirotehničara koji će raditi na razminiranju ovisit će neposredno o financijskim sredstvima sa kojima će se raspolagati. Tablica 14. Dinamika povratka prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba Godina Povratak prognanika Povratak izbjeglica u RH Povratak izbjeglica iz RH Povratak raseljenih osoba Ukupno 1998. 14.800 8.000 14.500 5.000 42.300 1999. 20.000 14.000 25.000 10.000 69.000 2000. 20.000 15.000 15.000 9.000 59.000 2001. 20.000 3.800 8.000 - 31.800 2002. 13.700 - 900 - 14.600 Ukupno 88.500 40.800 63.400 24.000 216.700 Izvor: Ured za prognanike i izbjeglice Vlade RH, Ministarstvo razvitka i obnove, Zagreb, 1998. godine Tablica 15. Dinamika povratka prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba Godina Ukupni broj povratnika Potrebna sredstva za obnovu domova u mil. kn Potrebna sredstva za otvaranje novih radnih mjesta u mil. kn Potrebna sredstva za deminiranje (prosječno godišnje) u mil. kn Ukupno u mil. kn 1998. 42.300 681 445 3.200 4.326 1999. 69.000 1.172 704 3.200 5.076 2000. 59.000 1.157 704 3.200 5.061 2001. 31.800 641 381 3.200 4.222 2002. 14.600 345 219 3.200 3.764 Ukupno 216.700 3.996 2.453 16.000 22.449 Izvor: Ured za prognanike i izbjeglice Vlade RH, Ministarstvo razvitka i obnove, Zagreb, 1998. godine Tablica 16. PREGLED MINIRANOSTI HRVATSKOG DRŽAVNOG PROSTORA PO ŽUPANIJAMA KOJE SU ZAGAĐENE MINSKO-EKSPLOZIVNIM SREDSTVIMA (stanje na dan 30. 5. 1998. godine u km˛) Županija Površina ukupno Ukupna zagađenost minama (procjena) Kuće i okućnice Gospodarski objekti Infra- struktura Oranice i ostale obradive površine Livade i šume, vodne površine, makija i ostalo 1. Zagrebačka 3.078 20 2 1 3 5 9 2. Karlovačka 3.622 800 50 20 180 300 250 3. Sisačko-moslavačka 4.448 1.060 80 30 200 220 530 4. Ličko-senjska 5.350 300 30 15 80 65 110 5. Šibensko-kninska 2.994 600 40 25 130 150 255 6. Zadarska 3.643 800 70 40 250 200 240 7. Splitsko-dalmatinska 1.521 100 15 10 55 10 10 8. Dubrovačko-neretvanska 1.782 100 25 10 25 20 20 9. Požeško-slavonska 1.821 200 35 25 35 40 65 10. Brodsko-posavska 2.027 100 10 5 20 35 30 11. Bjelovarsko-bilogorska 2.638 100 10 5 30 30 25 12. Osječko-baranjska 4.149 600 80 30 240 210 40 13. Virovitičko-podravska 2.021 200 2 2 50 40 106 14. Vukovarsko-srijemska 2.448 1.000 100 80 380 340 100 Ukupno 41.542 5.980 549 298 1.678 1.665 1.790 Hrvatski centar za mine, Zagreb 1998. godina 7. POPIS DOKUMENATA KAO PRILOG PROGRAMU POVRATKA I ZBRINJAVANJA PROGNANIKA, IZBJEGLICA I RASELJENIH OSOBA Prilog 1. - Protokol o provedbi Sporazuma o povratku izbjeglica Prilog 2. - Sporazum o povratku izbjeglica Prilog 3. - Sporazum Radne skupine o operativnim postupcima povratka Prilog 4. - Uredba o Agenciji za posredovanje u prometu određenim nekretninama Prilog 5. - Program Vlade Republike Hrvatske o uspostavi povjerenja, ubrzanom povratku i normalizaciji života na ratom stradalim područjima Prilog 6. - Program zbrinjavanja korisnika imovine pod privremenom upravom Republike Hrvatske koja se mora vratiti u posjed i na korištenje vlasniku Prilog 7. - Protokol o postupku organiziranog povratka Prilog 8. - Postupak za individualni povratak osoba koje su napustile Republiku Hrvatsku Prilog 9. - Provedba donacijskog programa zbrinjavanja prognanih, izbjeglih i raseljenih Hrvata u BiH PRILOG 1. PROTOKOL O PROVEDBI SPORAZUMA O POVRATKU IZBJEGLICA Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine i Vladin Ured za prognanike i izbjeglice Republike Hrvatske i Ministarstvo za izbjeglice i socijalna pitanja Republike Bosne i Hercegovine zaključili su temeljem Sporazuma o povratku izbjeglica potpisanog dana 24. 3. 