← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-845/1994, U-I-289/1995, U-I-880/1997, U-I-41/1998, U-I-42/1998, U-I-108/1998, U-I-356/1998 od 17. s

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-845/1994, U-I-289/1995, U-I-880/1997, U-I-41/1998, U-I-42/1998, U-I-108/1998, U-I-356/1998 od

  1. studenoga
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-845/1994, U-I-289/1995, U-I-880/1997, U-I-41/1998, U-I-42/1998, U-I-108/1998, U-I-356/1998 od
  3. studenoga
  4. NN 130/1999 (3.12.1999.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-845/1994, U-I-289/1995, U-I-880/1997, U-I-41/1998, U-I-42/1998, U-I-108/1998, U-I-356/1998 od
  5. studenoga
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, na sjednici održanoj
  7. studenoga
  8. godine, donio je RJEŠENJE I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske odredbe članka
  9. stavak
  10. i odredbe članka
  11. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj 1/97 - pročišćeni tekst). II. Ne prihvaća se prijedlog za ukidanje Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj 75/93) u cijelosti. Ne prihvaćaju se prijedlozi za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka
  12. stavak
  13. članaka 105., 174., toč. 3., 5., 6., i
  14. i članaka
  15. stavak
  16. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj 1/97 - pročišćeni tekst). III. Odbacuje se prijedlog za ukidanje svih odluka o imenovanju ravnatelja zdravstvenih ustanova i prijedlog za utvrđenje da je Ustav SRH (»Narodne novine«, broj 8/74), u dijelu u kojem se odnosi na zdravstvenu zaštitu, bolji od Ustava Republike Hrvatske. IV. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje I. Predlagatelji 1) dr. Željan Gabrić, dr. Boris Poljak, dr. Pero Kaliterna, dr. Srđan Vuković, dr. Boris Gruzunov, dr. Tomislav Strinić, dr. Milašinović, dr. Zoran Branica, dr. Sašenko Čečuk, dr. Ljubo Božić, dr. Aljoša Barišić, dr. Ivica Tadin, dr. Dobrila Karlica, dr. Franko Kuzmanić, dr. Davor Galetović, dr. Miljenko Ozretić, dr. Robert Stanić, dr. Anđelka Jelovac-Gjeldum, dr. Ivica Štambuk, dr. Dobroslav Medić, dr. Lovre Bajić, dr. Juraj Matulić, dr. Mladen Puharić, dr. Arsen Markičević, dr. Ivica Bilić, dr. Ivo Glunčić, dr. Senio Tošić, dr. Goran Račić, dr. Dragan Kurtović, dr. Lenko Ivanišević, dr. Siniša Maslovara, dr. Ante Šestanović, dr. Jadranka Vela-Ljubić, dr. Marin Ivanišević i dr. Željko Mimica, svi iz Splita, koje zastupa punomoćnik Silvio Ćurin, odvjetnik iz Splita, 2) Zlatko Matković iz Zagreba, 3) Hrvatska liječnička komora, koju zastupa punomoćnik Darko Horvat, odvjetnik iz Zagreba, 4) Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, koju zastupa Miroslav Mosner, tajnik Udruge i 5) Veljko Dobrinčić iz Zagreba, podnijeli su prijedloge radi pokretanja postupka za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj 1/97 - pročišćeni tekst, nastavno: Zakon). Predlagatelj pod 2) podnio je i prijedlog za ukidanje Zakona u cijelosti, prijedlog za ukidanje svih odluka o postavljanju ravnatelja zdravstvenih ustanova koji nisu zdravstveni djelatnici i prijedlog radi utvrđenja da je Ustav SRH, što se tiče odredaba o zdravstvu bolji od Ustava Republike Hrvatske. Tijekom postupka prijedlozi su, (osim prijedloga podnositelja pod 2) i prijedloga podnositelja pod 4) kojim se osporava suglasnost s Ustavom odredbe članka
  17. toč. 3., 5.,
