← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-438/1994, U-I-506/1994, U-I-527/1994, U-I-558/1994, U-I-584/1994, U-I-740/1994, U-I-517/1995, U-I-4

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-438/1994, U-I-506/1994, U-I-527/1994, U-I-558/1994, U-I-584/1994, U-I-740/1994, U-I-517/1995, U-I-415/1996, U-I-442/1996, U-I-457/1996, U-I-897/1997, Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-438/1994, U-I-506/1994, U-I-527/1994, U-I-558/1994, U-I-584/1994, U-I-740/1994, U-I-517/1995, U-I-415/1996, U-I-442/1996, U-I-457/1996, U-I-897/1997, NN 122/1999 (23.11.1999.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-438/1994, U-I-506/1994, U-I-527/1994, U-I-558/1994, U-I-584/1994, U-I-740/1994, U-I-517/1995, U-I-415/1996, U-I-442/1996, U-I-457/1996, U-I-897/1997, USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, u povodu prijedloga za ocjenu ustavnosti Zakona o boravišnoj pristojbi, na sjednici održanoj

  1. listopada
  2. godine, donio je RJEŠENJE I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredaba članka 1., članka
  3. stavka
  4. i 2., članka 5., članka
  5. i članka
  6. stavka
  7. i
  8. Zakona o boravišnoj pristojbi (»Narodne novine«, broj 27/91, 109/93, 30/94, 35/95 - pročišćeni tekst, 70/97 i 30/99). II. Ovo rješenje će se objaviti u »Narodnim novinama«. Obrazloženje Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o boravišnoj pristojbi (»Narodne novine«, broj 27/91, 109/93, 30/94, 35/95 - pročišćeni tekst, 70/97 i 30/99), podnijeli su: 1) Slavko Bilić, 2) Zdravko Krutak, 3) Nikola Matković, 4) Mira Marochini, Adriana Marochini Čulek, 5) Ana Vinceković, 6) Zlata Majcen, Vlado Majcen, 7) mr. Veljko Dobrinčić, 8) prof. dr. Vlatko Mileta, 9) Gjuro Pejnović, Ivan Perković, Stanko Marinac, Slavko Skračić, Petar Milun, Jaroslav Turina, Franjo Mihelić, Mirko Jančić, 10) mr. Ðuro Sremac, 11) Slavko Mladina, 12) Tomislav Stanišić i 13) Marko Polić. Predlagatelji smatraju neustavnim odredbe članka
  9. stavka
  10. i
  11. Zakona o boravišnoj pristojbi kojima je vlasnicima kuća i stanova za odmor u turističkim mjestima propisana obveza plaćanja boravišne pristojbe. Predlagatelji pod 2), 7) i 9) osporavaju i odredbe članka
  12. i članka
  13. Zakona, predlagatelj pod 2) osporava i odredbe članka
  14. stavka
  15. i
  16. Zakona, dok predlagatelj pod 13) osporava odredbe članka
  17. Zakona. Te su odredbe predmet osporavanja jer, s obzirom na svoj sadržaj, slijede pravnu sudbinu odredbe kojom je propisana obveza plaćanja boravišne pristojbe. Odredbom članka
  18. stavka
  19. Zakona o boravišnoj pristojbi propisano je da građanin koji u turističkom mjestu izvan svog prebivališta koristi uslugu noćenja u smještajnom objektu u kojem se obavlja ugostiteljska ili turistička djelatnost, plaća boravišnu pristojbu, dok stavak
  20. propisuje da se smještajnim objektom u smislu toga Zakona razumijeva hotel, pansion motel, turistički apartman, odmaralište, odmaralište za djecu i mladež, kamp, kuća i stan za odmor, soba za iznajmljivanje, lječilište, planinarski dom, prenoćište, vez u luci nautičkog turizma (sidrištu, privezištu, turističkoj luci, marini i nautičkom centru) i svi drugi objekti u kojima se građanima pružaju usluge noćenja. Prema članku
  21. stavku
  22. Zakona, boravišnu pristojbu plaća vlasnik kuće ili stana za odmor u turističkom mjestu i sve osobe koje borave u toj kući ili stanu. Stavkom
  23. istog članka propisano je da osobe iz stavka
  24. toga članka boravišnu pristojbu plaćaju kada u kući i stanu za odmor u turističkom mjestu borave u razdoblju od
  25. lipnja do
  26. rujna. Člankom
  27. stavkom
  28. Zakona o boravišnoj pristojbi propisano je da vlasnik iz članka
  29. stavka
  30. Zakona i članovi njegove uže obitelji, plaćaju boravišnu pristojbu umanjenju za 70%, dok je stavkom
  31. određeno tko se smatra članom uže obitelji vlasnika kuće i stana za odmor u smislu Zakona. Člankom
  32. stavkom
  33. i
  34. Zakona o boravišnoj pristojbi omogućeno je vlasniku kuće ili stana za odmor u turističkom mjestu, plaćanje boravišne pristojbe u paušalnom iznosu. Stavkom
