← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1194/1997, U-I-16/1998, U-I-40/1998, U-I-145/1998, U-I-227/1998, U-I-280/1998, U-I-465/1998, U-I-90

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1194/1997, U-I-16/1998, U-I-40/1998, U-I-145/1998, U-I-227/1998, U-I-280/1998, U-I-465/1998, U-I-906/1998, U-I-24, U-I-108 od 24 Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1194/1997, U-I-16/1998, U-I-40/1998, U-I-145/1998, U-I-227/1998, U-I-280/1998, U-I-465/1998, U-I-906/1998, U-I-24, U-I-108 od 24 NN 50/1999 (21.5.1999.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-1194/1997, U-I-16/1998, U-I-40/1998, U-I-145/1998, U-I-227/1998, U-I-280/1998, U-I-465/1998, U-I-906/1998, U-I-24, U-I-108 od 24 USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dopredsjednik Suda Jurica Malčić te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, u predmetu ocjene pojedinih odredbi Kaznenog zakona, na sjednici održanoj

  1. travnja
  2. godine, donio je RJEŠENJE I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti članka
  3. st. 2., 51., 52.,
  4. st. 2.,
  5. st. 5., 200., 201.,
  6. st. 2.,
  7. i
  8. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, broj 110/97). II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje I. Prijedloge za ocjenu ustavnosti pojedinih odredaba Kaznenog zakona podnijeli su predlagatelji kako slijedi:
  9. Mira Ivanšić iz Zagreba navodi da je odredba čl.
  10. Kaznenog zakona (nastavno: KZ) koja određuje da se novčana kazna propisuje i izriče u dnevnim dohocima osobe prema kojoj se primjenjuje suprotna odredbi čl.
  11. Ustava jer dovodi do neravnopravnosti građana. Nadalje smatra da je nazivanje sudionika u kaznenom postupku okrivljenicima prije donošenja pravomoćne presude preuranjeno jer je to suprotno čl.
  12. Ustava.
  13. Livio Marcan iz Umaga smatra protuustavnom odredbu čl.
  14. st.
  15. KZ i to odredbama čl. 14.,
  16. u svezi s čl.
  17. Ustava, jer smatra da je to rudiment zastarjelog shvaćanja morala.
  18. Ivana Radić, Dafinka Večerina i Katarina Vidović iz Zagreba u prijedlogu navode da je čl.
  19. st.
  20. i čl.
  21. st.
  22. KZ suprotan čl.
  23. Ustava. Podnositeljice prijedloga tvrde da je zbog učestalosti izvršenja tih djela upravo prema osobama koje navode osporavane odredbe te uvjetovanje progona počinitelja osobnom inicijativom oštećenih, došlo do neravnopravnosti građana u obimu i načinu kako to jamči čl.
  24. Ustava.
  25. Grupa za ženska ljudska prava »B.a.B.e.« iz Zagreba, podnijela je prijedlog putem odvjetnice Gordane Lukač-Koritnik, jer smatra da su čl.
  26. st.
  27. i čl.
  28. st.
  29. KZ suprotni odredbama Ustava i to čl. 3., 5., 14.,
  30. i
  31. Ustava. Nadalje, ove podnositeljice navode da su osporene odredbe suprotne i čl.
  32. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, čl.
  33. st.
  34. i čl.
  35. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te ističu protivnost čl.
  36. Ustava po kojem je obitelj pod posebnom zaštitom države.
  37. Antun Vrček iz Višnjevca smatra da je čl.
  38. st.
  39. KZ suprotan čl.
  40. st. 2., 16., 18.,
  41. st. 2., 26.,
  42. i
  43. st.
  44. Ustava. Razlog protuustavnosti podnositelj nalazi u neravnopravnom, u smislu lošijeg, položaju oštećenika tijekom vođenja krivičnog postupka koji se očituje primjenom blažeg zakona na okrivljenika, kako to određuje čl.
  45. st.
  46. KZ.
  47. Leon Tauber iz Splita u prijedlogu navodi da je čl.
  48. st.
