← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-422/1999 od 13. listopada 1999.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-422/1999 od

  1. listopada
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-422/1999 od
  3. listopada
  4. NN 117/1999 (9.11.1999.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-422/1999 od
  5. listopada
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dr. Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlogu Leona Taubera iz Splita, Prolaz Ivana Lozice 3, za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članka
  7. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, na sjednici održanoj
  8. listopada
  9. godine, donio je RJEŠENJE
  10. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članka
  11. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj 111/97 i 27/98).
  12. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama". Obrazloženje Leon Tauber podnio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članka
  13. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (dalje: Zakon), koji glasi: "Članak
  14. Osobu s duševnim smetnjama za koju se osnovano sumnja da može neposredno ugroziti vlastiti život ili zdravlje, odnosno život ili zdravlje drugih, u osobito žurnim slučajevima mogu ovlaštene osobe Ministarstva unutarnjih poslova dovesti u psihijatrijsku ustanovu nadležnu prema prebivalištu ili boravištu osobe, odnosno prema mjestu na kojem je osoba trenutačno zatečena, bez prethodnoga liječničkog pregleda iz članka
  15. stavka
  16. ovoga Zakona." Predlagatelj obrazlaže prijedlog navodeći da takvim propisi-vanjem sadržaja osporavane odredbe, zakonodavac nije napravio razliku između stupnjeva duševnih smetnji. Naime, pri primjeni osporavane odredbe nije potrebno da osoba ima teže duševne smetnje, pobliže označene odredbom članka
  17. stavka
  18. točke
  19. Zakona, već je dovoljno da je to osoba s duševnim smetnjama. Predlagatelj osporava i primjenu pojma "osnovana sumnja" u tekstu osporavane odredbe Zakona. Smatra da policijski službenici nemaju medicinsko znanje temeljem kojega bi mogli procijeniti stupanj duševne bolesti, odnosno točno dijagnosticirati manifestacije ponašanja (oboljenja) osobe. Ovo zbog toga što mnoge manifestacije ponašanja koje upućuju na moguće ugro-žavanje vlastitog života ili zdravlja, odnosno života i zdravlja drugih ljudi, nisu posljedica duševnog oboljenja. Slijedom toga, predlagatelj smatra da bi zbog toga, a prije upućivanja osobe u psihijatrijsku ustanovu, svakako trebalo konzultirati liječnika, bez obzira na traženu žurnost u postupanju. Nadalje ukazuje da je osporavana odredba Zakona o nesuglasju s odredbama članka
  20. Ustava Republike Hrvatske, koje određuju nepovredivost čovjekove slobode i osobnosti i utvrđuju da se nikome ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud. Također navodi da Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, "Narodne novine", broj 18/97, dalje: Europska konvencija) utvrđuje sudsku nadležnost kod svakog lišavanja slobode. Smatra da je osporavanom odredbom Zakona povrijeđena i ustavna odredba članka
  21. stavka
  22. Ustava Republike Hrvatske, prema kojoj nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pismenog, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga te da takav nalog mora biti pročitan i uručen uhićeniku prilikom oduzimanja slobode. Temeljem članka
  23. stavka
  24. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 29/94, dalje: Poslovnik Suda), prijedlog je upućen Hrvatskome državnom saboru radi odgovara. Odgovor Sudu nije dostavljen. Temeljem članka
  25. tada važećeg Poslovnika Suda prijed-log je dostavljen Ministarstvu pravosuđa (dalje: Ministarstvo) radi izrade stručnog mišljenja. Ministarstvo je dostavilo svoje stručno mišljenje, prema kojemu prijedlog predlagatelja nije osnovan. Naime, u postupku prisilne hospitalizacije (koji postupak se pokreće u slučajevima navedenim u osporavanom članku Zakona) odlučuje isključivo sud nadležan prema odredbama Zakona, što znači da se čovjekova sloboda ograničava samo na temelju zakona. Također, ovlašteni policijski službenici, kada postupaju temeljem odredbe osporavnog članka, postupaju u okviru diskrecijskih ovlasti, koje trebaju tumačiti restriktivno. Zaključno se navodi da ograničavanje slobode, odnosno "dovođenje", koji termin koristi Zakon, ne znači i pritvaranje ili uhićenje osobe s duševnim smetnjama. Dovođenje se provodi isključivo u osobito žurnim slučajevima, kada zbog potrebe brzine postupanja, a radi zaštite interesa sigurnosti dotične osobe, nije potreban poseban nalog. Ministarstvo je mišljenja da zbog navedenih razloga osporavana odredba nije u nesuglasju s člankom