  35. članka
  36. Zakona, propisano je da se boravišna pristojba plaća u protuvrijednosti domaće valute u odnosu na DEM po srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan uplate. Prema stavku
  37. članka
  38. Zakona o boravišnoj pristojbi, vlasnik kuće ili stana za odmor u turističkom mjestu dužan je paušalni iznos boravišne pristojbe uplatiti do
  39. srpnja tekuće godine na uplatni račun turističke zajednice općine, grada i turističke zajednice mjesta, a ukoliko one nisu osnovane, paušalni iznos boravišne pristojbe vlasnik je dužan uplatiti na uplatni račun Hrvatske turističke zajednice. Osporenim odredbama članka
  40. stavka
  41. Zakona propisano je da su vlasnici iz članka
  42. Zakona dužni u roku 24 sata po dolasku, turističkoj zajednici općine, grada ili njihovim podružnicama ili turističkoj zajednici mjesta prijaviti svoj boravak ili boravak svih ostalih osoba, te odjaviti njihov boravak, dok je stavkom
  43. istog članka propisano da se vlasnikova obveza prijavljivanja boravka odnosi samo na razdoblje od
  44. lipnja do
  45. rujna. Predlagatelji u svojim prijedlozima ističu da su osporene odredbe Zakona o boravišnoj pristojbi u nesuglasju s najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske iz članka
  46. Ustava kao što su jednakost i nepovredivost vlasništva. Smatraju da su osporene odredbe Zakona o boravišnoj pristojbi u suprotnosti s odredbama članaka 14.,
  47. stavak 1.,
  48. stavak 1.,
  49. i
  50. Ustava Republike Hrvatske. Obrazlažući prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o boravišnoj pristojbi s Ustavom, većina predlagatelja ističe da vlasnici kuća i stanova za odmor plaćaju komunalnu naknadu preko cijele godine, a ne samo za vrijeme svog boravka u stanu ili kući za odmor u turističkom mjestu, kao i vlasnici kuća i stanova koji imaju prebivalište u tom mjestu, dok s druge strane moraju plaćati boravišnu pristojbu ako u svom stanu ili kući borave u razdoblju od
  51. lipnja do
  52. rujna, kao turisti u klasičnom smislu riječi. Osim toga, ističu da pored svega još plaćaju i porez na kuće za odmor. Mišljenja su da su navedenim zakonskim odredbama kojima je propisana njihova obveza plaćanja boravišne pristojbe, dovedeni u neravnopravan položaj prema vlasnicima kuća i stanova koji imaju prebivalište u turističkom mjestu jer oni ne plaćaju boravišnu pristojbu, prema vlasnicima izvornih starih obiteljskih kuća koji su te kuće stekli nasljeđivanjem od ostavitelja koji je imao prebivalište u turističkom mjestu, a koji nisu obveznici plaćanja boravišne pristojbe iako kuću ili stan koriste za odmor, te prema osobama koje izvan svog prebivališta koriste usluge noćenja u tzv. smještajnim objektima, a koji samo boravišnom pristojbom doprinose razvoju i izgradnji turističkog mjesta jer nisu obveznici plaćanja komunalne naknade. Slijedom navedenog, predlagatelji zaključuju da njihove obveze (komunalna naknada, porez na kuće za odmor i boravišna pristojba) daleko nadmašuju obveze drugih kategorija građana koji borave u turističkim mjestima te da su stoga dovedeni u neravnopravan položaj prema drugim građanima. Predlažu pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti te ukidanje navedenih odredaba Zakona o boravišnoj pristojbi. U skladu s člankom
  53. stavkom
  54. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), prijedlozi su dostavljeni Hrvatskome državnom saboru, Ministarstvu financija Republike Hrvatske i Ministarstvu turizma na odgovor. Od Instituta za javne financije i Hrvatske turističke zajednice zatraženo je stručno mišljenje. Ministarstvo turizma dostavilo je Sudu odgovor, a Hrvatski državni sabor je izvijestio Sud da su prijedlozi za ocjenu ustavnosti upućeni Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkoga doma Sabora. Ostali nisu odgovorili na traženje Suda. Ministarstvo turizma u svom odgovoru navodi da boravišna pristojba nije komunalna naknada niti fiskalno davanje, već prihod turističkih zajednica koji se koristi za izvršavanje zadaća turističkih zajednica kao što su: unapređivanje