1995. godine Protokol o provedbi Sporazuma o povratku izbjeglica. Članak 1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske najavljuje povratak izbjeglica Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine. U svrhu provođenja Sporazuma o povratku izbjeglica, najava za povratak sadrži slijedeće podatke: - osobne podatke osobe koja se vraća (ime, prezime, datum i mjesto rođenja, te posljednje mjesto prebivališta na suverenom području stranke sporazuma kojoj je podnesen zahtjev) te prema potrebi i njenih roditelja, - dokaz o izbjegličkom statusu u Republici Hrvatskoj, - eventualnu potrebnu pomoć, njegu ili zbrinjavanje u slučaju bolesti ili starosti osobi koja će prijeći, te postojeće dokaze o osiguranju, - ostale potrebne mjere zaštite i sigurnosti u pojedinim slučajevima preuzimanja, - granični prijelaz na kojemu će osoba prijeći granicu. Članak 2. Nadležni organi Republike Bosne i Hercegovine iz stavka 1. ovog Protokola na najavu za povratak izbjeglica odgovaraju odmah, najkasnije za 45 dana ako je dokazano državljanstvo ili ako su pružene vjerodostojne činjenice o državljanstvu. Nakon isteka ovog roka smatra se da je dobivena suglasnost za povratak. Članak 3. U svrhu tranzitiranja izbjeglica preko teritorija Republike Hrvatske za ulaz u državu koristit će se međunarodni granični prijelazi. Ulaz, odnosno izlaz iz države mora se obaviti na graničnim prijelazima izvan dana vikenda i državnih praznika i to: od 1. listopada do 31. ožujka u vremenu od 9,00 do 16,00 sati, a od 1. travnja do 30. rujna u vremenu od 8,00 do 20,00 sati. Članak 4. Za priopćavanje podataka sukladno članku 9. Sporazuma o povratku izbjeglica vrijede, poštujući pravne propise svake stranke sporazuma, slijedeće odredbe: - primatelj smije koristiti podatke samo za navedenu svrhu i pod uvjetima propisanim od stranke sporazuma, koja te podatke daje. - primatelj podataka obavještava priopćitelja na njegov zahtjev o korištenju priopćenih podataka i na taj način postignutim rezultatima. - osobni podaci smiju biti dostavljeni samo nadležnim službama. Podaci se smiju proslijediti drugim službama samo uz prethodnu suglasnost službe koja je podatke priopćila. - služba koja daje podatke mora paziti na njihovu točnost kao i potrebu i broj podataka s obzirom na svrhu koja se želi postići dostavom podataka. Pri tome treba poštovati interne propise dotične države o zabrani davanja podataka. Ako se utvrdi da su priopćeni netočni podaci ili podaci koji ne smiju biti priopćeni potrebno je smjesta obavijestiti primatelja. On je dužan ispraviti ili uništiti te podatke. - zainteresirana osoba može, na vlastiti zahtjev, dobiti obavijest o postojećim informacijama o sebi i predviđenoj svrsi njihova korištenja. Obveza davanja informacija ne postoji, ako se ocijeni da je opći interes nedavanja obavijesti iznad interesa zainteresirane osobe. U ostalim slučajevima pravo zainteresirane osobe na informaciju o postojećim podacima o sebi uređuje se nacionalnim propisima stranke sporazuma na čijem se području traži obavijest. - služba koja daje podatke ukazuje prilikom davanja podataka na rokove za brisanje podataka koji vrijede prema njezinim propisima. Neovisno o tim rokovima brišu se dobiveni osobni podaci, čim više nisu potrebni za svrhu radi koje su dostavljeni. - služba koja dostavlja i služba koja prima podatke dužne su urudžbirati dostavu i primitak osobnih podataka. - služba koja dostavlja i služba koja prima podatke dužne su onemogućiti pristup do osobnih podataka neovlaštenim osobama, štititi ih od neovlaštenih izmjena i neovlaštenog obznanjivanja. Priopćeni podaci imaju u svakom slučaju barem onoliku zaštitu koju imaju takvi isti podaci na temelju propisa stranke sporazuma koja ih je dobila. Članak 5. Ovaj Protokol stupa na snagu u skladu s člankom 12. Sporazuma o povratku izbjeglica. Sastavljeno