← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-578/1994 od 3

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-578/1994 od 3 Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-578/1994 od 3 NN 19/1999 (25.2.1999.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-578/1994 od 3 USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Mladen Žuvela, dopredsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović i Ivan Marijan Severinac u povodu ustavne tužbe I. Š. i D. Š. iz Z., K. 5, koje zastupa I. S., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj

  1. veljače
  2. godine, donio je ODLUKU
  3. Ustavna tužba se usvaja.
  4. Ukida se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gzz 62/93 od
  5. veljače
  6. godine te se predmet vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.
  7. Ova odluka će se objaviti u "Narodnim novinama". Obrazloženje Ustavna tužba je podnijeta u povodu rješenja navedenog u točki
  8. izreke. Tim rješenjem prihvaćen je zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i preinačeno rješenje Općinskog suda u Z. broj: Pp-653/92 od
  9. srpnja
  10. godine, kao i rješenje tadašnjeg Okružnog suda Z. broj: Gž-8349/92 od
  11. listopada
  12. godine, na način da je odbijen zahtjev podnositelja ustavne tužbe, podnijet u parnici zbog smetanja posjeda stana. Podnositelji ustavne tužbe smatraju da im je navedenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske povrijeđeno ustavno pravo vlasništva, zajamčeno u članku
  13. stavak
  14. Ustava, a osnovom članka
  15. Ustava, u kojem su nepovredivost vlasništva i vladavina prava utvrđene kao najveće vrednote ustavnog poretka. Svoje tvrdnje podnositelji ustavne tužbe obrazlažu navodima da je riječ o protupravnom i neovlaštenom smetanju posjeda stana koje ne uživa posjedovnu zaštitu, budući da je predmetni stan u privatnom vlasništvu podnositelja i njime se nije moglo raspolagati na način da se podnositeljima oduzme posjed stana i na taj način ograniče vlasnička prava. Ustavna tužba je osnovana. Prema ustavnoj tužbi te spisu Općinskog suda u Z. broj: Pp-653/92, predmet raspravljanja pred sudom prvog stupnja bio je tužbeni zahtjev tužitelja I. Š. i D. Š. protiv tuženih D. i J. G., zbog smetanja posjeda stana u Z., D. 81b/I, koji je u privatnom vlasništvu tužitelja. Sudovi prvog i drugog stupnja su u tom postupku utvrdili da je tužbeni zahtjev osnovan jer su tužitelji kao vlasnici stana bili u posljednjem posjedu svoga stana, a da su tuženi počinili smetanje toga posjeda na način da su u stan ušli nasilno promijenivši bravu stana. Stoga su ovi sudovi temeljem članka
  16. stavak
  17. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91), tužiteljima pružili posjedovnu zaštitu na način da je tuženima naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja. Okolnost da su tuženi u stan tužitelja uselili na temelju rješenja Komisije za privremeno korištenje stanova Ministarstva obrane Republike Hrvatske od
  18. travnja
  19. godine, donijetog na temelju odredbi Zakona o privremenom korištenju stanova ("Narodne novine", broj 66/91, 26/93 i 76/93), prema stajalištu sudova prvog i drugog stupnja nije bila odlučna za rješavanje navedene pravne stvari, budući da to ne isključuje protupravnost u postupanju tuženika. Vrhovni sud Republike Hrvatske, suprotno navedenom stajalištu nižestupanjskih sudova, osporenim rješenjem je tužiteljima uskratio posjedovnu zaštitu, smatrajući da za nju nema osnove upravo stoga što smetanje posjeda nije učinjeno samovlasno i protupravno, jer su tuženi, smatra taj sud, za to imali zakonsko ovlaštenje (rješenje nadležnog državnog tijela donijetog na temelju zakona). Zakonom o privremenom korištenju stanova su utvrđeni uvjeti i način privremenog korištenja stanova koji se nalaze u društvenom vlasništvu, zatim u vlasništvu poduzeća i drugih pravnih osoba ili u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno na kojima Republika Hrvatske ima pravo korištenja i raspolaganja (članak 1.). Prema članku