  18. i 12.), dostavljeni na odgovor Hrvatskom državnom saboru kao donositelju tog Zakona, a od Ministarstva zdravstva i nadležnih komora zatraženo je stručno mišljenje. Hrvatski državni Sabor izvijestio je Sud da je prijedloge uputio Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, koji, međutim, Sudu nije dostavio odgovor. Ministarstvo zdravstva očitovalo se na dostavljene prijedloge, u bitnom na sljedeći način: U svezi prijedloga predlagatelja pod 4) kojim se osporava suglasnost s Ustavom odredbe članka
  19. Zakona, Ministarstvo zdravstva iznosi da je ljekarnička djelatnost zdravstvena djelatnost koja je od interesa za Republiku Hrvatsku i koja se obavlja kao javna služba, pa okolnost što osporena odredba određuje da se ljekarnička djelatnost obavlja isključivo u sklopu mreže zdravstvene djelatnosti ne povređuje poduzetničke i tržišne slobode zajamčene odredbom članka
  20. Ustava. Ističe da pravo na rad i slobodu rada zajamčeno odredbom članka
  21. Ustava također nije povrijeđeno osporenom odredbom, jer to pravo mogu ostvariti svi pod jednakim uvjetima, odnosno pod uvjetom da je sklopljen ugovor s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. U odnosu na prijedlog predlagatelja pod 1) i 4) za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka
  22. Zakona, navodi da prijedlogu ne bi trebalo udovoljiti, jer da je rad izvan punog radnog vremena, dostupan pod jednakim uvjetima svim zdravstvenim djelatnicima koji ispunjavaju uvjete koje je u skladu sa zakonskim ovlastima utvrdio ministar zdravstva. U odnosu na prijedlog predlagatelja pod 3) za ocjenu suglas-nosti s Ustavom odredbe članka
  23. Zakona, Ministarstvo zdrav-stva navodi da se osporenom odredbom sukladno socijalnom ustroju Republike ostvaruje zajamčeno pravo svakog građanina na zdravstvenu zaštitu. Ističe da se radi o privremenom rasporedu zdravstvenih djelatnika na drugo mjesto rada, samo za područja sa specifičnim uvjetima, na kojima je ugroženo Ustavom zajamčeno pravo građana na pružanje zdravstvene zaštite. Također smatra da nije u nesuglasju s Ustavom privremeno raspoređivanje zdravstvenih djelatnika koji obavljaju privatnu praksu, budući da je takav rad plaćen sukladno propisanim mjerilima koji uključuju i povećanje primanja zbog rada na područjima sa specifičnim uvjetima. Tvrdnju predlagatelja o prerasporedu sredstava za rad zdravstvenih djelatnika koji obavljaju privatnu praksu, nalazi neosnovanom i neistinitom. Ističe da bi izuzimanje od navedene odredbe, zdravstvenih djelatnika koji obavljaju privatnu praksu, okončanjem postupka privatizacije primarne zdravstvene zaštite, u potpunosti onemogućilo slanje liječnika u ugrožene krajeve čime bi građanima tih područja bila povrijeđena odredbom članka
  24. Ustava zajamčeno pravo na zdravstvenu zaštitu. U svezi prijedloga predlagatelja pod 5) kojim se osporava suglasnost s Ustavom odredbe članka
  25. stavka
  26. i članka
  27. Zakona, Ministarstvo zdravstva ističe da je temeljem tih odredaba izvršena pretvorba društvenog vlasništva nad društvenim sredstvima kojima su raspolagale specijalne bolnice, a kojima je stupanjem na snagu Zakona određen titular prava vlasništva. II. Po prijedlozima za ocjenu suglasnosti s Ustavom pojedinih odredaba Zakona, Sud je pokrenuo postupak u odnosu na odredbe članka
  28. stavak
  29. i članak
  30. Zakona. Prijedlog za ukidanje Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj 75/93) u cijelosti i prijedloge za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka
  31. stavak 3., članka 105.,
