← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-496/1998 od 19. siječnja 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-496/1998 od

  1. siječnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-496/1998 od
  3. siječnja
  4. NN 11/2000 (28.1.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-496/1998 od
  5. siječnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu: dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci: Marijan Hranjski dr. iur., dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković dr. iur., odlučujući o prijedlogu Josipa Krnića iz Samobora, za ocjenu ustavnosti pojedinih odredaba Zakona o prebivalištu i boravištu građana, na sjednici održanoj dana
  7. siječnja
  8. godine, donio je sljedeću ODLUKU I. Ukidaju se odredbe članka
  9. stavka
  10. u dijelu koji glasi: »i u kojem ima osigurano stalno stanovanje« i članka
  11. stavka
  12. te članka
  13. stavka
  14. Zakona o prebivalištu i boravištu građana (»Narodne novine«, br. 53/91 i 26/93) II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje Na sjednici održanoj
  15. veljače
  16. Ustavni sud Republike Hrvatske donio je rješenje o pokretanju postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske odredaba članka
  17. i članka
  18. stavka
  19. Zakona o prebivalištu i boravištu građana. To rješenje objavljeno je u »Narodnim novinama«, br. 22/99 od
  20. ožujka
  21. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti odredbi članka
  22. i članka
  23. stavka
  24. Zakona o prebivalištu i boravištu građana podnio je Josip Krnić iz Samobora. Odredbe članka
  25. i članka
  26. Zakona o prebivalištu i boravištu građana glase: »Članak
  27. Prebivalište je mjesto u kojem se građanin naselio s namjerom da u njemu stalno živi i u kojem ima osigurano stalno stanovanje. U smislu ovoga zakona smatra se da građanin ima osigurano stalno stanovanje ako ima useljiv stan po osnovi vlasništva, ugovora o najmu, ili drugoj valjanoj pravnoj osnovi. Članak
  28. Nadležno tijelo odbit će rješenjem prijavu prebivališta ako podnositelj prijave u propisanom roku ne podnese dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka
  29. ovoga zakona. Nadležno tijelo može odbiti prijavu prebivališta ako na traženje toga tijela podnositelj prijave ne podnese dokaze i o svome zaposlenju ili drugom izvoru prihoda. Nadležno tijelo će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o brisanju iz evidencije o prebivalištu ako utvrdi da je podnositelj prijave dao netočne i neistinite podatke.« Predlagatelj navodi da je u odredbama članka
  30. ograničeno ustavno pravo na slobodno kretanje jer da se to pravo veže ne samo uz volju građanina, već i uz njegovo imovno stanje, definirano kao »imati osigurano stanovanje«. Takvo ograničenje da nije utemeljeno na odredbi članka
  31. stavka
  32. Ustava, jer da ta odredba predviđa izuzetke u koje se ne može uvrstiti ograničenje utvrđeno osporenom zakonskom odredbom. Ukazuje da je u osporenom stavku
  33. članka
  34. prebivalište građana vezano za »zaposlenje građana ili drugi izvor prihoda«, što da je suprotno članku
  35. i članku
  36. Ustava jer da nadležnom tijelu daje diskreciono pravo u određivanju prebivališta građana, ovisno o njegovom zaposlenju ili dokazu o drugom prihodu. Prijedlog je osnovan. Sud prvo naglašava da Ustav ne poznaje termin »prebivalište«, već samo »boravište«. Stoga pod ustavni termin »boravište« treba podvesti i zakonski termin »prebivalište«, u značenju trajnog boravišta u mjestu u kojem građanin ima namjeru trajno živjeti, za razliku od boravišta kako ga definira Zakon o prebivalištu i boravištu građana u članku
