← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-660/1998. od 20

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-660/

  1. od 20 Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-660/
  2. od 20 NN 10/1999 (1.2.1999.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-660/
  3. od 20 USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Mladen Žuvela, dopredsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović i Ivan Marijan Severinac, odlučujući o ustavnoj tužbi N. G. iz D., zastupanog od D. O., odvjetnika u D., na sjednici održanoj dana
  4. siječnja
  5. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju:
  6. presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-4559/1997-4 od
  7. veljače
  8. godine;
  9. rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-42-UP/I-61/94 od
  10. ožujka
  11. godine. II. Predmet se vraća Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama". Obrazloženje U konkretnom slučaju Ustavni sud Republike Hrvatske, utvrdivši postojanje povrede ustavnih prava iz članka
  12. stavka 2., članka
  13. stavka
  14. i članka
  15. Ustava, kao i povredu ustavnih vrednota sadržanih u članku
  16. Ustava, svojom odlukom, broj: U-III-759/1995 od
  17. lipnja
  18. godine, usvojio je ustavnu tužbu podnositelja i ukinuo presudu Upravnog suda Republike Hrvatske od
  19. lipnja
  20. godine, broj: Us-7222/94, i rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-57-UP/I-61/1-94 od
  21. listopada
  22. godine, i predmet vratio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske na ponovni postupak. Ukinute rješidbe bile su donesene u upravnom postupku radi prestanka podnositeljeva trajnog nastanjenja u Republici Hrvatskoj, te u upravnom sporu sudske kontrole akata državne uprave. U tim postupcima povrede navedenih ustavnih prava i ustavnih vrednota bile su proizašle iz povreda postupovnih pravila Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91), i to iz razloga što podnositelju nije bilo omogućeno sudjelovati u postupku u kojem je odlučivano o njegovim pravima stečenim na temelju članka
  23. stavka
  24. Zakona o kretanju i boravku stranaca ("Narodne novine", broj 53/91). U ustavnoj tužbi u svezi s kojom su osporavane rješidbe ukinute podnositelj je iznio da je imao status trajno nastanjenog stranca u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama članka
  25. stavka
  26. Zakona o kretanju i boravku stranaca. Isticao je da je bio državljanin tadašnje SFRJ, s republičkim državljanstvom tadašnje federalne jedinice Republike Bosne i Hercegovine, da je živio i radio u D. od
  27. godine, a posebno je isticao kako je rješenje o prestanku trajnog nastanjenja u Republici Hrvatskoj doneseno tek nakon što je podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo. Nadalje, podnositelj je bio naveo i to da u inozemstvo nije otišao svojom voljom, nego je
  28. ožujka
  29. godine dobio nalog tijela Ministarstva unutarnjih poslova u D. da "u roku od 48 sati napusti D.", te da mu je istodobno uručen i otkaz u poduzeću E. Podnositelj je također isticao kako je netočna tvrdnja da svoj boravak u inozemstvu nije prijavio nadležnom tijelu, jer se je u konkretnom slučaju javio Veleposlanstvu Republike Hrvatske u B., gdje je naveo svoju privremenu adresu u B. i dana
  30. studenoga
  31. godine ovjerio svoj potpis na pismenoj suglasnosti članu obiteljskog domaćinstva, sinu Z. G., za kupnju stana u D. na kojemu je podnositelj imao stanarsko pravo. U, nakon odluke Ustavnog suda ponovljenom postupku, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske svojim rješenjem broj: 511-01-42-UP/I-61/94 od
  32. ožujka
  33. godine, utvrdilo je prestanak trajnog nastanjenja podnositelja u Republici Hrvatskoj. Obrazlažući navedeno rješenje upravno tijelo je navelo kako je podnositelj boravio u inozemstvu od
  34. godine, pa do
  35. godine bez javljanja nadležnom tijelu, čime su se ispunile pretpostavke za prestanak trajnog nastanjenja iz članka
  36. stavka
  37. točke
  38. Zakona o kretanju i boravku stranaca, a što je utvrđeno uzimanjem izjave od podnositelja tijekom informativnog razgovora obavljenog
  39. srpnja
