← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1069/1998 od 3

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1069/1998 od 3 Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1069/1998 od 3 NN 24/1999 (12.3.1999.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1069/1998 od 3 USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jurica Malčić, dopredsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac i Mladen Žuvela, odlučujući povodom ustavne tužbe I. M., M. S. i M. B., zastupanih po punomoćnicima V. D. L. i K. K., odvjetnicima iz Z., na sjednici održanoj

  1. veljače
  2. godine, donio je ODLUKU
  3. Ustavna tužba se odbija.
  4. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama" Obrazloženje Ustavna tužba podnesena je povodom rješenja Vrhovnog Suda Republike Hrvatske, broj: II Kž-574/1998-3 od
  5. prosinca
  6. godine. Osporavanim rješenjem prihvaćena je žalba državnog odvjetnika, preinačeno je pobijano rješenje Županijskog suda u Z., broj: K-73/98 od
  7. studenoga
  8. godine te je odbijen prijedlog optuženoga M. S., optuženoga I. M. i optuženoga M. B. za ukidanje pritvora uz polaganje jamstva. Svoje rješenje Vrhovni sud Republike Hrvatske u bitnom obrazlaže na način, da po njegovoj ocjeni ponuđeni iznosi jamstva od 200.000 DEM koji su dali optuženi M. S. i optuženi I. M. te iznos od 40.000 DEM kojeg je ponudio optuženi M. B., nisu u suglasju s naglašenom težinom kaznenih djela koja im se optužnicom državnog odvjetnika stavljaju na teret. Točkom
  9. optužnice, optuženima M. S. i I. M. stavlja se na teret kazneno djelo ubojstva iz članka
  10. stavka
  11. tada važećeg Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 32/93, 38/93, 16/96 i 28/96 - dalje: KZRH) koje je izvršeno u supočiniteljstvu s još jednom osobom (zaprijećene kazne zatvora od pet do petnaest godina), a točkom
  12. optužnice, optuženom M. S. stavljaju se na teret još dva kaznena djela iz članka
  13. stavka
  14. KZRH te članka
  15. stavka
  16. KZRH, dok se optuženom I. M. pod točkom
  17. optužnice stavlja na teret još i kazneno djelo iz članka
  18. stavka
  19. KZRH za koja je djela, kao njihov kvalificirani oblik, propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina, odnosno od jedne do deset godina. U točkama
  20. i
  21. optužnice, optuženom M. B., stavlja se na teret kazneno djelo iz članka
  22. stavka
  23. KZRH, članka
  24. stavka
  25. KZRH te članka
  26. stavka
  27. KZRH, kao kvalificiranih oblika tih kaznenih djela, koja su sva počinjena na štetu različitih osoba oštećenika. Slijedom navedenog i suprotno stajalištu suda prvog stupnja, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da ponuđeno jamstvo optuženoga M. S., optuženoga I. M. te optuženoga M. B., nije moguće prihvatiti, kako s obzirom na osobne prilike sve trojice optuženika, tako i težinu inkriminiranih kaznenih djela koja im se optužnicom stavljaju na teret, iz razloga što ponuđeno jamstvo u naprijed označenim iznosima nije dovoljna garancija za ono ponašanje koje se od optuženika očekuje na slobodi, već upravo naglašena težina djela i brojnosti djela, kao i visina zakonom zaprijećene kazne i dalje upućuju na opasnost od bijega optuženika. Stoga da nisu ostvareni zakonski uvjeti za primjenu instituta jamstva kao blaže mjere za osiguranje nazočnosti optuženika u daljnjem tijeku kaznenog postupka. U dopuštenoj i pravodobnoj ustavnoj tužbi, tužitelji navode da se oni u pritvoru nalaze temeljem zakonske osnove iz članka
  28. stavka
  29. točke
  30. tada važećeg Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 34/93, 38/93 i 28/96 - dalje ZKP), koji da ne određuje sadržaj osnovane sumnje i drugih okolnosti koje upozoravaju na opasnost od bijega, a oni su mišljenja da okolnosti koje upozoravaju na opasnost od bijega moraju biti konkretne i takove da se razborito može očekivati i predvidjeti da bi oni boravkom na slobodi pobjegli te tako postali nedostupni sudu. Dalje navode da je u osporavanom rješenju obrazložena samo okolnost vezana na brojnost kaznenih djela i visinu zakonom zaprijećene kazne za ta djela, pa da je u potpunosti izostalo obrazloženje vezano za njihove osobne prilike. Ističu da je sudska praksa kao i teorija krivičnog procesnog prava već davno zauzela jedinstveni stav da se pod pojmom "druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bijega" ne može smatrati sama težina krivičnih djela odnosno vrsta i visina kazne koja je za djela propisana zakonom, pogotovo kad nisu obrazložene njihove osobne prilike, osobna svojstva, prijašnji ili sadašnji život i ponašanje i sl., što bi moglo biti od značenja za ocjenu da li te okolnosti ukazuju na postojanje opasnosti od bijega. Navode i činjenice koje su u dosadašnjem tijeku krivičnog postupka utvrđene, a na temelju kojih oni smatraju da njihove osobne prilike jesu takve da s obzirom na ponuđeni iznos jamstva, bez obzira na brojnost i težinu djela koji im se za sada stavljaju na teret, predstavljaju dovoljnu garanciju da će njihovo ponašanje u slučaju puštanja na slobodu biti takvo da u svemu odgovara onom što se od okrivljenika traži u tijeku kaznenog postupka. Ističu da su se pozivu na informativni razgovor sami dobrovoljno odazvali, nakon čega su lišeni slobode, pa da upravo ta činjenica ukazuje da na njihovoj strani nikada nije postojala namjera bijega. Ukazuju i na svoje loše zdravstveno stanje. Smatraju da je pobijanim rješenjem povrijeđena i odredba članka
