Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-669/1994 od 29. rujna 1999.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-669/1994 od

1. rujna
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-669/1994 od
3. rujna
4. NN 109/1999 (22.10.1999.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-669/1994 od
5. rujna
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Jadranko Crnić, predsjednik Suda, te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući u predmetu ustavne tužbe »H. e.«, D. p. »E. Š.«, zastupane po direktoru A. P., radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj dana
7. rujna
8. godine, donio je sljedeću ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukidaju se: - presuda Županijskog suda u Š. broj: Gž-142/94 od
9. lipnja
10. - presuda Općinskog suda u Š. broj: P-1601/93 od
11. siječnja
12. III. Predmet se vraća Općinskom sudu u Š. radi ponovnog odlučivanja. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje »H. e.«, (nastavno: H.E.) D. p. »E. Š.«, podnijela je pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u povodu presude Županijskog suda u Š. broj: Gž-142/94 od
13. lipnja 1994., kojom je odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Š. broj: P-1601/93 od
14. siječnja 1994., a kojom se tužbeni zahtjev podnositelja odbija. Podnositelj je u travnju
15. pokrenuo postupak pred tim Sudom, tužbom na utvrđenje prava vlasništva zemljišne čestice koju mu je ustupila tadašnja Općina Š. (tuženik) radi izgradnje transformatorske stanice. U tom je postupku pod brojem: P-804/93 donesena presuda na temelju priznanja koja je odmah postala pravomoćna. Međutim, zbog manjkave klauzule intabulandi, koju je zemljišnoknjižni odjel Suda odbio provesti, podnositelj je kod istog Suda, pod brojem: P-1601/93, tužio istog tuženika (kasnije G. Š.) na priznanje prava vlasništva, upotpunivši tekst klauzule u dijelu koji se odnosi na brisanje prava vlasništva sa ranijeg vlasnika tj. tuženika. Taj je tužbeni zahtjev odbijen ovdje osporavanom prvostupanjskom presudom, uz obrazloženje da je predmetna nekretnina prema čl.
16. Zakona o izmjenama Zakona o elektroprivredi (»Narodne novine«, broj 47/90) postala državno vlasništvo Republike Hrvatske i da stoga nema pravnog temelja zahtjev upravljen na preuknjižbu prava vlasništva sa ranijeg vlasnika na podnositelja. Sud drugog stupnja donio je potvrđujuću presudu u kojoj obrazlaže da, prema odredbi čl.
17. stavka
18. Zakona o elektroprivredi (»Narodne novine«, broj 31/90 i 47/90), sredstva za osnivanje i obavljanje djelatnosti H. E. jesu sredstva organizacija iz čl.
19. tog Zakona utvrđena bilancom stanja na dan
20. lipnja
21. Iz toga da proizlazi kako je zakonodavac imao na umu posjed i korištenje, a ne vlasništvo, jer bi u suprotnom uporabio termin »vlasništvo«, kao što je to učinio u nekim srodnim zakonskim tekstovima. Stoga, kako je Republika Hrvatska vlasnik tužitelja, to on nema samostalnog zahtjeva na utvrđenje i uknjižbu prava vlasništva na svoje ime. Podnositelj ustavne tužbe smatra da je na ovaj način povrijeđen zakon na njegovu štetu, imajući u vidu svoje u žalbi isticane razloge (pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno tumačenje zakonskih normi koje reguliraju vlasništvo javnih poduzeća odnosno nad javnim poduzećima, kao i pogrešnu primjenu materijalnog prava, budući se Sud pozvao na zakonske odredbe koje nisu bile na snazi). Iz konteksta ustavne tužbe proizlazi da podnositelj ukazuje na povredu odredbe čl.
22. stavka
23. Ustava Republike Hrvatske, kojom je zajamčeno pravo vlasništva, te čl.
24. stavka
25. Ustava, koja se odnosi na dužnost sudova da sude na temelju Ustava i zakona, pa zbog navedenih razloga predlaže ukidanje osporavanih presuda. Ustavna tužba je osnovana. Nakon razmatranja navoda i razloga ustavne tužbe, osporavanih odluka i relevantnih zakonskih odredaba, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je sljedeće: Mjerodavni Zakon o elektroprivredi (»Narodne novine«, broj 31/90) u članku
26. stavku 1., propisuje, kako je već navedeno, da sredstva za osnivanje i obavljanje djelatnosti HEP-a jesu sredstva organizacija iz čl.