  37. Dakle, i prebivalište iz članka
  38. stavka
  39. i boravište iz članka
  40. Zakona o prebivalištu i boravištu građana, treba smatrati boravištem u smislu odredbe članka
  41. stavka
  42. Ustava.
  43. Glede odredbe članka
  44. stavka 1., prema kojoj se prebivalištem definira mjesto u kojem građanin, između ostalog, ima osigurano stalno stanovanje, Sud ocjenjuje da je takvim određenjem povrijeđena odredba članka
  45. stavka
  46. Ustava, koja govori o pravu slobodnog kretanja i biranja boravišta pa i odredba stavka
  47. istog članka Ustava koja omogućuje propisivanje ograničenja prava kretanja, ali samo ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka ili zdravlja, prava i sloboda drugih. Naime, iz osporavane odredbe proizlazi da građanin koji u nekom mjestu nema osigurano stalno stanovanje, ne može u tom mjestu prijaviti prebivalište, dakle ne može slobodno birati svoje prebivalište, što dalje znači da se ne može slobodno kretati. Točno je da se ustavno pravo kretanja može ograničiti ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka ili zdravlja, prava i sloboda drugih, kako je to određeno u članku
  48. stavku
  49. Ustava. Međutim, ne može se zaključiti da bi činjenica neosiguranog stalnog stanovanja u mjestu u kojem građanin želi prijaviti prebivalište mogla ugroziti pravni poredak, zdravlje, prava i slobode drugih, barem ne u toj mjeri da bi se građaninu u takvoj situaciji trebala uskratiti prijava prebivališta, odnosno da bi uskrata takve prijave predstavljala zaštitu navedenih dobara od građanina koji u mjestu u kojem želi prijaviti prebivalište nema osigurano stalno stanovanje. Prema tome, Sud ne nalazi ustavnu osnovu za ograničavanje biranja prebivališta na način da se to uvjetuje osiguranim stalnim stanovanjem, bez obzira što je notorno da građanin u mjestu u kojem želi stalno živjeti mora negdje i stanovati. Dakle, Sud smatra da se predmetno ustavno pravo ne može ograničiti na način da se odbije prijava prebivališta građaninu koji u odnosnom mjestu nema osigurano stalno stanovanje jer bi se u suprotnom ugrozio pravni poredak ili zdravlje ili, pak, prava i slobode drugih, niti za ograničavanje prava na slobodno kretanje i biranje boravišta građana, kao u dijelu osporene odredbe članka
  50. stavka 1., Sud nalazi neke druge razloge u ostalim odredbama Zakona o prebivalištu i boravištu građana. U stavku
  51. članka
  52. Zakona o prebivalištu i boravištu građana, propisano je što se smatra stalnim stanovanjem u smislu tog Zakona pa ta odredba treba dijeliti pravnu sudbinu odredbe stavka
  53. istog članka, zbog čega je Sud i nju ukinuo.
  54. Prema odredbi članka
  55. stavka
  56. Zakona o prebivalištu i boravištu građana, nadležno tijelo može odbiti prijavu prebivališta ako na traženje tog tijela podnositelj ne podnese dokaze o svom zaposlenju ili drugom izvoru prihoda, dakle, nadležno tijelo ima ovlaštenje slobodno ocijeniti hoće li, ili neće, u nekom slučaju zatražiti od podnositelja prijave dokaz o njegovom zaposlenju ili drugom izvoru prihoda pa ukoliko podnositelj na zahtjev takav dokaz ne podnese, može nadležno tijelo odbiti prijavu. Iz osporene odredbe ne može se zaključiti o granicama ovlaštenja, ni u kojem je cilju dano nadležnom tijelu ovlaštenje da donese rješenje po slobodnoj ocjeni, kojim će odbiti prijavu prebivališta ako građanin na traženje nadležnog tijela ne pridonese dokaz o svome zaposlenju ili drugom izvoru prihoda. Dakle, sloboda kretanja, odnosno biranja boravišta, mogla bi se primjenom osporavane odredbe ograničiti zbog činjenice da građanin nema dokaza o zaposlenju ili stalnom izvoru prihoda. Za takvo ograničavanje ustavne slobode kretanja i biranja boravišta, Sud ne nalazi osnove u članku
  57. stavku
  58. Ustava, a ni u jednoj njegovoj drugoj odredbi. Naprotiv, Sud ocjenjuje da je osporavana odredba u nesuglasju s odredbom članka
  59. stavka 1., odredbama članka
  60. i temeljnom vrednotom jednakosti iz članka
  61. Ustava. Stoga je, temeljem odredbe članka
  62. stavka
  63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), odlučeno kao u izreci. Odluka o objavi ove odluke temelji se na odredbi članka
  64. stavka
  65. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-I-496/1998 Zagreb,
  66. siječnja
  67. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 11/2000-138 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 11/2000 Broj dokumenta u izdanju: 138 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 28.1.
  68. ELI: /eli/sluzbeni/2000/11/138 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  69. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.