← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1162/1997 od 2. prosinca 1998.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1162/1997 od

  1. prosinca
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1162/1997 od
  3. prosinca
  4. NN 156/1998 (7.12.1998.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1162/1997 od
  5. prosinca
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi B. B., zatupanog po D. K., odvjetniku iz O., na sjednici održanoj dana
  7. prosinca
  8. godine, donio je ovu ODLUKU
  9. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: - rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Kž-541/1998-3 od
  10. studenoga
  11. godine i - rješenje Županijskog suda u P., broj: K-26/96, Kv-448/98 od
  12. listopada
  13. godine.
  14. Ova odluka objavit će se u "Narodnm novinama". Obrazloženje B. B. iz P. podnio je pravodobnu ustavnu tužbu povodom rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Kž-412/97-3 od
  15. listopada
  16. godine, kojim je odbijena njegova žalba podnijeta protiv rješenja Županijskog suda u P., broj: Kv-243/97 od
  17. rujna
  18. godine. Navedenim rješenjem Županijski sud je po službenoj dužnosti utvrdio da u odnosu na optuženika (podnositelja ustavne tužbe) i dalje postoji zakonski razlog za pritvor naveden u članku
  19. stavku
  20. točki
  21. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", broj 34/93, 38/93 i 28/96, nastavno: ZKP), te je pritvor produljen. Podnositelj smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena ustavna prava iz članaka
  22. i
  23. Ustava Republike Hrvatske. Smatra kako se temeljem prejudicirane krivnje podnositelja opravdava određivanje i trajanje pritvora, jer se rješenjima o produljenju pritvora ne obrazlažu razlozi koji bi ukazivali na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, već se obrazlažu one činjenice koje će biti predmetom razmatranja vijeća suda prvog stupnja nakon provedene glavne rasprave. Nadalje, podnositelj smatra kako trajanje pritvora u njegovom slučaju predstavlja u suštini izdržavanje kazne, iako mu krivnja još nije dokazana. Stoga smatra da je u nepovoljnijem položaju od osoba koje se nalaze na izdržavanju kazne budući se tim osobama nakon godinu dana izdržane kazne priznaje čak i pravo na godišnji odmor. Iz pribavljenog spisa predmeta razvidno je kako je protiv podnositelja podnijeta kaznena prijava zbog kaznenog djela zloupotrebe položaja i ovlaštenja iz članka
  24. stavaka 1.,
  25. i
  26. KZRH i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka
  27. stavak
  28. KZRH. Rješenjem istražnog suca određen mu je pritvor na osnovi članka
  29. stavka
  30. točke
  31. ZKP (prema kojoj se pritvor može odrediti ako postoji osnovana bojazan da će osumnjičenik uništiti tragove krivičnog djela ili ako osobite okolnosti pokazuju da će ometati istrazi utjecanjem na svjedoke, suučesnike ili prikrivače). Rješenjima izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u P., Kv-103/96 od
  32. lipnja 1996., Kv-134/96 od
  33. srpnja
  34. godine te rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Kr-320/96 od
  35. kolovoza
  36. godine, produljivan je pritvor protiv podnositelja, a temeljem iste zakonske osnove. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Kr-341/96 od
  37. rujna
  38. godine također je podnositelju produljen pritvor, ali temeljem zakonske osnove iz članka
  39. stavka
  40. točke
  41. i
  42. ZKP (prema točki
  43. citiranog članka pritvor se može odrediti ako osobite okolnosti opravdavaju bojazan da će osumnjičenik ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti). Optužnicom broj: Kt-34/96 od
  44. studenoga
  45. godine podnositelju se stavlja na teret da je u vremenskom periodu od
  46. travnja
  47. do
  48. svibnja
