Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 od 12. siječnja 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 od

1. siječnja
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 od
3. siječnja
4. NN 8/2000 (21.1.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 od
5. siječnja
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci: dr. sc. Velimir Belajec, Marijan Hranjski dr. iur., dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, dr. iur., dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević dr. iur. i Milan Vuković dr. iur., odlučujući o prijedlogu Vere Miloš, odvjetnice iz Pule, za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, na sjednici održanoj dana
7. siječnja
8. godine, donio je ODLUKU I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe članka
9. stavka
10. Zakona o šumama (»Narodne novine«, br. 52/90 - pročišćeni tekst, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93 i 76/93) i ta se odredba ukida. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje Vera Miloš, odvjetnica iz Pule, podnijela je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
11. stavka
12. Zakona o šumama (»Narodne novine«, br. 52/90, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93 i 76/93). Podnositeljica smatra da je osporena odredba u suprotnosti s odredbom članka
13. Ustava, koja određuje da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom i da je svatko dužan pridržavati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske. Također smatra da osporena odredba nije u suglasju s odredbom članka
14. Ustava, kojom se jamči pravo vlasništva i odredbom članka
15. Ustava, kojom je propisano da se vlasništvo može ograničiti ili oduzeti zakonom, ako je to u interesu Republike Hrvatske, ali uz naknadu tržišne vrijednosti. Podnositeljica iznosi da se radi o odredbi koja je donijeta prije donošenja Ustava Republike Hrvatske i kao takva da je ostatak pravnog sistema koji je napušten. Tijekom postupka Ustavni je sud prijedlog dostavio na odgovor Hrvatskom državnom saboru i na očitovanje Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. Hrvatski državni sabor izvijestio je Sud da je prijedlog upućen Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Zastupničkog doma Sabora, međutim, odgovor na prijedlog Sudu nije dostavljen. Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva dostavilo je mišljenje kojim osporava osnovanost podnesenog prijedloga i predlaže da se odbije. Prijedlog je osnovan. Osporena odredba glasi: »Na šumama i šumskom zemljištu u državnom vlasništvu ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću.« Odredbom članka
16. stavka
17. Ustava jamči se pravo vlasništva, dok odredba stavka
18. tog članka propisuje da vlasništvo obvezuje i da su nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni pridonositi općem dobru. Nositelji prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu mogu biti fizičke i pravne osobe. Odredbom članka
19. stavka
20. Zakona o šumama, utvrđena je zakonska presumpcija, temeljem koje je Republika Hrvatska vlasnik svih šuma i šumskog zemljišta na području Republike, koja nisu u privatnom vlasništvu. O načinu stjecanja vlasništva na šumama i šumskom zemljištu, koje nije u vlasništvu države, Zakon o šumama, kao lex specialis, ne sadrži posebne odredbe, već se primjenjuju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/96). Dosjelost, kao jedan od načina stjecanja vlasništva, uređena je odredbama članka
21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Izvršavanje prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu predmet je posebnog uređenja Zakona o šumama. Naime, prema odredbi članka
22. tog Zakona, šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku i imaju njezinu osobitu zaštitu, te se zaštićuju i iskorišćuju na način određen tim Zakonom. Vlasnici i drugi stvarnopravni ovlaštenici, mogu šume i šumska zemljišta iskorištavati na način određen zakonom, zadovoljavajući i interes Republike Hrvatske, pri čemu je postupanje u skladu s odredbama Zakona pod nadzorom upravne vlasti - općinskih tijela uprave nadležnih za poslove šumarstva i Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, tj. Republičkog šumarskog inspektorata, a podliježe i kaznenoj odgovornosti za privredne prijestupe i prekršaje. Pravo vlasništva na šumama zakonom je ograničeno time što je propisano jedinstveno i trajno upravljanje šumama i šumskim zemljištem na području države, a ogleda se u tome što se na šumskogospodarskom području gospodari na temelju šumskogospodarske osnove koju donosi poduzeće u vlasništvu Republike, a odobrava resorno Ministarstvo (čl. 29.