Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-410/1995, od
- studenoga
- i Izdvojeno mišljenje u predmetu I-III-410/1995 . Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-410/1995, od
- studenoga
- i Izdvojeno mišljenje u predmetu I-III-410/1995 . NN 130/1999 (3.12.1999.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-410/1995, od
- studenoga
- i Izdvojeno mišljenje u predmetu I-III-410/1995 . USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu dr. Jadranko Crnić, predsjednik Suda te suci Zdravko Bartovčak, dr. Velimir Belajec, dr. Nikola Filipović, Ante Jelavić Mitrović, mr. Vojislav Kučeković, Jurica Malčić, mr. Hrvoje Momčinović, Ivan Marijan Severinac, Milan Vuković i Mladen Žuvela, odlučujući o ustavnoj tužbi »A.« d.d. iz Z., koga zastupa M. Lj., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj
- studenoga
- godine, donio je RJEŠENJE
- Ustavna tužba se odbacuje
- Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje »A.« d.d. iz Z., podnijela je ustavnu tužbu u odnosu na pravorijek Stalnog izbranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (dalje - Izbrano sudište) od
- srpnja
- godine, broj: Is-P-11/93 uz tvrdnju da su mu istim pravorijekom povrijeđena ustavna prava iz članaka
- i
- Ustava u odnosu na jednakost, članka
- u odnosu na pravo žalbe, članka
- u odnosu na utemeljenost pojedinačnih akata na zakonu, članka
- u odnosu na pravo na sudjelovanje u javnim službama, članaka
- i
- u odnosu na vlasništvo i prava u svezi s ulaganjem kapitala. U svezi sa svim navedenim navodi se da su podnositelju povrijeđena prava koja proizlaze iz odredbi članka
- stavak
- Ustava, prema kojima je svatko dužan pridržavati se Ustava i zakona te poštivati pravni poredak. Ustavna tužba u ovom slučaju nije dopuštena. Prema odredbama članka
- stavak I. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), a zbog izvršavanja funkcije Ustavnog suda Republike Hrvatske iz članka
- alineja
- Ustava, svatko može podnijeti Ustavnom sudu, ustavnu tužbu, ako smatra da mu je odlukama sudbene, upravne vlasti ili drugih tijela koja imaju javne ovlasti, povrijeđeno jedno od Ustavom utvrđenih prava i sloboda čovjeka i građanina. Prema navodima podnesene ustavne tužbe, tvrdi se da je naprijed navedena ustavna prava podnositelju ustavne tužbe povrijedilo Izbrano sudište. Slijedom ovoga, prije odlučivanja o biti stvari trebalo je ocijeniti, radi li se u ovom slučaju o odluci u odnosu na koju se prema navedenim odredbama članka
- stavak
- Ustavnog zakona o Ustavnom sudu može podnijeti ustavna tužba. Ovo stoga što u odredbama članka
- stavak
- Ustavnog zakona nije navedeno i Izbrano sudište kao tijelo u odnosu na čiju odluku se može podnijeti ustavna tužba. Obzirom na sumnje, koje su glede navedenog postojale, održan je i konzultativni sastanak sa znanstvenicima iz područja postupovnog imovinskog prava, koji imaju iskustva glede rada i postupanja arbitraža - izbranih sudova. U odredbama članka
- stavak
- Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, Izbrani sud, kako je to naprijed navedeno, te uopće arbitraža i odluke takvih tijela se ne spominju. Ovo stoga što se niti u odredbama Ustava Republike Hrvatske o sudbenoj vlasti ta tijela također ne spominju, dok je istodobno propisano odredbama članka
- stavak
- Ustava, da sudbenu vlast obavljaju sudovi, te u stavku
- istoga članka, da sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Odredbama članka
- stavak
- Ustava propisano je da se zakonom uređuje ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova, te postupak pred istima. Izbrano sudište osnovano je zakonom - odredbom članka