  49. KZ suprotan čl.
  50. i
  51. Ustava jer da su time pravnici u neravnopravnom položaju s drugim profesijama.
  52. Srđan Mrše iz Korčule smatra da su čl.
  53. i čl.
  54. KZ suprotni čl.
  55. i
  56. Ustava.
  57. Zlatko Kolaković iz Ogulina drži upitnim termin »ugled« u krivičnopravnom smislu kao neodređen pojam. Zbog toga smatra da su čl. 200.,
  58. i
  59. KZ suprotni ustavnim odredbama čl. 1.,
  60. i
  61. Ustava.
  62. Udruga pravnika u gospodarstvu iz Zagreba podnijela je prijedlog u kojem navodi da je čl.
  63. KZ protuustavan jer onemogućava pružanje pravne pomoći raznim udrugama i bez naplate usluge.
  64. Vlaho Duplančić osporava ustavnost članka
  65. KZ jer da je suprotan čl.
  66. st.
  67. i 4.,
  68. st.
  69. i
  70. Ustava, zbog sprječavanja privatnog poduzetništva.
  71. Predlagateljica Mira Ivanšić (U-I-1194/97) predložila je donošenje privremene mjere u smislu čl.
  72. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/91) u odnosu na čl.
  73. KZ. II. Prijedlozi za ocjenu ustavnosti Kaznenog zakona dostavljeni su na odgovor Hrvatskom državnom saboru te je zatraženo stručno mišljenje Ministarstva pravosuđa. U predmetima podnositeljica Ivane Radić, Dafinke Večerina i Katarine Vidović te Grupe za ženska ljudska prava »B.a.B.e.« iz Zagreba zatraženo je stručno mišljenje Ministarstva rada i socijalne skrbi. Hrvatski državni sabor (tajnik) obavijestio je Sud da je predmet u svezi ocjene ustavnosti pojedinih odredaba Kaznenog zakona upućen Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Sabora. Odgovor nije primljen. Ustavnom sudu Republike Hrvatske stručno mišljenje dostavilo je Ministarstvo pravosuđa kao i Uprava socijalne skrbi Ministarstva rada i socijalne skrbi. Ministarstvo pravosuđa navodi u svom stručnom mišljenju da prijedloge smatra neosnovanima, u bitnom, iz sljedećih razloga: Primjena blažeg zakona na okrivljenika, kako to određuje čl.
  74. st.
  75. KZ ne dovodi do neravnopravnog položaja oštećenika, nego se njome upravo poštuje ustavna odredba čl.
  76. Ustava koja jamči da ako se nakon počinjenja kaznenog djela zakon jedanput ili više puta izmijeni obvezno će se primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja. Osporene odredbe čl.
  77. KZ da nisu suprotne Ustavu - čl.
  78. - jer i tim odredbama je individualizirana kazna s obzirom da ovisi o dnevnom dohotku konkretnog okrivljenika te se izriče promjenom čl.
  79. Kaznenog zakona. Nadalje se navodi, uz prijedlog Srđana Mrše, da odredbu čl.
  80. treba tumačiti vodeći računa o novoj koncepciji novčane kazne u našem kaznenopravnom sustavu. U odnosu na osporavanje ustavnosti članka
  81. i
  82. st.
  83. Ministarstvo navodi da u Ustavu nema posebne odredbe o obvezi pokretanja kaznenog postupka na određeni način jer bi time bila povrijeđena jednakost građana u odnosu na kaznena djela (koja su različite težine i društvene opasnosti). Prijava odvjetništvu predstavlja prijedlog za pokretanje postupka. Stoga smatraju da odredbe čl.
  84. i
  85. st.
  86. nisu u suprotnosti s Ustavnim odredbama. Uprava socijalne skrbi Ministarstva rada i socijalne skrbi u svom odgovoru navode: Točno je da se osporavanim odredbama čl.
  87. st.
  88. i čl.
  89. st.
  90. KZ predviđa poseban način pokretanja postupka. Riječ je o odraslim poslovno sposobnim osobama čijoj volji je zakonodavac ostavio mogućnost odluke da li da se pokrene krivični postupak po službenoj dužnosti ili ne. Pretpostavlja da je zakonodavac pri odlučivanju za takvo rješenje polazio sa stajališta o potrebi zaštite privatnog i obiteljskog života i doma. Pri tome ističe odredbu čl.