-31.). Na temelju ove osnove donosi se program gospodarenja, koji je osnov za izradu razvojnih planova (dugoročnih i srednjoročnih), a i godišnjeg plana gospodarenja u kojem se treba odvijati gospodarenje šumama i šumskim zemljištem (čl. 32-36.). Uz navedene odredbe, zaštita šuma ogleda se i kroz zabranu pustošenja, krčenja i čiste sječe šuma. Naime, Zakonom je također propisano da se stabla u šumi mogu sjeći tek nakon njihovog odabiranja i obilježavanja, koje se provodi sukladno s godišnjim gospodarskim planom (čl. 41./1.). Zakon ograničava vlasnika šume i u drugim aktivnostima kroz koje bi inače mogao rabiti šumu, odnosno šumsko zemljište (odsijecanje grana, dijelova grana, paša, brst, žirenje, iskorištavanje pijeska, humusa, gline, skupljanje i odvožnja mahovine, šumskih plodova i drugo - čl. 44.). Vlasnik u načelu ne smije promijeniti namjenu nekretnine, a mogućnost da zemljište koje faktično više nije pod šumom namijeni za što drugo također mu je uskraćena propisanom obvezom pošumljavanja i pomlađivanja (čl. 11.). Ustavni sud razmotrio je navedene odredbe Zakona o šumama, kroz prizmu odredbe članka
23. Ustava, koja propisuje da more, morska obala, otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom izričito određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu. Razmatrajući osporenu odredbu, Ustavni sud je imao u vidu da je odredbom članka
24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano dvostruko vrijeme trajanja posjeda za stjecanje vlasništva dosjelošću na stvari (između ostalih) u vlasništvu Republike Hrvatske. Prema toj odredbi u pravo vlasništva može se dosjelošću pretvoriti samo samostalan posjed nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske koji je zakonit, istinit i pošten i koji je neprekidno trajao dvadeset godina. Ukoliko je samostalan posjed takve nekretnine bio barem pošten, tada će se pretvoriti u pravo vlasništva dosjelošću, neprekidnim trajanjem kroz četrdeset godina. Dosjelost, kao institut koji pretvara faktičnu vlast u pravnu, djeluje stabilizirajuće na socijalne odnose koji već dulje vrijeme postoje. Posjedovanjem stvari kroz zakonom propisano razdoblje, u situaciji koja je pružala mogućnost da se takav posjed suzbije, ako je zaista protivan pravu, dosjelost legalizira postojeće stanje. Institut dosjelosti u pravu vezan je uz potrebu da se određena faktična stanja, faktična vlast, nakon izvjesnog vremena uskladi s pravom, pretvori u subjektivno pravo. To nalaže kako načelo pravičnosti tako i načelo sigurnosti u pravnom prometu jer treba omogućiti onom tko je neku stvar ili pravo stekao u posjed na način koji zaslužuje zaštitu, da nakon proteka određenog vremena postane i pravno nositeljem stečenog prava. Imajući u vidu da je gospodarenje šumama od interesa za Republiku Hrvatsku (zbog čega su propisana faktična ograničenja vlasništva, koja se realiziraju kroz uvjete i načine gospodarenja šumama i šumskim zemljištem), Ustavni sud je utvrdio da je protivno temeljnim ustavnim načelima demokratske države, apsolutno isključivanje mogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću, posjedniku propisane kakvoće koji šumom, odnosno šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, gospodari na način uređen zakonom i kroz zakonom propisano vremensko razdoblje. Ustav Republike Hrvatske ukinuo je dualizam vlasništava. Stoga je Ustavni sud utvrdio da osporena odredba nije u suglasju s načelom ustavnosti i zakonitosti, koje je utvrđeno odredbom članka
25. Ustava, a također i s odredbom članka
26. Ustava, koja nepovredivost vlasništva, a time i mogućnost stjecanja vlasništva, svrstava u najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Ustavni sud je također utvrdio da osporena odredba nije u suglasju s odredbom članka
27. Ustava, napose odredbom stavka
28. tog članka, koja propisuje da vlasništvo obvezuje, iz razloga što se štiti vlasništvo države u slučaju kada je očigledno da država kao vlasnik šumom, odnosno šumskim zemljištem ne gospodari kroz značajno vremensko razdoblje, unatoč izričitim odredbama Zakona o šumama. Slijedom izloženog, sukladno odredbi članka
29. stavka
30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 99/99), Ustavni sud je osporenu odredbu ukinuo. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-I-374/1998 Zagreb,
32. siječnja
33. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 8/2000-89 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 8/2000 Broj dokumenta u izdanju: 89 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 21.1.
34. ELI: /eli/sluzbeni/2000/8/89 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
35. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.