  40. godine. I u svezi s drugim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, podnositelj je pokrenuo upravni spor. Tijekom sudske kontrole akata državne uprave, Upravni sud Republike Hrvatske osporavanom presudom, broj: Us-4559/1997-4 od
  41. veljače
  42. godine, u svezi s kojom je podnijeta ustavna tužba u ovom predmetu, odbio je tužbu podnositelja kao neosnovanu, potvrdivši zakonitost rješenja upravnog tijela. Iz obrazloženja osporavane presude proizlazi kako Upravni sud Republike Hrvatske smatra činjenično stanje u potpunosti utvrđenim. Nespornim se cijeni da je u konkretnom slučaju podnositelj izbivao iz Republike Hrvatske duže od jedne godine, a spornim se drži jedino pitanje je li se prijava boravka u inozemstvu Veleposlanstvu Republike Hrvatske može smatrati prijavom nadležnom tijelu u smislu odredbe članka
  43. Zakona o kretanju i boravku stranaca. Prema izraženom pravnom shvaćanju Upravnog suda Republike Hrvatske, u smislu odredbe članka
  44. Zakona o kretanju i boravku stranaca, nadležnim tijelom valja smatrati isključivo policijsku stanicu Ministarstva unutarnjih poslova u mjestu u kojem stranac ima boravište odnosno prebivalište, pa je tužba podnositelja odbijena kao neosnovana. Dopuštenom i pravodobnom ustavnom tužbom podnositelj je pokrenuo ustavnosudski postupak u svezi s osporavanom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske. Podnositelj smatra kako su mu osporavanom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, a uslijed povreda pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava iz članka
  45. stavka 2., članka
  46. stavka 1., članka
  47. stavka 1., članka 26., članka
  48. stavak
  49. i članka
  50. Ustava Republike Hrvatske. U ustavnoj tužbi podnositelj upućuje i na povrede ustavnih odredaba članka
  51. stavak
  52. i članka
  53. Ustava, kao i na postojanje povrede ustavnih vrednota sadržanih u članku
  54. Ustava. Obrazlažući ustavnu tužbu, podnositelj navodi kako je u konkretnom slučaju ispunio svoju zakonsku obvezu javljanja nadležnom tijelu iz članka
  55. stavka
  56. točke
  57. Zakona o kretanju i boravku stranaca, prijavom Veleposlanstvu Republike Hrvatske u B. svoje privremene adrese u B. Također ističe kako je neposredno po povratku u Republiku Hrvatsku,
  58. srpnja
  59. godine, bio pozvan na informativni razgovor u Policijsku upravu D.-N., gdje mu nije saopćeno zbog čega je pozvan, već je samo odgovarao na pitanja glede vremena njegovog izbivanja iz Republike Hrvatske kao i o kretanju i boravcima tijekom tog izbivanja. Sukladno navedenom smatra da su osporavane rješidbe nezakonite, iz razloga što mu opetovano nije pružena mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku, odnosno što mu ponovno nije pružena mogućnost podnošenja relevantnih dokaza i iznošenja njegove obrane. Slijedom iznijetoga, podnositelj predlaže njegovu ustavnu tužbu usvojiti i osporavanu presudu kao i rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske ukinuti. Za potrebe ovosudskog postupka zatražen je spis Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-01-42-UP/I-61/94 koji je dostavljen nepotpun. Za potrebe ovosudskog postupka pribavljen je i spis Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-4559/1997-
  60. Ustavna tužba je osnovana. U konkretnom slučaju nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske utvrđena je člankom
  61. stavkom
  62. alinejom
  63. Ustava. Navedenom ustavnom odredbom Ustavnom sudu Republike Hrvatske utvrđena je dužnost štititi ustavne slobode i prava čovjeka i građanina. Pretpostavke pružanja zaštite ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina, kao i pravno djelovanje odluka donesenih u tom postupku, uređene su Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91), propisom koji je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona i koji se donosi po postupku određenom za promjene Ustava, sukladno odredbi članka
  64. alineje
  65. Ustava. Prema odredbi članka
  66. stavka