  91. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Rim,
  92. studenog 1950.), čl.
  93. st.
  94. i čl.
  95. Ustava. Međutim, u pogledu članka
  96. st.
  97. KZ Uprava socijalne skrbi smatra da je za teške ozljede u ovakvom slučaju trebalo predvidjeti mogućnost pokretanja postupka po službenoj dužnosti posebice u slučajevima kada se radi o ozbiljnoj prijetnji ozlijeđenoj osobi. Ministarstvo pravosuđa smatra da protuustavnosti nema u odnosu na čl.
  98. KZ kada je u st.
  99. tog članka propisana ista kazna kao i za st.
  100. Nadalje, navodi da nema osnove tvrdnji da su odredbom čl.
  101. st.
  102. KZ potencijalni zajmodavci dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na osobe koje pod istim uvjetima sklapaju druge poslove. Postupci tih osoba su pokriveni odredbom iz članka
  103. st.
  104. KZ. III. Prijedlozi nisu osnovani.
  105. Neutemeljeno se osporava ustavnost čl.
  106. st.
  107. KZ. Osporavana odredba glasi: »Ako se nakon počinjenja kaznenog djela zakon jedanput ili više puta izmijeni, obvezno će se primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja.« Ustav u članku
  108. st.
  109. određuje da ako zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna. Ova odredba odnosi se, po ocjeni Ustavnog suda i na obvezu primjene blažeg zakona. S obzirom na to osporavana odredba suglasna je s Ustavom.
  110. Neosnovano navode podnositelji prijedloga protuustavnost čl.
  111. KZ - koji u stavku
  112. određuje da se novčana kazna propisuje i izriče u dnevnim dohocima osobe prema kojoj se primjenjuje te u daljnjim stavcima detaljno propisuje način određivanja novčane kazne. Također neosnovano navode da je protuustavan čl.
  113. KZ - koji određuje način zamjene novčane kazne time da se novčana kazna ne naplaćuje prisilno. Ustavni sud je ocijenio da odredbe čl.
  114. i
  115. KZ nisu suprotne Ustavu - čl. 3.,
  116. i
  117. - jer se tim odredbama omogućava individualizacija kažnjavanja, čime je postignuta svrha kažnjavanja (čl.
  118. KZ) u okviru opće svrhe kaznenopravnih sankcija. Odredba čl.
  119. KZ nije protuustavna, jer se i tom odredbom individualizirana kazna, s obzirom da ovisi o dnevnom dohotku konkretnog okrivljenika, izriče primjenom čl.
  120. Kaznenog zakona (opće pravilo vrste i mjere kazne), kao i ovisno o olakotnim i otegotnim okolnostima. Na to ukazuju i daljnje odredbe u st.
  121. do
  122. čl.
  123. KZ kojima su određeni mehanizmi utvrđivanja novčane kazne okrivljeniku koji ne ostvaruje nikakav dohodak ili bi za pojedine slučajeve utvrđivanje tog dohotka znatno produljilo trajanje kaznenog postupka, kao i okrivljenika koji doduše ne ostvaruje nikakav dohodak, ali je vlasnik imovine ili imovinskih prava što upravo ukazuje, po ocjeni Ustavnog suda, da je zakonodavac u osporavanim odredbama čl.
  124. i
  125. KZ vodio računa o osobnim prilikama, materijalnim prilikama i ostalim okolnostima koje utječu na vrstu i visinu što je sukladno ustavnim odredbama čl.
  126. - vladavina prava,
  127. - jednakost građana i
  128. - presumpcija nevinosti - Ustava Republike Hrvatske.
  129. Ustavni sud je ocijenio da nije osnovan prijedlog podnositelja koji smatraju da je čl.
  130. st. 2, u čl.
  131. st.
  132. KZ suprotan čl. 3., 5., 14.,
  133. i
  134. Ustava Republike Hrvatske niti Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima i Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Odredba čl.
  135. st.