- stavak
- Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori (»Narodne novine«, broj 66/91), utvrđeno je, naime, tom odredbom da pri Hrvatskoj gospodarskoj komori postoji stalno izbrano sudište. Odredbama stavka
- istoga članka propisano je da se nadležnost, sastav i organizacija Izbranog sudišta, kao i pravila postupka utvrđuju Pravilnikom Hrvatske gospodarske komore, dakle ne zakonom. Proizlazi, da je jedina podudarnost Izbranog sudišta sa sudovima u činjenici da je ono osnovano Zakonom. U pogledu svih ostalih bitnih značajki postoje razlike, budući da se Pravilnikom Hrvatske gospodarske komore (»Narodne novine«, broj 113/93 - pročišćeni tekst) uređuje nadležnost, sastav, organizacija i pravila postupka. Pristup Izbranom sudištu se ugovara, moguće je čak ugovaranje primjene propisa, uz to stoji mogućnost odlučivanja temeljem poslovnih običaja i temeljem pravičnosti. Proizlazi iz rečenog, što su potvrdili i konzultirani znanstvenici, da Izbrano sudište nije tijelo državne vlasti - sudbeno tijelo, već organizacija kojoj je država prenijela dio svojih prerogativa iz oblasti sudovanja, ali ukoliko to ugovorne strane žele. Stoga Izbrano sudište nije niti tijelo s javnim ovlastima, budući da odluku donosi samo spram onih koji su mu povjerili da razriješi određeni spor, koji proizlazi iz zaključenog ugovora i to samo u odnosu na taj ugovor. Iz svega rečenog proizlazi da je pravorijek Izbranog sudišta, a koji se ustavnom tužbom tvrdi da je podnositelju ustavne tužbe povrijedio ustavna prava koja su naprijed navedena, je donijelo tijelo u odnosu na čije odluke se temeljem odredbi članka
- stavak
- Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ne može podnijeti ustavna tužba. Slijedom izloženog, temeljem odredbi članka
- Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješeno je kao u izreci. Odluka o objavi zasniva se na odredbama članka
- Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-410/1995 Zagreb,
- studenoga
- USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. Jadranko Crnić, v. r. *** Na temelju odredbe članka 26., stavka
- Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99) pisano obrazlažem IZDVOJENO MIŠLJENJE u predmetu U-III-410/1995 Mišljenja sam da je odluka Stalnog izbranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (dalje: arbitražna odluka, odluka arbitraže) odluka u odnosu na koju se može podnijeti ustavna tužba. Ovo obrazlažem sljedećim:
- Arbitražni (izbrani, obranički) sudovi su pravosudni mediji koji svoje ovlaštenje za suđenje, u gotovo svim vrstama imovinskopravnih sporova u kojima stranke mogu slobodno raspolagati svojim pravima, crpu iz suglasne volje stranaka u sporu. O volji stranaka ovisi ovlaštenje izbranih arbitara da sude i odluče o predmetu spora. Međutim, hrvatski pravni poredak delegira izbranom sudu, respektirajući ugovor stranaka, osnovne prerogative državnog pravosuđa. Arbitraža je pravosudno tijelo: ono sudi i donosi presudu koja prema strankama ima svojstva pravomoćnosti i izvršnosti (čl.
- i
- Zakona o parničnom postupku, »Narodne novine«, broj 53/91, i 91/92, dalje: ZPP). Stranka koja uspije u arbitražnom sporu može, dakle, odmah zahtijevati da nadležni državni sud provede prisilnu ovrhu arbitražne odluke (osim u slučaju, kada je ugovorom stranaka predviđena mogućnost pobijanja presude pred izbranim sudom višeg stupnja - čl.
- st.
- ZPP-a). U prilog stava da je arbitraža pravosudno tijelo govori i zakonsko rješenje Stečajnog zakona (»Narodne novine«, broj 44/96) sadržano u odredbama čl.
- (»Osporene tražbine«), st.