  49. godine u svojstvu šefa poslovnice skladišta MI PIK "V." naložio djelatnicama skladišta da sačine više lažnih računa iz kojih proizlazi da je poduzeće "S." po važećim cijenama kupilo određenu količinu proizvoda PIK-a "V.", da bi nakon toga sačinili lažne račune po kojima PIK "V." kupuje određenu količinu tih proizvoda od poduzeća "S." po znatno uvećanim cijenama. Nadalje, da je u dogovoru s ostalim okrivljenicima isporučio Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, VP P. robu koja se nalazila na skladištu PIK-a "V." i koja je bila PIK-ov proizvod, ali po cijenama iz lažnih računa lažnog dobavljača "S.". Osim toga, stavlja mu se na teret da je u svojstvu šefa poslovnice Skladište MI PIK "V". ovjeravao svojim potpisom za tri osobe račune Studentskog centra R., znajući da te osobe nisu obavljale nikakve poslove u Skladištu P., te je novac koji je PIK "V." preko Studentskog centra plaćao tim osobama zadržao za sebe. Nakon podignute optužnice, rješenjem vijeća Županijskog suda u P., Kv-208/96 od
  50. studenoga
  51. godine produljen je pritvor protiv podnositelja temeljem zakonske osnove iz točke
  52. stavka
  53. članka
  54. ZKP. Daljnjim pravomoćnim rješenjima vijeća Županijskog suda u P. (Kv-24/97 od
  55. siječnja 1997., Kv-91/97 od
  56. travnja 1997., Kv-243/97 od
  57. rujna 1997., Kv-334/97 od
  58. prosinca 1997., Kv-59/98 od
  59. ožujka 1998., Kv-166/98 od
  60. svibnja 1998., Kv-295/98 od
  61. srpnja 1998., te rješenjem Kv-448/98 od
  62. listopada
  63. godine koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-541/98 od
  64. studenoga
  65. godine) produljivan je pritvor protiv podnositelja temeljem istog zakonskog razloga iz točke
  66. stavka
  67. članka
  68. ZKP. Ta rješenja su donijeta po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka
  69. stavak
  70. ZKP (u fazi postupka nakon predaje optužnice sudu do završetka glavne rasprave vijeće je dužno nakon proteka dva mjeseca od pravomoćnosti posljednjeg rješenja o pritvoru, i bez prijedloga stranaka, ispitati postoje li još razlozi za pritvor i donijeti rješenje o produljenju ili ukidanju pritvora). Ustavna tužba podnesena je povodom rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-412/97 od
  71. listopada
  72. godine kojim je potvrđeno rješenje Županijskog suda u P. broj: Kv-243/97 od
  73. rujna
  74. godine. Ustavni sud je ipak odlučivao i o zadnjem rješenju o pritvoru Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Kž-541/98 od
  75. studenoga
  76. godine, kojim je potvrđeno rješenje Županijskog suda u P., broj: Kv-448/98 od
  77. listopada
  78. godine, jer se radi o odlukama koje su identičnog sadržaja, donesene na temelju iste činjenične i pravne osnove i u istom kaznenom postupku, a temeljem članka
  79. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske po kojoj Sud može ukinuti ne samo osporeni nego i drugi akt donesen u istom predmetu. Donoseći navedena rješenja o produljenju pritvora sudovi smatraju kako i dalje postoji opasnost od ponavljanja sličnih kaznenih djela, doduše ne u istom poduzeću budući je podnositelju prestao radni odnos, niti u istom svojstvu rukovoditelja određenog procesa. Kao okolnosti koje opravdavaju tu bojazan u svim rješenjima o produljenju pritvora koja se temelje na točki
  80. stavka
  81. članka
  82. ZKP, navode se kriminalna djelatnost koja je trajala preko godine dana, mnogobrojne kriminalne radnje izvršenja, te pribavljena znatna imovinska korist. Potrebno je navesti kako su dana
  83. siječnja
  84. godine stupili na snagu novi Kazneni zakon i Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" 110/97). Budući je novi kazneni zakon po zaprijećenim kaznama blaži za optuženike, podneskom Županijskog državnog odvjetništva u P. od
  85. ožujka
  86. godine izmijenjeni su pravni opisi i kvalifikacije kaznenih djela iz optužnice, tako se podnositelju sada stavlja na teret kazneno djelo protiv službene dužnosti zlouporabe položaja i ovlasti iz članka
  87. stavaka 1.,
  88. i
  89. KZ u stjecaju s kaznenim djelom iz članka
  90. stavka
  91. KZ. Prema odredbi članka
  92. stavka
