← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-431/1996 od 25. studenoga 1998.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-431/1996 od

  1. studenoga
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-431/1996 od
  3. studenoga
  4. NN 166/1998 (30.12.1998.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-431/1996 od
  5. studenoga
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi M. V. iz M., zastupanoj po punomoćnici A. L. odvjetnici iz D. M., na sjednici održanoj dana
  7. studenoga
  8. godine, donio je slijedeću ODLUKU
  9. Usvaja se ustavna tužba te se ukida: - presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1010/1994-2 od
  10. siječnja
  11. godine;
  12. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.
  13. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama". Obrazloženje M. V. iz M. podnijela je pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu povodom presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1010/1994-2 od
  14. siječnja
  15. godine. Smatra da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, presudom u povodu koje je podnesena ustavna tužba, rješavao kao prethodno pitanje nešto što je već pravomoćno presuđeno. Revizijski sud je, po mišljenju podnositeljice, preispitivao činjenično stanje koje su utvrdili nižestupanjski sudovi te je ne prihvativši pravne stavove sudova nižeg stupnja, pretvorio činjenični problem u pravni i na taj način prekoračio revizijska ovlaštenja. Smatra da je time Vrhovni sud odstupio od dužnosti suđenja po zakonu, te je tako narušeno načelo vladavine prava. Mišljenja je da je takvim postupanjem došlo do povrede ustavnih prava iz članaka 3., 14., 19., 34.,
  16. i
  17. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže usvajanje ustavne tužbe i donošenje privremene mjere o zabrani brisanja prava vlasništva. Iz spisa Općinskog suda u D. M., broj: P-32/93, proizlazi da je rješenjem Osnovne škole "M. G." u M., broj: 462/80 od
  18. studenoga
  19. godine podnositeljici kao djelatnici te škole, dodijeljen na korištenje stan. Osnovna škola "M. G." donijela je
  20. svibnja
  21. godine, Pravilnik o zadovoljavanju stambenih potreba radnika, a
  22. rujna
  23. godine, doneseno je novo rješenje o pravu korištenja školskog stana, broj: 641/82 kojim je podnositeljici ponovno dodijeljen stan. Prema članku
  24. Pravilnika o zadovoljavanju stambenih potreba radnika od
  25. svibnja
  26. godine, odnosno članku
  27. Pravilnika o davanju stanova na korištenje i odobravanju stambenih kredita koji je O. Š. "M. G." donijela
  28. svibnja
  29. godine, stan koji je dodijeljen na korištenje podnositeljici, određen je kao stan za službene potrebe. Međutim, s podnositeljicom nikada nije zaključen ugovor o pravima i obvezama u smislu odredbe članka
  30. stavka 3., odnosno članka
  31. stavka
  32. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 52/74, 51/85, 42/86, 22/92 - nastavno: ZSO). Podnositeljičin zahtjev za kupnju stana odbijen je uz obrazloženje da se radi o stanu za službene potrebe na kojemu se nije moglo steći stanarsko pravo, pa ne može biti predmet prodaje u smislu članka
  33. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 33/92, 43/92, 69/92). Presudom Općinskog suda u D. M., broj: P-32/93 od
  34. rujna
  35. godine, usvojen je podnositeljičin tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku (Osnovnoj školi "M. G." u M.) da s podnositeljicom sklopi ugovor o kupoprodaji stana. Presudom, broj: Gž-2052/93 od
  36. studenoga
  37. godine, Okružni sud u O., potvrdio je prvostupanjsku presudu. Na temelju pravomoćne i izvršne presude podnositeljica je ishodila uknjižbu prava vlasništva na stanu te je stan u cijelosti isplatila. Tom postupku prethodio je parnični postupak u kojem je podnositeljica ustavne tužbe uspjela s tužbenim zahtjevom za poništenje odluka o prestanku prava korištenja predmetnog stana, te su presudom Općinskog suda u D. M., broj: P-33/93 od
  38. ožujka
  39. godine, a koja je potvrđena presudom Okružnog suda u O., broj: Gž-1065/93 od
  40. lipnja
  41. godine, poništene odluke Osnovne škole "M. G." M., broj: 469/92 od
  42. prosinca
  43. i broj: 42/93 od
  44. veljače
