← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-768/1997 od 15. srpnja 1998.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-768/1997 od

  1. srpnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-768/1997 od
  3. srpnja
  4. NN 99/1998 (22.7.1998.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-768/1997 od
  5. srpnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući povodom ustavne tužbe poduzeća »T.« Grafička djelatnost d.d. iz R., radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj dana
  7. srpnja
  8. godine, donio je slijedeću ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju: - presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5623/1994-7 od
  9. ožujka
  10. godine; - rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave Republike Hrvatske, klasa: UP/II-413-04/94-01/91, ur. broj: 513-02-02/1-94-2 od
  11. srpnja
  12. godine; - rješenje Carinske uprave Republike Hrvatske, Carinarnice R., klasa: UP/I-413-04/94-01/356, ur. broj: 513-02-45-01/9-94-4 od
  13. lipnja
  14. godine. II. Predmet se vraća Carinskoj upravi Republike Hrvatske, Carinarnici R. na ponovno rješavanje. III. Ova odluka će se objaviti u »Narodnim novinama«. Obrazloženje Tiskarsko poduzeće »T.« iz R. podnijelo je ovom Sudu pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu povodom presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5623/1994-7 od
  15. ožujka
  16. godine, kojom je odbijena njegova tužba u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave Republike Hrvatske, klasa: UP/II-413-04/94-01/91, ur. broj: 513-02-02/1-94-2 od
  17. srpnja
  18. godine. Ovim je rješenjem odbijena žalba podnositelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Carinarnice R., klasa: UP/I-413-04/94-01/356, ur. broj: 513-02-45-01/9-94-4 od
  19. lipnja
  20. godine. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen zahtjev podnositelja ustavne tužbe za oslobođenje od plaćanja carine i drugih uvoznih pristojbi za uvezenu robu namijenjenu tiskarskoj djelatnosti (tiskarskih strojeva i pribora). Zahtjev je podnesen nadležnom tijelu pozivom na odredbu članka
  21. Carinskog zakona (»Narodne novine«, broj 53A/91, 33/92, 26/93, 60/93, 89/93 i 106/93), te na odredbe međunarodnog Sporazuma o uvozu predmeta prosvjetnog, znanstvenog i kulturnog karaktera (»Službeni vjesnik«, broj 18/52; Notifikacija o sukcesiji od
  22. listopada
  23. godine, »Narodne novine«, broj 4/94; nastavno: Sporazum), Protokola uz taj Sporazum (»Službeni list SFRJ«, broj 7/81; Notifikacija o sukcesiji kao naprijed) i Prilog »H« Protokola (kao sastavni dio Protokola), koje se odnose na povlašteni uvoz materijala i strojeva namijenjenih izradi knjiga, publikacija i dokumenata, a koji glasi: MATERIJAL I STROJEVI KOJI SLUŽE ZA IZRADU KNJIGA, PUBLIKACIJA I DOKUMENATA. I.) Materijal koji služi za izradu knjiga, publikacija i dokumenata (papirna kaša, papir za preradu, novinski papir i drugi papir koji služi za tiskanje, tiskarske boje i ljepilo itd.); II.) Strojevi za obradu papirne kaše, papira i strojevi za tiskanje i koričenje, pod uvjetom da se strojevi odgovarajuće tehničke vrijednosti u tom trenutku ne proizvode u zemlji uvoznici. Podnositelj ustavne tužbe smatra da je odbijanje njegovog zahtjeva neutemeljeno, jer je udovoljio svim propisanim uvjetima za oslobođenje od plaćanja carine. Tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o pogrešnom tumačenju odredaba Sporazuma i to tumačenju koje potječe iz internih uputa za rad Carinske uprave dvojbene pravne prirode, kojima je na taj način dana veća pravna snaga od pravne snage zakona, pa i od pravne snage međunarodnih ugovora, koji su prema odredbi članka
  24. Ustava Republike Hrvatske dio unutarnjeg pravnog poretka i po pravnoj snazi iznad zakona. Nadalje, podnositelj navodi da je u konkretnom slučaju uvezena roba pogrešno podvedena pod one vrste roba koje su obuhvaćene Prilogom »D« Protokola uz Sporazum (instrumenti i aparati namijenjeni znanstvenim i obrazovnim ustanovama) i koje uživaju povlasticu obzirom na svojstvo korisnika, koje svojstvo podnositelj nesporno nema. Međutim, na tiskarske strojeve i materijal odnosi se Prilog »H« Protokola uz Sporazum, a povlašteni uvoz ovih roba temelji se na sadržaju i namjeni budućih tiskovina (prosvjetni, znanstveni i kulturni sadržaji), na što se uvoznik obvezuje posebnom izjavom, dok carinska tijela prema zakonu imaju mogućnost naknadne kontrole. Stoga podnositelj drži da je ovakvim odlukama upravnih tijela, kao i Upravnog suda Republike Hrvatske učinjena povreda najviših ustavnih vrednota - vladavine prava (članak
  25. Ustava) i suglasnosti zakona s Ustavom i ostalih propisa s Ustavom i zakonom (članak
  26. Ustava), te ustavnog prava na utemeljenost pojedinačnih upravnih akata na zakonu i sudske kontrole zakonitosti upravnih akata (članak
  27. Ustava), pa predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporavane presude, podredno - svih osporavanih odluka. Ustavna tužba je osnovana. Naime, analizom osporavanih odluka, cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta, propisa koji reguliraju predmetno pravno područje, te navoda i razloga ustavne tužbe, utvrđeno je slijedeće: Prvostupanjska odluka temelji se na činjenici da podnositelj nije svom zahtjevu priložio potvrdu tadašnjeg Ministarstva prosvjete i kulture (u istom rješenju na str.