  93. novog Zakona o kaznenom postupku kazneni postupak koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog Zakona nastavit će se pod odredbama Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", broj 34/93, 38/93 i 28/96), osim ako odredbama ove glave nije što posebno propisano. Stavkom
  94. članka
  95. novog ZKP propisano je da se odredbe članka
  96. ovoga Zakona o rokovima trajanja pritvora primjenjuju u predmetima započetim nakon stupanja na snagu ovog Zakona. Stoga se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", broj 34/93, 38/93 i 28/96). Iz spisa predmeta također je razvidno kako je podnositelju prestao radni odnos u poduzeću PIK "V". odlukom o otkazu ugovora o radu od
  97. srpnja
  98. godine, a njegov zahtjev za ostvarenje prava iz radnog odnosa je odbijen. Ustavna tužba je osnovana. Suprotno dosadašnjem stajalištu Ustavni sud Republike Hrvatske smatra kako je, radi učinkovite zaštite ustavnog prava na slobodu, ljudsko dostojanstvo i prava uhićenika, ustavna tužba dopuštena. Svrha kaznenog postupka je da nitko nedužan ne bude osuđen, a da se počinitelju kaznenog djela izrekne kazna ili druga mjera uz uvjete koje predviđa zakon i na temelju zakonito provedenog postupka pred nadležnim sudom (članak
  99. stavak
  100. Zakona o kaznenom postupku). Da bi se osigurala nazočnost okrivljenika (i uspješno vođenje krivičnog postupka - prema dosadašnjem ZKP) prema okrivljeniku se mogu poduzeti određene mjere. Pritom treba navesti kako novi ZKP predviđa više blažih mjera kojima se može supstituirati pritvor nego što je bilo propisano dosadašnjim ZKP. Pri odlučivanju o mjerama osiguranja nazočnosti okrivljenika sud mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Sud će po službenoj dužnosti ukinuti te mjere ili ih zamijeniti blažim mjerama ako su prestali zakonski uvjeti za njihovu primjenu, ili ako su nastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažom mjerom (članak
  101. novog ZKP, a slično i članak
  102. dosadašnjeg ZKP). Pritvor je svakako najteža mejra koja se poduzima u svrhu nazočnosti okrivljenika, a primjenjuje se samo onda ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom (članak
  103. novog ZKP). O eventualnoj povredi ustavnih prava određivanjem ili produljenjem pritvora treba se odlučivati onda kada su ta prava povrijeđena. Ako bi se zaštita tog prava odgodila do završetka kaznenog postupka, onda ta zaštita, budući da je ispitivanje postojanja zakonskih uvjeta i razloga za određivanje ili produljenje pritvora odvojeno od ispitivanja činjenica i okolnosti na osnovu kojih će se donijeti meritorna odluka i ne može imati utjecaja na odluku suda o glavnoj stvari, ne bi imala nikakav učinak. Odredba članka
  104. stavka
  105. točke
  106. ZKP temeljem koje je u konkretnom predmetu produljivan pritvor, ima preventivni karakter. Primjena ove pritvorske osnove ovisi o ispunjenom općem uvjetu (postojanje osnovane sumnje) te o postojanju osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti ili dovršiti krivično djelo, odnosno učiniti krivično djelo kojim prijeti. Niti dosadašnji a niti novi ZKP ne određuje sadržaj osnovane sumnje i osobitih okolnosti. Bojazan da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo znači da bi mogao izvršiti kazneno djelo istovjetno ili slično s kaznenim djelom za koje se kazneno goni, a ne bilo koje drugo kazneno djelo. Kazneno djelo koje se podnositelju stavlja na teret svrstano je u glavu XXV. Kaznenog zakona čiji je naslov Kaznena djela protiv službene dužnosti. Navedena djela može počiniti samo službena ili odgovorna osoba, dakle zaposlena osoba, pri čemu nije potrebno da ima neku rukovodeću ulogu u poduzeću, već je dovoljno da u okviru poslova koji su mu povjereni ima određenu samostalnost u poslovanju. Podnositelj je po zanimanju službenik sa završenom srednjom upravnom školom. Odlukom o otkazu ugovora o radu prestao mu je radni odnos. Budući se protiv podnositelja vodi kazneni postupak, samim time smanjena mu je mogućnost zaposlenja u određenim službama (naprimjer članak