u ----------, dana ---------, u dva izvorna primjerka na hrvatskom jeziku. Za Ministarstvo unutarnjih Za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike poslova Republike Bosne i Hrvatske Hercegovine Za Vladin Ured za Za Ministarstvo za izbjeglice prognanike i izbjeglice i socijalna pitanja Republike Republike Hrvatske Bosne i Hercegovine PRILOG 2. SPORAZUM O POVRATKU IZBJEGLICA Članak 1. Ovim Sporazumom sukladno odredbama međunarodnog prava uređuju se uvjeti i postupak za povratak izbjeglica iz Republike Bosne i Hercegovine, koje privremeno borave u Republici Hrvatskoj. Članak 2. Ovaj Sporazum primjenjuje se na izbjeglice koje su iz Republike Bosne i Hercegovine izbjegle u Republiku Hrvatsku te dobile status izbjeglice. Članak 3. Stranke sporazuma su suglasne da je povratak izbjeglica iz Republike Bosne i Hercegovine dobrovoljan te garantiraju da će se povratak odvijati u uvjetima sigurnosti i dostojanstva. Stranke sporazuma pružit će zaštitu izbjeglicama, bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno i socijalno podrijetlo, u skladu sa međunarodnim načelima o zaštiti ljudskih prava i sloboda. Stranke sporazuma su suglasne da će se povratak izbjeglica, odvijati na organiziran i postupan način, putem nadležnih organa stranaka sporazuma. Članak 4. Povratak izbjeglica na području Federacije, vršit će se u skladu s Planom privremenog teritorijalnog razmještaja raseljenih lica - prognanika i izbjeglica i Programom povratka koje usvaja Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Sporazum će se primjenjivati nakon što se Plan i Program iz prethodnog stavka dostavi Vladi Republike Hrvatske. Članak 5. U svrhu suradnje i koordinacije svih poslova u praćenju provođenja ovog sporazuma osnovat će se Koordinacioni odbor, u koji svaka stranka sporazuma imenuje po tri člana. Koordinacioni odbor osobito brine o informiranju izbjeglica iz Republike Bosne i Hercegovine o uvjetima i mogućnostima povratka, vodi podatke o najavama povratka, uočava specifične probleme koji se pojavljuju u provedbi ovog sporazuma i predlaže način njihovog rješavanja i dr. Stranke sporazuma zajednički će nastojati surađivati s Visokim Povjerenikom Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR-om), Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM-
4. om)i drugim međunarodnim organizacijama. Republika Hrvatska snosit će troškove prijevoza nastale u svezi povratka izbjeglica u Republiku Bosnu i Hercegovinu (stavak 1. članak 1). Članak 6. Odredbe ovog Sporazuma ne primjenjuju se na osobe protiv kojih je pokrenut kazneni postupak, koje su pravomoćno osuđene ili se nalaze na izdržavanju kazne za kaznena djela iz kaznenih zakona Republike Hrvatske. Članak 7. Stranke sporazuma su suglasne da odmah pokrenu informativne aktivnosti među izbjeglicama iz Republike Bosne i Hercegovine radi njihovog informiranja o stanju u Republici Bosni i Hercegovini u cjelini, koje bi mogle olakšati donošenje njihove odluke o povratku. Članak 8. Republika Hrvatska će u okviru svojih mogućnosti pružiti materijalnu i financijsku pomoć radi stvaranja uvjeta za povratak izbjeglica u Republiku Bosnu i Hercegovinu. Republika Hrvatska podržat će aktivnosti Republike Bosne i Hercegovine u njenim zahtjevima za dobivanjem međunarodne financijske pomoći, u cilju realizacije povratka izbjeglica. Članak 9. Republika Hrvatska suglasna je Republici Bosni i Hercegovini staviti na raspolaganje relevantne statističke podatke o izbjeglicama iz Republike Bosne i Hercegovine. Za provedbu ovog Sporazuma statistički podaci smiju se odnositi samo na: - osobne podatke osobe koja se preuzima i eventualno srodnika (prezime, ime, eventualno i ranije prezime, nadimci ili pseudonimi, druga imena, datum