- i
- reč. 1., koji glase: »
(5)Na zahtjev vjerovnika koji je upućen na parnicu stečajno vijeće može odlučiti da se rješavanje spora povjeri kojem stalnom izbranom sudištu u Republici Hrvatskoj.« »
(9)Pravorijek izbranog suda kojim je utvrđena tražbina i njezin isplatni red ili kojim je utvrđeno da tražbina ne postoji, djeluje prema stečajnom dužniku i svim stečajnim vjerovnicima« (rečenica prva ovoga stavka). Presuda izbranog suda je, prema tome, akt delegirane jurisdikcije, koji ima snagu pravomoćne presude redovnog suda. Smatram zato, dosljedno iznesenom, da arbitražnu odluku (presudu, pravorijek) treba, u načelu, svrstati u kategoriju »Odluka sudbene vlasti« u smislu odredaba čl. 59. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (dalje: Ustavni zakon). Odatle slijedi zaključak: ustavna tužba može se podnijeti (
- i)u slučaju povrede ustavnih prava i sloboda arbitražnom odlukom. Ovo, dakako, vrijedi samo za odluke »prave« arbitraže - dakle takve, koja nosi sve karakteristike ovog procesnopravnog instituta. Ne odnosi se na odluke »neprave« arbitraže, jer one nemaju značenje sudskog judikata, nego predstavljaju tek osnovu za traženje pravne zaštite pred sudom. 2. Prema odredbi čl. 59. st. 2. Ustavnog zakona, ako je zbog povrede ustavnih prava dopušten drugi pravni put, ustavna tužba može se podnijeti tek nakon što je taj pravni put iscrpljen. Dosljedno tome, ako su stranke arbitražnim ugovorom predvidjele mogućnost pobijanja arbitražne odluke pred izbranim sudom višeg stupnja (čl. 483. st. 1. ZPP-a), žalba ima svojstvo redovnog pravnog sredstva i odgađa nastupanje pravomoćnosti i izvršnosti arbitražne odluke (suspenzivni učinak). Redovni pravni put u ovakvom slučaju iscrpljen je odlukom izbranog suda višeg stupnja (o odbijanju žalbe, odnosno o preinaci arbitražne odluke). 3. Protiv arbitražnih odluka dopuštena je tužba za poništaj (čl. 484-486. ZPP-a), Prema odredbama čl. 485. ZPP-a, poništaj presude izbranog suda može se zahtijevati iz sljedećih razloga: 1) ako uopće nije sklopljen ugovor o izbranom sudu ili ako taj ugovor nije bio pravovaljan; 2) ako je u pogledu sastava izbranog suda ili u vezi s odlučivanjem povrijeđena koja odredba ovog zakona ili ugovora o izbranom sudu; 3) ako presuda nije obrazložena u smislu zakona, ili ako izvornik i prijepisi presude nisu potpisivani na način određen u zakonu; 4) ako je izbrani sud prekoračio granice svog zadatka; 5) ako je izreka presude nerazumljiva ili je sama sebi proturiječna; 6) ako je presuda izbranog suda u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske utvrđenim osnovama društvenog uređenja; 7) ako postoji koji od razloga za ponavljanje postupka iz članka 421. ZPP-a. Pobijanje je ograničeno na razloge koji se odnose na pravovaljanost arbitražnog ugovora, njegov sadržaj, na konstituiranje arbitražnog vijeća, na neke najteže povrede postupka (razlozi iz toč. 1-5), na povredu kogentnih propisa koje je moguće uvrstiti u pojam javnog poretka (toč. 6), te na razloge za ponavljanje postupka (toč. 7). Među razlozima nema onih koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Po tim svojstvima kontrola državnog suda je ograničena kontrola: ona se ne upušta u ispitivanje odluke o meritumu spora. Presuda kojom se tužbeni zahtjev usvaja poništava presudu izbranog suda s posljedicama ex tunc. Smatram da je po svojim pravnim značajkama tužba za poništaj arbitražne odluke donekle bliska prijedlogu za ponavljanje postupka, a bitno različito pravno sredstvo od revizije (koja se, pored ostalih razloga, može izjaviti i zbog pogrešne primjene materijalnog prava). Prema odredbi čl. 59. st. 3. Ustavnog zakona, u stvarima u kojima je dopuštena revizija u parničnom ili izvanparničnom postupku, pravni put je iscrpljen nakon što je odlučeno i o tom pravnom sredstvu. Drugi izvanredni pravni lijekovi, npr. ponavljanje postupka nisu pretpostavka podnošenju ustavne tužbe. Analogijom, a posebno imajući u vidu tendenciju ustavnosudske prakse o neširenju pojma iscrpljenog pravnog puta na podnošenje drugih izvanrednih pravnih sredstava (osim revizije), možemo zaključiti: podnošenje tužbe za poništaj arbitražne odluke nije pretpostavka za ustavnu tužbu u povodu te odluke. Rezimiram naprijed rečeno:
- a)Ustavna tužba može se podnijeti u povodu arbitražne odluke kojom je, prema shvaćanju podnositelja ustavne tužbe, povrijeđeno neko njegovo ustavno pravo.
- b)Tužba za poništaj arbitražne odluke nije pretpostavka za podnošenje ustavne tužbe. Odatle slijedi zaključak: Ustavni sud trebao je u konkretnoj ustavnosudskoj stvari odlučiti o meritumu. Sudac mr. Hrvoje Momčinović, v. r. Rješenje, NN 130/1999-2053 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 130/1999 Broj dokumenta u izdanju: 2053 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 3.12.1999. ELI: /eli/sluzbeni/1999/130/2053 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.