  32. toč. 3., 5.,
  33. i
  34. i članka
  35. stavak
  36. Zakona, Sud, kao neosnovane, nije prihvatio. Prijedlog za ukidanje svih odluka o imenovanju ravnatelja zdravstvenih ustanova i prijedlog za utvrđenje da je Ustav SRH (»Narodne novine«, broj 8/74), u dijelu u kojem se odnosi na zdravstvenu zaštitu, bolji od Ustava Republike Hrvatske, Sud je odbacio. Naime, nadležnost Ustavnog suda uređena odredbom članka
  37. Ustava, taksativno je određena. U okviru svoje nadležnosti Ustavni sud štiti ustavnost na osnovi Ustava i u suglasnosti s njim, te nije ovlašten ocjenjivati Ustav. Također, prema odredbi članka
  38. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), Ustavni sud može do donošenja konačne odluke, privremeno obustaviti izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi zakona ili drugog propisa, čija se suglasnost s Ustavom, odnosno zakonom ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice. U konkretnom slučaju podnositelj nije označio koje odluke o imenovanju ravnatelja zdravstvenih ustanova predlaže ukinuti, niti je naveo razloge zbog kojih smatra da bi izvršenjem tih odluka mogle nastupiti teške ili nepopravljive posljedice. Podnositelj također ne predlaže da se ove odluke obustave od izvršenja, već predlaže njihovo ukidanje, za što Ustavni sud nije nadležan. Stoga je Sud i taj prijedlog odbacio. III. Odredbu članka
  39. stavak
  40. Zakona, osporavaju podnositelji pod 4). Osporena odredba glasi: Ljekarnička se djelatnost obavlja samo u sklopu mreže zdravstvene djelatnosti. Podnositelji prijedloga smatraju da je osporena odredba u nesuglasju s odredbama članaka
  41. i
  42. Ustava. Prijedlog obrazlažu ističući da se osim ljekarničke djelatnosti, sve ostale zdravstvene djelatnosti mogu obavljati izvan mrežnog sustava, sukladno članku
  43. i
  44. Zakona. Hrvatska ljekarnička komora, kojoj je prijedlog tijekom ustavnosudskog postupka dostavljen na mišljenje, smatra da je osporena odredba u suprotnosti s odredbom članka
  45. Ustava. Hrvatski liječnički zbor, očitovao se na prijedlog, navodeći da je u trenutnim okolnostima, nužna stroga kontrola rada ljekarnika od strane HZZO, radi sprječavanja posljedica koje bi mogle proizaći kao rezultat beskrupulozne poduzetničke slobode ljekarnika, zbog želje za što boljim i bržim financijskim efektom. Prijedlog je osnovan. Zdravstvena djelatnost je, prema odredbi članka
  46. Zakona, djelatnost od posebnog državnog interesa i obavlja se kao javna služba. Ljekarnička djelatnost, dio je primarne zdravstvene zaštite, koja je u sklopu mreže zdravstvene zaštite organizirana na načelima sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti i cjelovitog pristupa. U smislu odredbe članka
  47. Zakona, zdravstvena se djelatnost obavlja u okviru mreže zdravstvene djelatnosti, ali, uz uvjete propisane zakonom, i izvan mreže zdravstvene djelatnosti. Isključivanje mogućnosti da se ljekarnička djelatnost, kao i drugi oblici zdravstvene djelatnosti može obavljati izvan mrežnog sustava, razlog je za osnovanu sumnju u suglasnost s Ustavom osporene odredbe. Naime, obveza je države da na cijelom teritoriju osigura provođenje mjera zdravstvene zaštite, pa tako i ljekarničke djelatnosti, čime je osiguran, propisan i Ustavom zajamčen nivo zdravstvene zaštite. Prihvaćajući prijedlog, Ustavni sud je imao u vidu da privatni zdravstveni djelatnici koji nisu uključeni u mrežu zdravstvene djelatnosti, temeljem odredbe članka
  48. st.