i mjesto rođenja, spol, sadašnje i ranije državljanstvo), - ranija i sadašnja mjesta boravka unutar i izvan Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, kao i puteve kretanja, - ostale podatke na zahtjev jedne od stranaka sporazuma, potrebne za provjeru uvjeta za povratak u smislu ovog Sporazuma. Korištenje osobnih podataka mora biti sukladno odredbama Protokola o provedbi Sporazuma o povratku izbjeglica. Članak 10. Ovaj Sporazum ne utječe na primjenu Konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951. s izmjenama iz Protokola o statusu izbjeglica od 31. siječnja 1967., kao i na obveze ugovornih stranaka iz drugih međunarodnih ugovora. Članak 11. Za specifična pitanja koja se pojave u provedbi ovoga Sporazuma stranke sporazuma mogu zaključiti poseban protokol na prijedlog Koordinacionog odbora iz članka 5. ovog Sporazuma. Članak 12. Ovaj Sporazum stupa na snagu danom primitka zadnje obavijesti o ispunjenju uvjeta predviđenih nacionalnim zakonodavstvom stranaka sporazuma za stupanje na snagu ovog Sporazuma. Sastavljeno u Zagrebu, dana 24. 3. 1995., na jeziku ugovornih stranaka. Za Vladu Republike Za Vladu Republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine PRILOG 3. SPORAZUM RADNE SKUPINE O OPERATIVNIM POSTUPCIMA POVRATKA UTEMELJENJE RADNE SKUPINE Zajednička radna skupina zadužena za povratak, sastavljena od predstavnika Vlade RH, UNTAES-a i UNHCR-a, utemeljena je u skladu s odlukom hrvatske Vlade 27. ožujka 1997. nakon sporazuma postignutoga na sastanku NJ.E. predsjednika RH Franje Tuđmana, prijelaznog upravitelja UN-a Jacques Paul Kleina i visoke povjerenice UN-a Sadako Ogate te na radnim sastancima 13., 14., 23. ožujka i 3. travnja 1997. ČLANOVI RADNE SKUPINE SU: Vlada RH: gosp. Stjepan Šterc, pomoćnik ministra, Ministarstvo razvitka i obnove, voditelj Radne skupine; gosp. Lovre Pejković, predstojnik, Ured za prognanike i izbjeglice; gosp. Neven Henigsberg, savjetnik potpredsjednika Vlade I. Kostovića, gđa Danica Damjanović, pomoćnica ministra, Ministarstvo pravosuđa. UNTAES: gosp. Gerard Fischer, voditelj civilnih poslova; gosp. Goran Stigmer, voditelj civilnih poslova/Task Force za prognanike; gđa Piper Campbell, osobna pomoćnica voditelja civilnih poslova; gosp. Richard Holtzapple, politički poslovi. UNHCR: gosp. Pierre Jambor, voditelj Misije za Hrvatsku; gosp. Serge Ducasse, zamjenik voditelja Misije za Hrvatsku; gosp. Eduardo Arboleda, voditelj operativnih poslova za Slavoniju; gosp. James Lynch, voditelj osječkog Ureda; gosp. Indrika Ratwatte, poslovi zaštite, Zagreb. RUKOVODEĆA NAČELA Radna skupina odredit će mehanizme za registraciju i provedbu svih zahtjeva za povratak u i izvan hrvatskoga Podunavlja; promicati informacije o procesu povratka; osigurati djelotvornu operativu; prema potrebi odrediti daljnje mehanizme vezane za pitanja povratka i odgovarati na probleme koji su rezultat procesa povratka, a koji se ne mogu razriješiti na nižim razinama. Vlada RH pružat će jednak pristup i jednak tretman glede sigurnog povratka, obnove i drugih dolje navedenih mehanizama svim hrvatskim državljanima koji su 1991. živjeli u hrvatskom Podunavlju (u daljnjem tekstu: Područja) ili koji trenutno tamo žive. Dok se ne steknu uvjeti, kroz mehanizme opisane u ovom sporazumu, hrvatski državljani koji sada privremeno koriste kuće moći će ostati u istima. Uz to, Vlada RH će u suradnji s međunarodnom zajednicom pokrenuti agenciju za posredovanje u prodaji i zamjeni nekretnina zakonskih vlasnika koji više u njima ne žele živjeti. Radna skupina detaljnije će razraditi koncept zemljišne banke podataka. Vlada RH, UNTAES i UNHCR tražit će međunarodnu financijsku potporu za provođenje opisanih mehanizama kako se budu