← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-54/1997 od 13. listopada 1999.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-54/1997 od

  1. listopada
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-54/1997 od
  3. listopada
  4. NN 111/1999 (27.10.1999.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-54/1997 od
  5. listopada
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dr. Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući u predmetu ustavne tužbe R. (R.) K. iz V., Ð. S. I/15, radi zaštite ustavnih prava, na sjednici održanoj dana
  7. listopada
  8. godine, donio je sljedeću ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1415/1996 od
  9. rujna
  10. III. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje R. K. iz V. podnio je pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u povodu presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev-1415/1996 od
  11. rujna 1996., kojom je taj Sud prihvatio reviziju tuženika (Grada V., Općina G., L., S. i Š.-B., te Županije v.-p.) i preinačio presude Okružnog suda u B., broj: Gž-1888/93 od
  12. studenoga
  13. i Općinskog suda u V., broj: P-57/93 od
  14. svibnja
  15. Navedenom presudom prvog stupnja poništena su rješenja tadašnje Općine V., Sekretarijata za graditeljstvo, komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, klasa: 112-01/92-01/77, ur.broj: 2189-05-01-92-1 od
  16. listopada 1992., klasa: 112-01/92-01/77, ur.broj: 2189-05-01-92-3 od
  17. prosinca
  18. i klasa: 120-01/92-01/23, ur.broj: 2189-03-02-92-1 od
  19. listopada
  20. Takva je odluka potvrđena u postupku pred sudom drugog stupnja. Radi se o rješenjima kojima je utvrđeno ukidanje radnog mjesta komunalnog čuvara na kojem je podnositelj radio te određeno da mu prestaje radni odnos istekom otkaznog roka od šest mjeseci, zaključno s danom
  21. srpnja 1993., ako ne bude raspoređen na drugo radno mjesto u roku od tri mjeseca, tj. do
  22. siječnja
  23. Osporavanom revizijskom presudom izraženo je stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju pogrešno primijenili materijalno pravo, supsidijarno primjenjujući odredbe (čl. 79.) tada važećeg Zakona o radnim odnosima (»Narodne novine«, br. 19/90, 19/92 i 25/92) jer da je tada važeći Zakon o upravi (»Narodne novine«, br. 16/78, 50/78, 29/85, 48/85, 41/90 i 47/90) sadržavao odredbe o zaštićenim kategorijama djelatnika u organima uprave glede prestanka radnog odnosa, te da je predmetni radni spor trebalo riješiti isključivom primjenom tog Zakona (čl.
  24. stavak 1., čl.
  25. i čl. 383.a), koji predstavlja lex specialis u odnosu na Zakon o radnim odnosima. Podnositelj navodi da prilikom donošenja rješenja, u okviru tijela općinske uprave u kojem je radio, uopće nije bila razmatrana mogućnost da ga se rasporedi na kakvo drugo radno mjesto u istom ili drugom organu uprave, niti je uzeto u obzir da je podnositelj invalidna osoba, što proizlazi iz sadržaja rješenja nekadašnje SIZ MIORH, Područne službe u B., te da je nakon ukidanja njegovog radnog mjesta istovrsno radno mjesto otvoreno u drugom tijelu iste općinske uprave, ali je na tom mjestu zaposlena druga osoba. Argumentirajući opravdanost i nužnost supsidijarne primjene općih normi o radnim odnosima (čl.
  26. Zakona o radnim odnosima, kojim je propisano ograničenje i uvjeti za prestanak radnog odnosa invalida), podnositelj smatra da su osporavanom revizijskom odlukom povrijeđene odredbe Ustava Republike Hrvatske o jednakosti i vladavini prava (čl. 3.), o ravnopravnosti i jednakosti pred zakonom (čl. 14.), o ravnopravnosti pripadnika svih nacionalnih manjina (čl. 15.), o pravu na rad i dostupnosti svakog radnog mjesta pod jednakim uvjetima (čl. 54.) i o posebnoj zaštiti invalidnih osoba (čl.
  27. stavak 2.). Stoga, predlaže njezino ukidanje. Ustavna tužba je osnovana. Nakon razmatranja dokumentacije u spisu predmeta, donesenih odluka, posebice odluke koja se ustavnom tužbom osporava, navoda i razloga ustavne tužbe, kao i relevantnih zakonskih normi, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je sljedeće: Temeljno sporno pitanje u konkretnom slučaju jest pitanje primjene odredaba koje općenito normiraju radne odnose, u slučaju kada je određena specifična vrsta radnih odnosa regulirana posebnim zakonom i da li izostanak izričite norme u posebnom zakonu glede određenih prava valja tumačiti kao nepostojanje tih prava ili kao signal za primjenu opće norme. Obrazloženje osporavane presude polazi od stajališta da su radni odnosi djelatnika u tijelima državne uprave po svojoj prirodi specifični i kao takvi zahtijevaju specifične, strože kriterije pri ostvarivanju prava i izvršavanju dužnosti i odgovornosti temeljem radnog odnosa u tijelima državne uprave. Slijedom toga izražava stajalište kako u sferi ovih radnih odnosa ne bi bilo mjesta primjeni općih zakonskih normi o radnim odnosima. Pravni temelj za ovakvo stajalište ova presuda nalazi u odredbi čl.