27. tog Zakona utvrđena bilancom stanja na dan
28. lipnja 1990., a stavkom
29. istog članka bilo je propisano da HEP ne može otuđiti objekte koji čine tehničko-tehnološku cjelinu elektroenergetskog sustava bez suglasnosti Vlade Republike Hrvatske. Odredba čl.
30. stavka
31. kasnije je doživjela izmjene, ali je svakako bila razvidna intencija zakonodavca koji, govoreći u stavku
32. o sredstvima koja služe »osnivanju i obavljanju djelatnosti«, imenuje HEP odnosno organizacije koje su ušle u njezin sastav titularima vlasništva tih sredstava, dok stavkom
33. postavlja određeni kontrolni mehanizam glede raspolaganja sredstvima poduzeća, u korist vlasnika poduzeća, što je po prirodi stvari nužno s obzirom na specifičnost i iznimnu važnost djelatnosti tog poduzeća. Kasnija izmjena odredbe stavka
34. članka
35. Zakona (čl.
36. Zakona o izmjenama Zakona o elektroprivredi - »Narodne novine«, broj 47/90) predstavljala je refleksiju tipično tranzicijskih teorijskih i praktičnih lutanja u pronalaženju puta za prelazak iz nevlasničkog u vlasnički koncept, pa je vlasništvo sredstava HEP-a tom odredbom definirano na način da se izričito utvrđuje da su sredstva HEP-a državno vlasništvo Republike Hrvatske. Međutim, člankom
37. Zakona o izmjenama zakona kojima se osnivaju javna poduzeća (»Narodne novine«, broj 61/91), a što se odnosi i na Zakon o elektroprivredi, ponovo je izmijenjena odredba čl.
38. stavka
39. Zakona o elektroprivredi, pa ona nakon te izmjene glasi: »Poduzeće HEP u vlasništvu je Republike Hrvatske.« Time je utvrđen titular vlasništva nad poduzećem, ali se rečena odredba ni na koji način ne odnosi na vlasništvo sredstava, stvari koje se nalaze u imovini poduzeća, već je vlasništvo tih sredstava i dalje regulirano neizmijenjenom odredbom čl.
40. stavka
41. Zakona o elektroprivredi. Vlasništvo nad imovinom poduzeća kategorija je posve različita i odvojena od kategorije vlasništva nad poduzećem, jer se razlikuje i kategorija imovine poduzeća od kategorije imovine vlasnika poduzeća. Imovina je nedjeljiva i podrazumijeva vlasništvo samo jedne osobe. Vlasnik poduzeća kada ulaže (svoju imovinu) u poduzeće, uložena sredstva prestaju biti njegovo vlasništvo. Postaju imovina i vlasništvo poduzeća, a on na temelju izvršenog ulaganja stječe odgovarajuće pravo nad poduzećem, tj. pravo vlasništva nad poduzećem temeljem kojeg stječe upravljačka prava, pravo raspolaganja svojim vlasništvom nad poduzećem, pravo na raspolaganje s dobiti poduzeća itd. Iako na krajnje pojednostavljen način, izloženo predstavlja temelj vlasničkog koncepta poduzeća, a što u konkretnom slučaju sudovi nisu imali u vidu pri donošenju ovdje osporavanih presuda. Slijedom svega navedenog, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je da u konkretnom slučaju postoje povrede ustavnih prava i jamstava na koja podnositelj u ustavnoj tužbi ukazuje. Zbog toga je, a na temelju odredaba čl.
42. i
43. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), donesena odluka kao u točkama I., II. i III. izreke. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbi čl.
44. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-669/1994 Zagreb,
45. rujna
46. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 109/1999-1787 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 109/1999 Broj dokumenta u izdanju: 1787 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 22.10.
47. ELI: /eli/sluzbeni/1999/109/1787 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
48. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.