  45. godine, po kojima bi podnositeljici prestalo pravo korištenja predmetnog stana jer joj je prestao radni odnos. U tim presudama sudovi su zauzeli stajalište da predmetni stan nije stan za službene potrebe. U parnici koja je prethodila ustavnoj tužbi, pojavilo se prethodno pitanje da li je stan koji je podnositeljici dan na korištenje, stan za službene potrebe na kojem se ne može steći stanarsko pravo te stoga ne može biti predmet prodaje u smislu Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Općinski sud je zauzeo stajalište, a to je potvrdio i drugostupanjski sud, da u konkretnom slučaju nije riječ o stanu za službene potrebe jer nisu bile ispunjene pretpostavke koje je propisivao tada važeći ZSO. Vrhovni sud Republike Hrvatske je smatrajući da je stan koji je predmet spora, stan za službene potrebe i uslijed takvog stajališta preinačio nižestupanjske presude te odbio tužbeni zahtjev. Ustavna tužba je osnovana. Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, određeni su uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Prema članku
  46. ZSO koji je važio u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, stanarsko pravo se nije moglo steći na stanovima za službene potrebe a takvim se smatraju stanovi čije je korištenje vezano za obavljanje službene dužnosti ili funkcije i koji su kao takvi utvrđeni samoupravnim općim aktom odnosno općim aktom davatelja stana na korištenje. Prava i obveze korisnika stanova utvrđuju se ugovorom zaključenim između davatelja stana i korisnika. Utvrdivši da stranke nisu zaključile ugovor o pravima i obvezama u pogledu korištenja spornog stana kao stana za službene potrebe, a što su bile dužne prema odredbi članka
  47. stavka
  48. ZSO ("Narodne novine", broj 52/74) koji je bio na snazi u vrijeme dodjeljivanja stana podnositeljici, odnosno članka
  49. stavka
  50. ZSO koji je važio u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, prvostupanjski sud je zaključio da se ne radi o stanu za službene potrebe i usvojio tužbeni zahtjev. Vrhovni sud je došao do suprotnog zaključka obrazlažući svoje stajalište tvrdnjom da je podnositeljici stan dodijeljen na korištenje kao školski stan i da je kao takav utvrđen općim aktom tužene. U odnosu na ovakvo obrazloženje presude Vrhovnog suda, valja reći da se iz činjenica na koje se poziva u ovoj presudi, ne može zaključiti da se radi o stanu za službene potrebe jer je podnositeljica uselila u stan prije nego što je taj stan Pravilnikom Osnovne škole određen kao stan za službene potrebe. Osim toga, prema odredbama tada važećeg ZSO stranke su dužne zaključiti ugovor o pravima i obvezama u pogledu korištenja spornog stana kao stana za službene potrebe, a koji u konkretnom slučaju nije zaključen. Polazeći od odredaba tada važećeg ZSO kojima su propisane pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi se određeni stan mogao smatrati stanom za službene potrebe, valja zaključiti da u konkretnom slučaju nije riječ o stanu za službene potrebe. Slijedom iznijetog, Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je, odstupivši od dužnosti suđenja po zakonu, svojom presudom u povodu koje je podnesena ustavna tužba, Vrhovni sud Republike Hrvatske povrijedio ustavno načelo iz članka
  51. stavka
  52. Ustava prema kojem sudovi sude na temelju Ustava i zakona a čime je povrijeđena vladavina prava kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske (članak
  53. Ustava). Budući da je podnositeljica upisom u zemljišne knjige stekla pravo vlasništva na predmetnom stanu, presudom Vrhovnog suda, broj: Rev-1010/94-2 od
  54. siječnja
  55. godine u povodu koje je podnesena ustavna tužba, povrijeđeno joj je i ustavno pravo vlasništva iz članka
  56. Ustava jer je na temelju prasude Vrhovnog suda izvršena uknjižba brisanja prava vlasništva podnositeljice u zemljišnim knjigama. O prijedlogu za donošenje privremene mjere Sud nije odlučivao, jer je donio odluku o glavnoj stvari. Ova se odluka temelji na odredbi članka
  57. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91), te na odredbama članaka
  58. i
  59. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94). Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
  60. stavka
  61. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-431/1996 Zagreb,
  62. studenoga
  63. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r . Odluka, NN 166/1998-2056 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 166/1998 Broj dokumenta u izdanju: 2056 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 30.12.
  64. ELI: /eli/sluzbeni/1998/166/2056 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  65. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.