uspostavljali. MEHANIZMI POVRATKA HRVATSKIH DRŽAVLJANA SVOJIM DOMOVIMA Prvi korak u mehanizmu povratka je potvrda registracije u Uredu za prognanike i izbjeglice (u daljnjem tekstu Ured) svih raseljenih hrvatskih državljana s osobnom iskaznicom koji se žele vratiti svojim domovima. Ured će prikupiti sve potrebne informacije na obrascu usuglašenom na Radnoj skupini. Ured će tjedno slati Radnoj skupini statističke podatke o primljenim zahtjevima, izdanim "POTVRDAMA O PLANU POVRATKA" i uspješno provedenim povratcima. Podaci Ureda bit će dostupni svim članovima Radne skupine, po zahtjevu. Za osobe koje se registriraju u Uredu, ovisno o stanju njihove imovine, važit će slijedeći postupci: OBITELJSKO SPAJANJE (u vlastiti obiteljski dom) 1. Ured će odmah kontaktirati regionalni ured u području povratka kako bi potvrdio podatke koje su potencijalni povratnici dostavili i istodobno utvrditi s Ministarstvom pravosuđa i Ministarstvom unutarnjih poslova da protiv podnositelja zahtjeva nije pokrenut krivični postupak. 2. Ured će potom potencijalnom povratniku izdati "POTVRDU O PLANU POVRATKA", a preslike Ministarstvu unutarnjih poslova (koje će obavijest proslijediti lokalnoj policijskoj postaji), članovima Radne skupine i nadležnim tijelima jedinica lokalne uprave i samouprave. 3. Ured će dogovoriti s povratnikom način/logistiku povratka. 4. Ured će uz pomoć UNTAES-a i UNHCR-a organizirati povratak. Po povratku, osoba će imati status "povratnika". PRIJELAZNE MJERE: Dok Zajednička radna skupina ne postigne dogovor da su Ured i druge nadležne hrvatske vlasti u mogućnosti provoditi sve gore navedene mehanizme za povratak u Područje, važit će slijedeći postupci: 1. Ured će potvrditi sve zahtjeve za povratak u vlastiti obiteljski dom u Području. 2. Ured će kontaktirati UNTAES (DP Task Force) koji će potvrditi podnijetu informaciju potencijalnog povratnika. 3. UNTAES će izvijestiti Ured u kakvom je stanju dom/kuća, te obavijestiti Snage prijelazne policije (TPF) i nadležna tijela jedinica lokalne uprave i samouprave. 4. Ured će potencijalnom povratniku izdati "POTVRDU O PLANU POVRATKA". 5. Ured će dogovoriti s povratnikom način/logistiku povratka. 6. Ured će uz pomoć UNTAES-a i UNHCR-a organizirati povratak. Po povratku, osoba će imati status "povratnika". U pravilu, POTVRDA O PLANU POVRATKA bit će izdana u roku od 15 kalendarskih dana od dana registriranja u Uredu, ili obavijesti Ureda UNTAES-u (za povratnike u Područje). Povratak će se ostvariti što je moguće prije nakon izdane Potvrde. Kad povratak u okviru navedenoga roka nije moguć, Radna skupina bit će obaviještena kako bi razmotrila druge mjere. Kad se dom prema tim mehanizmima isprazni, odgovorne strane (Vlada RH ili UNTAES) osigurat će da se u kuću ne useli nitko drugi osim zakonskog vlasnika. SLOBODNI USELJIVI DOMOVI 1. Ured će dnevno prosljeđivati zahtjeve za povratak Ministarstvu razvitka i obnove (u daljnjem tekstu Ministarstvo). 2. Ministarstvo će koordinirati rad s općinskim ili gradskim komisijama za privremeno preuzimanje i korištenje imovine (u daljnjem tekstu Komisija). Ministarstvo i općinska ili gradska Komisija potvrdit će da li je kuća (stan) prazna i useljiva te postoje li uvjeti sigurnosti. Nakon što primi obavijest od Ministarstva, općinska ili gradska Komisija neće, ni u kojem slučaju, dodijeliti praznu kuću nekoj drugoj osobi. Ako je kuća već dodijeljena, ali nije još useljena, rješenje o dodjeli na privremeno korištenje bit će ukinuto. 3. Ministarstvo će obavijestiti Ured o statusu kuće. 4. Ured će potom potencijalnom povratniku izdati "POTVRDU O PLANU POVRATKA", a preslike Ministarstvu unutarnjih poslova (koje će obavijest proslijediti lokalnoj policijskoj postaji), članovima Radne skupine, i nadležnim tijelima jedinica lokalne uprave i samouprave. 