općih uvjeta boravka turista i to osobito podizanje kvalitete turističkih i drugih komplementarnih usluga očuvanjem i stvaranjem prepoznatljivog i privlačnog turističkog okružja i osiguranjem turističkog gostoprimstva na području za koje su osnovane, promociju turističkog proizvoda područja za koje su osnovane, razvijanje svijesti o važnosti i gospodarskim, društvenim i drugim učincima turizma, te potrebi i važnosti očuvanja i unapređenja svih elemenata turističkog proizvoda određenog područja, a osobito zaštite okoliša. Opravdanost iznimke od obveze plaćanja boravišne pristojbe koja se odnosi na vlasnike izvornih starih obiteljskih kuća stečenih nasljeđivanjem od ostavitelja koji je imao prebivalište u turističkom mjestu i članove njihove uže obitelji kada borave u toj kući, po mišljenju Ministarstva, proizlazi iz razloga stjecanja i postojanja vlasništva na nekretnini. Taj razlog nije korištenje nekretnine u turističke svrhe već srodstvo ili druga povezanost s ostaviteljem i zadovoljavanje drugih potreba - zavičajnih, rodbinskih, prijateljskih i dr. Osim toga, Ministarstvo ukazuje na činjenicu da se najveći broj turističkih mjesta nalazi na jadranskoj obali i na otocima, dakle na područjima s kojih domicilno stanovništvo odlazi, radi čega država poduzima sveobuhvatne mjere u cilju njihova oživljavanja. Oslobađanje nasljednika od plaćanja boravišne pristojbe doprinosi osjećaju pripadnosti nasljednika mjestu u kojemu je nekretnina nasljeđena, a što je dodatni motiv za povratak u mjesto. Slijedom navedenog, Ministarstvo turizma izražava mišljenje da su osporene zakonske odredbe suglasne s Ustavom. Nakon analize navoda podnesenih prijedloga, odredaba Zakona o boravišnoj pristojbi te mišljenja Ministarstva turizma, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je sljedeće: Zakonom o boravišnoj pristojbi utvrđen je način ostvarivanja dijela izvornih prihoda kojima se financira sustav turističkih zajednica. Odredbom članka
  55. Zakona o boravišnoj pristojbi propisano je da je boravišna pristojba prihod turističkih zajednica. 65% sredstava boravišne pristojbe pripada turističkoj zajednici općine ili grada, 10% sredstava pripada turističkoj zajednici županije, a 25% Hrvatskoj turističkoj zajednici. Sredstva koja pripadaju turističkoj zajednici općine ili grada raspoređuju se na način da 30% sredstava, turistička zajednica doznačuje općini ili gradu u svrhu financiranja javne potrošnje za uređenje, uljepšavanje i komunalnu infrastrukturu mjesta u funkciji turizma. Preostala sredstva dijele se na način da s 80% tog iznosa raspolaže turistička zajednica za potrebe turističkog mjesta, a s 20% za svoje potrebe. Prema članku
  56. stavku
  57. Zakona o boravišnoj pristojbi, prikupljena sredstva boravišne pristojbe općina ili grad koriste za uređivanje naselja u funkciji turizma. Iz odredbe članka
  58. stavka
  59. Zakona proizlazi da turistička zajednica općine ili grada, sredstva boravišne pristojbe koristi za poboljšanje uvjeta boravka turista u turističkom mjestu, za promicanje turizma na području općine ili grada, te za redovitu djelatnost turističke zajednice. Prijedlozi nisu osnovani. Nema nikakve dvojbe da osporene odredbe nisu nesuglasne s člankom
  60. stavkom
  61. Ustava kojim se u Republici Hrvatskoj jamči ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. Nisu osnovane tvrdnje predlagatelja o suprotnosti osporenih odredaba s člankom
  62. Ustava kojim je zajamčeno pravo vlasništva. Pravo vlasništva ovlašćuje svoga nositelja da sa stvari čiji je vlasnik i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. U tim granicama vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Propisivanjem obveze plaćanja boravišne pristojbe vlasnicima kuća i stanova za odmor u turističkim mjestima ni na koji način nije ograničeno njihovo pravo vlasništva na određenoj nekretnini. U prilog ovome može se navesti i činjenica da odredba stavka
  63. članka
  64. Ustava propisuje da vlasništvo obvezuje te da su nositelji vlasničkoga prava i njihovi korisnici dužni pridonositi općem dobru. Navodi predlagatelja da su osporene odredbe Zakona o boravišnoj pristojbi u nesuglasju s odredbom članka