  20. stavak
  21. istoga Zakona, odredbe toga Zakona ne primjenjuju se na stanove u vlasništvu fizičkih osoba na kojima postoji stanarsko pravo. Kako se prema dokumentaciji spisa Općinskog suda u Z. broj Pp-653/92, navedeni stan doista nalazi u privatnom vlasništvu podnositelja ustavne tužbe, a koja činjenica u tom postupku nije niti bila sporna, tim stanom se nije moglo raspolagati primjenom odredbi navedenog Zakona. Stoga je Ustavni sud utvrdio da navedeno rješenje o privremenom korištenju stana nije ona odluka koja daje zakonsku ovlast tuženima za smetanje podnositelja ustavne tužbe u posjedu njihovog stana odnosno odluka koja takvom postupanju otklanja svojstvo protupravnosti. Učinjeno smetanje posjeda od strane tuženih zbog toga nije bilo pravno dopušteno i ne može uživati zakonom utvrđenu posjedovnu zaštitu. Pored toga, tuženi zbog načina smetanja nisu niti stekli posjed stana na zakonom propisan način unatoč aktu o davanju predmetnog stana njima na korištenje. Oni su naime u stan ušli nasilno tako da su u stan provalili te promijenili bravu jer su nižestupanjski sudovi kao nesporno utvrdili da se čin smetanja posjeda (promjena brave) prvi put zbio
  22. travnja 1992., a
  23. travnja
  24. da su tuženi i uselili u stan tužitelja. Ustavni sud je utvrdio da su osporenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske prije svega povrijeđene odredbe članka
  25. Ustava kojima se jamči nepovredivost vlasništva i vladavina prava, budući da je vlasnicima protupravnim ponašanjem trećih na navedeni način povrijeđeno ustavno pravo vlasništva zajamčeno u članku
  26. stavak
  27. Ustava. Kada i na koji način je moguće zadirati u vlasništvo i vlasnička prava određeno je u članku
  28. Ustava, prema kojem je samo zakonom moguće ograničiti ili oduzeti vlasništvo uz naknadu tržišne vrijednosti ako je to u interesu Republike Hrvatske, odnosno samo iznimno je moguće ograničiti vlasnička prava radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Stoga je Vrhovni sud odlučujući kao u osporenom rješenju postupio protivno ustavnom načelu iz članka
  29. stavak
  30. Ustava, prema kojem sudovi sude na temelju Ustava i zakona, zbog čega je povrijeđeno i ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom iz članka
  31. stavka
  32. Ustava. U svezi s navedenom pravnom situacijom valja imati na umu da je prema članku
  33. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima vlasnik imao pravo posjedovati svoju stvar, koristiti se i raspolagati njome u granicama određenim zakonom te je svatko bio dužan suzdržavati se od povrede prava vlasništva druge osobe. Prema odredbama sada važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96), pravo vlasništva i drugih stvarnih prava mogu se protiv vlasnikove volje oduzeti ili ograničiti samo pod pretpostavkama i na način određen zakonom (članak
  34. stavak 3.), odnosno vlasnik u granicama svojih vlasničkih ovlasti ima i pravo posjedovanja svojom stvari (članak
  35. stavak 2.). To su bili razlozi zbog kojih je Ustavni sud Republike Hrvatske primjenom članka
  36. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91), odlučio kao pod
  37. i
  38. izreke. Objava odluke (t.
  39. izreke) temelji se na odredbi iz članka
  40. stavak
  41. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91). Broj: U-III-578/1994 Zagreb,
  42. veljače
  43. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Dopredsjednik Mladen Žuvela, v. r. Odluka, NN 19/1999-423 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 19/1999 Broj dokumenta u izdanju: 423 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 25.2.
  44. ELI: /eli/sluzbeni/1999/19/423 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  45. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.