  136. KZ propisuje: »Za kaznena djela teške tjelesne ozljede (čl.
  137. st. 1.), tjelesne ozljede na mah (čl.
  138. stavak 1.) i tjelesne ozljede iz nehaja (čl.
  139. st. 1.), ako počinitelj živi u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici s osobom prema kojoj je kazneno djelo počinjeno, ili joj je rođak po krvi u ravnoj lozi, brat ili sestra, posvojitelj ili posvojenik, kazneni postupak pokreće se povodom prijedloga, osim ako kazneno djelo nije počinjeno na štetu djeteta ili maloljetne osobe.« Odredba čl.
  140. st.
  141. KZ propisuje: »Ako počinitelj živi u bračnoj zajednici s osobom protiv koje je kazneno djelo iz stavka
  142. ovog članka počinjeno, kazneni postupak pokreće se povodom prijedloga.« Zakonsko određivanje pokretanja kaznenog postupka na određeni način u odnosu na kaznena djela (koja su različite težine i društvene opasnosti) nije suprotno ustavnim odredbama koje jamče jednakost građana, kao niti drugim navedenim ustavnim odredbama u prijedlogu. Razmatrajući prijedlog za pokretanje kaznenog postupka ne kao način pokretanja kaznenog postupka već kao davanje povoda za pokretanje kaznenog postupka (koji pokreće i po službenoj dužnosti provodi državno odvjetništvo) kao mogućnosti izbora oštećenika, a u svrhu njegove vlastite procjene o zaštiti člana obitelji, tada je upravo takova mogućnost izbora utemeljena na čl.
  143. Ustava koji štiti obitelj. Ako se oštećenik odluči na pokretanje postupka tada će zbog ozbiljnosti djela državno odvjetništvo preuzeti zastupanje oštećenika pred sudom u interesu države. U tim slučajevima prijava državnom odvjetništvu predstavlja prijedlog za pokretanje postupka. Ovakvo zakonsko rješenje nije u suprotnosti s međunarodnim aktima niti sporazumima. Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju volja zakonodavca išla za zaštitom obitelji i da zakonodavac smatra da upravo na taj način štiti obitelj prepuštajući unutar nje donošenje odluke o progonu počinitelja. Zbog toga unatoč dilemama koje se prirodno pojavljuju zbog osobnog stava pojedine osobe prema načinu zaštite obitelji i osobnog integriteta, Ustavni sud ocjenjuje prijedloge neosnovanima jer nema osnova sumnji da bi navedene odredbe bile suprotne nekom ustavnom jamstvu ili temeljnoj odredbi Ustava. Ustav u čl.
  144. st.
  145. određuje da je obitelj pod posebnom zaštitom države. Odredbe čl. 62.,
  146. i
  147. Ustava također zaštićuju obitelj. Stoga odredbe čl.
  148. st.
  149. i čl.
  150. st.
  151. KZ, unatoč argumentiranim navodima podnositelja prijedloga, a s obzirom na često teške slučajeve poremećenih odnosa u obitelji, ne dovode do osnovane sumnje da bi ove zakonske odredbe bile suprotne čl.
  152. Ustava ili Međunarodnim aktima koji se navode.
  153. Neosnovano se, po ocjeni Ustavnog suda smatra da su čl.
  154. KZ - kazneno djelo klevete, čl.
  155. KZ - kazneno djelo iznošenja osobnih i obiteljskih prilika i čl.
  156. KZ - kazneno djelo ucjene, suprotni ustavnim odredbama čl. 1.,
  157. i
  158. Ustava, zbog nedefiniranog pojma ugleda koji je zaštićen ovim odredbama. Prijedlog je neutemeljen iz sljedećih razloga: Način utvrđivanja činjenica u kaznenom postupku, pa tako isto i pojma »ugled«, kada se on pojavljuje kao zaštićeno dobro, propisan je u Zakonu o kaznenom postupku. Stoga sadržaj inkriminacije u kojoj se povrjeđuje tuđi ugled nije neodređen pojam, što svjedoči niz pravomoćno završenih predmeta u kojima je predmet zaštite bio nečiji ugled. Prema već u praksi zauzetom stajalištu sudova objekt zaštite kod krivičnog djela uvrede nije ugled ili čast u smislu nekog posebnog osjećaja vrijednosti, već čast u objektivnom smislu, u smislu zahtjeva za poštivanjem koje svakom pojedincu pripada u određenoj društvenoj sredini. To znači da se povreda časti utvrđuje po objektivnim, a ne po subjektivnim kriterijima.