  49. Zakona, prije no što počnu obavljati djelatnost trebaju pribaviti suglasnost o osnivanju od ministra zdravstva, kao i mišljenje nadležne komore. Rečena odredba, kao i odredbe Glave XIII. Zakona, koje uređuju nadzor nad radom zdravstvenih ustanova, radom zdravstvenih djelatnika u tim ustanovama i radom privatnih zdravstvenih djelatnika, osiguravaju, s obzirom na značaj zdravstvene djelatnosti, da privatni zdravstveni djelatnici koji djelatnost obavljaju izvan mreže zdravstvene djelatnosti, tu djelatnost obavljaju u skladu s pravilima struke. Stoga će Ustavni sud u nastavku postupka razmotriti da li je osporena odredba u suglasju s odredbom članka
  50. stavak
  51. Ustava, koja zajamčuje pravo na rad i slobodu rada. Sud će također ispitati suglasnost osporene odredbe s odredbom članka
  52. stavak
  53. Ustava, koja poduzetničke i tržišne slobode postavlja kao temelj gospodarskog ustroja države. Predlagatelji pod 3) osporavaju suglasnost s Ustavom odredbe članka
  54. Zakona, koja glasi: Ako je ugrožen proces pružanja mjera zdravstvene zaštite, ministar zdravstva privremeno će rješenjem na rok od šest mjeseci rasporediti djelatnika u zdravstvu na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi te preraspodijeliti potrebna sredstva rada radi osiguranja kontinuiranog pružanja zdravstvene zaštite. Podnositelj smatra da je osporena odredba u nesuglasju s načelima Ustava iz članaka
  55. i
  56. i s odredbama članaka 14., 16., 23.,
  57. i
  58. Ustava, kao i s odredbom članka
  59. istog Zakona. Prijedlog obrazlažu navodeći da temeljem osporene odredbe ministar zdravstva može privremeno, ako je ugrožen proces pružanja mjera zdravstvene zaštite, rasporediti na rad sve zdravstvene djelatnike, pa tako i one koji obavljaju privatnu praksu, a također i medicinsku opremu koja je u privatnom vlasništvu. Prijedlog je osnovan. Imajući u vidu odredbu članka
  60. Zakona, koja obvezuje Vladu Republike Hrvatske da planom zdravstvene zaštite odredi mjerila za postavljanje mreže zdravstvene zaštite uvažavajući pri tome zdravstveno stanje, broj, starosnu i socijalnu strukturu pučanstva, jednake uvjete odnosno mogućnosti korištenja zdrav-stvenih usluga, potreban opseg djelatnosti pojedinih razina zdravstvene zaštite, stupanj organizacije područja, prometnu povezanost i specifičnosti naseljenosti, kao i dostupnosti na demografski ugroženim područjima, osobito otocima i gospodarske mogućnosti, javlja se osnovana sumnja u suglasnost osporene odredbe s Ustavom. Administrativno raspoređivanje zdravstvenih djelatnika, kako to propisuje osporena odredba, naročito onih iz privatne prakse, koji djelatnost obavljaju sredstvima u osobnom vlasništvu, kao i mogućnost administrativnog rasporeda sredstava za rad koja su u vlasništvu zdravstvenih djelatnika privatne prakse, ukazuje na osnovanu sumnju u suglasnost s Ustavom osporene odredbe. Naime, administrativno raspoređivanje zdravstvenih djelatnika i sredstava rada, nema temelja u odredbi članka
  61. Ustava, prema kojoj se u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčeni Ustavom, mogu ograničiti. Stoga će Sud, tijekom ustavnosudskog postupka ispitati da li je osporena odredba u suglasju s odredbom članka
  62. stavak
  63. Ustava, koja jamči pravo na rad i slobodu rada. U nastavku postupka, u odnosu na zdravstvene djelatnike koji obavljaju privatnu praksu, Sud će također ispitati osporenu odredbu sa stajališta odredbe članka
  64. st.