  28. kaže se Ministarstva znanosti), čije se prilaganje, između ostalog, navodi kao obveza podnositelja zahtjeva u Uputama Ministarstva financija, Carinske uprave Republike Hrvatske, te se prvostupanjsko tijelo isključivo na te Upute i poziva. Takva potvrda bi vjerojatno trebala poslužiti u svrhu dokazivanja namjene budućih tiskovina (jer je svojstvo podnositelja nedvojbeno i kao takvo ne ulazi u djelokrug navedenih Ministarstava). Međutim, objektivno, namjenu tiskovina ne može se unaprijed na vjerodostojan način potvrditi, pa je stoga logično i u skladu s odredbama Sporazuma da se u tu svrhu od podnositelja traži izjava kojom preuzima obvezu glede namjene svojih proizvoda, te dokaz okolnosti da se istovrsni strojevi u datom momentu ne proizvode u zemlji (potvrdom Hrvatske gospodarske komore). Navedene uvjete podnositelj je, kako je iz dokumentacije vidljivo, u cijelosti ispunio. Valja pri tom napomenuti da iz dokumentacije također proizlazi da je povlašteni uvoz ranijeg kontingenta iste i slične robe od strane istog upravnog tijela podnositelju odobren, a da pri tom od njega nije zatraženo da dokaže svoje svojstvo, već da učini vjerojatnim odnosno dokaže upravo činjenice koje su prema Sporazumu relevantne, a to su namjena tiskovina i nemogućnost nabave odgovarajućih strojeva od domaćeg proizvođača. Nadalje, obrazloženja drugostupanjske odluke, kao i odluke Upravnog suda Republike Hrvatske sadrže načelno razgraničenje skupina roba obuhvaćenih Sporazumom, koje je u potpunosti sukladno tekstu Sporazuma. Razlikuju se, naime, vrste roba koje su oslobođene carinjenja po samoj vrsti, zatim one koje su namijenjene određenoj kategoriji korisnika i one koje se uvoze u određene svrhe. Donositelji osporavanih odluka, međutim, nedosljedno ovakvoj kategorizaciji, potvrđuju prvostupanjsku odluku, navodeći da je u konkretnom slučaju roba namijenjena tiskarskoj djelatnosti, a korisnik nema svojstvo prosvjetne, znanstvene ili kulturne ustanove, pa stoga ne ispunjava propisane uvjete povlaštenog uvoza. Opisano je stajalište neutemeljeno stoga što Prilog »H« Protokola uz Sporazum, koji se nedvojbeno odnosi upravo na predmetnu vrstu robe, kao jedini uvjet povlaštenog uvoza predviđa nepostojanje proizvodnje odgovarajuće vrste strojeva u zemlji. Svojstvo korisnika na način kako to svojstvo tumače ove odluke, dakle, imajući u vidu svojstva uvoznika kao korisnika uvezene robe, u tom se Prilogu uopće ne spominje. Prednje je i logično, budući da je kod primjene ovih odredaba ta okolnost posve neodlučna, već je bitno svojstvo korisnika uvoznikovih proizvoda (što se može izraziti i kao svrha uvoza), dakle, svojstvo krajnjeg korisnika. Jedino ovakvo tumačenje daje odgovor na pitanje zbog čega su predmeti koji primarno nemaju znanstveni, prosvjetni niti kulturni karakter uopće uvršteni u Sporazum koji se odnosi na povlašteni uvoz predmeta koji takav karakter (primarno) imaju. Potrebno je, dakle, da uvoznik udovolji minimalnom kriteriju, odnosno jednom općem uvjetu kako bi uopće došlo do primjene Sporazuma, a to postiže na način da učini vjerojatnim da će krajnji korisnik njegovih proizvoda, obzirom na njihov karakter, biti netko tko ima određeno svojstvo, odnosno da se roba uvozi upravo s tom svrhom. Slijedom navedenog utvrđeno je da osporavane odluke nemaju temelja u međunarodnom Sporazumu niti u Zakonu, pa su zbog toga povrijeđene ustavne vrednote i prava na koje podnositelj ukazuje. Obzirom na to, a na osnovi odredaba članaka 59.,
  29. i
  30. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 29/94) i članka
  31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/91), donesena je odluka kao u izreci. Odluka o objavi (točka III. izreke) temelji se na odredbi članka
  32. stavka
  33. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-768/1997 Zagreb,
  34. srpnja
  35. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 99/1998-1374 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 99/1998 Broj dokumenta u izdanju: 1374 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 22.7.
  36. ELI: /eli/sluzbeni/1998/99/1374 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  37. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.