  26. i
  27. Ustava Republike Hrvatske, te da nije u nesuglasju niti s odredbama Europske konvencije jer je upravo odredbom članka
  28. stavka
  29. točke e. Europske konvencije propisano da se nitko ne smije lišiti slobode, osim ako se radi o zakonitom lišenju slobode osoba radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti, o pritvaranju umobolnika, alkoholičara, ovisnika o drogi ili skitnica. Prijedlog nije osnovan. Polazeći od predlagateljevog prigovora kako zakonodavac u osporavnom članku nije napravio razliku između stupnjeva duševnih smetnji, valja reći da je zakonodavac odredbom članka
  30. stavka
  31. točke
  32. Zakona odredio značenje pojma osobe s duševnim smetnjama: to je duševno bolesna osoba, osoba s duševnim poremećajem, nedovoljno duševno razvijena osoba, ovisnik o alkoholu ili drogama ili osoba s drugim duševnim smetnjama. Odredbom članka
  33. stavka
  34. točke
  35. Zakona utvrđuje se da je osoba s težim duševnim smetnjama ona osoba koja nije u mogućnosti shvatiti značenje svojega postupanja ili ne može vladati svojom voljom ili su te mogućnosti smanjene u tolikoj mjeri da joj je neophodna psihijatrijska pomoć. Situacija opisana osporavanom odredbom članka
  36. Zakona je izuzetna i potencijalno opasna situacija, kada je zbog ugrožavanja života ili zdravlja potrebno žurno postupanje. Postupanje nadležnih službenika temeljem osnovane sumnje bilo bi one-mogućeno postavljanjem uvjeta kojima bi se tražio pismeni, sudbeni ili na zakonu utemeljeni nalog za ograničavanje slobode osobe koja ugrožava. Jasno je da policijski službenici nemaju, niti mogu imati, sveobuhvatno medicinsko znanje, koje bi uključivalo i dijagnostičko znanje. Međutim, ono što se od tih službenika objektivno može očekivati jest takvo postupanje i ponašanje koje u najvećoj mjeri poštiva osobu i prava duševno bolesne osobe, u slučaju kada se osnovano posumnja da ta osoba može ugroziti sebe ili drugog. Nadalje, odredbom članka
  37. Zakona propisano je da u postupku prisilnog smještaja osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu odlučuje sudac pojedinac županijskog suda, nadležan prema sjedištu psihijatrijske ustanove u kojoj je osoba s težim duševnim smetnjama prisilno zadržana ili smještena. Dakle, postupak prisilnog smještaja osobe s duševnim smetnjama određen je zakonom, što je u skladu s odredbom članka
  38. stav-ka
  39. Ustava Republike Hrvatske, prema kojoj se odredbi sloboda može oduzeti ili ograničiti jedino kada je to određeno zakonom, a tijekom sudskog postupka. Sud je ocijenio da se ograničenje slobode osobe s duševnim smetnjama, dovođenjem takve osobe u psihijatrijsku ustanovu, ne može smatrati njenim uhićenjem ili pak pritvaranjem, stoga osporavna odredba nije u nesuglasju niti sa odredbom članka
  40. stav-ka
  41. Ustava Republike Hrvatske, koja se odnosi na obvezu pribavljanja pismenog, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga kod uhićenja ili pritvaranja. Slijedom navedenih razloga, Sud je utvrdio da osporavana odredba nije nesuglasna niti sa odredbama Europske konvencije, odnosno, da je upravo u skladu s navedenom odredbom članka
  42. stavka
  43. točke e. te Konvencije, koja se odnosi na slučajeve zakonitog lišenja slobode. U odnosu na sintagmu "osnovana sumnja", valja reći da ona predstavlja pravni standard, čija uporaba, tumačenje i značenje u okviru sadržaja osporavane odredbe nisu upitni. Sud je utvrdio da navodi i razlozi sadržani u ovom prijedlogu ne izazivaju osnovanu sumnju u ustavnost osporavane odredbe Zakona, stoga je temeljem odredbe članka
  44. stavka
  45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 99/99) riješeno kao u izreci. Odluka o objavi (točka
  46. izreke) temelji se na odredbi članka
  47. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvat-ske. Broj: U-I-422/1999 Zagreb,
  48. listopada
  49. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. Jadranko Crnić, v. r. Rješenje, NN 117/1999-1894 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 117/1999 Broj dokumenta u izdanju: 1894 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 9.11.
  50. ELI: /eli/sluzbeni/1999/117/1894 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  51. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.