  67. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske odluke i rješenja Ustavnog suda su obvezatne i izvršne. Iako se navedena odredba nalazi u Glavi III. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske kojom se uređuju pitanja vezana uz apstraktnu kontrolu ustavnosti zakona te ustavnosti i zakonitosti drugih propisa, obvezatnost poštivanja odluka Suda proteže se na sve njegove odluke, uključivo i odluke donijete tijekom postupka pružanja zaštite ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina putem ustavne tužbe. Sukladno odredbi članka
  68. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu, svatko može, po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta, podnijeti ustavnu tužbu kada smatra da mu je odlukom sudbene vlasti, upravne vlasti, ili odlukom tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno neko od Ustavom utvrđenih sloboda i prava čovjeka i građanina. Kad Ustavni sud, postupajući na temelju odredaba članka
  69. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, pruža zaštitu ustavnih prava, onda su pravna shvaćanja iznijeta u njegovim odlukama o postojanju povreda ustavnih prava obvezna za sve te su upravna tijela, kao i sudbena vlast, dužni poštivati pravne stavove Suda u slučaju kada je utvrdio povrede Ustavom utvrđenih sloboda i prava građana. U predmetnoj pravnoj situaciji podnositelju je na temelju odredbe članka
  70. Zakona o kretanju i boravku stranaca bio priznat status trajno nastanjenog stranca. U upravnim postupcima u kojima se odlučuje o ukidanju ili ograničavanju prava stranaka, zakonodavac je člankom
  71. Zakona o općem upravnom postupku odredio provođenje posebnog ispitnog postupka. Provođenje posebnog ispitnog postupka neophodno je u slučajevima kada je potrebito utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za rješavanje ili radi davanja mogućnosti strankama zaštititi svoja prava i pravne interese. U postupcima o prestanku trajnog nastanjenja, što je statusno pitanje, strancu se mora omogućiti sudjelovanje u postupku, na što je ovaj Sud u konkretnom slučaju upozorio nadležno upravno tijelo svojom odlukom donesenom u ovosudnom predmetu broj: U-III-759/
  72. Člankom
  73. u svezi s člankom
  74. Zakona o općem upravnom postupku, propisano je da stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku braneći svoja prava i pri tome davati potrebne podatke i poduzimati druge dopuštene postupovne radnje kojima štiti svoje pravne interese. Pretpostavka za sudjelovanje stranke u postupku je saznanje da se o ograničenju ili oduzimanju nekoga njezinog prava vodi odgovarajući postupak. Iz pribavljene dokumentacije o provođenju upravnog postupka u konkretnom slučaju razvidno je kako podnositelju nije bilo omogućeno sudjelovati u postupku u smislu Zakona o općem upravnom postupku, već je s njime obavljen jedino informativni razgovor tijekom kojeg je činjenično stanje samo djelomično utvrđeno, i to bez upozorenja stranci da je taj razgovor obavljen tijekom provođenja postupka prestanka njegovog statusa trajno nastanjenog stranca na teritoriju Republike Hrvatske. Iz navedenoga ovaj je Sud utvrdio kako nadležno upravno tijelo nije postupilo sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, niti prema uputama iz navedene odluke ovog Suda te da je takvim postupanjem upravno tijelo opetovano povredom odredaba Zakona o općem upravnom postupku, povrijedilo ustavno pravo iz članka
  75. stavka
  76. kojim se jamči utemeljenost na zakonu akata državne uprave, te ustavna prava iz članka
  77. stavka
  78. i članka
  79. Ustava kojima se jamči jednakost svih pred zakonom i jednakost stranaca pred sudovima i drugim tijelima koja imaju javne ovlasti. Ujedno je rješidbom upravnog tijela povrijeđen sustav najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske sadržan u članku
  80. Ustava, među koje spadaju načelo vladavine prava i načelo jednakosti. Provođenje postupka u suprotnosti s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, tijekom kojega činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, utjecalo je na sadržaj konačnog upravnog akta. Člankom
  81. stavkom
  82. Zakona o općem upravnom postupku određeno je što obrazloženje rješenja donesenog u upravnom postupku mora sadržavati. Uvidom u rješenje upravnog tijela utvrđeno je kako ono ne sadrži sve elemente propisane navedenom zakonskom odredbom čime je podnositelju otežano osporavanje utvrđenja upravnog tijela ulaganjem pravnog lijeka. Iz navedenog proizlazi da je podnositelju povrijeđeno i ustavno pravo iz članka