  65. Ustava, koja određuje da se poduzetnička sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. IV. Predlagatelj pod 2) podnio je prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj 75/93) u cijelosti. Podnositelj prijedloga smatra da uređenje zdravstvene zaštite treba polaziti s drugih osnova od onih na kojima počiva osporeni Zakon. Budući da je koncepcija uređenja određene materije, konkretno način organiziranja i provođenja zdravstvene zaštite, u isključivoj nadležnosti zakonodavca i ne podliježe ustavnosudskoj ocjeni, Ustavni sud ovaj prijedlog nije prihvatio. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka
  66. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, odnosno člana
  67. Zakona, podnijeli su podnositelji pod 1) i pod 3). Temeljem osporene odredbe, zdravstveni djelatnici koji ispunjavaju uvjete koje propiše ministar zdravstva, po pribavljenom mišljenju nadležne komore, mogu obavljati djelatnost izvan punog radnog vremena, ali ne dulje od jedne trećine punog radnog vremena. Ovi zdravstveni djelatnici rad izvan punog radnog vremena mogu obavljati koristeći vlastiti prostor i medicinsko-tehničku opremu ili prostor i medicinsko-tehničku opremu zdravstvene ustanove kod koje su u radnom odnosu, odnosno druge zdravstvene ustanove ili zdravstvenog djelatnika koji obavlja privatnu praksu. Prvopredlagatelji smatraju da osporena odredba nije u suglasju s odredbom članka
  68. Ustava, koja određuje da je svako radno mjesto i svaka dužnost dostupna svima pod jednakim uvjetima, dok podnositelji pod 3) ovu odredbu osporavaju sa stajališta ustavnih odredaba članaka
  69. st. 2.,
  70. i
  71. Ustava. Prijedlog obrazlažu navodeći da je u smislu odredbe članka
  72. Ustava, člankom
  73. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95) najduže radno vrijeme ograničeno na 42 sata tjedno. Navode da institut dopunskog rada kao oblik redovite samostalne djelatnosti nije reguliran niti u jednoj drugoj djelatnosti u državi. Također navode da je u praksu zdravstvenog osiguranja uveden sustav dopunskog zdravstvenog osiguranja, čime je pacjentima omogućeno da biraju doktora medicine, odnosno specijalista i druge pogodnosti kroz sustav posrednog osiguranja s osigurateljem ili neposrednog osiguranja sa zdravstvenom ustanovom, te da se ovaj sustav dopunskog osiguranja odvija u okviru redovnog radnog vremena od strane specijalista, primarijusa specijalista i docenata do sveučilišnog profesora. Smatraju da se na ovaj način profesorima može omogućiti dodatni izvor zarade ili kapitalizacija njihovih stečenih znanja, a kako su podložni izboru pacijenata da time na tržištu potvrđuju svoju stručnost jednako kao i ostali građani Hrvatske. Prijedlog nije osnovan. Ustavni sud razmotrio je osporenu odredbu sa stajališta odredbe članaka 48.,
  74. i
  75. Ustava. Rješenjem Suda broj: U-I-385/1993 (»Narodne novine«, broj 31/94, ispravak - »Narodne novine«, broj 40/94) nije prihvaćen prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporene odredbe. Budući da se u međuvremenu bitne okolnosti nisu promijenile, Sud nije našao potrebitim promijeniti zauzeto gledište. Sud također nije utvrdio da bi osporena odredba bila u nesuglasju s odredbom članka
  76. Ustava. Naime, iz osporene odredbe proizlazi da svi zdravstveni djelatnici, koji ispunjavaju uvjete koje propiše ministar zdravstva, mogu raditi u svojoj struci izvan punog radnog vremena. Ministar zdravstva ove je uvjete propisao Pravilnikom o radu zdravstvenih djelatnika izvan punog radnog vremena (»Narodne novine«, broj 48/94 i 55/94). Stoga je Ustavni sud utvrdio da je osporenom odredbom predviđeni rad izvan punoga radnog vremena, pod jednakim uvjetima dostupan svim zdravstvenim djelatnicima, koji ispunjavaju propisane uvjete, što nije u nesuglasju s odredbom članka