  65. stavka
  66. Ustava nisu osnovani jer propisivanjem obveze plaćanja boravišne pristojbe vlasnicima kuća i stanova za odmor kada borave u turističkom mjestu, nije uskraćeno pravo slobodnog kretanja i biranja boravišta zajamčeno tom ustavnom odredbom. Upravo suprotno dokazuje činjenica da prilikom stjecanja kuće ili stana za odmor svatko može odabrati mjesto koje najpotpunije zadovoljava njegove turističke potrebe, a čime se ostvaruje ustavno pravo slobodnog kretanja i biranja boravišta. Budući da boravišna pristojba sadrži elemente poreza, treba odgovoriti na pitanje jesu li osporene odredbe, kao što smatraju predlagatelji, u suprotnosti s odredbama članka
  67. Ustava. Člankom
  68. Ustava propisano je da je svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima te da se porezni sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti. Analizirajući sadržaj osporenih odredaba Zakona o boravišnoj pristojbi, Ustavni sud je utvrdio da osporene odredbe nisu u suprotnosti s odredbama članka
  69. Ustava jer odredbe članka
  70. stavka
  71. te članka
  72. Zakona o boravišnoj pristojbi, koje propisuju da vlasnik kuće ili stana za odmor u turističkom mjestu i članovi njegove uže obitelji, plaćaju boravišnu pristojbu umanjenu za 70%, te koje omogućavaju vlasnicima kuća i stanova za odmor plaćanje boravišne pristojbe u paušalnom iznosu, predstavljaju doprinos u oživotvorenju ustavnog načela pravednosti u oporezivanju izraženog člankom
  73. Ustava. Glede tvrdnje podnositelja o nesuglasnosti osporenih odredaba Zakona o boravišnoj pristojbi s člankom
  74. Ustava, valja naglasiti sljedeće: Prema stavku
  75. članka
  76. Ustava svaki čovjek i građanin u Republici Hrvatskoj ima sva prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Stavkom
  77. svima je zajamčena jednakost pred zakonom. Prijedloge za ocjenu ustavnosti odredaba Zakona o boravišnoj pristojbi podnositelji temelje na tvrdnji da su osporenim zakonskim odredbama kojima je propisana njihova obveza plaćanja boravišne pristojbe, dovedeni u neravnopravan položaj prema više kategorija građana jer njihove obveze daleko nadmašuju obveze drugih građana koji borave u turističkim mjestima. Ocjenjujući navode podnositelja o njihovoj neravnopravnosti prema određenim kategorijama građana, valja poći od prihvaćenog pojma boravišne pristojbe kao naknade za korištenje općih turističkih usluga i pogodnosti koje se posjetiteljima pružaju u turističkom mjestu, a koje po svom obujmu i kvaliteti prelaze okvire potreba mjesnog stanovništva. Radi podizanja kvalitete turističkih i drugih komplementarnih usluga, turistička mjesta moraju izgrađivati bolju komunalnu infrastrukturu i ulagati u svekoliki razvoj mjesta, a što zahtijeva povećana novčana sredstva. Propisivanje obveze plaćanja boravišne pristojbe radi podmirenja povećanih rashoda turističkog mjesta posve je opravdano ako se odnosi na turiste jer oni boraveći u tim mjestima uživaju u blagodatima koje takvo mjesto pruža. Uspoređujući prava i obveze pojedinih kategorija građana koji uživaju povećani komfor turističkog mjesta, Ustavni sud je utvrdio da vlasnici kuća i stanova za odmor, rashode vezane za turistička mjesta podmiruju po tri osnove: komunalnom naknadom, porezom na kuće za odmor i boravišnom pristojbom. Za razliku od njih, vlasnici izvornih starih obiteljskih kuća koji su te kuće stekli nasljeđivanjem od ostavitelja koji je imao prebivalište u turističkom mjestu, iako kuće koriste za odmor, nisu obveznici plaćanja boravišne pristojbe. Turisti koji borave u smještajnim objektima u turističkim mjestima, obveznici su plaćanja boravišne pristojbe dok, po prirodi stvari, nisu obveznici drugih davanja. Potpuno je neprihvatljiva usporedba položaja vlasnika kuća i stanova za odmor u turističkim mjestima s osobama koje u turističkom mjestu imaju prebivalište. Iz same definicije boravišne pristojbe kao i rashoda koji se podmiruju sredstvima boravišne pristojbe u svrhu unapređivanja općih uvjeta boravka