5. Ured će dogovoriti s potencijalnim povratnikom način/logistiku povratka. 6. Ured će uz pomoć UNTAES-a i UNHCR-a organizirati povratak. Po povratku, osoba će imati status "povratnika". PRIJELAZNE MJERE: Dok Zajednička radna skupina ne postigne dogovor da su Ured i druge nadležne hrvatske vlasti u mogućnosti provoditi sve gore navedene mehanizme glede povratka u Područje, važit će slijedeći postupci: 1. Ured će potvrditi vlasništvo kuće u Području i dnevno prosljeđivati zahtjeve za povratak UNTAES-u. 2. UNTAES (DP Task Force) će potvrditi je li kuća prazna i useljiva te postoje li uvjeti sigurnosti. Nakon što UNTAES potvrdi da je kuća prazna, ni u kojem se slučaju, neće dopusitti nekoj drugoj osobi, osim zakonskom vlasniku da se u nju useli. 3. UNTAES će izvijestiti Ured o stanju kuće, i obavijestiti Snage prijelazne policije (TPF) te nadležna tijela jedinica lokalne uprave i samouprave. 4. Ured će potencijalnim povratnicima izdati "POTVRDU O PLANU POVRATKA". 5. Ured će dogovoriti s potencijalnim povratnikom način/logistiku povratka. 6. Ured će uz pomoć UNTAES-a i UNHCR-a organizirati povratak. Po povratku, osoba će imati status "povratnika". U pravilu, POTVRDA O PLANU POVRATKA bit će izdana u roku od 15 kalendarskih dana od registriranja u Uredu ili obavijesti Ureda UNTAES-u (za povratnike u Području). Povratak će se ostvariti što je moguće prije nakon izdane Potvrde. Kad povratak nije moguć u navedenom roku, o tome će se obavijestiti Radna skupina kako bi se razmotrile druge mjere. Kad se dom prema tim mehanizmima isprazni, odgovorna strana (Vlada RH ili UNTAES) osigurat će da se u kuću ne useli nitko drugi osim zakonskog vlasnika. RATOM OŠTEĆENI ILI UNIŠTENI DOMOVI * u skladu sa Zakonom o procjeni ratne štete ("Narodne novine" 61/91) 1. Ured će dnevno slati zahtjeve za povratak Ministarstvu razvitka i obnove (Ministarstvo). 2. Ministarstvo će koordinirati rad s općinskim ili gradskim komisijama za privremeno preuzimanje i korištenje imovine kako bi se utvrdilo u kojem je stanju kuća. 3. Ministarstvo će u koordinaciji sa županijskom Komisijom za procjenu ratne štete utvrditi stupanj oštećenosti domova (I.-VI. kategorije). 4. Na temelju povratne informacije o stanju (statusu) imovine, potencijalni povratnik popunit će zahtjev za obnovu u Uredu u kojem je registriran. Ured će proslijediti zahtjev županijskom uredu za obnovu i Ministarstvu koje će po istima postupiti u skladu sa Zakonom o obnovi ("Narodne novine" 24/96, 54/96 i 87/96). Slučajevi čijim rješenjem bi se omogućio povratak prognane osobe u kuću u kojoj je privremeno smješten hrvatski državljanin raseljen iz njegova ili njezina doma bit će tretirani kao prioritet 3. članka 6. Zakona o obnovi. 5. Nakon što se ugovor o obnovi potpiše, Ministarstvo ili Ured ponudit će, do potpune realizacije prava na obnovu, potpisniku privremeni smještaj na lokaciji najbližoj prebivalištu. Smještaj se može organizirati i privatno (npr. kod prijatelja ili rodbine) bez gubitka prava na obnovu. 6. Kad općinska ili gradska Komisija ili pak Ured osigura privremeni smještaj, potencijalnom povratniku će se izdati rješenje o pravu korištenja privremenoga smještaja. Od povratnika koji je u posjedu takvoga rješenja ne može se tražiti da napusti privremeni smještaj osim ako Vlada RH povratniku ne ponudi drugi smještaj ili se njegov/njezin dom ne obnovi. (Napomena: ako nakon primitka takvoga rješenja potencijalni povratnik odbije ponuđeni smještaj, potencijalni povratnik gubi pravo ostanka u sadašnjem smještaju. Međutim, zadržava pravo na obnovu). 7. Ministarstvo ili Ured izvijestit će Radnu skupinu o statusu slučaja. 