  159. Ustavni sud ocjenjuje da nema osnovane sumnje da bi odredbe čl.
  160. st.
  161. KZ bile suprotne odredbama čl. 14.,
  162. u svezi s čl.
  163. Ustava. Osporena odredba pod naslovom »Lihvarski ugovor« u stavku
  164. određuje se da će kaznom iz stavka
  165. (novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine) kazniti tko se bavi davanjem zajmova uz ugovaranje nerazmjerne imovinske koristi. Nema osnove tvrdnji da su odredbom čl.
  166. st.
  167. KZ potencijalni zajmodavci dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na osobe koje pod istim uvjetima sklapaju druge poslove, jer su za protupravna ponašanja druge vrste relevantne druge inkriminacije. Pod pravnim pojmom lihvarski ugovor razumijeva se ponašanje kojim se iskorištava nečija nužda i ostala, u zakonskom opisu djela nabrojana stanja, da bi se stekla očito nerazmjerna imovinska korist. Namjera počinitelja mora se odnositi na sve okolnosti iz zakonskog opisa djela, tj. osoba se mora nalaziti u jednom od stanja zbog kojeg joj je potrebna financijska pomoć, ili joj ta pomoć uopće nije potrebna ali je u zabludi, ili je pak nedovoljno sposobna za rasuđivanje i sl., a znajući za takvo stanje počinitelj od nje primi ili s njom ugovori imovinsku korist koja je očito nerazmjerna s onime što se za to daje ili čini. Namjera, dakle, obuhvaća i stanje osobe o kojoj se kao žrtvi radi i nerazmjernost imovinske koristi. Ustavni sud ocjenjuje da stoga nema protuustavnosti osporavane odredbe kako se navodi u prijedlogu. Upravo je država dužna zaštititi osobe da ne budu iskorištene od drugih zbog nužde u kojoj se nalaze - što je zakonodavac imao u vidu baš ovom osporavanom odredbom. Zaštita slabih i nemoćnih kao i socijalno ugroženih temelj je niza ustavnih odredbi.
  168. Neosnovano navode predlagatelji da je čl.
  169. st.
  170. KZ suprotan čl.
  171. i
  172. Ustava odnosno da je protuustavan. Osporavana odredba pod naslovom »Nadripisarstvo« glasi: »Tko se neovlašteno bavi pružanjem pravne pomoći, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.« Ustavni sud ocjenjuje, suprotno navodima u prijedlozima, da se tim odredbama doduše štiti odvjetništvo kao javna služba, ali prije svega pravo građana na ostvarivanje prava i interesa u postupcima pred tijelima pravosuđa, kao i samo pravosuđe kao takvo. IV. S obzirom da je o prijedlozima konačno odlučeno nije bilo pretpostavki za odlučivanje o prijedlogu za donošenje rješenja o privremenoj obustavi izvršenja pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi zakona ili drugih propisa, čija se ustavnost odnosno zakonitost ocjenjuje, pozivom na čl.
  173. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. V. Slijedom izloženog riješeno je kao u uzreci pod I. Objava ovog rješenja (izreka pod II.) temelji se na odredbi čl.
  174. Ustavnog Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-I-1194/1997 U-I-16/1998 U-I-40/1998 U-I-145/1998 U-I-227/1998 U-I-280/1998 U-I-465/1998 U-I-906/1998 U-I-24/1999 U-I-108/1999 Zagreb,
  175. travnja
  176. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Dopredsjednik Jurica Malčić, v. r. Rješenje, NN 50/1999-950 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 50/1999 Broj dokumenta u izdanju: 950 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 21.5.
  177. ELI: /eli/sluzbeni/1999/50/950 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  178. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.