  77. Ustava. Podnositelj prijedloga pod 4), također je predložio pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka
  78. stavak
  79. toč. 3., 5.,
  80. i
  81. Zakona. Osporenom odredbom utvrđena je nadležnost komora da daju mišljenje o opravdanosti izdavanja, produljenja i oduzimanja odobrenja za obavljanje poslova privatne prakse, obzirom na utvrđenu mrežu zdravstvene djelatnosti i stručne i gospodarske interese svojih članova (toč. 3.); da utvrđuju cijenu zdravstvenih usluga za privatnu praksu koja se ne ostvaruje putem Zavoda (toč. 5.); da zastupaju interese svojih članova kod sklapanja ugovora sa Zavodom i drugim osiguravajućim zavodima (toč. 6.) i da propisuju način oglašavanja i način isticanja naziva privatne prakse, uz suglasnost ministra zdravstva (toč. 12.). Podnositelj smatra da su osporene odredbe u suprotnosti s odredbama članaka 48.,
  82. i
  83. st.
  84. Ustava. Ustavnost ovdje osporenih odredaba bila je predmet ocjene Ustavnog suda u rješenju broj: U-I-387/1993 (»Narodne novine«, broj 31/94 i ispravak »Narodne novine«, broj 40/94). Tim rješenjem Ustavni sud utvrdio je da nisu u nesuglasju odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj 75/93 i 11/94) koje određuju obvezatnost udruživanja u komore i nadležnost komora. Razlozi takve ocjene iscrpno su navedeni u naznačenom rješenju, pa Ustavni sud ne nalazi potrebnim da ih opetovano iznosi. Prijedlog radi pokretanja postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka
  85. st.
  86. i članka
  87. st.
  88. Zakona, podnio je predlagatelj pod 5). Temeljem osporenih odredaba, danom stupanja na snagu Zakona, društvena sredstva na kojima su pravo raspolaganja imali domovi zdravlja, ustanove za zdravstvenu njegu u kući, poliklinike, opće bolnice, specijalne bolnice, ljekarne, lječilišta, ustanove za hitnu medicinsku pomoć, zavodi za javno zdravstvo i transfuzijsku medicinu, postaju sredstva zdravstvene ustanove koja preuzima sredstva, prava, obveze i djelatnike, a vlasnici zdravstvene ustanove postaju županije, odnosno Grad Zagreb. Podnositelj smatra da su osporene odredbe u suprotnosti s odredbom članka
  89. st.
  90. Ustava, temeljem kojeg se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom. Prijedlog nije osnovan. Ustav Republike Hrvatske ne poznaje institut društvenog vlasništva, niti sadrži odredbe o tome kako se pretvorba društvenog vlasništva trebala provesti, da bi se sredstvima koja su u prijašnjem uređenju bila u društvenom vlasništvu odredio vlasnik. Ustavni sud ocjenjuje da je osporenim odedbama, zakonodavac izvršio pretvorbu društvenog vlasništva, pri čemu nije bio ograničen niti jednom odredbom Ustava. Stoga Sud nije našao da postoji osnovana sumnja u suglasnost s Ustavom osporenih odredaba i prijedlog nije prihvatio. V. Slijedom izloženog, temeljem odredaba članaka
  91. i
  92. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješeno je kao u izreci. Broj: U-I-845/1994 U-I-289/1995 U-I-880/1997 U-I-41/1998 U-I-42/1998 U-I-108/1998 U-I-356/1998 Zagreb,
  93. studenoga
  94. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. Jadranko Crnić, v. r. Rješenje, NN 130/1999-2052 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 130/1999 Broj dokumenta u izdanju: 2052 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 3.12.
  95. ELI: /eli/sluzbeni/1999/130/2052 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  96. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.