8. Ured će potom izdati "POTVRDU O PLANU POVRATKA" u kojoj će biti navedeno da se povratnik preseljava u privremeni smještaj, a preslike poslati: Ministarstvu unutarnjih poslova (koje će obavijest proslijediti lokalnoj policijskoj postaji), članovima Radne skupine i nadležnim tijelima jedinica lokalne uprave i samouprave. 9. Ured će dogovoriti s potencijalnim povratnikom način/logistiku preseljenja. 10. Ured će uz pomoć UNTAES-a i UNHCR-a organizirati preseljenje. Nakon preseljenja u privremeni smještaj, osoba će imati status "povratnika". (Napomena: U slučaju da vlasnik oštećene kuće ima u Republici Hrvatskoj ratom neoštećenu kuću ili stan u kojem se može stanovati (npr.: prazan i useljiv) tada, u skladu sa člankom 5. gore navedenoga Zakona o obnovi, ne može tražiti pravo na obnovu. U takvim slučajevima, primjenjivat će se odgovarajući mehanizmi za povratak ili prodaju/zamjenu useljivoga doma. PRIJELAZNE MJERE: Dok Zajednička radna skupina ne postigne dogovor da su nadležne hrvatske vlasti u mogućnosti provoditi sve gore navedene mehanizme za povratak u Područje važit će slijedeći postupci: 1. Ured će potvrditi vlasništvo kuće u Području i dnevno prosljeđivati zahtjeve za povratak UNTAES-u. 2. UNTAES (DP Task Force) će utvrditi status kuće i o tome obavijestiti članove Radne skupine. 3. UNTAES će omogućiti inspekciju Ministarstvu i županijskoj komisiji za procjenu ratne štete koja će ustanoviti stupanj oštećenosti kuće (I.-VI. kategorija) i dalje postupati u skladu sa Zakonom o obnovi. 4. Nakon što se ugovor o obnovi potpiše, Ministarstvo ili Ured će uz pomoć UNTAES-a i UNHCR-a, ponuditi osobi pivremeni smještaj na najbližoj mogućoj lokaciji do vlastitog doma do ostvarenja prava na obnovu. Smještaj se može organizirati privatno (npr. kod prijatelja ili rodbine) bez gubitka prava na obnovu. 5. Ured će potencijalnom povratniku izdati "POTVRDU O PLANU POVRATKA". 6. Ured će dogovoriti s potencijalnim povratnikom način/logistiku povratka. 7. Ured će uz pomoć UNTAES-a i UNHCR-a organizirati povratak. Po povratku, osoba će imati status "povratnika". (Napomena: U slučaju da vlasnik oštećene kuće ima u RH ratom neoštećenu kuću ili stan u kojem se može stanovati (npr. prazan i useljiv) tada, u skladu sa člankom 5. gore navedenoga Zakona o obnovi, ne može tražiti pravo na obnovu. U takvim slučajevima primjenjivat će se odgovarajući mehanizmi za povratak ili prodaju/zamjenu useljivoga doma). Ti koraci bit će poduzimani u najkraćem mogućem roku nakon registriranja u Uredu. Kad se dom prema tim mehanizmima isprazni, odgovorna strana (Vlada RH ili UNTAES) osigurat će da se u kuću ne useli nitko drugi osim zakonskoga vlasnika. KUĆE KOJE SE PRIVREMENO KORISTE 1. Ured će dnevno dostavljati zahtjeve za povratak Ministarstvu. 2. Ministarstvo će koordinirati rad s općinskim/gradskim komisijama za privremeno preuzimanje i korištenje imovine kako bi se ustanovilo da li se kuća privremeno koristi. Komisija će utvrditi koristi li se kuća privremeno prema odredbama Zakona o privremenom preuzimanju ili upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine" 73/95) ili nezakonito. 3. Ministarstvo će obavijestiti Ured u kakvom je statusu kuća. 4. Ministarstvo u suradnji s općinskom ili gradskom komisijom ponudit će osobi, putem Ureda ili regionalnog ureda, jedno od slijedećih rješenja:
5. a)rješenje koje određuje datum nakon kojeg će vlasnik moći ući u posjed svoje imovine, ili