  83. stavka
  84. Ustava, shvaćeno kao pravo na ulaganje učinkovitog pravnog lijeka. Propusti upravnog tijela u postupku odlučivanja o podnositeljevim pravima protežu se i na osporavanu presudu Upravnog suda Republike Hrvatske kojom je potvrđena zakonitost rješenja o prestanku trajnog nastanjenja podnositelja ustavne tužbe u Republici Hrvatskoj. Upravni sud Republike Hrvatske pokušao je djelomično otkloniti nedostatke u obrazloženju rješenja upravnog tijela navodeći konkretne činjenice koje su dovele do odluke sadržane u izreci presude. No time je Upravni sud Republike Hrvatske presuđivao o činjenicama i okolnostima koje nisu bile predmetom rasprave tijekom okončanog upravnog postupka, što znači da je postupao suprotno odredbi članka
  85. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91). Postupajući protivno navedenoj odredbi, Upravni sud Republike Hrvatske povrijedio je ustavnu odredbu članka
  86. stavka
  87. Ustava prema kojoj sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Prema članku
  88. stavku
  89. točki
  90. Zakona o kretanju i boravku stranaca, strancu kojem je odobreno trajno nastanjenje prestaje boravak kad iseli iz Republike Hrvatske ili boravi u inozemstvu duže od jedne godine, a da o tome nije obavijestio nadležno tijelo. U osporavanoj presudi Upravnog suda Republike Hrvatske iznijeto je i pravno shvaćanje kako se prijavom nadležnom tijelu iz članka
  91. Zakona o kretanju i boravku stranaca smatra isključivo prijava policijskoj stanici Ministarstva unutarnjih poslova prema mjestu u kojem stranac ima boravište odnosno prebivalište, sukladno odredbi članka
  92. Zakona o kretanju i boravku stranaca. Prema navedenoj odredbi članka
  93. Zakona o kretanju i boravku stranaca, nadležnim tijelom u smislu Zakona o kretanju i boravku stranaca određena je policijska stanica Ministarstva unutarnjih poslova prema mjestu u kojem stranac ima boravište odnosno prebivalište. Međutim, prema odredbi članka
  94. Zakona o kretanju i boravku stranaca, o trajno nastanjenim strancima, o prijavi njihovog boravišta odnosno prebivališta i odjavi prebivališta, evidencije vode u okviru svog djelokruga nadležnog tijela, ali i diplomatska ili konzularna predstavništva Republike Hrvatske u inozemstvu. Navedenom odredbom data je mogućnost strancima obraćati se diplomatskim i konzularnim predstavništvima Republike Hrvatske u inozemstvu, koja su dužna podatke o relevantnim činjenicama zaprimati, evidentirati i prosljeđivati za slučaj rješavanja njihovih statusnih pitanja. Stoga, u daljnjem postupku nadležno upravno tijelo dužno je ispitati relevantne činjenice vezane uz tvrdnju podnositelja kako je svoj boravak u inozemstvu prijavio Veleposlanstvu Republike Hrvatske u B. Slijedom iznijetoga, a utvrdivši kako su u konkretnom slučaju osporavanim rješidbama povrijeđena ustavna prava iz članka
  95. stavka 2., članka
  96. stavka
  97. i članka
  98. Ustava, uz egzistentnost povrede ustavne odredbe iz članka
  99. stavka
  100. Ustava, te ustavnih vrednota sadržanih u članku
  101. Ustava, odlučeno je kao u izreci. Tijekom ustavnosudskog postupka nije utvrđeno da su osporavanim rješidbama podnositelju povrijeđena i ustavna prava iz članka
  102. stavka
  103. i članka
  104. Ustava, kao niti ustavna odredba iz članka
  105. Ustava. Ova odluka temelji se na odredbama članka
  106. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, u svezi s člankom
  107. i člankom
  108. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94). Objava ove odluke temelji se na odredbama članka
  109. stavka
  110. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-660/1998 Zagreb,
  111. siječnja
  112. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Dopredsjednik Mladen Žuvela, v. r. Odluka, NN 10/1999-254 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 10/1999 Broj dokumenta u izdanju: 254 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 1.2.
  113. ELI: /eli/sluzbeni/1999/10/254 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  114. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.