turista u turističkom mjestu, proizlazi da osobe koje imaju prebivalište u turističkom mjestu ne mogu biti obveznici plaćanja boravišne pristojbe. Glede tvrdnje podnositelja da turisti u tzv. smještajnim objektima nisu obveznici komunalne naknade, pa slijedom toga manje doprinose razvoju turističkog mjesta od vlasnika kuća i stanova za odmor, za istaknuti je da ni ovaj navod ne dovodi u pitanje osporene odredbe s aspekta ustavnosti jer smještajni objekt plaća komunalnu naknadu, a ona pored ostalih faktora utječe na cijenu usluge smještaja turista u turističkom mjestu. Osvrćući se na dio prijedloga koji ukazuje na neravnopravnost vlasnika kuća i stanova za odmor u turističkom mjestu prema vlasnicima izvornih starih obiteljskih kuća stečenih nasljeđivanjem od ostavitelja koji je imao prebivalište u turističkom mjestu, te slijedom toga suprotnosti osporenih odredaba sa člankom
  78. Ustava, valja istaknuti: Člankom
  79. Zakona o boravišnoj pristojbi, pojedine kategorije građana oslobođene su obveze plaćanja boravišne pristojbe. Između ostalih, to su i vlasnici izvornih starih obiteljskih kuća koji su te kuće stekli nasljeđivanjem od ostavitelja koji je imao prebivalište u turističkom mjestu. Dakle, riječ je o osobama koje kuće u turističkim mjestima izvan svog prebivališta koriste za odmor, ali nisu obveznici plaćanja boravišne pristojbe. Opravdanost navedene iznimke od općeg pravila da boravišnu pristojbu plaća vlasnik kuće ili stana za odmor i sve osobe koje borave u toj kući ili stanu, treba tražiti u razlozima stjecanja i postojanja vlasništva na nekretnini. Razlog stjecanja vlasništva na nekretnini u turističkom mjestu je korištenje nekretnine u turističke svrhe. Pri kupnji kuće ili stana za odmor kupac traži mjesto koje će najpotpunije zadovoljiti njegove turističke potrebe. Naprotiv, kod nasljeđivanja nekretnine riječ je o povezanosti nasljednika s rodnim krajem, srodnicima, prijateljima i sl. koji imaju prebivalište u turističkom mjestu. Razlog njihovog vlasništva na nekretnini nisu turističke potrebe već srodstvo ili druga povezanost s ostaviteljem i zadovoljavanje drugih potreba - zavičajnih, rodbinskih, prijateljskih i dr. Osim toga, treba imati u vidu i činjenicu da se najveći broj turističkih mjesta nalazi na jadranskoj obali i na otocima, dakle na područjima s kojih domicilno stanovništvo odlazi, radi čega država poduzima sveobuhvatne mjere u cilju njihova oživljavanja. Jedna od njih je i oslobađanje nasljednika od plaćanja boravišne pristojbe, a što pridonosi osjećaju pripadnosti nasljednika mjestu u kojemu je nekretnina nasljeđena i dodatno ga motivira za povratak u mjesto. Imajući u vidu razloge zbog kojih Zakon o boravišnoj pristojbi, u pogledu obveze plaćanja boravišne pristojbe, različito tretira vlasnike kuća i stanova za odmor i vlasnike izvornih starih obiteljskih kuća stečenih nasljeđivanjem, kao i činjenicu da vlasnici kuća i stanova za odmor plaćaju boravišnu pristojbu umanjenu za 70%, Ustavni sud je utvrdio da osporene odredbe nisu u suprotnosti s Ustavom zajamčenom jednakosti svih pred zakonom iz članka
  80. stavka
  81. kao ni s člankom
  82. Ustava prema kojemu je jednakost jedna od temeljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Stoga je, na temelju članka
  83. stavka
  84. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješeno kao u izreci. Odluka o objavi rješenja temelji se na odredbi članka
  85. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-I-438/1994 U-I-506/1994 U-I-527/1994 U-I-558/1994 U-I-584/1994 U-I-740/1994 U-I-517/1995 U-I-415/1996 U-I-442/1996 U-I-457/1996 U-I-897/1997 U-I-819/1998 U-I-50/1999 Zagreb,
  86. listopada
  87. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. Jadranko Crnić, v. r. Rješenje, NN 122/1999-1972 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 122/1999 Broj dokumenta u izdanju: 1972 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 23.11.
  88. ELI: /eli/sluzbeni/1999/122/1972 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  89. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.