6. b)rješenje kojim se potencijalnom povratniku daje odgovarajući (u veličini i kvaliteti) smještaj u blizini mjesta prebivališta i to u vremenskom razdoblju dok mu se ne vrati u posjed njegova kuća. U rješenju će biti naznačen datum nakon kojega će se odgovarajući smještaj moći koristiti. 5. U slučajevima kad odmah nije moguće provesti jedno od rješenja opisanih u gore navedenoj točki, Ministarstvo ili Ured ponudit će osobi privremeni smještaj na najbližoj lokaciji do vlastitog doma do datuma naznačenog u rješenju. Smještaj u gore navedenom razdoblju može se također organizirati privatno (npr: kod prijatelja ili rodbine) bez gubitka prava na povratak. 6. Kad općinska/gradska Komisija ili Ured osigura odgovarajući ili privremeni smještaj, potencijalnom povratniku izdat će se rješenje o privremenom korištenju smještaja. Od povratnika u posjedu takvoga rješenja ne može se zatražiti da napusti smještaj, osim ako Vlada RH ne ponudi povratniku drugi privremeni smještaj (odgovarajući ili privremeni, ovisno o slučaju) ili dok mu se ne vrati njegov. Napomena: ako po primitku takvoga rješenja potencijalni povratnik odbije ponuđeni privremeni ili odgovarajući smještaj tada gubi pravo ostanka u sadašnjem smještaju. Međutim, zadržava pravo na povratak. 7. Ministarstvo ili Ured obavijestit će Radnu skupinu o statusu slučaja. 8. Ured će potom izdati "POTVRDU O PLANU POVRATKA" u kojoj će biti naznačeno da se povratnik preseljava u odgovarajući ili privremeni smještaj, a preslike će poslati: Ministarstvu unutarnjih poslova (koje će obavijest proslijediti lokalnoj policijskoj postaji), članovima Radne skupine i nadležnim tijelima jedinica lokalne uprave i samouprave. 9. Ured će dogovoriti s potencijalnim povratnikom način/logistiku preseljenja. 10. Ured će uz pomoć UNTAES-a i UNHCR-a organizirati preseljenje. Nakon preseljenja u privremeni ili odgovarajući smještaj, osoba će imati status "povratnika". Ovi koraci bit će poduzeti u najkraćem mogućem roku, nakon registriranja u Uredu. Kad se dom prema tim mehanizmima isprazni, odgovorna strana (Vlada RH ili UNTAES) osigurat će da se u kuću ne useli nitko drugi osim zakonskoga vlasnika. OPĆE PRIJELAZNE MJERE 1. Hrvatskim državljanima registriranima u Uredu koji se žele vratiti, a koji ne potpadaju pod gore navedene mehanizme, privremeni smještaj bit će ponuđen od strane Vlade RH. Radna skupina rješavat će takve slučajeve na individualnoj osnovi ili, prema potrebi, razraditi druge mehanizme u skladu s rukovodećim načelima. 2. Radna skupina pozdravlja prijedlog osnivanja agencije za posredovanje u prometu nekretnina i zemljišne banke podataka o imovini i vlasništvu u sklopu Ministarstva razvitka i obnove. Radna skupina je svjesna da će ta agencija i zemljišna banka odigrati bitnu ulogu u rješavanju slučajeva koji su izvan gore navedenih mehanizama za povratak, kroz prodaju, zamjenu i iznajmljivanje imovine. 3. Radna skupina razradit će mehanizme za korištenje agencije i zemljišne banke podataka, i odlučiti kad se osoba koja ne koristi ovaj mehanizam iseljava iz doma u kojem se trenutno nalazi, nakon što Vlada Republike Hrvatske osnuje agenciju. 4. U slučaju kad se ovi mehanizmi za povratak i svi zakonski postupci prema hrvatskim zakonima iscrpe, nakon što odluku donesu nadležna tijela Republike Hrvatske, odgovarajući postupak za premještaj osobe u drugi smještaj provest će UNTAES u Području. Ove prijelazne mjere važit će do vremena kada nadležne hrvatske vlasti budu u mogućnosti provoditi sve gore detaljno opisane mehanizme o povratku. U Osijeku, 23. travnja 1997. U ime Zajedničke radne skupine: Vlada Republike UNTAES UNHCR Hrvatske Gerard Eduardo Stjepan Šterc, v. r. Fischer, v. r. Arboleda, v. r. PRILOG 4. UREDBA O AGENCIJI ZA POSREDOVANJE U PROMETU ODREĐENIM NEKRETNINAMA Na temelju članka 12. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93.), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 24. travnja 1997. godine, donijela UREDBU o Agenciji za posredovanje u prometu određenim nekretninama ("Narodne novine", br. 45/97.) Članak 1.