  107. Zakona o državnim službenicima i namještenicima), a time ujedno i mogućnost ponavljanja kaznenog djela. Mogućnost ponavljanja kaznenog djela, a kao jedna od zakonom propisanih osnova za određivanje i produljenje pritvora, mora biti konkretna i takva da se razborito može predvidjeti i očekivati. Apstraktna mogućnost i očekivanje da bi se optuženik mogao ponovno zaposliti te time doći u situaciju ponoviti kazneno djelo nije i ne može biti dovoljan razlog ni za određivanje a niti za produljenje pritvora, a posebice nakon proteka toliko vremena. Ovo tim više što bi, a radi zaštite ustavnih prava, u slučajevima produljenja pritvora kroz duže vrijeme, a kroz koje vrijeme štetne posljedice bivaju veće, razlozi za produljenje pritvora moraju biti kvalitativno jači. Iz pribavljenog spisa predmeta razvidno je kako se u svim rješenjima o produljenju pritvora ponavljaju razlozi kojima se opravdava produljenje pritvora protiv podnositelja, međutim, u tim rješenjima nema nikakvih obrazloženih osnova za tvrdnju da će podnositelj ponoviti kazneno djelo osim općenite tvrdnje koja se između ostalog sastoji u reproduciranju optužnog akta. Pribavljena velika imovinska korist čini obilježje kaznenog djela koje se podnositelju stavlja na teret, a koje je kvalificirano upravo zbog visine. Visina pribavljene imovinske koristi utvrdit će se tek po dovršetku knjigovodstveno-financijskog vještačenja što sudovi i navode u nekim rješenjima o produljenju pritvora, međutim, unatoč mogućnosti da ta visina bude manja od one koja se stavlja na teret optužnicom, smatraju kako je visina imovinske koristi jedan od razloga za produljenje pritvora. Visinu imovinske koristi, kao i brojnost radnji izvršenja i trajanje kriminalnog ponašanja podnositelja tek treba utvrditi u tijeku kaznenog postupka, pa pozivanjem samo na te okolnosti u konkretnom slučaju ne mogu biti zakoniti razlog za produljenje pritvora, a s obzirom i na kaznena djela koja se podnositelju stavljaju na teret. Stoga, pravni argumenti kojima se opravdava produljenje pritvora u konkretnom slučaju nisu razlozi za primjenu točke
  108. stavka
  109. članka
  110. ZKP, pa je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjen zakon. Slijedom navedenog, Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio kako su sudovi, donošenjem rješenja o produljenju pritvora koja nisu osnovana na zakonu, povrijedili ustavna načela iz članka 3., prema kojem su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, između ostalih sloboda i vladavina prava, članka
  111. kojim je propisano da je svatko dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske te članka
  112. stavak
  113. Ustava, prema kojem sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Istodobno su podnositelju povrijeđena ustavna prava iz članka
  114. Ustava, kojim je propisano da su čovjekova sloboda i osobnost nepovredivi. Stavak
  115. citiranog članka propisuje da se nikomu ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud. Budući je Ustavni sud utvrdio povredu gore navedenih ustavnih načela i ustavnih prava, na temelju članka
  116. stavka
  117. i članka
  118. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94), odlučio je kao u izreci. Uslijed odluke pod točkom I. izreke pritvor određen temeljem ukinutih rješenja prestaje od dana donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Odluka iz stavka
  119. izreke temelji se na odredbi članka
  120. stavka
  121. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91). Broj: U-III-1162/1997 Zagreb,
  122. prosinca
  123. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 156/1998-1919 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 156/1998 Broj dokumenta u izdanju: 1919 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 7.12.
  124. ELI: /eli/sluzbeni/1998/156/1919 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  125. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.