Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-738/1997. od 17. siječnja 2000.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-738/

1. od
2. siječnja
3. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-738/
4. od
5. siječnja
6. NN 14/2000 (4.2.2000.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-738/
7. od
8. siječnja
9. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću petorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, sastavljenom od dr. sc. Velimira Belajca, kao predsjednika Vijeća te sudaca Marijana Hranjskog dr. iur., Ivana Mrkonjića dr. iur., dr. sc. Jasne Omejec i Vice Vukojevića dr. iur., kao članova Vijeća u postupku povodom ustavne tužbe Ž. P. iz R., koju zastupa Ž. V., odvjetnik iz R., na sjednici Vijeća održanoj dana
10. siječnja 2000 godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: - presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5074/1994 od
11. listopada
12. godine - rješenje Hrvatskoga fonda za privatizaciju, Područnog ureda R., broj: 05-12/93-08/95 od
13. kolovoza
14. godine. II. Predmet se vraća Hrvatskom fondu za privatizaciju na ponovni postupak. Obrazloženje Ž. P. iz R. podnijela je po punomoćniku pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu u povodu presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-5074/1994 od
15. listopada 1996., kojom je odbijena njezina tužba u upravnom sporu pokrenutom protiv rješenja Hrvatskoga fonda za privatizaciju (nastavno: HFP), Područnog ureda R., broj: 05-12/93-08/95 od
16. kolovoza
17. godine. Tim je rješenjem HFP, nakon što je po službenoj dužnosti ponovio postupak u predmetu davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu društvenog poduzeća (nastavno: DP) »G.« iz R., ukinuo i tim rješenjem zamijenio potvrdu (ranije) Agencije za restrukturiranje i razvoj, Područnog ureda R., broj: 05-12/92-06/95 od
18. prosinca 1992., kojom je prvobitno data suglasnost na namjeravanu pretvorbu istog poduzeća. Novim rješenjem konstatirano je da HFP na namjeravanu pretvorbu nema primjedbi, da se DP »G.« pretvara u dioničko društvo, utvrđena je procijenjena vrijednost društvenog kapitala poduzeća, utvrđena odnosno naknadno procijenjena vrijednost nekretnina koje prvobitno nisu bile uključene u društveni kapital poduzeća, te određeno da će se temeljem ovog rješenja sklapati ugovori s HFP-om, kao i da je potrebno (po HFP-u ovjerenu) odluku o pretvorbi, prije upisa u sudski registar, uskladiti s tim rješenjem. Podnositeljica ustavne tužbe, jednako kao i u tužbi Upravnom sudu, tvrdi da je postupanje HFP-a nezakonito i da je time oštećena kao tzv. mali dioničar navedenog poduzeća. Odbijanjem njezine tužbe u upravnom sporu, smatra podnositeljica, Upravni je sud postupio krajnje nezakonito i time povrijedio dužnost suđenja na temelju Ustava i zakona propisanu odredbom čl.
19. stavka
20. Ustava Republike Hrvatske, a razvidno je da pritom ukazuje i na povredu ustavnog jamstva sudske kontrole pojedinačnih upravnih akata (čl.
21. stavak
22. Ustava), kao i na povredu prava stečenih ulaganjem kapitala koja se ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom (čl.
23. stavak
24. Ustava). Podnositeljica navodi da je na temelju dobivene suglasnosti poduzeće »G.« već mnogo ranije provelo pretvorbu i upisalo je u registar, iz čega je ona stekla određena prava kao dioničar. Tek na intervenciju Državnog odvjetništva u kapital (sada) dioničkog društva uključen je jedan skladišni prostor u vlasništvu društva koji prvobitno nije bio uključen u vrijednost kapitala, a koji je povećao tu vrijednost za 434.000 DEM. Ta je vrijednost u obliku dionica navedenim rješenjem prenesena HFP-u. Istim je rješenjem također, kako navodi, neopravdano ukinuto prethodno rješenje tj. potvrda Agencije, jer je nju, zbog niza negativnih pravnih posljedica koje je proizvela, valjalo poništiti. Također, da se neutemeljeno u rješenju navodi kako na pretvorbu nema primjedbi, kad je postojanje primjedbi očigledno već iz same činjenice donošenja novog rješenja. Pored toga da je besmisleno i neprovedivo nalagati novu pretvorbu i novi upis u trgovački registar pored već provedene pretvorbe i izvršenog upisa. Unatoč svim tim okolnostima, navodi podnositeljica, Upravni je sud, ne osvrćući se na njezine tužbene navode, takvo rješenje osnažio, te time postupio protivno zakonu. Ustavna tužba je osnovana. Na temelju analize cjelokupne dokumentacije koja se odnosi na predmet, osobito osporavane presude Upravnog suda Republike Hrvatske, navoda i razloga ustavne tužbe, te mjerodavnih propisa, Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdio je sljedeće: Prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, broj 19/91, 83/92, 45/92, 16/93, 94/93, 2/94 i 9/95), nakon što HFP (na temelju odluke o pretvorbi organa upravljanja poduzeća, programa pretvorbe, elaborata o procjeni vrijednosti poduzeća i druge dokumentacije) ocijeni da je predložena pretvorba u skladu s uvjetima i načinom provođenja pretvorbe propisanim zakonom, daje svoju suglasnost za provođenje namjeravane pretvorbe. Ugovor o prodaji poduzeća kupac sklapa s HFP-om, u skladu s datom suglasnošću. Tada, dakle, u proces pretvorbe ulaze i treće osobe koje, prema čl.