  31. stavka
  32. ZKP-a, koja govori o tome da jamstvo uvijek glasi na novčanu svotu koja se određuje s obzirom na težinu kaznenog djela, osobne i obiteljske prilike okrivljenika te imovno stanje osobe koja daje jamstvo. Pobijano rješenje da se uopće ne osvrće na njihovo imovno stanje, pa ističu da su ponuđeni iznosi jamstva i više nego dostatni, a s obzirom na njihove imovinske prilike da predstavljaju sigurnu garanciju da oni neće bježati. Pri tome treba voditi računa o prosječnim primanjima u Republici Hrvatskoj, visinama iznosa jamstva koje je sudska praksa do sada uobičavala određivati u sličnim slučajevima te obvezama koje okrivljenici imaju glede uzdržavanja osoba koje su po odredbama zakona dužne uzdržavati. Konačno napominju da se u ovom kaznenom postupku i drugim okrivljenicima stavljaju na teret isto tako brojna i teška kaznena djela kao i njima, a kako se te osobe nalaze na slobodi, postavljaju pitanje jednakosti građana pred zakonom, na što da upućuje i činjenica da se radi o kaznenom predmetu koji je medijski eksponiran na način da sve više dobiva političke konotacije, a na raspravi su stalno prisutni novinari te promatrači stranih i domaćih organizacija za zaštitu ljudskih prava. Smatraju da je pobijanim rješenjem povrijeđeno ustavno načelo vladavine prava iz članka
  33. Ustava, kao i odredbe članka 5., članka
  34. i članka
  35. stavka
  36. Ustava Republike Hrvatske. Predlažu usvojiti ustavnu tužbu i ukinuti pobijano rješenje. Ustavna tužba nije osnovana. Ustavnu tužbu tužitelji temelje na činjenici da oni od početka kaznenog postupka u kojem je doneseno i osporavano rješenje, nisu nikad pokazali da kod njih postoji opasnost od bijega, pa s obzirom da je njima pritvor određen upravo zbog opasnosti od bijega, to da je i rješenje Županijskog suda kojim je prihvaćen njihov prijedlog za određivanje jamstva, bilo u skladu sa zakonskim odredbama, prema kojima pri odlučivanju o mjerama osiguranja nazočnosti okrivljenika u postupku sud pazi da se ne primjenjuje teža mjera, ako se ista svrha može postići blažom mjerom te da je sud dužan po službenoj dužnosti ukinuti mjeru ili je zamijeniti blažom mjerom ako su prestali zakonski uvjeti za njihovu primjenu ili ako su nastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažom mjerom. Točno je da je tužiteljima pritvor određen prema osnovi iz članka
  37. stavka
  38. točke
  39. ZKP-a, u kojem slučaju se pritvor može zamijeniti jamstvom, ali je Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio da s obzirom na brojnost kaznenih djela koja se optuženicima stavljaju na teret, kao i na težinu i kvalificirane oblike, odnosno zaprijećene kazne za ta djela, ponuđeno jamstvo ne predstavlja dovoljnu garanciju za ono ponašanje koje se od optuženika očekuje na slobodi, već upravo da te okolnosti i dalje upućuju na opasnost od bijega. Samom činjenicom da Vrhovni sud u osporavanom rješenju nije obrazložio osobne prilike optuženika, a na kojima oni u cijelosti temelje svoju ustavnu tužbu, nisu po mišljenju Ustavnog suda tužiteljima povrijeđena ustavna prava ni načela, jer je osporavano rješenje na dostatan način obrazloženo već samim ukazivanjem na broj, vrstu i oblike kaznenih djela koja se tužiteljima stavljaju na teret. S obzirom na to da se jamstvo kao zamjena za pritvor, kako zakon kaže, može prihvatiti, nije ono obvezna zamjena za pritvor u svakom slučaju kad jamstvo bude ponuđeno. Dakle, jamstvo se ne mora prihvatiti, već se samo može prihvatiti. Pravo je nadležnog suda da u slučaju ponuđenog jamstva, uz formalne pretpostavke za takvu ponudu, ocijeni da li u svakom konkretnom slučaju može pritvor zamijeniti jamstvom. Kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporavanom rješenju ocijenio, da, zbog broja kaznenih djela, njihove vrste, kvalificiranih oblika i visina zaprijećenih kazni za ta djela, nisu ostvareni zakonski uvjeti za primjenu kaznenopravnog instituta jamstva, Ustavni sud utvrđuje da tim rješenjem tužiteljima nisu povrijeđena ustavna prava i načela kako oni to u tužbi navode. Stoga je temeljem odredbe članka
  40. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94) odlučeno kao u izreci. Objava ove odluke temelji se na odredbi članka
  41. stavka
  42. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 13/91) Broj: U-III-1069/1998 Zagreb,
  43. veljače
  44. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Dopredsjednik Jurica Malčić, v. r. Odluka, NN 24/1999-524 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 24/1999 Broj dokumenta u izdanju: 524 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 12.3.
  45. ELI: /eli/sluzbeni/1999/24/524 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  46. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.