  28. stavka
  29. bivšeg Zakona o upravi koja glasi: »Radnici na radu u organima uprave ostvaruju svoja samoupravna prava, obveze i odgovornosti u okviru radne zajednice, u skladu s ovim zakonom.«, te iz te odredbe crpi zaključak o nedopustivosti primjene kojeg drugog zakona na ove odnose. Nadalje se osporavanom presudom tvrdi da je zakonodavac, u cilju zaštite djelatnika u upravnim tijelima, odredbom članka
  30. stavka
  31. Zakona o upravi (u svezi s čl.
  32. i 381., koji sadrže pravila postupanja prilikom ukidanja pojedinih radnih mjesta glede otkaznih rokova, raspoređivanja, preuzimanja djelatnika i dr.) dopustio prestanak radnog odnosa zbog ukidanja radnog mjesta neraspoređenom, odnosno nepreuzetom djelatniku koji ima najmanje 38 (muškarac), odnosno 33 godine (žena) mirovinskog staža, ali samo uz uvjet da se takvom djelatniku dokupi nedostajući mirovinski staž. S obzirom da je, dakle, zakonodavac regulirao pitanje zaštite djelatnika, da nema razloga za primjenu odredaba Zakona o radnim odnosima. Iznesena gledišta u svezi sa specifičnim pravima i dužnostima djelatnika u upravnim tijelima neupitna su kada je riječ o osobnim i stručnim svojstvima i odgovornostima tih djelatnika. Ukazuje se, međutim, dvojbenim krajnje restriktivno tumačenje opsega prava tih djelatnika samo s osnova specifičnosti njihove službe. Takav restriktivan pristup stavljao bi djelatnike u upravnim tijelima u izrazito nejednak položaj u odnosu prema ostalima zaposlenim izvan državne uprave. U onoj mjeri u kojoj se eventualna nejednakost i može opravdati specifičnostima radnog mjesta, ona ne mora nužno imati za posljedicu povredu ustavnih prava. Međutim, kada je riječ o odricanju prava djelatnicima s osnova zaštite invalidnih osoba, jednako kao i s osnova, primjerice, zaštite majčinstva ili zaštite mladih, što predstavlja civilizacijske tekovine inkorporirane u većinu radnopravnih zakonodavstava, a koje su kao takve pretočene i u ustavna jamstva pa i Ustava Republike Hrvatske, znatna je mogućnost povrede tih prava i jamstava. Stoga je stajalište ovog Suda da se u odredbi članka
  33. stavka
  34. Zakona o upravi radi o pravnoj praznini, koja je, međutim, popunjena upravo supsidijarnom primjenom općih radnopravnih normi. Izostanak izričite odredbe specijalnog zakona, koja bi regulirala prava onih kategorija djelatnika koje inače uživaju posebnu radnopravnu zaštitu, ne može se tumačiti na način da te kategorije nemaju pravo na zaštitu kada se radi o djelatnicima upravnog tijela, kao niti da je propisivanjem jednog (specifičnog) modusa zaštite konzumirana materija zaštite prava upravnih djelatnika u cjelini, što onda ima za posljedicu isključenje primjene općih normi. Opće zaštitne norme su sadržane u bivšem Zakonu o radnim odnosima (čl. 78., 79., 80.), a i radni odnos u upravnom tijelu jest radni odnos na kojeg se ovaj Zakon odnosi. To je i izrijekom propisano u članku
  35. stavku
  36. tog Zakona uz uvjet da drugim zakonom nije drugačije određeno. Razvidno je, međutim, da u odnosu na konkretan slučaj, drugim zakonom, Zakonom o upravi, nije drugačije određeno. Stoga je stajalište ovog Suda da je primjena odredaba članka
  37. Zakona o radnim odnosima, na način kako su to učinili sudovi prvog i drugog stupnja, u konkretnom slučaju pravilna, pa se u tom smislu osporavana presuda ukazuje kao neutemeljena na zakonu. Slijedom navedenog, osporavanom su presudom učinjene povrede ustavnih odredaba na koje podnositelj ukazuje, osobito onih koje se tiču jednakosti, prava na rad i zaštite invalidnih osoba. Zbog iznesenih razloga, a na temelju odredaba članaka 69.,
  38. i
  39. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), donesena je odluka kao u izreci. Odluka o objavi (t. IV. izreke) temelji se na odredbi članka
  40. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-54/1997 Zagreb,
  41. listopada
  42. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. Jadranko Crnić, v. r. Odluka, NN 111/1999-1821 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 111/1999 Broj dokumenta u izdanju: 1821 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 27.10.
  43. ELI: /eli/sluzbeni/1999/111/1821 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  44. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.