25. stavku
26. spomenutog Zakona, kupnjom dionica poduzeća stječu pravo na upravljanje poduzećem temeljem svih ugovorenih dionica, a pravo na udio u dobiti temeljem otplaćenih dionica i dionica stečenih po stavku
27. istog članka (dionice uz popust i na obročnu otplatu). Pravo na upravljanje u funkciji je ostvarenja i zaštite vlasničkih prava dioničara. Ono se očituje kroz pravo na glasovanje na svim skupštinama društva, pravo kontrole, pobijanja odluka i dr. Podnositeljica ustavne tužbe je kupnjom dionica konkretnog poduzeća stekla određena prava koja ovise o odnosu vrijednosti dionica prema ukupnoj vrijednosti društvenog kapitala. Izmjenom suglasnosti na pretvorbu na način da se poveća vrijednost kapitala utječe se i na prava dioničara, konkretno podnositeljice, čiji udio otkupljenih dionica u odnosu na vrijednost kapitala time postaje manji. Rješenje HFP-a koje je u konkretnom slučaju bilo predmetom upravnog spora niti jednu od navedenih okolnosti ne uzima u obzir, ne pruža relevantne razloge za postupanje Fonda na način koji iz rješenja proizlazi, niti određuje način postupanja Fonda odnosno postupanje i prava zainteresiranih osoba u pravcu zakonitog razrješavanja novonastale situacije u pretvorbi konkretnog poduzeća. Izreka tog rješenja sadrži mnoge odrednice koje su u formalnopravnom smislu za pravilnost rješenja kao akta nužne. Međutim, u bitnom dijelu koji se tiče povećanja vrijednosti kapitala poduzeća, rješenje je i u izreci i u obrazloženju formulirano na način iz kojeg bi proizlazilo da se radi o pukoj promjeni novčanog iznosa procijenjene vrijednosti kapitala, koja nema nikakvih ili gotovo nikakvih posljedica glede prava zainteresiranih osoba. Isto proizlazi i iz osporavane presude Upravnog suda. Obrazloženjem te presude većinom se analizira opravdanost razloga zbog kojih je HFP u konkretnom slučaju po službenoj dužnosti ponovio postupak, što niti ne bi trebalo biti sporno, kada bi rezultati tog ponovljenog postupka bili u suglasju sa zakonom. Međutim, upravo u svezi s tim, u obrazloženju se navodi da se rješenjem HFP-a ne dira u prava osoba iz čl.
28. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, jer da njima nije uskraćeno pravo na podnošenje odgovarajućeg zahtjeva i da prigovori u svezi s tim nemaju utjecaja na zakonitost rješenja. S obzirom na sve prethodno izneseno, Upravni je sud osporavanom presudom, utvrdivši zakonitost donesenog rješenja HFP-a, povrijedio odredbe čl.
29. stavka 2.,
30. stavka
31. i
32. stavka
33. Ustava Republike Hrvatske, te se utoliko navodi podnositeljice ustavne tužbe ukazuju utemeljenim. Glede navoda ustavne tužbe koji se odnose na pitanje da li je rješenje HFP-a trebalo biti poništeno ili ukinuto, kao i glede tvrdnje podnositeljice da je rješenje nezakonito, jer se njime konstatira kako na pretvorbu nema primjedaba, te prigovora koji se tiču, prema tumačenju podnositeljice, dvostruke pretvorbe i dvostrukog upisa društva u registar nadležnog trgovačkog suda, valja napomenuti da su neutemeljeni, međutim nisu niti relevantni u konkretnom slučaju. Slijedom izloženog, a na temelju odredaba čl. 69.,
34. i
35. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), donesena je odluka kao u izreci. Broj: U-III-738/1997 Zagreb,
36. siječnja
37. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Velimir Belajec, v. r. Odluka, NN 14/2000-195 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 14/2000 Broj dokumenta u izdanju: 195 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 4.2.
38. ELI: /eli/sluzbeni/2000/14/195 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
39. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.